Prošle subote predstavu teatra apsurda besplatno su poklonili cijeloj hrvatskoj javnosti članovi SDP-a i njihovi gosti na stranačkoj konvenciji održanoj pod motom „Rad, red, rast“

Mreža TV         8. listopada 2014.

Krsnik o veleizdajniku + Miklenić + biskup Šaško +...

 

            Na današnji dan kad je prije 23 godine Hrvatski sabor donio konačnu formalnu odluku o razvrgnuću svih veza s tadašnjom komunističkom Jugoslavijom samo se potvrđuje da predsjednik Josipović i u ovoj prigodi nastavlja provoditi politiku koju mu je nametnuo njegov smijenjeni glavni savjetnik britanski Srbin Dr. Dejan Jović.

 

            U čestitki koju je u povodu Dana neovisnosti uputio ne hrvatskom narodu nego građankama i građanima Ivo Josipović nastavlja koristiti njegove uopćene verbalne konstrukcije kako bi se relativizirao taj svečani državni datum. Za njega postoje dramatične okolnosti agresije ali ne spominje čije, on namjerno izbjegava uopće spomenuti da je dan ranije agresorska JNA izvršila atentat na predsjednika Tuđmana, koji je samim čudom preživio. On u maniri zalaganja za Zapadni Balkan. ili jugosferu, ili region i dalje izbjegava spomenuti uopće riječ Hrvatska ili hrvatski, pa ih zamjenjuje odrednicom domovina ili pridjevom „naš“, kao što se u bivšoj Jugoslaviji za Hrvatski jezik govorilo „naš jezik“.

 

            On ne zahvaljuje hrvatskim nego našim braniteljima, on ne govori o hrvatskoj nego o našoj slobodi. Za njega ne postoji neovisnost Republike Hrvatske, nego „državna neovisnost“. Tek na kraju čestitke Ivo Josipović govori o „našoj Hrvatskoj“, ali očito po svemu što je dosad radio na čelu neovisne Republike Hrvatske on toj „našoj Hrvatskoj“ ne pripada, niti joj je ikad iskreno pripadao, što konačno otkrivaju posljednji događaji. „Hrvatsko nacionalno etičko sudište“ optužilo ga je, uz Stipu Mesića, Vesnu Pusić i Milorada Pupovca, za veleizdaju, a jedan dio te njegove rabote otkriva u svojoj knjizi bivši srbijanski veleposlanik u Zagrebu Radivoj Cvetičanin. Kad su ga novinari priupitali što misli o etičkoj optužbi za veleizdaju, on je za Zdravka Tomca i Josipa Jurčevića bez suzdržavanja izjavio da su to „luđaci i bolesnici“. Tom izjavom Ivo Josipović je konačno razotkrio svoje pravo pokvareno lice i vlastitu totalitarnu osobnost koja se skriva iza tobožnjeg uglađenog profesora i glazbenika. Da se šef države služi takvim rječnikom nezamislivo je u demokratski uređenoj državi i o tome bi se u javnosti odmah postavilo političko pitanje. Ali naravno, vodeće politićke stranke o tome šute, a još više vodeći hrvatski mediji na čelu s javnom Hrvatskom radiotelevizijom, Jutarnjim i Večernjim listom.

 

            U povodu važnog državnog blagdana važno se upitati je li i koliko je ugrožena država za koju je proliveno toliko krvi. Događaj od prije nekoliko dana u Sisku pokazuje koliko je daleko otišla nenarodna i antidržavna politika predsjednika Josipovića. U neizmjernoj popustljivost prema velikosrpskoj politici koja je inaugurirana Memorandumom 2 Srpske akademija nauka i umetnosti jedan srbijanski ministar, Aleksandar Vulin, na hrvatskom teritoriju grubo je napao samu hrvatsku državu i hrvatski narod. Govoreći u spomen srpske djece nastradale u Drugom svjetskom ratu, on traži od Europe da ne dozvoli da se ustaška ideologija ikada i bilo gdje pojavi i progovori. To je opet u duhu Josipovićeve politike koju je izrazio govorom u izraelskom Knessetu kad je spominjao ustašku guju, jer je u njegovim političkim stajalištima normalno hrvatstvo izjednačeno s ustaštvom, odnosno ostvarena hrvatska državna neovisnost izjednačena s NDH.

 

            Srbijanskom ministru nije prvi put da  na teritoriju države Hrvatske uz blagonaklonost vlasti propagira otvoreno velikosprstvo, odnosno četništvo. Štoviše, memoriraju se događaji iz Drugog svjetskog rata, a kad su u pitanju dječje žrtve nitko ne postavlja pitanje tko je odgovoran za pogibiju 402 hrvatska djeteta u velikosrpskoj agresiji. Na ovu flagrantnu provokaciju srbijanskog dužnosnika opet nitko nije reagirao, a najmanje raskrinkani predsjednik Republike koji bi štoviše želio i drugi mandat. On ga naravno ne bi smio dobiti bez obzira na bjesomučnu kampanju koju provodi posljednjih mjeseci. U ovakvoj Hrvatskoj je nažalost sve moguće pa i manipulacije s izbornim rezultatima dok je bez kontrole na čelu Državnog izbornog povjerenstva posljednji partijski sekretar Okružnog suda u Zagrebu Branko Hrvatin.