2017-04-23

 

LIPA NAŠA DOMOVINO

 

Sve joj više riči blide,

Sve ju manje Rvat piva,

Sve se više gasi dide

Domoljublja vatra živa.

”Lipa naša Domovino”

Himno stara, himno mila,

Pivao te rod Ilira

I rvatskog roda vila.

Dok kosio seljak žito,

Dok kolivku mati ljulja,

Grlo roda plemenitog

Glasom ševe i slavulja –

Sa ratnikom, svatom, robom,

S prognanikom, umirućim,

Nad oltarom i nad grobom

Klicalo ti žarom vrućim.

”Lipa naša Domovino”

Časnim ustim’ opivana,

Sveto gnjizdo materino,

Diko Zrinskih, Frankopana.

Savom, Dravom il’ Jadranom,

Gorom, dolom il’ ravnicom,

Kojom unuk pošo stranom

Kitio te trobojnicom.

Himno Zemlje Kroacije

Sve te manje Rvat piva,

Ni stalo mu kanda nije

Što pepelom dragulj biva.

Oj budi se, rode, budi,

Nek prkosi tvoja stina

Di pisahu slavni ljudi:

”Lipa naša Domovina”.

 

Marija Dubravac, Brisbane


2016-05-02

 

HRVATSKO MOJA

Hrvatsko moja kuda te vodi
Onaj što krivim putima hodi?
Onaj tko stijegu okreće leđa
Kog 'Za Dom spremni' boli i vrijeđa,
Onaj ko’m tvoje mrsko je mlijeko
Koj danas laže što j’ jučer reko.
Hrvatsko moja kuda te vodi
Jadnik ko’m režim crveni godi,
Koj’ Blajburgu se poklonit ne će,
Već Brezovici sramotno kreće
I crvenim se naukom truje,
Na prošlost našu podmuklo pljuje.
Hrvatsko moja kraljice slavna
Na tuđem čelu kruna ti davna,
Tvojim se cvijećem tuđinac kiti
S bistrog ti vrela milo mu piti.
Spala si jadna na niske grane
Stranci te kruhom bljutavim hrane -
Plodovim’ što no gorki su vazda;
Gle, tuđin skuplja rod tvojih brazda,
Rod kojeg’ stvori ljubav Hrvata,
Dobro mu srce od suhog zlata;
Rod čija j’ njiva topljena znojem
Onih, što nisu svoji na svojem,
Onih što mukom plaćali bjehu
Danak, tuđemu hiru i grijehu.
Hrvatsko moja kuda te svrću
Oni što s tebe dukate zgrću
I lažu da su pošteno stekli -
Plati im Bože kako su rekli.
O mili rode, patnički rode,
Slijepi i gluhi Zemlju nam vode.
Ne daj im rode svojega glasa,
Dok slijepac vlada, nema nam spasa.


Marija Dubravac Brisbane



2014-10-26

BRANITELJI

Koljena kleče, srce do srca,

Muževa hrvatskih čitav roj!

Usta šapuću riječ molitve…

Zar opet kreću u ljut boj?

Zašto im duša plače, grca,

Vape l’ od Boga vječni spas?

Hrabri borci hrvatskog puka,

Sinci – junaci, doma kras.

Ne mole za se. Rat i muka

Steče im  žrtvom lijepi raj.

O Bože, osim rajske plaće,

U svece ih upiši, daj!

Gle, bogalja je među njima,

Proteza, štaka, teških rana

Neizbrisivih ožiljaka,

Spomen na tisuću groznih dana;

Na krvavu borbu za Dom

Kad đavo otimo Vukovar,

A Hrvat vjeran stijegu svom

Na oltar Majci Domovini

Polagao život na dar.

Žrtvovali su vrli sin’i

Neproživljenu sreću, radost,

Cvjetna polja i sunca sjaj –

Obitelj, ljubav, snove, mladost,

Dom očev i rodni kraj…

——-

Koljena kleče, gore srca,

Junaka časnih cijeli roj!

Duša za mrtvom braćom grca,

Za sokolima koje proguta boj.

O dragi naši, Blago Zadro,

Saša, Mladene, Tomislave,

Ivo, Sebastijane, Mato,

Antune, Miroslave…

Hrvatske Zemlje zlato,

Borci neumrle slave,

Ponosu svojeg roda.

Iz vaših života i krvi

Niče slatka sloboda.

——-

Koljena kleče, brat do brata,

Živih patnika golem broj!

Čuj, žarko moli srce Hrvata

Za rodni prag, za narod svoj,

Za ljepše sutra i bolji dan,

Za Božji blagoslov, za sretan brak.

Nek Hrvatska Hrvatu bude stan,

U miru neka živi svak’.

Vraga nek satre sila Krista

U školi Raspelo neka vlada,

Djeca nek rastu nevina, čista,

Nek budu ponos sela i grada.

Nek mladost ima posla, kruha,

U svojoj zemlji neka cvijeta.

Od stranog neka bježi duha

I lažnih čari tuđeg svijeta.

Nek vladari rodu služe rado

Nek čine što je Bogu milo

I sakupljaju svoje stado

U Kroacije toplo krilo.

Nek cijene časne branitelje

I vrijednost  svete krvi njine,

Nek štuju mučenika žrtve velje -

Taj lovor-vijenac Domovine.

——–

Ponizno moli brat do brata,

A u golemom mnoštvu Hrvata

Sklopljenih ruku čovjek kleči,

Ko i nekada tuguje, ječi…

Zabrinut prebire 'čudne niti’

Jer ‘Hrvat je opet teško biti.’

 

Marija Dubravac  Brisbane



ZDS Marija Dubravac, Brisbane

IME NEPOZNATOGA DJEČAKA

 

Velepromet... Užas, strava...

Vrijeme stalo - Nebo šuti.

Gdje dušmana lebdi slava,

Gdje urliče đavo ljuti –

Gdje na zidu ‘‘Slobo’’ piše,

Gdje krik smrtni uši para -

Sedamdeset ljudi diše

Branitelji Vukovara.

Sveti Bono i svi sveci

Pogledajte tužnu grupu;

Kom skriviše, netko reci,

Da na srama vise stupu?

U svom gradu svoj znoj lili,

Od postanka mirotvorci.

Ko hrvatski djedi bili

Za Dom spremni - časni borci.

Nema krivnje. Savijest čista,

Tuđu mrvu nisu htjeli.

Učila ih vjera Krista:

Po pravdi se plaća dijeli.

 

Sedamdeset sirotana

Jučer borci, danas ‘ništa’

Sjećaju se sretnih dana,

Slobodice i ognjišta.

Ne. Ne plače duh junaka,

Zar bi junak vrli plako?

Već mrska mu srbošaka

Agresorskog rata pak’o.

Suri orli tuđeg neba

Vukovarska ruše gnijezda,

Srbiju proširit treba,

Nek Petrova zasja zvijezda.

 

Sedamdeset ljudi sluša:

Crna smrt se šulja, ceri,

Pokajanje moli duša

Oko đavla žrtve mjeri.

Četnik Dule, ko hijena

Vreba, hoda, žrtvu traži,

Hladno srce od kamena

Bijednog stvora prijetnjom draži.

Lav obijesni gleda, reži,

Rakije mu nikad dosti,

Krv hrvatsku piti teži,

Nesretnicim’ mrvi kosti.

Sedamdeset mučenika,

Bože, tko je sad na redu?

Kog će klati grozne psine

Da mu živom srce jedu?

 

‘‘Tebe hoću, tebe neću,

Danas, sutra, isto ti je.’’

Bocka Dule i popijeva:

‘‘Nema zemlje do Srbije!

Hej bre, momče, hajde vani,

Kog se bojiš, Hrvatino?

Glavu gore, mirno stani

Da ti leglo materino...’’

Usta mladić, ali jao,

Glas nečiji ljuto cvili:

‘‘Ne dirajte mojeg brata,

Smiluj mu se, striko mili.’’

Nogu dragog brace uze

Priljubio uz nju lice,

Jeca, lije gorke suze -

Dijete majke Hrvatice.

Stariji bi bratac išo,

Mlađi nogu pustit neće.

Viknu Dule: ‘‘Nek ti bude

Lepe sreće sred nesreće.’’

Odahnusmo. Nebu hvala

Ima duše u krvniku.

Savijest ga je prodrmala

Da ne čini zla bijedniku.

 

Ali jao! Božji ljudi –

Pijani se četnik trže:

‘‘Deder mali, mjesto brata

Van izađi... Brže, brže...’’

 

Nasta metež, ljudi cvile,

Ajme Bože, pa zar dijete?

Četrnaest tek mu ljeta,

Što činite zvijeri klete?

Stariji se bratac diže

Pred zlikovcem ruke sklapa,

Bracu ljubi, molbe niže,

Niz obraze suza kapa.

‘‘Gospodine, pustite ga,

Cvjetak je tek nježan, mlađan.

Ja ću ići mjesto njega,

On je majčin sinak slađan.’’

-  Bre, zaveži! Dule dreknu

I odvuče žrtvu vani.

Sedamdeset ljudi jeknu,

Ljuta bol im srce rani.

 

Glas urliko: ‘‘Skidaj stvari,

Želim da te vidim gola.

Ne vredi ti brale više

Nevinosti areola!’’

‘‘Nemoj striko, sramota me,

Nikome kriv nisam bio.

Sažaljenja imaj na me,

Mrava nisam pogazio.’’

‘‘Skidaj stvari!’’ prolomi se

Srbovraga bijesna dreka.

Plač dječaka orio se

Vrag razori hram čovjeka.

‘‘Boli, striko, boli, jako!

Pustite me... Majkooo, jao!

Nemojte me živog rezat...’’

Anđeo je izdisao.

 

Velepromet... Užas, strava,

Sjećanja se strašna bude -

Slika ružna i krvava...

Čujem roblje – svoje ljude,

Ponavljaju vječni ‘‘Zašto

Rod hrvatski stradat mora?

Zar zlikovcu Bog bi prašto

I dao mu rajskog dvora?’’

Slušam krike dječakove

I umirem skupa s njime;

Ubiše ga. Ni sad ne znam

Kako mu je bilo ime.

 

Marija Dubravac Brisbane

(Napisano prema izjavi Vilima Karlovića, branitelja,

koji je prošao svoj pakao u vrijeme

srbskeagresije, u Vukovaru, 1991).