prilozi:
* * * dragutin * * *
VJESNIK 2.6.1995
DRAGUTIN SAFARIĆ
    Pokolj bio i na Hudoj Luknji

    U povodu pedesete obljetnice Bleiburga i Kriznog puta 1945.-1995. zelim svratiti pozornost na određene događaje koji su meni poznati, na podrućju gdje zivim. Pratio sam razna izvjesća te izjave prezivjelih, ali nisam ćuo niti jednu rijeć koja bi spomenila podrućje gdje su se dogodile strasne stvari!

    O bleiburskom pokolju: Kolona hrvatske vojske i civila napadnuta je u kanjonu Huda Luknja, a spominje se od 3.000 do 4.700 ubijenih. Ljudi iz toga kraja pričaju: "Rijeka Paka je tri dana tekla sva u ustaskoj krvi! Pčele nisu četiri godine oprasivale cvjetove!"

    Baveći se skupljanjem podataka za potrebe jednog speleoloskog (!) kluba, ćuo sam izjave o ratnim pokoljima na području Huda Luknja - Dolić - Mislinja (Slovenija). Vrijeme događaja je poćetak mjeseca svibnja 1945. gadine. Spominje se broj ubijenih od 3.000 do 4.700, a broj uhvaćenih - 10.960, i to pripadnika vojske i ostalih bjegunaca prema Slovenjgradecu. Bile su tri kolone.

    Velika kolona je trajala oko tri dana, a kretala se smjerom Celje - Slovenjgradec, a imala je ovaj put: Celje - Frankolovo - Vitanje – Dolič (donji-srednji-gornji) - Mislinja - Slovenjgradec. Druga je bila manja kolona, a bila je napadnuta u kanjonu, i nad njom je bio izvrsen veliki pokolj. Kretala se ovim pravcem: Celje - Velenje - Paka - Huda Luknja - Dolić Mislinja. Treća kolona imala je pravac Celje - Sostanj – Poljana.

    Imam informacije za vise punktova gdje su domaćini pokopali trupla. Ta mjesta su dosta uoćljiva, jer su to travnate livade i neobrađena polja. Na tim mjestima se jos danas samo trava kosi. Pojedine kuće u tim lokacijama imaju svoje temelje na ljudskim kostima! Lokalni historićari u Slovenjgradcu dosad nisu stigli na ovo podrućje radi istrazivanja ili skupljanja podataka. Na nasu nesreću, historićari iz Velenja, već su druga općina, te ne zalaze u podrućje istrazivanja drugog rajona.

    Bio sam u Bleiburgu na svećanosti. Prelistavajući materijale, iznenadio sam se i razoćarao se sto nisam nasao rijeć Huda Luknja. Ima samo riječ “Huda jama” kod Laskog, ali to je već druga lokacija i druga prića. Netko je spomenuo i na televiziji, bili smo napadnuti kod Slovenjgradca sa svih strana. Vjerojatno su bili napadnuti bas sa svih strana (prije povratka pregovaraća s partizanima!) s oba brda u kanjonu (Tisnik-Pećovnik) Huda Luknja; to je sedam-osam kilometara na putu spasavanja zivota iz Velenja prema Slovenjgradcu.

    Čuo sam tvrdnje da »nitko nije prezivio taj pokolj!« Tamosnji ljudi prićaju: “Rijeka Paka je tri dana tekla sva u ustaskoj krvi! Pćele nisu četiri godine oprasivale cvjetove!”

    Ako me itko moze dopuniti ili ispraviti u tim podacima, molim za sudjelovanje i doprinos u istrazivanju.

    NAPOMENA:
    SLOVENSKI DRZAVNI ZBOR 1999.g U SVOM IZVJESČU
    ZA GORNJI DOLIČ
    NAVODI 8.000 (osam tisuća) ŽRTAVA
DELO, 17.12.1996
DRAGUTIN SAFARIĆ
    Boleča tema

    Torkove tv oddaje Dosje dne 10. decembra nisem videl, vem pa, da je bila. Kot osnova za moja vprasanja, ki se nanasajo na vsebino iz objavljenega pisma v tej rubriki, zelim Sloveniji postaviti nekaj grenkih vprasanj. Dotaknil se bom zelo boleče teme. Tokrat i bom izbral le en kraj, mestece Gornji Dolič in Mislinja.

    Dovolj je ze znanih izjav ali zapisov ali kar hvaljenja prezivelih, kako malo partizanov je padlo v spopadu 12. in 13. maja 1945 v omenjenih krajih, ko je vojna ze bila končana. Partizani se hvalijo, da jim v tem spopadu ni padlo niti deset njihovih, na oni drugi strani pa, da jih je padlo blizu pet tisoč!

    Okoli Gornjega Doliča in Mislinje je znanih najmanj deset velikih grobnic. Posebej naj opozorim, da je podpis kapitulacije bilo nekaj kilometrov stran v Topolsici dne 9.maja 1945. Če bi bil obračun vojaskega značaja, ne bi moglo biti razmerje med padlimi na obeh straneh kar 1:500.

    Komur tu ni jasno, da so partizani pobijali ali morili neoborozene ljudi, naj gre v te kraje in se pozanima pri domačinih. Naj se pozanima pri tistih, ki so pobite zakopavali v velike grobnice, ali pa pri tistih, ki so to počeli! Da, naj se pozanimajo pri tistih, ki so to počeli in so se med nami! Govori se o treh znanih grobnicah po imenu Pancer graben. V eni bi naj bilo zakopanih tudi do 500 trupel. So se manjse mnozične grobnice do 100 trupel, razmetane po teh krajih. Nekaj his je celo zgrajenih na grobovih teh pobitih civilistov.

    Kdo priziga celo leto sveče pred vrati, ta pa to počne ze 50 let, pred verigami zaprtim rudniskim rovom v Laskem, tam, kjer pise Barbarin rov? Kaksna razvpita demokracija je to v Sloveniji, ki ne dovoli pristopa in razgrnitve teh dogodkov? Zgodovinarjem tudi ni dovoljeno ubadati se s tem. Pa danasnji vladajoči pravijo. da so to zakrivili oni prejsnji, da oni ne nosijo tega bremena.
    Zloben bom s prispodobo: če eden krade, drugi pa pazi, sta kriva oba.
Vecernji list, March 17, 1999, p. 15.

HIC News
Tue, 23 Mar 1999>
Z.D., D.H., P.M., ‘Slovenci grade autocestu preko grobova Hrvata’
    SLOVENES BUILDING HIGHWAYS OVER CROATIAN GRAVES
    ZAGREB - The construction of a Maribor highway bypass, as a part of the future Maribor - Lendava Highway, in the near future has raised emotions among both the Slovenian and Croatian public. Namely, the highway has been projected to pass over Tezinski Gozd (Tezno for short), a town close to Maribor where reliable sources and witness’ testimonies claim mass graves from just after WW II are located. Partisan units ruthlessly executed a large number of prisoners of war, without any kind of trials. Both soldiers and civilians, among whom the majority were Croatian - Ustashas, Homeguards and their families.

    The stories of mass graves at Tezno first began to spread in late 1944, when the Germans began building a network of anti-tank trenches in the form of swastikas, from where they intended to stop a possible Russian tank assault. The trenches were, all together, 15 km long, 4 metres wide and 4 -5 metres deep. However, the Germans soon abandoned them and right after the war large columns of prisoners under the control of the 3rd Yugoslav Army - commanded by Gen. Kosta Nadj - began coming to Maribor and the vicinity. A large part of those prisoners found their final resting places in those trenches.

    According to the testimony of Zdenko Zavdlav, a former officer of the Department for the Protection of the People (known as the infamous OZNA), only Croatians were forced to walk to Maribor. Zavdlav, an eyewitness of these morose events, wrote a book called ‘Notes from a Maribor OZNA Member’, confirming that all the trenches at Tezno were full of shot soldiers and that it was a "real slaughterhouse of Croatians."

    We visited Tezno with Dragan Truhli, who was a prisoner in Maribor at the time and we were joined by Franc Perme on the Slovenian side, who is the President of the Association for Maintaining Covered Up Gravesites, as well as Croatians, Zelimir Kuzatko and Dragutin Safaric, who are members of the Committee for Studying and Marking Victims in Post-war Slovenia and Arih Ales, from the Maribor Institute for the Protection of Cultural Monuments. Possible mass graves today are probably stretched between the Maribor - Ptuj road toward Bohova and in the forest we came across workers who have already begun clearing trees and some building materials have already begun to be brought there. The future path of the highway has already been marked on the trees.

    "The Slovenian authorities have done nothing up to now to protect the gravesites. We are not looking to stop the construction of the highway, rather only for the execution sites to be marked with the due respect they deserve in a civilised manner. We also want a chapel with a ossuary for all the victims who would be found during the digging of the road to be built on a visible part of the highway," stated Perme.

    Whether or not the Slovenian side does anything to protect these gravesites, we tried to find out in the parliamentary commission for confirming victims of the war and post-war period. The secretary of the commission, Florijan Boras, told us they cannot come to an agreement with the Slovenians because, as he says, "the communists are still in power there," and that the Slovenian side is actually obstructing the whole process.

    "The Slovenian side does not want to conduct any anthropological investigations and they even claim nothing like that ever happened there. However, in the vicinity of Maribor there is whole series of gravesites and the remains of victims would certainly be found. Graves should be a civilisational question, not a political one," stated Boras.

    However, the Croatian foreign ministry confirmed the Croatian side does not intend on doing anything, either. Spokesperson, Zeljko Trkanjac, told us Croatia will request the Slovenian side respectfully marks and maintains any possible gravesites they come across "for which it can be established that Croatians are buried there."

    We spoke with Angel Polajnko from the Slovenian ministry of traffic and communications, who is responsible for highways. He told us that, as opposed to Croatia, post-war events are still not readily spoken about in Slovenia.

    "The furthest point of these mass graves is in Miklavz, where the highway is being built. However, the cloverleaf of the highway and entrance to Maribor was planned in such a way that we only pass over the most minimal locations of possible gravesites. Twenty five years ago I drew the blueprints for this highway along almost the identical route of the present day project. Everything was suddenly stopped when we received information about possible gravesites. Now we are returning to the old route," stated Polajnko.

    As has been the case thus far, the Slovenian authorities did nothing. Polajnko sent a proposal to the government and the Maribor Prefect, Boris Sovic, to build a chapel with an ossuary near the new road and to organise a symbolic funeral for all of the victims. Polajnko feels the government should purchase all the land parcels from private owners and declare the entire area a protected zone. However, in the field, in Maribor, it seems some are still opposed to exposing these gravesites.

    "Some Serbs have settled near Maribor, close to the location of the crimes, who might have even participated, themselves. They were always opposed to any kind of construction in that area, probably for fear something would be uncovered that could be detrimental to them," concluded Polajnko.

    Nobody knows the exact number of prisoners the Partisans shot at Tezno, near Maribor. The 3rd Yugoslav Army lead by Gen. Kosta Nadj, according to Partisan information up to May 16, took approximately 185,000 soldiers of various nationalities prisoner, among whom the majority were Croatians. However, civilians were not included in this statistic. That this was truly a huge number of prisoners was confirmed by the former political commissar of the 51st Vojvodina Division, Milan Basta, who stated that the column of people from Dravograd to Maribor was over 60 kilometres long!

    Zagrebian Dragutin Truhli believes up to 10,000 people were killed at Tezno, but everybody else feels this number is substantially higher. Angel Polajnko claims between 30 - 60 thousand people were killed there, while Florijan Boras claims between 40 and 70 thousand Croatians were executed at Tezno!

    We found out from the Slovenian side that the former German foreign minister, Klaus Kinkel, had promised assistance in finding the locations of the mass graves to the head secretary of the Slovenian Liberal Party, Daniel Malensek. Namely, Kinkel stated he has the blueprints of the German trenches around Maribor, which is no surprise, if one considers he used to be the head of the German secret service for a while.

    "I was a cadet of the Homeguard School. In 1945 I was 16 years old. The Partisans took us prisoner close to Bleiburg and returned us back in columns. We also stopped in Maribor, where we were divided into Ustasha, Homeguard, officers and civilian groups. They took us to a field, which was what I could hardly wait to happen. I fell asleep on the grass immediately. I woke up and was surrounded by a huge crowd of people. They kept telling me I almost lost my head overnight. I did not understand what they were talking about. They only pointed to the sky, saying that the guards were waking people up during the night, asking for their documents to see who was not properly registered. They tried to wake me up, but I just could not wake up and they left me asleep. Those who were caught during the night were loaded into trucks and, as I later learned, were executed," stated Dragan Truhli, who showed us at Tezno where he was kept by the Partisans and where the mass graves are.

    He learned about the fate of other prisoners of war in 1989 from his co-worker in Geofizika, Pero Sliskovic.

    "Sliskovic told me that in 1955, with a team from the company there, work was being done around Maribor on the water bearing level of soil for the Maribor city waterworks. The measurements gave the team some strange results. At that point Sliskovic was told by the driver, Ljubo Vajdic, that he was a Partisan guard in 1945. Vajdic stood guard over the prisoners and said that they waited there a number of days, completely naked, then they were killed and thrown into the trenches," concluded Truhli.

    "At that time I was almost twelve years old and I was collecting bullet shells and ammunition with my friends, as we lived close to Tezno. We saw a lot of people, not only soldiers, civilians also. There was constant screaming, shots and machinegun fire. One day I hid in the bushes and saw a naked woman for the first time, who was later shot, together with her three children and they were thrown into a trench. All of them had their hands tied with wire," stated Maribor resident, Silvo Kajzer, who added that he asked one of the guards why they are taking the clothes off the prisoners. The guard told him it would be a sin to ruin the clothes!

    Kajzer claims the daily executions took place between May 20 to the end on June, 1945, and that the executors were Partisans from Bulgaria and Chetniks who were disguised by Gen. Nadj as Partisans.

    "Those soldiers were drunk every day and were shooting salvos into the air in Tezno. Later on my friends and myself saw that some of the trenches, where they executed the prisoners, were covered over with soft earth and some kind of white powder. We enquired as to what this could be and were told it was lime whitewash. Bones and the wire that tied the prisoners’ hands protruded from the ground and the stench of the dead bodies lingered for a full two years," Kajzer claims.

Vjesnik: 30. 11. 2001.

Paraga: Kazne za pokolje Hrvata u Sloveniji

ZAGREB, 29. studenoga - U povodu Vladine najave da će biti procesuirani ratni zločini počinjeni neposredno nakon II. svjetskog rata Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861, odrzao je u četvrtak konferenciju za novinare na kojoj su gostovali slovenski istrazivači partizanskih ratnih zločina, Stanko Novak i Dragutin Safarić. Paraga je rekao kako njegova stranka zeli da odgovorni za pokolje Hrvata u Sloveniji 1945., koji su jos zivi, budu primjereno kaznjeni, jer ratni zločin nikad ne zastarijeva. Predsjednik HSP 1861 je najavio i inicijativu svoje stranke da se tijela svih pogubljenih vojnika NDH i civila,koja se nalaze u slovenskim masovnim grobnicama, prenesu u Hrvatsku i dostojanstveno pokopaju. Stanko Novak, dugogodisnji istrazivač partizanskih ratnih zločina, govorio je o 200 dosad sluzbeno neistrazenih jama u dolini Sveti Janez u blizini Slovenskih Konjica. Novak - koji tvrdi da ga slovenske vlasti sustavno maltretiraju zbog upornog inzistiranja da se otkrije istina o slovenskim stratistima - kaze da su te jame, njih 200, zapravo bivsi rudnici crnog ugljena i srebra u kojima su kosti desetak tisuća Hrvata, ponajvise djece, te Nijemaca i Kozaka.

Z. P.

2001-12-28, NAS ČAS, Velenje
Prejeli smo:
    Kolaboracija ne more biti plemenito dejanje
    Izvrsilni odbor Območnega zdruzenja borcev in udelezencev NOB Velenje je na zadnji seji razpravljal o dopisu, ki ga je Republiski odbor ZZB NOV Slovenije poslal vsem območnim in občinskim odborom. Poziva jih, da se aktivno vključijo v zadnjem času zelo aktualno razpravo o medvojnih in povojnih usmrtitvah. Se ziveči borci naj bi s svojimi izjavami pripomogli, da se to vprasanje enkrat za vselej doreče in da se konča vznemirjenje in obtozevanje ter blatenje borcev narodno osvobodilnega gibanja in borčevske organizacije. V dopisuje izrazena zelja, da se odkrito spregovori tudi o zločinih, genocidu in vojnih hudodelstvih; če so bila storjena ob koncu II. svetovne vojne.

    Iz razprave povzemamo:
    ZZB NOB je organizacija civilne druzbe, ki zdruzuje borce in udelezence NOG, v II. svetovni vojni priznane antihitlerjevske koalicije in mlajse drzavljane; ki spostujejo pridobitve NOG. Nase naloga in dolznost je ohranjanje in negovanje tradicij in tovaristva, ki je bilo v usodnih dneh vojne dobrina brez primere.

    Vse, kar se je dogajalo in zgodilo po vojni, je stvar oblasti, ki je nastopila po njej. Pripadniki partizanskih enot nismo imeli moči in vpliva, da bi lahko odločali, kako naj oblast ureja stvari, da bodo v skladu z mednarodnimi normami. Prav tako je zgreseno mnenje, da so se pripadnikom NOG uresničila vsa pričakovanja in obljube. Hudo zmotno je mnenje, da je po končani vojni lahko vsak slovenski partizan po svoji lastni presoji kaznoval vojne ujetnike in določal njihovo odgovornost, kot so danes prepričani nasprotniki NOG in pripadniki kolaborantov. Slovenska partizanska vojska je imela v času vojne stroga pravila in tudi kazni za nespostovanje pravil. Ne gre pozabiti dejstva, da je bil prenekateri borec za skorjo kruha, ki si gaje prilastil mimo pravil, delezen najstrozje kazni. Vsak, ki danes govori o samovoljni partizanov med NOV blati partizansko pripadnost z namenom, da bi prikril ali omilil zločinska dejanja kolaborantov in okupatorjevih sodelavcev.

    Vodstvo ZZB NOB je ze večkrat izrazilo obzalovanje za storjene napake povoje oblasti, med katere sodijo tudi povojne izven sodne usmrtitve. Kljub navedenemu dejstvu pa se ne moremo strinjati s stevilom, ki ga danes v javnih medijih navajajo nasprotniki NOG, niti z izjavami, da so bili vsi kaznovani nedolzni, in da jih je kazen doletela le iz sovrastva do drugačnosti.

    Sovrastvo je vsekakor bilo, bilo pa je posledica dejanj, ki so jih počele in zagresile paravojaske skupine ter tiste civilne osebnosti; ki so se udinjale okupatorju. Zakaj ne govorijo o zrtvah, talcih in pomrlih v koncentracijskih taborisčih, pozganih domovih in drugih grozodejstvih, ki so jih zagresili pripadniki kolaborantov?. Mar so bila ta dejanja v skladu z mednarodnimi prepisi in vojnimi dogovori ter konvencijami?

    Mnogo tega izhaja ze izpred vojnega časa, ko so si tako imenovani bogatasi pridobivali bogastvo na neposten način in s svojim početjem spravili na berasko palico nič koliko slovenskih malih in srednjih kmetij. Po okupaciji Slovenije pa so prisegali osvajalcem v prepričanju, da bodo na račun izgnanih Slovencev se povečali svoje premozenje. Tudi taka dejanja so posledica dogodkov ob koncu II. svetovne vojne. In tudi taka in podobna dejanja sodijo med hudodelstva in zločinska početja, ki zasluzijo odgovornost in kazen. Ne malo grehov izpred vojne in v vojnem času se je nakopičilo na duse tistih, za katere se danes trdi, da so bili nedolzni, in da jih je povojna oblast odstranila le zato, da je zasegla njihovo premozenje.

    Borčevska organizacija in njeni člani ne zagovarjamo povojnih izvensodnih usmrtitev in jih obsojamo s prepričanjem, da so ti dogodki temna lisa v svetlih namenih NOG. Načini in razseznosti takih ravnanj so bili tuji osvobodilnemu in globoko humanemu naboju ter umirjenosti udelezencev NOG in v nasprotju z izvirnimi načeli OF slovenskega naroda.

    Nas interes je, da se ugotovi vsa zgodovinska resnica dogajanj med vojno in po njej. Nikoli nismo zanikali, da so se med NOB dogajala tudi nedopustna dejanja: To smo tudi obzalovali. Vendar ta dejanja ne morejo razvrednotiti bistva nasega upora proti okupatorju, kar je bilo v takratnih razmerah nujno, pogumno in iz narodnostnega vidika odresilno dejanje.

    Po drugi strani pa tudi nasilje nad določenim stevilom pripadnikov kolaboracije po vojni ne more spremeniti dejstva, da so bili na strani okupatorja in v sestavi njegovih sil in da so se v tej sestavi bojevali proti slovenskemu narodu za genocid in splosno iztrebitev vsega slovenskega na teh tleh.

    Iz teh razlogov smo in bomo tudi v bodoče nasprotovali, da se v političnem dokumentu, ki naj bi ga sprejel drzavni zbor, kolaboracija spremni v plemenito dejanje, NOG pa v neizzvano krvavo pobijanje političnih nasprotnikov.

    Ločnica med Slovenci v času vojne in NOG ni tekla po črti političnih, ideoloskih ali verskih prepričanj, ampak je bila ločnica med tistimi, ki so se okupatorju uprli in tistimi, ki so bili pripravljeni z okupatorjem sodelovati in mu hote ali nehote pomagati pri dosegi ciljev, kijih tudi danes obsoja ves demokratični svet.


* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
NEOBJAVLJEN ČLANEK AUTORA PIETETE
    2001-12-28, Velenje, za časopis »NAS ČAS«, Velenje

    Oglasam se na članek ped kratkem objavljen od strani Velenjskih ZZB NOB pod naslovom Kolaboracija ne more biti plemenito dejanje. Namesto vosčila je ponujeno zuganje javnosti in oblastem ob prehodu v novo leto, isto urednistvo pa naj objavi tudi to moje pisma v odgovor.

    1. Vi pri ZZB NOB, ste se vedno srce drzavni politiki, ki vas mora ubogati – vas prekaljene demokrate, ki vodite svoj narod v Evropo z vso prikrito krvavo preteklostjo.

    2. Ko je v 2000 letu izsla knjiga »Tudi mi smo umrli za domovino« od strani Drustva za ureditev zamolčanih grobov, so nekateri iz Velenja (ZZB) poskusali preprečiti prodajo te knjige, za njihovih petdeset let pa jih nihče ni oviral, ko so ponarejali in pisali lazi, ko so druge ne samo ovirali, so jih kar »eliminirali« oziroma pospravili na hladno!!!

    3. Če ste se morali krvavo in posteno obračunati s kolaboranti, kako to, da so glavne zrtve na področju Slovenije bili Hrvati? Med temi pobitimi, na območju Slovenije, so bil Hrvati in to največjem stevilu civilisti. Druge trditve, vase, iz katerih so nastali knojevci, oznovci, udbovci in se in se kopico zmedenih imen, za katerimi ste se skrivali, so lazi. Veste, stari in preprosti ljudi pa ne lazejo, vi nosite krvavo breme iz preteklosti! Se danes, čeprav niste oblast, odločate o usodi ljudi.

    4. Svet ali Evropa zatrjuje, da je Jugoslavija (ali pod sifro Tito) imela 1.17 milijona manj prebivalcev kot prej(!?), točneje rečeno, toliko jih je končalo pod ruso. Slovenija je najbolj bogata dezelica v vsej Evropi po masovnih morisčih in seveda temu se reče grobisča: lociranih imam ze okoli 900 (devetsto) grobisč, pričakujem pa, da bom zbral najmanj preko tisoč dvesto teh lokacij. Imeti visoki vojaski čin, morda generalski ali kar udbaski, knojevski, predsedniski in t.d., pa nič ne vedeti in ne biti odgovoren za genocidna dogajanja na domačem terenu, se postavlja dvom: imate pravico imenovati se vojska ali konstituirana drzava? Ne, nimate te pravice, posebej ne po tolikih letih, kar sedaj odkrivamo, kaksni zločini so bili storjeni, za katere noben nič ne ve! Dobro ste naredili svoje delo, dobro ste očistili svojo palubo. Naj vas opozorim na eno grozljivo ime iz Velenje: DUSAN! Vi nič ne veste za to, drugi pa vedo: to je pravilo v hierarhiji?

    5. Krivce pa danes dostikrat ugotavljamo po nenavadnem ključu: bil je pogumen in manj pismen, visok politični polozaj, otroci fakultetno izobrazeni in zasedajo tople stolčke očetov, ob samostojnosti drzave so sekretarji postali demokrati, predvsem pa bogatasi po hitrem postopku. Leta 1945. se je preko teh krajev premikala strahotna mnozica prestrasenih civilistov: predvsem posten in verni narod je bezal prek »antikristi«. Ta narod je pobral vse kar je imel, a niso bili prav revni tisti, ko so sli na zadnjo pot: nato so bili oropani zivi in mrtvi! Postavljam vprasanje, kje je končalo to ogromno oropano bogastvo? Je to morda bila podlaga za pospeseni razvoj gospodarstva po 1945., predvsem v Sloveniji, ko se je Hrvatom jemalo in drugim dajalo? Se vi zmagovalci zavedate tega vprasanja? Enaka novejsa zgodba je z banko znano pod imenovano LB!

    6. Sam sef VDV-ja Polak pravi (to je izrekel v 2001.letu): bilo jih je 17 tisoč v KNOJ-u, kako pa bi naj vedel za vsakega kaj počne? Res je nesmiselno danes kaj takega misliti, da bi moral to vedeti, za to imamo ohranjene dokumente: naročilnico za ubijanje, rekli bi, vse prek! Da vas opomnim na ta dokument z vaso arhivsko stevilko: A445780 - 32

    * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *
    Poveljstvo Vojske drzavne varnosti

    Dne 15. marca 1944.

    Recimo da vsebino zanemarimo, kaj pa spodaj pomenijo ti kolaboracionistični vzkliki:
    Zivela Narodno osvobodilna vojska Jugoslavije !
    Zivel marsal Jugoslavije, tov. Tito !
    Zivela Rdeča armada !
    Zivel voditelj in učitelj vseh zasuznjenih narodov tov. Stalin!
    Ziveli nasi zavezniki!

    Smrt fasizmu - Svobodo narodu !br>
    Naročilnico podpisal osebno: Komandant podpolkovnik: Bojan Polak – Stjenka.

    * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * br>
    7. Brez narodnosti, brez imena ljudstva, brez vere le kolaboracionistični pozivi. Petkrat več svojih ljudi ste pobili po vojni, kod jih je uspelo okupatorju v stirih letih. Niste slisali, da se je groza in strah pojavil pri ljudeh z vasim prihodom, imenovano svoboda. Niste se slisali za statistiko, koliko domov je bilo v Sloveniji oropanih po vasem prihodu? Ker danes ni več VDV-ja, UDBE, KNOJ-a in t.d., ste edino vi iz te vase nedavne vladajoče preteklosti odgovorni za zlo in genocid storjen nekoč na tem ozemlju. Pojem demokratičnost pa pomeni pravna drzava, kar pa Slovenija se ni dosegla!!!

    8. Drustvo za ureditev zamolčanih grobov je predlani izdalo svojo obsirno drugo knjigo, pripravljamo pa vam ze tretjo knjigo, ki vas bo zgrozila z nanizanimi podatki in kartami. Vse kar danes potrebuje kriminalist in drzavno tozilstvo, za svoje delo, lahko najde tam napotke in smernice, zal pa jih vi iz preteklosti ovirate, ker imate moč v svojih potomcih na najvisjih drzavnih polozajih, seveda demokratično izvoljeni, tako kot je bilo malo prej. Demokracija je bila pobita 1945. leta in potem, za naslednjih 100 let! Ena velika vrata Evrope, na katera hodi trkat Slovenija, imajo napis: 'pazi, tu je grobisče'!

    9. Zapisali ste: ZZB NOB je organizacija civilne druzbe. Nek vas aktiven član, glede na njegova leta ni bil partizan, sicer pa je vsak peti Sercerjevec bil otrok(!), je mnogim Velenjčanom dobro znan. Meni je znan po tem, kako mi je točno pred petimi leti po telefonu zagrozil, da mi bo za bozič pobil druzino! Ni ga tezko prepoznati, vas je, saj se danes govori zmedeno prlesko bosansčino. Grozilna pisma Hrvatom so mu hobi.

    10. Poglejmo posledice vasega ravnanja. Srbski partizan najde v Sloveniji ustaskega otroka, slovenska druzina ga posvoji in postane Slovenec. Ta otrok pri petdesetih letih, ali pred upokojitvijo, ugotovi, da ni Slovenec! Zapustiti svoj slovenski dom in druzino. Ta oseba je bila v Velenju, mnogi jo poznajo. Lazi in lazi, le slep moras biti, da to ne vidis.

    11. Nedaleč od tod je Galicija in Zelezno, tam so stevilne kraske jame in rudniki. Kolona zensk in njihovih otrok pod vaso strazo je usmerjena v hrib, le zakaj? Domačinom uspe dva otroka resiti, baje so se zivi. Triletna deklica v Celju prezivi likvidacijo, ker je nekdo v noči opozoril mater, da bo jutri z otrokom odpeljana in streljana. Vi ZZB NOB, NOG in t.d. nič ne veste, tudi sedaj nič ne veste, bili ste slepi, znanost pa se ni toliko napredovala, da bi vas odslepila. Omenjam to vase početje, ko več niste bili partizani, nadeli ste si le druga imena. Govorim predvsem o vasem početju po osvoboditvi!

    12. Postavljam vam grozljivo vprasanje: kje so ti kraji, kje so pancer grabni, grabni, kje so močvirja, kje so zapusčeni rudniki, kje so te parcele, kamor je v Yugi preko milijon ljudi spravljeno? Samo kraskih jam in vrtač z najdenimi ljudskimi kostni po 1945. letu stejemo ze preko 110 lokacij v Sloveniji. Ne morem se več zgrazati nad temi mojimi zbranimi podatkih, minilo me je, vi pa itak nič ne veste o tem, nimate vsi nočnih mor, saj mnogi vasi spijo pri luči, pod posteljo imajo sekiro, mesarski noz ali pistolo.

    13. Ste bili ali niste bili organizirani!? Slovenska partizanska vojska je imela v času vojne stroga pravila in tudi kazni za nespostovanje pravil. Ne gre pozabiti dejstva, da je bil prenekateri borec za skorjo kruha, ki si gaje prilastil mimo pravil, delezen najstrozje kazni. Kako kruti ste bili, se vidi iz teh vasih besed, poznavanje vasega početja mi prihajajo solze od smeha. Torej, nasprotnik je bil ubit po hierarhiji! Odgovorni ste!!! Kot vidite, dovolj je se pogumnih ljudi, poglejte si DOSJE, ko vam ljudi v visoki starosti s strahom govorijo, kako bolni ste ubijali. Grozljivejso krutost od vase ne poznam! Ker pa stalno trdite, da to niso vasi, potem pa snemite krivico s sebe in pokazite te krivce!? Znano je, kako trdo drzite pod kontrolo svoje postene borce, da vam nebi usli!

    14. Povojna naloga recimo lovcev, ribičev, cestarjev in gozdarjev je bila specialna sluzba ali hobi. Te ljudi recipročno primerjam z ljudmi iz Pučnikove komisije. Amaterji pa vam morajo popravljati zgodovino, ker se zgodovinarji se niso otreslo vpliva učiteljev.

    15. Kar pa se tiče nedavnih solznih izjav iz najvisjega kriminalističnega in drzavnega tozilstva pa naj povem, ko me je nekdo iz Zagreba veselo vprasal po teh odkritij, sem mu odgovoril: prej bodo mene zaprli, kot pa enega svojega zločinca, imajo pa jih veliko.

    16. Zopet rdeče zarite od slepote, ki vas ni zapustila pol stoletja. Se ziveči borci naj bi s svojimi izjavami pripomogli, da se to vprasanje enkrat za vselej doreče in da se konča vznemirjenje in obtozevanje ter blatenje borcev narodno osvobodilnega gibanja in borčevske organizacije. Zopet ZZB NOB in t.d. hierarhija, iz vseh koncev Slovenije enaki citati! Premaknite svojo uro po dogodku v Topolsici 9.maja 1945. leta, pa vas bodo mnogi drugače razumeli – se bolj kruto. Vi ste vznemirjeni danes, nemogoče je postalo mogoče, fatamorgana: dim je, ognja pa nikjer! Izraziti obzalovanje, je sramotna in blatna beseda, polna cinizma in podlosti. Pravite celo, da je kriva oblast, takratna, pa saj ste se danes vi tisti, ki demokratično usmerjate to oblast! Dalje pravite ze v naslovu: Kolaboracija ne more biti plemenito dejanje. Tako kot ste si se nedavno delili funkcije, si sedaj delite - jemljete podjetja. Je to posteno dejanje? V dusi ste isti - komunisti!

    17. In kako podlo zaključno izjavo je zapisala novinarka, ki jo je izrekel Janez Stanovnik v Velenju: Tovaris, in kaj menite o povojnih pobojih? Cerarjeva je naredila prav. Prav je, da se ugotovi resnica in ta bo pokazala, da niso pobijali partizani, saj je bila partizanska vojska razpusčena 18. maja 1945. Poboji pa so morali biti organizirani in vodeni drugače. Tak človek bi naj vodil narod, ki ni znal dobro organizirati pobojev?

    18. Poglejmo se naslednje moje pripombe na vase laznive solze. Velenjski zgodovinar M.Z. je bil 25 let ravnatelj muzeja v Mariboru (naslednik M.Z. ni nič boljsi), kjer je bilo največje genocidno ubijanje Hrvatov in drugih, o tem M.Z. nič ni vedel, nikoli v svojih lazeh nič ni zapisal. Mariborsko področje steje po ocenah okoli 120 tisoč pobitih ljudi 1945. in kasneje. Isti doktor zgodovine napise za nekega kmeta, kako je partizanom podaril 35 litrov mosta. V tej isti knjigi napise petkrat manj teksta, kako so partizani v Gornjem Doliču razbili ustase. Opomba: po vase partizansko pomeni ustas Hrvat in ne vojak. Nato drzavni zbor 1999 leta sprejme poročilo in podpise, da je v tem Gornjem Doliču bilo pobitih 8 tisoč ljudi. Ko je reka Paka izpod Rogle in Doliča tekla krvava, bilo je to po 9.maju 1945 leta, ste vi borci kurili kresove in ste s topovi streljali po ustasih – Hrvatih iz Sostanja tja v Dolič. Ko je bila pred desetimi leti povodenj, se je na Graski gori odprlo grobisče – kosti. Nič ne veste!? V Hrastniku se je enako zgodilo na Brnici, za hrastniski, laski rudnik in Celje, pa tudi nič ne veste. Na Bohovi pri Teznem sem 13.marca 1999 leta naredil posnetek v gozdu. Kasneje so prav tu izkopali 1179 okostnjakov, to je kar 17 trupel na tekoči meter rova, ta rov pa je dolg 2300m. Grozljive rezultate bomo kmalu dobili tudi iz Krskega in Brezič, to vi se nič ne veste? Jaz pa vem!

    19. Prilagam del teksta mariborskega, ze tri leta pokojnega avtorja, prof.dr.Mate Simundića, ki mu je izsla knjiga na 540 straneh pred dvema mesecema v Splitu. O daljoj sudbini ratnih zarobljenika i "zarobljenika" ni spomena nije. Izbjeglice pretvorio u ustase, točnije ustasko-domobransku vojsku, kako bi silno povećao pobjedu svoje srbovojske i prikrio neoprostiv ratni zločin svoj i svojih pajdasa. Stvarnost je umnogome bila drugačija. Basta tvrdi, kako se na tome prostoru borilo ukupno 13.000 hrvatskih vojnika. U stvari, zateklo ih se tu 4.000 te dva puta toliko izbjeglica. Malo ih se izvuklo iz obruča. Posto je u Hudoj Luknji i dalje na sjeveru zivot podpuno prestao, napadači sisli na razbojiste te ranjenike dokrajčivali nozevima, samokresima, puskama i strojnicama. A ne zaboravise ni svoje kopitnice. Doslovce označeno, nitko ni je prezivio to nezapamćeno klanje u dolini. Strvinari ujedno nasrnuli na svoje zrtve te skidali s njih nakit, obuću, odjeću, uzimali novac. Na svome putu kroz Hrvatsku bijahu već naviknuti i izvjezbani u tome obrtu. Znali, da bjegunci odnose zlatnike i novac za osobnu sigurnost u tuđinu. Sbog prstena se redovno sjekao prst, skidale se ručne ure i vadile dzepne, iz usiju se trgale nausnice, izvlačili se novčanici, sjekle ruke, kako bi se dočepali narukvica. Strvinareći, natopili se krvlju. Budući da je tlo plinulo u krvi, svaki pridobio crvenu obuću. Zemljiste bijase naslagano mrtvacima i raznesenim udovima. Jednako prosli i konji. Smrt izmiesala konje s ljudima.

    Koji kilometar od Hude Luknje prema sjeveru cesta se skoro dodiruje s rječicom Mislinjom i uzporedno se vijugaju do Dravograda. Od većih je naselja na tome pravcu Slovenj-Gradec. Tu takoder srbovojska presrela hrvatsku vojsku i izbjeglice. Budući da je zemljiste otvoreno, napadači se slabo provedose. I opet izbjeglice bijahu glavnim zrtvama. Kraj blizu sela Sentjanza postao njihovim ubijalistem. Tko izmače smrti u Hudoj Luknji, tu ga dočekao pakao. Mislinja dugo tecijase krvava do usća.

    20. Za zaključek pa se moje spoznanje. Ne bo resitve in tudi ne pomiritve med ljudstvom, dokler bo politika in ZZB NOB in t.d. diktirala tozilstvu in pravosodju, oziroma, ti so postavljeni zopet po ključu vase zaupne 'hierarhije'. Ugotovil sem ze davno, da odkopavanje grobisč in stetje kosti je nekoristno delo, ker ste brez čuta in vsesplosne nacionalne morale, z vodstvom oblasti na čelu. To je problem vase zgodovine!

    Velenje, 2002-01-05, Safarić Dragutin
VJESNIK, Nedjelja, 9. ozujka 2003
U Dravskoj šumi bit će podignut spomen-križ
    VARAŽDIN, 8. ozujka - Nedjelja, 9. ožujka 2003
    - Drustvo za obiljezavanje grobnica ratnih i poratnih zrtava djeluje u Varazdinu treću godinu i kroz to je vrijeme nastojalo otkriti i krizem dostojno obiljeziti sva mjesta masovnih likvidacija u varazdinskom kraju, u vremenu neposredno nakon zavrsetka Drugog svjetskog rata. Pretpostavlja se kako je u sjeverozapadnom području Hrvatske u spomenutom razdoblju nestalo vise od 6000 ljudi, a jedna od većih masovnih grobnica, gdje su dovozene zrtve, je u Dravskoj sumi kraj Varazdina.
    Nakon visegodisnjih zahtjeva, mjerodavni Ured u Varazdinu izdao je spomenutom Drustvu dozvolu za podizanje spomen-kriza u Dravskoj sumi, a u planu je podizanje spomen-kriza u Kučanu Ludbreskom, Ksajpi kod Čakovca, na grobistu »Gaj« kod Strmca Podravskog, te dovrsenje spomen-kriza u Čukovcu kod Ludbrega. To su na godisnjoj skupstini Drustva za obiljezavanje grobnica ratnih i poratnih zrtava u subotu rekli predsjednik Drustva Franjo Talan i članica Branka Sagrač.
    Na Skupstini je o likvidacijama na slovenskom tlu u vremenu neposredno nakon Drugog svjetskog rata govorio i Dragutin Safarić ispred slovenskog Drustva za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane. On je iznio podatak kako je do sada u Sloveniji otkriveno i uz pomoć njihove Vlade krizem obiljezeno 600 masovnih grobnica, u kojima se nalaze posmrtni ostaci neduznih zrtava. Dvjestotinjak grobnica otkriveno je u zadnjih godinu dana. Prema Safarićevim riječima, u Sloveniji ima ukupno 1000 grobnica u kojima leze posmrtni ostaci, pretpostavlja se, oko 500.000 zrtava među kojima je velik dio Hrvata, vojnika i civila, sudionika Kriznog puta likvidiranih na povratku iz Bleiburga. To je oko 42 posto svih zrtava s područja bivse Jugoslavije, likvidiranih u vremenu neposredno po zavrsetku Drugog svjetskog rata, rekao je Dragutin Safarić.