2012-06-25

LUTAJUĆI KIPOVI PO ŠUMAMA I GORAMA POPUT

PUPOVCA, UZELCA...

Hrvatski okupatori do sada u Hrvatskoj služili su se svojim manjinama kao izviđačima preko kojih su, kao i preko „produženih ruku“ iz hrvatskoga naroda, osvajali i porobljavali Hrvatsku. Time su naši „gosti“ i janjičari pripremali se i donosili razne mine – lukavim načinima; neprestano su planirali Hrvatima zamke, a sve zbog trajne okupacije - eksploatacije.

U Hrvatskoj su sada „građani“ a onda kao i sada operativci protiv Hrvatske! I evo Uzelca, Pupovca i drugih, sada kao pojedinci građani. U redu, ako i konkretno pokažu i da su se kao Srbi otrijeznili i shvatili da su u stranoj zemlji bili kao izviđači za svoju maticu u namjeri za osvajanjem i porobljavanjem tuđeg, tj. hrvatskog teritorija i Hrvata. Tako su i Mlečani pod izlikom i „zbog brižnosti“ za svoje manjine, i to uz pomoć Vatikana, osvojili i uništavali Hrvate na zadarskom području i šire po Hrvatskoj. Sada imaju priliku da pokažu koliko su lojalni, tj. solidarni s hrvatskim narodom u Hrvatskoj u kojoj žive.

Već dvadeset godina Hrvati su i dalje žrtve od posijanih mina i „belog praha“. Zbog osvajačkih pobuda, zbog njihova plana o velikoj Srbiji – stvaranog uz pomoću matice Srbije, Srbi na područjima Hrvatske znaju konkretno gdje su postavljene mine. Kada nisu sto posto realizirali san o zamišljenoj velikoj Srbiji, sklepanoj od tuđih teritorija, i ako i dalje žele živjeti u slobodnoj Hrvatskoj, kao kršćani trebali bi pokazati da su obraćenici s Uzelcem i Pupovcem na čelu.

Maknite mine da Hrvati više ne stradavaju u vlastitom dvorištu upravo od mina koje ste im vi sami postavili! Tako ne bismo trebali skupe strojeve za razminiravanje, za koje ionako nema novca nakon što su vam napravljene nove kuće i osigurane izviđačke mirovine - dok Boričevac, Zrin i druga mjesta koja ste porušili u Drugome svjetskom ratu, još čekaju da se obnove. Mogli biste vi te mine odstraniti golim rukama - kad znate gdje su da tako pokažete i svijetu kako se čovjek zbog sebe treba pokajati i kako ne smije u tuđa dvorišta postavljati mine, jer ga to kompromitira i truje mu dušu na putu beskonačna života. Na kraju čovjek po sebi – za sebe postane zlo, pa tako Srbi i ostali gosti u Hrvatskoj neka žrtvuju za svoju dušu zbog vlastitih djela i propusta u prošlosti, a što je bilo uzrokom toliko prolivenih suza i krvi na zemlji - i to baš Hrvatskoj, u kojoj žive i koja ih je stoljećima hranila.

Bog je tu izvor života za sve, zlo se ne ponovilo koje je začeto još davne 1844. godine zbog želje Srba za „velikom Srbijom“ (Načertanije). Zlo lukavo hvata maha 1918. – 1928. godine (ubojstvo dr. Stjepana Radića, vidi njegovu doktorsku radnju), od 1928. – 1941. godine nastavak ubojstvima i progonima Hrvata zbog stvaranja „velike Srbije“. Od 1941. – 1971. godine lukavo (uvijek ratovali na hrvatskom teritoriju) progonili Hrvate dok su paralelno zavaravali svijet učvršćujući svoje pozicije zbog teritorijalnog povećavanja Srbije. Zatim od 1971. – 1990. godine nastavak zla koje je haralo Hrvatskom, ali i primjetno kako su Hrvati odolijevali tako se zlo urušavalo, što je po Iskonu zapisano. Od 1990. do 2009. godine, dakle, koliko god se zlo upinjalo ono je konačno i vremenito i uvijek ostane bez daha, što se dogodilo i hrvatskim okupatorima - eksploatatorima.

Ipak Hrvati za sada nisu dovoljno spoznali da treba stalno biti budan da se ne bi palo u iskušenje, dozvolili su svojim potencijalnim obraćenicima koji svojom lukavošću opet zauzimaju prve klupe, umjesto da su u zadnjima po njihovoj sudbini, dakle, bez pomoći ne mogu se lustrirati. Od 1941. godine od Boričevca, Zrina, Bruvna, Karlovca, i tako redom uključujući i križni put 1945. do 1990. godine. Ali očito želja spomenutih gostiju je da se Hrvatima križni put nastavi i danas od Vukovara, Lovasa, Knina, sve do Dubrovnika i Boke Kotorske pod nazivom spaljena zemlja i uz pomoć posijanih mina za dugoročno stradanje. Sve to pokazuje da sinovi i unuci inih okupatora i Srba, skupa s hrvatskim janjičarima, i sada drsko veličaju ustanak u Srbu, po redu tko zna koji dirigiran iz Beograda i druge metropole, sa zahtjevom da im i ova generacija Hrvata plaća za spomenike njihovih zlodjela u Boričevcu, Udbini, kao i širom Hrvatske do danas i dalje.

Spomenuti spomenici ni blizu i nisu toliko opasni koliko su opasni odmetnuti lutajući kipovi po šumama i gorama kao Z. Milanović, V. Pusić, S. Mesić, I. Josipović, M. Pupovac, S. Uzelac, i dr. Svi bi kao takvi i dalje vladali pod prozirnim parolama fašizam, antifašizam, komunizam, pomoću kojih su se kroz zadnje stoljeće proširili i okupirali hrvatske teritorije partizani - ustanici iz Beograda, Rima, Venecije, Budimpešte… zbog eksploatiranja Hrvata za sebe preko poreza i harača u krvi.

Adekvatnim stilom i danas se služe, koji odgovara ovom momentu, da se Hrvati uskoro ne bi sjetili dok plaćaju vampirima lutalicama za njihovo orgijanje i bal. Krasti ili držali vreću je isto. Dakle, potomci raznih eksploatatora Hrvata toliko su postali bahati pa traže da im Hrvati dižu spomenike i da dalje rade za njihove pionire nasljednike kao „nadgradnju“ i pored zla koja su počinili isti nad Hrvatima. Misle da im je taj neki antifašizam pokriće i zaštita za daljnje eksploatiranje i uništavanje Hrvata. Što su ustanici u Srbu podržavali: fašizam ili antifašizam, dok su, u zadnjem ratu protiv Hrvata, sa svojima postavljali mine od kojih Hrvati i danas pogibaju.

Na kraju, hrvatski je narod odlučan provesti lustraciju u vlastitom narodu, isto tako i vi kao manjine dužni ste u Hrvatskoj očistiti iz svojih redova produžene ruke vaših matica, da ne bi ikada više pretendirali preko vas osvajati hrvatske teritorije i porobljavati Hrvate. Pored ove konstatacije očito po spoznaji koja će nas spasiti, doista kao i ostali narodi i mi smo tvorci vlastite sudbine. Izdvojiti se iz zajednice u kojoj čovjek živi, iz općeg, zapravo je luciferstvo, svejedno od koga je potaknuto u pravcu zla, tj. Smrti; bilo da je riječ o Hrvatu ili pojedincima iz nacionalnih manjina koje žive u Hrvatskoj.

Zapravo, čovjek i narodi kao stvorenja trebaju slaviti život - čovjeka - dušu na beskonačnom putu, a što je samo potvrđivanje duše – života – po sebi – za sebe kao dobro. Čovjek ne mora i ne smije postati žrtva bilo čije demagogije. Lucifer po volji ostane bez nepresušna izvora - Stvoritelja, postane i ostane samo prah po sebi – za sebe, bez odgovornosti za život i prema očiglednim mjerilima. Dakle, lutrija je mamac kao zamka lukavog zla, zamka čovjeku kao i osvajanja – pomoću mina tuđe ljetine u tuđim dvorištima. Istina, čovjek se izgubi po duši u prostoru i vremenu zbog materije, čudo je ali i odgovornost duše kad pada niže pored Oca Stvoritelja kao nepresušna izvora za život. Samo zbog želje da kao stvorenje inverzijom postane apsolutni stvoritelj, što nije moguće.

Jer duši nije potrebno biti žrtvom vremena i prostora kao tijelu. Ona je čvrsta točka koja bi uredno trebala rješavati za tijelo, koje je po materiji osuđeno na kretanje u prostoru i vremenu. Što jest i tako će biti uvijek. Nema valjana razloga da vlastito tijelo duši postane zamka. Otkuda umišljenost da čovjek može biti kategoričan – sijati mine i smrt drugima i sebi. Čovjek izražava i odražava očigledno, a sve je kušnja po cijenu života, smisla što jest. Zbog nereda gubi se i zamjenjuje logiku zdravog razuma – nekim sklepanim znanostima, psihologijom.  Borba da se pomoću materije pobjeđuje jednako je beznađe, jer čovjek ne zna da ga na putu beskonačnom koči prostor i vrijeme (baš – privid – materija kao zamka, kojoj se klanja), tako je odlučeno za stvorenje.

Stoga primarno je, čovjek je duša – život po Stvoritelju, što čuva po sebi – za sebe i onda nema prepreka, a oni koji postave tijelo na prvo mjesto nemaju budućnosti stavljajući drugom mine kao zamku – zapravo postave ih sebi kao trovačima na putu osvješćivanja – spoznaje. Čovjek se pokazuje po djelima očiglednom, sebe prezentira i po minama kao zamkama životu ili je tako nešto urednom čovjeku zlo. Dakle, istine kao uzori i opomene u životu nama su na usluzi i servis zbog ravnanja i orijentacije.

U Zadru, 24. lipnja 2012. godine

POKRET AKTIVNIH VETERANA BRANITELJA REPUBLIKE HRVATSKE

Matica svih zlocina su srpski zločini od 5. prosinca 1918. u Zagrebu – do 10. travnja 1941. u Donjim Mostima.

MILORAD PUPOVAC :

Zločini u Jadovnom su matica svih kasnijih zločina u Hrvatskoj i BiH

Datum objave:
24.06.2012 16:32

Autor: Hina/tportal.hr

Uz spomenik žrtvama ustaškog terora u šumi Jadovno te kod obližnje Šaranove jame u kojoj su nesahranjeni posmrtni ostaci mnogobrojnih žrtava Srba i Židova održana je danas komemoracija

Izaslanik Hrvatskog sabora saborski zastupnik i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac istaknuo je da su zločini u Jadovnom "matica svih kasnijih zločina druge polovice 20. stoljeća u Hrvatskoj i BiH".

Ustvrdio je da ovakva mjesta pokazuju da je jedina funkcija režima Nezavisne Države Hrvatske bila istrebljenje Židova i Srba. Izrazio je uvjerenje da pjesme Juri i Bobanu i poglavniku NDH pjevaju ljudi koji ne znaju kakav je to zločinački režim bio. "Morali bi to moći znati, vlast bi im to morala omogućiti, napisati udžbenike o tome, a na nama je da i dalje inzistiramo na istini. Samo tako će one koji su veličali ustaške režime konačno biti stid kao i one koji ruše spomenike tih strašnih zločina", kazao je Pupovac.

Predsjedik koordinacije židovskih općina RH Ognjen Kraus javno je zatražio da se ponovno postavi spomen-ploča u uvali Slano na otoku Pagu koja je bila postavljena 2010. i odmah sutradan skinuta. "Istina o strašnim logorima na Velebitu i na Pagu mora doprijeti do hrvatske javnosti, jer će samo tako mladi znati što je bila Nezavisna Država Hrvatska i na čemu se zasnivala", rekao je.

U ime Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Juraj Hrženjak kazao je da je Jadovno bila tvornica ubijanja bez obzira koji podatak o broju ubijenih uzmemo kao vjerodostojan. "Ako je istinit podatak da je tu 42.123 žrtava to znači da je od osnutka do zatvaranja, dakle od 8. do 22. kolovoza 1941. tu bilo dnevno likvidirano 466 ljudi. Ako se uzme podatak za koji postoje dokazi od 24 tisuće žrtava tada je ovdje ubijeno dnevno 266 ljudi", rekao je.

Naglasio je da oni nisu bili ni ratni zarobljenici ni gerilci, ni građani koji bi javno iskazivali svoju ideologiju suprotnu ustaškom režimu već "samo Srbi i Židovi koji pri hapšenju nisu pružali ni otpor, sigurni u svoju nevinost".

Slavko Goldstein kazao je da u Hrvatskoj ima previše grobnica da bi se sve komemorirale, ali Jadovno je grobnica koju treba redovito obilježavati jer je to prvi ustaški logor koji je NDH formirao s izrazito genocidnom namjerom. Dokaz da ovaj logor nije odgovor na partizanske akcije ili zločine nego istrebljenje leži u tome što je Jadovno formirano puna dva mjeseca prije partizanskog pokreta, dodao je.

Današnjoj komemoraciji u Jadovnu prisustvovali su i mnogobrojni potomci žrtava. Predsjednik banjalučke Udruge "Jadovno 1941. godine" Dušan Bastašić založio se da kompleks logora Gospić-Jadovno-Pag postane memorijalni centar za koji nije dovoljno da ima samo spomenik i nekoliko putokaza.

Pozvao je okupljene građane na 6,5 km dugačku šetnju do mjesta Čačić Dolac. Taj je put nazvao stazom jadovničkih mučenika kojom su tisuće nevinih žrtava vezanih ruku i uz strahovitu torturu išle prema bezdanima Velebita gdje su pobijeni i gdje su i danas nesahranjeni ostaci njihovih tijela.

Vijenac podno spomenika položili su i veleposlanik Republike Srbije u Hrvatskoj Stanimir Vukićević i izaslanik Republike Srpske ministar MUP-a Stanislav Čado.

Uz Šaranovu jamu nedaleko spomenika vladika gornjokarlovački Gerasim održao je opijelo, a glavni rabin u Hrvatskoj Luciano Moše Prelević pročitao je molitvu za mrtve Kadiš.