2014-11-26

 

Logo Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

 

 Pa-pa regioonu

Stipe se Šuvar, o svom tada mladom suradniku Ivici Račanu, navodno javno žalio da je isti - neradnik. Da je običan zabušant, koji dolazi na posao u jedanaest, izvrti deset-petnaest (Ne)radniciŠto mogu raditi oni koji ne znaju raditi, ili koji poput Milanovićevih ministara nemaju drugog radnoga staža osim u Vladi? Što mogu kad se jednom ipak odluče raditi? To je kao iz onog vica, tko ostvaruje najveću štetu: tup i marljiv. Ali vicevi se ne odnose na predsjednika Vlade. On ih niti ne priča, srećom po Mesića, tako isti u svom cjelokupnom uredu ostaje trajno nedotaknuti oriđiđi. Znatnijeg formata. Mala zemlja za veliki ured. Telefonskih poziva ženama i tada (prije jedan) nestane. Od dragog nam druga Tita Račan je kopirao ono znakovito mahanje kažiprstom od kojeg su stradali mnogi. Ne samo 1971. Ipak, kada je Sanader morao javno reći kako je Milanović povučen iz hrvatskog konzulata jer uopće nije radio, bio je to presedan.

Legenda kaže kako Milanović nije radio svoj posao, i to do te mjere da je to postalo preočito: tadašnji premijer nije mogao ništa drugo do li ga žurno smijeniti. Ako je Račan dobio političkog sljednika reklo bi se za Milanovića: kakav politički otac - takav politički sin. I dobro je bilo dok nije radio.

Što mogu raditi oni koji ne znaju raditi, ili koji poput Milanovićevih ministara nemaju drugog radnoga staža osim u Vladi? Što mogu kad se jednom ipak odluče raditi? To je kao iz onog vica, tko ostvaruje najveću štetu: tup i marljiv. Ali vicevi se ne odnose na predsjednika Vlade. On ih niti ne priča, srećom po Mesića, tako isti u svom cjelokupnom uredu ostaje trajno nedotaknuti oriđiđi. Znatnijeg formata. Mala zemlja za veliki ured.

Mnogi su napisali kako se radi o nenarodnoj i protunarodnoj Vladi. Tako, kako je ne samo Predsjednik Vlade, u nekom svom kvazi indijanskom mačo stavu spram narodne većine takav je i njegov ministar Siniša Hajdaš Dončić. Sve sami Indijanci. To kako se Predsjednik Vlade svađa sa svima pa čak i sa stopostotnim invalidima, dragovoljcima Domovinskog rata pa ih onda poziva sebi na razgovor, analizirali su mnogi hrvatski kolumnisti i analitičari i (između ostaloga) zato i prestali analizirati Milanovića. To je deplasirano. Jedan drugi vic kaže da je sada zamoljen da što više šuti dok predsjednička kampanja ne prođe jer mu je svaka izjava novi gaf.

Poglavica Josipović

No, zato i da hoće ne smije prestati pričati poglavica Josipović. Iako šutljiv i tih pune četiri propale godine, sad ide tako daleko da optužuje prošlogodišnje (!) Dane sjećanja na žrtvu Vukovara i hrvatske heroje koji su životom branili Grad. Optužuje ih ni pet ni šest nego da ruše institucije države! A država to je on. Točnije rušili su, a analogiju s današnjim prosvjednicima u Savskoj povucimo sami.

Iako mu lani nitko nije ni kao predsjedniku niti „kao instituciji" zabranio da dođe i pokloni se žrtvama na Memorijalnom groblju, nego je to odlučeno unaprijed u njegovoj sigurnosnoj pratnji (motori u službenim limuzinama nisu ni bili ugašeni) on sada unatrag teško optužuje branitelje. Ove godine, kad se poklonio žrtvi Vukovara, nije prestao ponavljati kako na Dan sjećanja nema politike i kako dolazi kao običan građanin. Gdje onda nestade institucija koju su branitelji lani navodno rušili?

Ako je Vukovar i stradalnici mu mjesto od posebna pijeteta, kako je do jučer ponavljao, onda komu upućuje nove uvrijede i optužbe o „pokušaju rušenju države koju su stvarali"? Ne libeći se znači ni Vukovara niti njegovih žrtava, jednim potezom tako se predsjednik obračunava i s lanjskim stavovima u koloni, u Gradu heroju i sa Stožerom za obranu hrvatskoga Vukovara i s braniteljima prosvjednicima u Savskoj. Eto tako, to je taj njegov izborni plan i program za Drugu Republiku. Uz ćirilicu. Time misli osvojiti glasače. Malo

Hajdaš

Svi bi oni htjeli vlast i u pet mandata, ako ide. Može i kriza. Svi bi oni htjeli biti vlast, jedino im smeta narod. Njemu pada BDP. Kako drugačije shvatiti ministra koji pet stotina i trideset tisuća potpisa protiv monetizacije gleda kako bi zaobišao, preskočio i nadmudrio? Zar to nije izvan pameti uopće pokušati? Ministar Hajdaš Dončić, sav revoltiran što birači ne misle što i on, u tom mačo stilu odrasle vinske mušice, ispaljuje kako ako ne će biti monetizacije - onda će biti prodaje autocesta! Ukratko, takva znatnima punoljetnih građana Hrvatske potpisom svjedoči što želi i kako stvari treba rješavati a ministar to podcjenjuje i smišlja kako nametnuti jednu jedinu - svoju volju. I još se time hvali. Čudan način, ali predsjednik se čini se odlučio za uvrjedljivu retoriku čak i sa samim ogledalom tj. i kada mu ovih dana nitko ništa nije kazao o koloni sjećanja Anno domini 2013-te.

Kad Milanović mora šutjeti, a predsjednik ni da hoće ne smije, prvo je govorila ministrica Pusić. Pa ušutjela. Sada burka još samo ministar Siniša Hajdaš Dončić. Njega Šešelj još nije spomenuo. Nakon što postoji sramno visok prag za broj potpisa za referendum, nakon što je nenormalno kratak zakonski rok propisan za skupljanje istih, nakon što su svi ti parazitski nameti na demokraciju ispoštovani a narodna volja kristalno iskazana, za Sabor nema roka. On može zaprimiti potpise u proljeće a prebrojati ih već dogodine. Ne zna se. I on je u institucionalno otvorenoj svađi s narodom.

Svi bi oni htjeli vlast i u pet mandata, ako ide. Može i kriza. Svi bi oni htjeli biti vlast, jedino im smeta narod. Njemu pada BDP. Kako drugačije shvatiti ministra koji pet stotina i trideset tisuća potpisa protiv monetizacije gleda kako bi zaobišao, preskočio i nadmudrio? Zar to nije izvan pameti uopće pokušati? Ministar Hajdaš Dončić, sav revoltiran što birači ne misle što i on, u tom mačo stilu odrasle vinske mušice, ispaljuje kako ako ne će biti monetizacije - onda će biti prodaje autocesta! Ukratko, takva znatnina punoljetnih građana Hrvatske potpisom svjedoči što želi i kako stvari treba rješavati a ministar to podcjenjuje i smišlja kako nametnuti jednu jedinu - svoju volju. I još se time hvali.

Ministrica Pusić

U jednakom takvom stavu je i predsjednica HNS-a, ministrica vanjskih poslova i europskih integracija te prva potpredsjednica Vlade sa svojom izjavom povodom Šešelja: A zašto bi hrvatska diplomacija nešto morala poduzeti? Pa se onda nakon samo dan-dva stala, potpuno logično, medijski oglašavati neočekivanom dosjetkom kako će izvijestiti Europski parlament. Što je to drugo nego potpuno gubljenje u vremenu, i u prostoru i u politici i Milanovića i Hajdaš Dončića i Pusićeve i Josipovića? Cijela je garnitura ošamućena. Iako neki misle da je ovo dno političke blamaže, optimisti su. A to su ljudi koji nemaju potpune informacije...

Kako jedna ministrica vanjskih poslova može bombastično za Šešelja kazati da je luđak (kao da je problem on, vojvoda, a ne Srbija koja mu daje glavni beogradski trg), a kad od njega dobije maestralan odgovor (kako je ona njegova najdraža hrvatska političarka jer cijeni njezine četničke korijene) ista šuti kao zalivena? To su ti isti mačo i napola frajersko-drski stavovi koji traju i vrijede manje nego život vinske mušice. Obične. A onda dođe vojvoda Šešelj s drugom izjavom... „samo za hrvatske medije"... onaj isti veliki vojvoda koji će nam ono umavšivati, ušetati... pa je onda „lepo" odšetao do Haaga a kažu i da će opet. Eto im ga razara regioon i Dačić... „lepoga" li srbskog imena Ivica.

Kako se može dogoditi da se toliko izgubi i sam Predsjednik Republike Ivo Josipović, čak da strukom i nije pravnik? Pa piše predsjedniku Haškog suda Theodor-u Meron-u umjesto na pravu adresu (koju mu je lijepo na nos stavila Florence Hartmann), a ta je Ujedinjeni narodi! Sav zapet zbog kampanje, očito navikao na sve tiho i sporo, izgubio je i korak i koncentraciju i načelnu adresu. Već gleda i u križ. Pa nije to za Vesnu Teršelič. Da o potpuno pogrešnom obrazloženju pisma i ne govorim.

Tu mu je pak, starina Meron, lijepo održao lekciju logičnim kontra-argumentom: Haški sud, ni njegove presude ne rade niti su dužne raditi na pomirenju naroda. To je vaša stvar. Jer, kao i ministrica Pusić i predsjednik je Josipović prvenstveno zatravljen regioonom. I sad, kada po ne znam koji put vidimo što taj srbski regioon stvarno i dugoročno jest, sada predsjednik piše nesuvisla pisma. Čak i Ruži Tomašić u Bruxelles. Na engleskom.

Bit će valjda koja kolajna i za Pusićevu

Hvata se za suradnju i nametnuto mu izmirenje u regioonu jer propada njegova realizacija: puse vojvodama po Vukovaru i Dubrovniku. Doduše već otprije je razočaran oslobađajućim presudama našim generalima Mladenu Markaču i Anti Gotovini. Začudilo to mnogo i Nenada Stazića. Vjerojatno i zato što one nisu u skladu s nacrtima „Dokumente" u kojoj je i sam predsjednik radio još kao nepredsjednik i koje je marno sklapao za budućnost - kao skicu Zapadnoga Balkana. A kad tamo sve propade.

Pa je onda Vesnu Teršelić, palu s neba, a zaduženu za sve od komunizma, ženskih prava do regije, LGTB udruga, trgova, Haaga i ratnih zločina, unaprijed odlikovao zato što dobro slijedi njegove naputke, skice i iskrivljene optužbe. Bit će valjda koja kolajna i za Pusićevu. Ukratko, čovjek je odlikovao sam sebe. Vizionarski. A onda ih snašao Šešelj. Sada već i Dačić. Ukratko, ode im region da ne kažem kamo.

Nakon svih gafova, sve izgubljenosti i poljuljanosti vlasti u Hrvatskoj a koju je inicirao velikosrbski pacer-patak te prije nego što će Kukuriku izborno pasti, europarlamentarac iz oporbe, zaista je bio gentleman kad slikovito i primjerno neznanje Vesne Pusić ocjenjuje kroz Ministarstvo vanjskih poslova. Umjesto da kaže tko je tu u stvari naivan ili nesposoban, poručuje: „Hrvatska je vanjska politika naivna". U najmanjem je naivna i u najmanjem je hrvatska. Nije prvi put da podcjenjivačke ocjene stižu iz Europe.

Znali smo to i bez nje, ali kad kroz diplomatske mreže ispadne u javnost niz sličnih ocjena znači da je već i njima vani ta kukuriku inačica tobožnje politike – dozlogrdila. Pipl mast trust us. Blamiraju već i idejne tvorce. Naime, jest da je to bila njihova imperijalna politika, zato je i ocjenjuju, ali očito je ova pernata izvedba čisti diletantski performans a ne ozbiljna kolonijalna politika.

Javor Novak