2015-04-06

Braniteljima u Savskoj 66

Hodam svojom zemljom, srce od ponosa tuče
Ne želim ići van, želim ostati kod kuće
Kuća mi je Hrvatska, krevet mi je more
Moja Slavonija, Dalmacija, Istra i Zagorje
Nisam bio rođen, kad je snažna sila došla
Ime joj je JNA, ali sa Olujom je ona ošla’
Hvala braniteljima, što su nam Hrvatsku dali
Hvala im na tome, što su za svoj dom pali
A ja pisat ću o tome uvijek, mene nije sram
Pjesme su najmanje što mogu da im dam
I sada ih gledam, dok trpe komuniste
Hapse naše branitelje, kao teroriste
Nemaju obraza i časti, pa im uklanjaju WC
Boli ih briga dok sve to gledaju kroz BMW
Antifašisti se osnivaju, ne znam protiv koga
Možda im smeta vjera u domovinu i Boga
Možda im smetaju invalidi, i spomenik u Splitu
Smetaju im naše pjesme dok se klanjaju Titu
I onda se pitamo, u kakvoj zemlji živimo
Žele mijenjat povijest, da se nekoj drugoj divimo
Očito nikome ne smeta, jer svi imaju riječi hvale
Za one koji nas kradu, a ne za naše generale
Ali meni to smeta i meni se plače
Zašto se stalno žalimo,a skidamo im gaće
Dat ćemo im glas,oni će na fotelje sjesti
Sutra će nas prodati, da nemamo šta za jesti
I neka sam mlad, možda je to i bolje
Jer za borbu s njima imam snage i volje
Dok nam četnik pali zastavu, i sjeća se rata
Neka se sjeti 95′ i bježanja od Hrvata
Neka se sjeti ubijanja, nek’ se sjeti svake žrtve
Neka se sjeti suza majke, koja traži svoje mrtve
I neka pali i prijeti i neka sa tenkom ovdje kreće
Dok je zadnji Hrvat živ, nitko Hrvatsku taknit neće

Mislav Kontić