2015-01-28

MOLITVENA HODNJA ”KORACIMA NADE U ISTINU” povodom 22. obljetnice Vojno - redarstvene operacije MASLENICA, 25. siječnja 2015.

Udruga Žene u Domovinskom ratu-Zadar sedmu godinu za redom je zajedno sa braniteljskim udrugama organizirala molitvenu hodnju ”KORACIMA NADE U ISTINU”.  U nedjelju 25. siječnja 2015 već tradicionalno, hodali smo i molili za sve poginule hrvatske branitelje i civile u oslobodilačkoj akciji ”MASLENICA”. Ove godine smo obilježili 22. obljetnicu te veličanstvene akcije.

         Okupili smo se kod Zelenog Hrasta i nakon blagoslova zajedno sa ostalim hodočasnicima krenuli dionicom Zeleni HrastIslam Latinski – Islam Grčki – Kašić –Smilčić-  Paljuv – Novigradsko groblje – Pridraga. Hodajući 24 kilometra ovom kotarskom zemljom želimo pokazati da naši branitelji nisu zaboravljeni i da poklanjamo jedan dan u godini samo njima. Moleći Marijin križni put, čitajući naglas imena naših, želimo pokazati da su trajno zapečaćeni u našim srcima, da cijenimo i poštujemo krv koju su prolili za ovu zemlju. Želimo reći da su sveti i da su najbolje što se ovoj Domovini ikad dogodilo. Paleći svijeće želimo reći da u nama još gori plamen ljubavi za Hrvatsku koju su toliko voljeli. Želimo im poručiti da razumijemo zašto smo imali osjećaj na spomenicima da nas odvajaju od zemlje i vuku stjegove k sebi u nebo. Znamo da su tužni kao i mi i da očekuju od nas da nastavimo ljubiti i boriti se za našu grudu. Neopisiv je osjećaj biti toliko duboko povezan s njihovom najvećom žrtvom i znati koliko smo mali u odnosu na ono što su oni dali. Želimo im reći „ Hvala vam i slava hrvatski ratnici što ste život dali da bi mi i naša djeca mogli živjeti.“ Križ u Kašiću od suhog Slavonskog hrasta usred kamene Dalmacije je nešto najdojmljivije što čovjek može osjetiti. Zapis o tome kako se odvijala bitka u Kašiću i stradanje hrvatskih branitelja pročitala je Vesna Matešić iz zapisa Ivice Matešića-Jeremije.

 Kako nam je tada hrvatsko srce kucalo kao jedno. Podno križa 32 imena koja smo pročitali i na tren im vratili ljudsko lice sa svim njihovim strašnim ranama koje je samo ljudsko zlo moglo učiniti. U Kašiću 32 imena, a koliko još rana na ostalim spomenobilježjima. Koliko suza majki, žena, sestara, očeva, braće i prijatelja samo na ova 24 kilometra. Zamislimo samo te duše i te suze u cijeloj Hrvatskoj.

Ova hodnja je samo mali doprinos u promicanju istine o Hrvatskom Domovinskom ratu i pokušaj da ukažemo svima da nemamo pravo zaboraviti ne tako davnu blistavo čistu pobjedu nad daleko nadmoćnijim srpskim agresorom. Moramo u našima mladima njegovati ljubav prema Domovini i osjećaj pripadnosti svome narodu. Moramo im ostaviti u nasljeđe poštovanje prema našim mrtvima koji su živote dali i prema svima onima koji su bili spremni tada dati život za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku. Djeca su ulog u našu budućnost, a pošto je ova molitvena hodnja upravo zbog toga djelomično i edukativnog karaktera, evo nekoliko riječi o samoj oslobodilačkoj akciji „Maslenica“:

 

            I ove godine su mještani onih sela kroz koja smo prolazili, kao i druge braniteljske udruge pokazali da nas podržavaju u tim našim malim koracima nade za istinu. Moramo posebno napomenuti da su nam se i ove godine pridružile i braniteljske udruge iz drugih dijelova Hrvatske što nam je posebna čast. S nama su hodali članovi Udruge udovica DR grada Zagreba i Zagrebačke županije, Udruge 151.Samoborske brigade i Udruge HVIDR-a Črnomerec. Neprocjenjivo je osjetiti tu snagu zajedništva sa dragim prijateljima. Dojmovi su jako pozitivni i nadamo se da se vidimo i iduće godine u još većem broju.

           Hodnja je protekla jako dostojanstveno uz okrijepu ljubaznih domaćina koja nas je pratila cijelim putem. U Pridragu smo stigli oko 16 sati. Nakon čitanja imena i paljenja svijeća na spomen obilježju poginulima u Pridrazi, uputili smo se u kriptu crkve Gospe Luzarice gdje je pročitano svjedočanstvo jednog djeteta koje ima vrlo živa sjećanja na Hrvatski Domovinski rat, a biti će tiskano u novom izdanju svjedočanstava pod nazivom „Krhotine djetinjstva“ koje priprema udruga Žene u Domovinskom ratu-Zadar. Nakon okrijepe, oprostili smo se od domaćina i gostiju oko 18 sati.

 

Hvala svima od srca za podršku i trud koji su uložili i molimo za našu Domovinu. Gradimo i radimo za buduće naraštaje i odgajajmo ih na temeljima žrtve Hrvatskih mučenika.

 

ZA HRVATSKU I NAŠ DOM