2014-09-28

Nevjerojatan ispad u Splitu

 

KLAPI HRM-a 'Sv. JURAJ' ZABRANJENA IZVEDBA 'LIJEPE NAŠE'

 

Povodom zabrane nastupa klapi HRM-a 'Sv. Juraj', koja je trebala otpjevati hrvatsku himnu 'Lijepa naša' u sklopu službenog obilježavanja 23-e obljetnice pogibije blpk. Josipa Vranića, prvog poginulog pripadnika HRM-a, Odbor za hrvatske branitelje HDZ-a Grada Splita oglasio se s ogorčenim priopćenjem.

 

Josip Vranić

 

UVOD:

 

Dne, 24. rujna 1991. u uvali Kašjuni, na južnoj strani Marjana, poginuo je Josip Vranić (rođ. 14. travnja 1970.), prva žrtva Domovinskog rata s područja grada Splita i prva žrtva Hrvatske ratne mornarice u obrani Republike Hrvatske.

Vranićev vod topova 40mm M1A1 u sklopu 66. lakog topničko-raketnog divizijuna HRM-a, bio je smješten na položaju u spomenutoj uvali Kašjuni sa zadaćom nadzora Kaštelanskog zaljeva, odnosno blokade vojarne 'Divulje' i pomorske (ratne) luke 'Lora', koje tada (još uvijek) bijahu pod nadzorom tzv. JRM.

Navedenog nadnevka, u poslijepodnevnim satima, prvi vod je otvorio vatru na TČ (torpedni čamac) JRM-a, koji je u tim trenutcima isplovljavao iz Kaštelanskog zaljeva. Nu, ubrzo svi okupatorski brodovi uzvraćaju unakrsnom vatrom, pa je 40mm top, na kojemu ciljničar bijaše blpk. Josip Vranić, prvi je  pogođen iz 20mm topova s DJČ (desantno-jurišnog čamca). Zbog neprekidne  topničke vatre ispaljivane (po hrvatskim položajima) sa svih neprijateljskih brodova, tijelo poginulog Vranića izvučeno je tek navečer.

I upravo danas, 23 godina od njegova poginuća na borbenom zadatku u  obrane Domovine, na posve mučan i neočekivan način prisjetit ćemo se žrtve Josipa Vranića, dragovoljca HRM-a, koji je studentsku klupu zamijenio za ratni položaj, ali i svih inih koji su od sebe nesebično dali sve što su imali - život za Republiku Hrvatsku (i ne zaboravimo velike riječi Mladena Pavkovića: ''Oni su Hrvatska, njima je dugujemo!''). Naši mrtvi su nas zadužili i obvezali da jedinu nam Domovinu učinimo upravo onakvom kakvu su ju oni sanjali: uspravnom i ponosnom: pravednom, pravičnom i poštenom za sve Hrvatice i Hrvate i ine ljude dobre volje.

Navikli smo kako se živu čovjeku svašta događa, ali da se mrtvima mnogo gore stvari (u usporedbi s nama živima) mogu dogoditi, to ni u snu nismo mogli sanjati. Priopćenje (odaslato svim sredstvima javnog priopćavanja) Hrvatske demokratske zajednice, Gradskog odbora Split - Odbora za branitelje o tome zorno svjedoči:

 

''Povodom zabrane nastupa klapi HRM-a, koja je trebala otpjevati hrvatsku himnu 'Lijepa naša' u spomen na 23-u obljetnicu pogibije hrvatskog viteza Josipa Vranića, prvog poginulog pripadnika HRM-a, Odbor za hrvatske branitelje HDZ-a Grada Splita uputio je slijedeće priopćenje:

 

Zašto Josip Vranić nema pravo na hvalospjev?

 

Himna ili (starogrčki) pjesma, hvalospjev, jedna je od najstarijih pjesničkih vrsta. Himna je reprezentativna pjesma, koja ima domoljubnu tematiku, veliča povijest i tradiciju dotičnog naroda.

Obilježavanje dana pogibelji Josipa Vranića, prvog poginulog branitelja HRM-a u obrani Splita, sigurno nije trenutak kad se himna omalovažava, a niti vrijeđa ugled i dostojanstvo Republike Hrvatske.

Zabrana izvođenja himne klapi HRM-a 'Sv. Juraj' tijekom obilježavanja 23-e godišnjice pogibelji Josipa Vranića, nije samo uvreda Josipu i njegovoj obitelji, suborcima i ostalim nazočnima toj tužnoj obljetnici, već je to uvreda svim braniteljima, Domovinskom ratu, neovisnoj Republici Hrvatskoj, svekolikoj hrvatskoj uljudbi i naposljetku samom zdravom razumu.

Riječ čuđenje ne izražava svu težinu osjećaja koju su svi nazočni činu dužnog pijeteta prvoj žrtvi HRM-a imali u sebi, ona je tek puki početak svih emocija koje su se počele rojiti u trenutku kada je priopćeno da je stigla zabrana bojnice Stele Maršić za nastup klape HRM-a u svrhu izvedbe 'Lijepe naše'. Probajmo sagledati ove kritične riječi: ''Prva žrtva HRM-a u Domovinskom ratu, himna, zabrana, bojnica Stela Maršić''.

Nevjerojatno, šokantno, neopisivo, nelogično, uvredljivo.....

Nasuprot tome, samo koji dan ranije, 'mladi' antifašisti upućuju se zapovjednim brodom HRM-a 'Faust Vrančić' na Vis, pod pokroviteljstvom Predsjednika Sabora RH. Takva različitost u vrednovanju podsjeća nas na odnos prema čedu i neželjenom djetetu.

'Antifaschistischer shutzwall', u prijevodu antifašistički zid, svima poznat kao Berlinski zid, pao je 1989., govori da su antifašisti smatrali i zapadnu demokraciju fašizmom. Po Josipoviću se ni Staljinov antifašizam ne bi smjelo osuditi, jer su se pod crvenom zvijezdom borili svi Rusi, a ne samo komunisti!

No, razloge zašto danas u 21. stoljeću uporno inzistiraju na revitalizaciji 'antifašizma' nije teško dokučiti.

Dojučerašnji, a i današnji komunisti nekako moraju 'uljepšati' svoju prilično krvavu prošlost, pa jedino što im preostaje je pozivati se na antifašizam kao civilizacijsku tekovinu, jer danas više nije prikladno govoriti o diktaturi proletarijata.

Zapitajmo se što je stvarno u osnovi neovisne Republike Hrvatske? Totalitaristički krvavi komunizam, umotan u celofan antifašizma ili plebiscit Hrvatskog naroda za samostalnošću, Domovinski rat i borba protiv Miloševićeva fašizma s petokrakom na glavi?

Naravno da predsjedniku Josipoviću neće pasti na pamet da u predloženim promjenama Ustava RH stavi Domovinski rat, kao vjekovnu želju Hrvatskog naroda za neovisnošću i žrtvu hrvatskih branitelja ili da se založi za dostojanstvenije obilježavanje novijih blagdana i događaja iz Domovinskog rata.

Međutim, zato mu ne nedostaje inicijativa kada zbori o II. svjetskom ratu i raznim obljetnicama, davanju imena 'jednoj lijepoj ulici' i partizanskim 'lijepim kapama'.

U tome se zapravo i krije odgovor zašto je Josipu Vraniću uskraćena himna, svečana pjesma koja slavi domoljublje, slavnu povijest i žrtvu za slobodom.

Ako su u istinu komunisti bili antifašisti, zašto nisu i 1991. stali na stranu branitelja (osim časnih iznimaka) naspram fašizma s crvenom petokrakom?

Zar to ne bi bilo logično, normalno, očekivano i opravdano!?

Kad je riječ o zabrani nastupa Klapi HRM-a postavlja se pitanje kako je djelatnica ureda ministra Kotromanovića mogla izdati zabranu? Nije li možda riječ o političkoj odluci u kojoj svoju odgovornost ne može izbjeći ni sam ministar Kotromanović? Je li to učinjeno s njegovim znanjem, zna li što mu podređeni rade ili ne zna ni sam što radi? Puno je tu pitanja, još uvijek bez ikakva odgovora. Brigadiru, Ante, suborče, ovo su pitanja na koja moraš dati odgovor! Ti si bio zapovjednik, vojska bez jasne situacije, bez jasnog cilja, bez definicije tko je neprijatelj, a tko prijatelj u borbi, ne može krenuti u borbu. Što se čeka, vrijeme ti curi zapovjedniče! Hoćeš li podnijeti ostavku ili ćeš uručiti otkaz osobi koja je potpisala takvu sramotnu zabranu? To bi bili potezi časnog čovjeka, hrvatskog ratnika, domoljuba!

U namjerno napravljenoj zbrci oko važnih datuma iz naše povijesti, malo će se tko sjetiti kako nas uskoro čeka i obilježavanje Dana neovisnosti, 8. listopada, kojeg slavimo u spomen na jednoglasnu Odluku Hrvatskog sabora o raskidu državnopravnih sveza s ostatkom SFRJ. Pozorno ćemo pratiti hoćete li dostojno obilježiti ovaj važan datum. Nadamo se da nećete ponovno u prvi plan isticati antifašizam, regiju ili slične tvorbe koje ne znače neovisnu Republiku Hrvatsku, a pritom zapostavljati pitanja od vitalnog nacionalnog interesa te se posipati pepelom o pobjedi u Domovinskom ratu.

Predsjedniče RH Ivo Josipoviću, predsjedniče Vlade RH Zorane Milanoviću, ako uspijete srušiti Antifašistički zid koji još uvijek determinira vaš mentalni sklop, ako nadvladate iracionalne strahove od 'ustaških' zmija, shvatit  ćete da se moderna Hrvatska temelji isključivo na Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima, a ne na partizanima i ustašama. Ne dijelite nas više i ne vraćajte u prošlost!

Ovaj narod prošao je krvav put od ropstava, totalitarizama, krivih političkih i gospodarskih odluka.

Ne ubijajte mu vjeru i razlog za ostanak i opstanak, ako ste već nama, nećete i našoj djeci!'' – kaže se u Priopćenje za sredstva javnog priopćavanja, kojega je dne, 27. rujna 2014. potpisao g. Mirko Ramljak, predsjednik Odbora  za branitelje HDZ-a Split.

 

Priredio: Petar VULIĆ