This Image Copyright © 1997 Zeljko Jack Lupic - croflg44.gif
Croatian Poetry and Songs


Jos Hrvatska ni propala

Jos Hrvatska ni propala dok mi zivimo,
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, jaca hoce bit,
ak je sada u snu mala, ce se prostranit.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo,
ter da stransko tesko breme iz nas bacimo?
Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili
da smo vasi pravi brati, zlo prebavili.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Oj, Hrvati braco mila, cujte nasu rijec,
razdruzit nas nece sila bas nikakva vec!
Nas je nekad jedna majka draga rodila,
hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Hura! nek se ori i hrvatski govori!

Until there is life in us

Until there is life in us, Croatia will stand,
it will rise mightily when it is awakened.
Its long slumber will make it mightier yet,
though it is small in dreams, it will grow great.
Hurray! thunderous voices in Croatian tongue!
Hurray! thunderous voices in Croatian tongue!
Is it not the last hour that we free her,
and get rid of the foreign oppressor?
Croats, we are ancient people who never forgot,
as your true brethren we have overcome.
Hurray! thunderous voices in Croatian tongue!
Hurray! thunderous voices in Croatian tongue!
Oh, Croats dearest brethren, hear our word,
the mightiest force will not separate us!
We were all born of the same dear mother,
by the Grace of God, she fed us Croatian milk.
Hurray! thunderous voices in Croatian tongue!
Hurray! thunderous voices in Croatian tongue!

(Lyrics: Ljudevit Gaj, Music: F.Livadic)

English translation by: Zeljko Lupic 1997


HRVATSKI JEZIK

U tebi sam vijek svoj prozivio.
Drevni i lijepi jezice Hrvata;
Rodjen na morskom pragu tvojih vrata,
polako sam te,uz trud,osvojio.

Povede ti me i gdje nisam bio.
Na vrh gore i na kraju gata.
U kolibici,u kuci od zlata,
svuda je meni glas tvoj zuborio.

Htio sam biti glazbalo na kome,
zvuce ko zice,mirisu ko cvijece,
rojevi rijeci u govoru tvome.

Pa,uzdignut nad zipkom i nad grobom,
da u tebi disem i da zivim s tobom.
I onda kad me vise biti nece.

Vladimir Nazor

(Doprinos: Ivan Kalcic, Dec. 23, 1998)

Studia Croatica

Judit (fragmento)

Marko Marulic (1450-1524)

 

Justo se hallaba Judit en la ciudad,
superando a todas con su gran beldad,
que ha decidido vivir en pureza,
honrar su viudez se hizo la promesa.

"A ti te pido, humildemente, Señor,
dirige una mirada a nuestro dolor;
no le tengas a tu sierva animosidad,
ayudala cuplir tu santa voluntad."

Así confortada con sus oraciones
alzó los hombros, bajó los escalones,
una vez abajo, llamó a su Abra,
la que dormía tapada, sin oír palabra.

Y sin regañarla, le dijo por lo bajo:
"Saldremos de casa, tenemos trabajo."
Se quitó el cilicio de rústico paño,
y se sumergió en un oloroso baño.

Se trenzó el pelo, trenzas recogidas,
de gala las prendas, al cuerpo ceñidas,
manos encintadas, aretes dorados,
pies menudos, botines acordonados.

Había que verla así acicalada,
digna de un duque, en su tapiz sentada:
y aún yendo de ronda con las principesas,
y ser bien ponderada entre las duquesas.

 

Las hebras de oro marcan los plegados,
centelleantes rizos suenan irizados,
de flores doradas, seda estammpada,
diversos motivos, falda recamada.

Gran adorno esta su impar belleza,
espiga enhiesta entre la maleza.
Y la piedra engarzada en oro y estrás,
hace que el engace brille aún mucho más.

Así suma élla a lo bello lindura,
que se engala con su gran donosura.
Y no alcanzando, según el libro santo, (1)
a sus luces Dios, sumóle el encanto.

Cuando él la vide, de primer vistazo, (2)
de mortal herida sintió el puntazo,
pétreo e inmovil, la vista clavada,
sólo hacia élla iba su mirada:

como el serifeño de mente confusa, (3)
viendo, con Danae el hijo, a Medusa.
En la tienda umbría sus duques estaban,
todos agolpados su rostro miraban:

Y dijeron: "Si en sus tierras se crían así,
sitiemos las ciudades y los que están allí:
los duelos y las riñas no las rehuyamos,
hasta que a todas no las obtengamos..."

(1) Se refiere a las Sagradas Escrituras.
(2) Se refiere cuando la ve Holofernes.
(3) De Serifa. Aquí el aautor alude a Polidektes, rey de Serifa, quien, instado de Perseo ve a Medusa y queda petrificado. Así queda Holofernes viendo a Judit, petrificado.
 

Studia Croatica
Buenos Aires - Argentina, Año 1997


SPAVAJ CEDO

Spavaj cedo rodila te majka
U Gorici gdje se legu vuci
Celica te medom zadojila
Bila vila zlatu babu bila
U silene pelene povila
Muskijem te opasala pasom
kad mi budes momak za zenidbu
da te nitko ureci nemoze

Spavaj cedo san te prevario
San u bijesu nesan u bijesu
Uroci to pod nogama bili
Mome cedu nista neudili
Naudili u gori hajduku
Uroke ti voda odnijela
Mome cedu zdravlje donijela
Da mi bude zdravo i napredno

Hrvatska Narodna

(from the memory of Zeljko Lupic)

Petar Preradovic (1818 - 1872)

 

NA GROBNIKU

     Kamen krije do kamena 
     Toga polja vis,
     ziva mu je uspomena
     ziv kamenopis.

     Pusto polje ploda ne da,
     Ko da misli rec:
     Za sve vijeke unaprijeda
     Rodilo sam vec.

     Ovdje divlje cete smrvi
     Rod nas cil i zdrav,
     Hrvatskom se ovdje krvi
     Spasi Zapad sav.

     A sto nam je Zapad dao
     Za uslugu tu?
     Vjecnju mrznju, primjer zao
     I ucenost zlu.

     U povjesti njeg'voj mjesta
     Nit grobniku ni,
     Kao da ga s zemlje nesta
     I ne bi, ^sto bi.

     Nist' ne manje ipak zato
     Istina se zna,
     Vjecna slava kao zlato,
     Na Grobniku sja.

     Spomenik je sam on sebi,
     Opominje nas,
     Na Grobniku da su grebi
     Kojim zivi glas.

     Oj, izbliza i daleka
     Amo, braco, svi!
     Ovdje j' nasa sveta Meka,
     Ovdje duh nas spi.

     Duh junacki, slavoplodan,
     Koj' u svaki mah
     S nasim rodom bjese srodan
     I jos resi ga.

     Oj, cuvajmo duh taj sveti,
     Kao dragi kam,
     Unaprijed je lasno rijeti:
     Trebat ce ga nam.

     Zapad gine, trune, kunja,
     Zivot mu je los,
     A istoku sto je munja
     U zivotu jos.

     Trulost trazi vatru vele
     U prirodi svud,
     Od istocne planut strijele
     Zapadni ce trud.

     Pobit ce se do dva svijeta
     Po prilici svoj.
     Na predstraznih mi smo ceta,
     Prvi nas^ je boj!
RODE O JEZIKU

     O jeziku, rode da ti pojem,
     O jeziku milom tvom i mojem!
       O preslatkom glasu onom
       U kome te mile majke
       Usnivahu slatke bajke,
       Koga saptom i romanom
       Dusi ti se svijest probudi
       Te ti spozna i uvidje
       Da ti bolje nije nigdje
       Do na tvoje majku grudih!

     Po njemu te svijet poznaje ziva,
     Na njem ti se buducnost osniva.
       Zato uvijek k njemu tezi,
       U njegovo jato hrli,
       Oko njega mi se grli
       A u cvrsto kolo vezi
       Pa ti nece vremeniti
       Burni trijesi da nahude;
       Po jeziku dok te bude,
       I glavom ce tebe biti!

     Ljubi si ga rode, iznad svega,
     U njem zivi, umiri za njega!
       U njem sve si blago slavis
       Sto ti osta od starine,
       Nemas ljepse ni bastine
       Potomstvu si da ostavis.
       Alem-kamen on ti budi
       Kog da cuvas kao oko,
       Kog da branis kao soko,
       Komu da si vjeran svudi.

     Svaka zvijezda svojim svjetlom sijeva,
     Svaka ptica svojim glasom spijeva,
       Ti jezikom svojim zbori!
       Slatkim glasom materinim
       Odlikuj se medju inim!
       Bog bo mili s njim te stvori
       Njim da budes svoj svojemu,
       Njim da places i popijevas
       I njim da se molis Njemu!

     Tudj tudjinu, tebi tvoj doli"ci,
     Tudji postuj, a svojim se dici!
       Diciti se mozes njime:
       Njim carevi carevahu,
       Njim kraljevi kraljevahu,
       Slavne mu je loze ime,
       Slavan puk ga svojim zove,
       I dok bude slavi vijeka
       Bit ce i on njojzi jeka
       Od vjekova u vjekove!

     Od Stambula grada do Kotora,
     Od Crnoga do Jadranskog mora
       Njeg'vu carstvu prostor puce.
       Tuj po gorah i dolinah
       Preko devet pokrajina
       Svud ga majke djecu uce;
       Sokolova, sokolica
       Njegovijeh Gnijezdo tu je,
       Svuda tud se pjevat cuje
       Pjesan Marka Kraljevica!

     Junackijem glasom u njem poje
     Junak narod uspomene svoje.
       Uz gusle se u njem ore
       Kroz sve vijeke nama doli
       Sve radosti i sve boli
       Naseg svijeta - pjesni tvore,
       Utrnulih nasih plama,
       Osvjetlanih nasih lica,
       Sva je nasa povjesnica
       Velik samo zbog pjesama!

     On ti svakoj tuzi i radosti,
     On ti duse cijeloj nutarnjosti
       Jedin pravi tumac biva.
       U njem ti se zalost topi
       Da ti suza lice skropi,
       U njem s cuvstva radostiva
       Tvoje srce vatrom gori,
       U njem samo potpunoma
       Ljubav milog tvoga doma
       Jasno, krasno tebi zbori.

     Ljub' si rode, jezik iznad svega!
     U njem zivi, umiri za njega!
       Po njemu si sve sto jesi:
       Svoje tijelo, udo svijeta
       Bus posebnog svoga cvijeta
       U naroda silnoj smjesi.
       Bez njega si bez imena,
       Bez djedova, bez unuka.
       U prosasti sjena puka,
       U buduce niti sjena!

    CRNI DAN

     Strasni dane! Crnimi pismenu
     U mojoj si zapisan pameti;
     Drugi dani prozracni su meni,
     Bijeli jasni, uspomenom sveti,

     Kroz njih duh moj ko luc^ staklom leti:
     Ti si jedan slican crnoj stijeni,
     Kroz te miso ne moze prodrijeti,
     Kod tebe se svaka okameni.

     Iz raja me na zemljicu crnu
     Ti obori po crnom oblaku,
     Moje oci ti u ponor svrnu,

     Moje zelje ti stisnu u raku,
     Moje slasti ti u jad prevrnu,
     Moju nadu ti sagnu na staku.

 

About the Language

            About the language, my kin . . .
                      Preradovic

About it, yes! About the magic spring,
Which from long ago boils up from our thicket
And even stronger it gets
When covered up with rocks and mud!

It sounds and hisses, it flows towards towns and villages,
Through the fields of gold, through the pastures’ green;
Looks like a fire, pouring its radiant light
In all our barrels, flasks and glasses.

We don’t know whether we have built it,
Or it gave us its soul. --
And now, when mud and drought are threats again,
In this all-encompassing destruction and crushing of all,
The Croat has never known better than now,
That he must live with it, that he must die with it.
Translated by Zeljko Skropanic at Croatia.net

Zeljko's Note:
(My translation from the original Croatian text is loosely
based on Antun Nizeteo’s and Marvin Tatum’s
translation.)


USKRSNE PJESME

Iako Uskrsne pjesme nisu tako prihvacene u puku kao bozicne, gdje gotovo
nema granice narodnog i crkvenog, ove pjesme tematikom vezanom uz Korizmu,
Veliki tjedan i Uskrs te kasnije Spasovo i Duhove imaju svoju liturgijsku
vrijednost i prilika je da ih naucimo i prihvatimo poput bozicnih.



Korizmena pjesma

CESTIMO TE KRIZU SVETI

Castimo te, Krizu sveti, na kom umre Isus nas,
na zivota tamnoj stazi, kao zvijezda ti nam sjas.
Ust’ma, srcem, castimo te
sveti Krizu Isusov.

Uspomene njeg’ve muke, njeg’ve zarke ljubavi,
svim sto tebi dizu ruke, sretan zivot pripravi.
Ust’ma, srcem…

Ti u tuzi i veselju, krizu, bud’ nam zastava,
ti nas vjerne Bogu vodi, preko svijeta varava.
Ust’ma, srcem…

Daj nam svoju milu svjetlost kad nas njegov zovne glas,
da imamo Bozju milost, kad nam smrtni dodje cas.
Ust’ma, srcem…



USKRSNA PJESMA

Kraljice neba raduj se,
Kraljice neba raduj se.
Aleluja…

Jer kog si dostojna bila nosit,
jer kog si dostojna bila nosit.
Aleluja…

Uskrsnu kako je rekao,
uskrsnu kako je rekao.
Aleluja…

Moli Boga za sve nas,
moli Boga za sve nas.
Aleluja…


Easter songs provided in March 1997 by:
Veronica Vlaho of the Croatian Information Center, Zagreb

From: HRVATSKI USKRSNI OBICAJI
PISANICA, Otvoreno sveuciliste, 1991.


Zagrebu
(August Senoa)

Povrh starog Grica brda,
Kao junak lijep i mlad,
Smjele glave, cela tvrda,
Slavni stoji Zagreb - grad.
Ziv, ponosit,
Jak, prkosit,
Kad slobode plane boj.
Tko tu kliko ne bi,
Slava, slava tebi,
Zagreb - grad divni moj!
Mnoge bure povrh njega,
Prosu svijeta udes ljut,
Al pod krilom naseg stijega,
On stajase tvrd i krut.
Ljutit stresa,
Juris bijesa,
i razmrvi vraga roj.
Tko tu kliko ne bi,
Slava, slava tebi,
Zagreb - grade divni moj!
Zagreb - grade, nasa glavo,
Zagreb - grade, stite nas,
Zagreb - grade, nasa slavo,
Kao sunce ti nam sjas.
Budi velik,
Jak ko celik,
Tisuc ljeta slavan stoj!
Tko tu kliko ne bi
Slava, slava tebi,
-Zagreb - grade divan moj!

“Ne dirajte mi ravnicu”

Veceras me, dobri ljudi,
Nemojte nista pitati.
Neka suze tiho teku
Pa ce manje boljeti.

Ne dirajte mi veceras
Uspomenu u meni.
Ne dirajte mi ravnicu,
Jer ja cu se vratiti.

Jos u sebi cujem majku
Kako tuzna govori:
„Kad se jednom vratis, sine,
Ja cu te cekati.“

Ne dirajte mi veceras
Uspomenu u meni.
Ne dirajte mi ravnicu,
Jer ja cu se vratiti.

Mene zovu moja polja,
Mene zovu tambure.
Prije nego sklopim oci,
Da jos jednom vidim sve.

Ne dirajte mi veceras
Uspomenu u meni.
Ne dirajte mi ravnicu,
Jer ja cu se vratiti.

[Do not touch my lowlands]

Tonight, good men,
Do not ask me anything.
Let my tears flow silently
So it will cause less pain.

Do not touch tonight
My remembrance.
Do not touch my lowlands,
For I will come back.

I still hear my mother
in myself, Sadly speaking,
“When you come back, my son,
I will be waiting for you.”

Do not touch tonight
My remembrance.
Do not touch my lowlands,
For I will come back.

My lowlands are calling for me,
My tamburitzas are calling for me.
Before I close my eyes for ever,
To see them once more.

Do not touch tonight
My remembrance.
Do not touch my lowlands,
For I will come back.


“Kolo igra, tamburica svira”

[Kolo is being danced, tamburica is being played]

Kolo igra, tamburica svira,
Pisma jeci, ne da noci mira.

Svud’ se cuje, svud’ se sirom znade
Da Bunjevac dusu ne izdade.
Veseli se, svaki mu se divi,
nek’ se znade, da Bunjevac zivi.
Veseli se, svaki mu se divi,
nek’ se znade, da Bunjevac zivi.

Nije majka rodila junaka
K’o sto j’ sinak divnih Bunjevaka,
Nit’ ce majka roditi junaka
K’o Bunjevca, takvog veseljaka.
Kolo vodi, svaki mu se divi
nek’ se znade, da Bunjevac zivi.
Kolo vodi, svaki mu se divi
nek’ se znade, da Bunjevac zivi.

Ni divojke ne bise u nane
K’o sto j’ cerka bunjevacke grane.
Svilu nosi, a zlatom se krasi,
Crne oci, crne su joj vlasi.
Kolo igra, svaki joj se divi
nek’ se znade, da Bunjevac zivi.
Kolo igra, svaki joj se divi
nek’ se znade, da Bunjevac zivi.

Ori pismo, tambur tamburice,
Nek’ se cuju daleko ti zice,
Nek’ se gori a i doli znade
Da Bunjevac dusu ne izdade.
Prelo kupi, svaki mu se divi
nek’ se znade, da Bunjevac zivi.
Prelo kupi, svaki mu se divi
nek’ se znade, da Bunjevac zivi.


“Kad zasvira tamburica”

[When the tambura starts playing]

Kad zasvira tamburica jasna
I zaori nasa pisma glasna,
Od miline srce mi uziva,
Oj Bunjevce, jos te ima ziva!
Od miline srce mi uziva,
Oj Bunjevce, jos te ima ziva!

Kad zaigra kolo naokolo,
Vilovito, sitno i okolo,
Mislis, brate, da su morske vile
Iz oblaka u kolo sletile.
Mislis, brate, da su morske vile
Iz oblaka u kolo sletile.

Nisu ono iz oblaka vile,
Vec Bunjevke, nase seje mile.
Kad zaigra, u kolo se vaca,
Mislis, nogom zemlju ne do’vaca.
Kad zaigra, u kolo se vaca,
Mislis, nogom zemlju ne do’vaca.


“Oj, Hrvatska mati”

[Oj, Hrvatska mati,
Nemoj tugovati!
Oj Hrvatska mati,
Nemoj tugovati!

Zovi, samo zovi,
Svi ce sokolovi
Za te zivot dati.
Zovi, samo zovi,
Svi ce sokolovi
Za te zivot dati.

Srijem, Banat i Backa
Tri srca junacka.
Srijem, Banat i Backa
Tri srca junacka.

Zovi, samo zovi,
Svi ce sokolovi
Za te zivot dati.
Zovi, samo zovi,
Svi ce sokolovi
Za te zivot dati.

Srijem, Banat i Lika –
To je nasa dika.
Srijem, Banat i Lika –
To je nasa dika.

Zovi, samo zovi,
Svi ce sokolovi
Za te zivot dati.
Zovi, samo zovi,
Svi ce sokolovi
Za te zivot dati.

[Oh, Croatia, our mother!]

Oh, Croatia, our mother,
Do not be sad!
Oh, Croatia, our mother,
Do not be sad!

Call, just call,
All will your hawks
Give their lives for you.
Call, just call,
All will your hawks
Give their lives for you.

Szerém, Banat, and Bácska
Are three heroic hearts.
Szerém, Banat, and Bácska
Are three heroic hearts.

Call, just call,
All will your hawks
Give their lives for you.
Call, just call,
All will your hawks
Give their lives for you.

Szerém, Banat, and Lika
Are our pride.
Szerém, Banat, and Lika
Are our pride.

Call, just call,
All will your hawks
Give their lives for you.
Call, just call,
All will your hawks
Give their lives for you.


Croatian Lyrics and Translations by David Biasci from his :
Croatian music from Maria-Theresiopolis Hungary


The Zajednicar, Feb. 12, 1997:

                          *        *       *       
                        Hrvati u tudjini


                        Hrvati u tudjini
                        budite vjerni
                        svojoj jedinoj
                        Hrvatskoj domovini.

                        Sve vas ona zove
                        kao majka djecu
                        da se vratite
                        u njezino krilo.

                        Zovu vas gradovi,
                        zovu vas sela,
                        Jadransko more
                        i biseri otoci.

                        Zovu vas planine,
                        zovu vas nizine
                        lijepe i mile
                        Hrvatske domovine.

                        Dragi Hrvati u tudjini
                        Sva Hrvatska vas eto zove
                        da se vratite domu svome.

                        Stjepan Remenar
                        Zagreb

Zajednicar, 27. ozujak. 1996:

Prvi puta u povijesti Hrvata izasle su ovih dana dvije knjige hrvatskih domoljubnih pjesama, koje uz notni zapis i tekstove obuhvacaju 45 blistavih melodija od najpoznatijih hrvatskih pjesnika i knjizevnika i svecenika.

Svaka hrvatska kuca, hrvatska skola, zupski ured, svi Hrvati, koji vole Hrvatsku naci ce na jednom mjestu hrvatske pjesme, koje imaju sadrzaj borbe za hrvatsku slobodu, hrvatski ponos, i borbi kroz povijest za Lijepu Nasu.

Cijena knjiga je 50 US dolara. Knjige se mogu naruciti telefonom na 385-021-8620 svaki dan poslje 4 popodne ili pisati na adresu: Josip Ravlic, Fra. Stjepana Vrlica 2, 21310 Omis, Croatia.

E.V.

Thanks to Barry Marjanovic for these poems and articles


      SUTON

  Slievaju se u daljini
  Magle lahke, meke,
  Il’ su magle, il’ su vode
  Razlivene rieke.

  Sagiba se granje krajem
  Vecer k’o da tuzi
  A nad riekom trepce, grakce:
  Jato vrana kruzi.

  Je li dan? il’ vecer li je?
  Zviezde maglom sjaju, 
  Klonuo je zapad tihi
  Po zasnulom kraju.

  Nagiba se, uzdize se 
  Katarcica tanka,
  Skripi sajka, drhce uze
  Jos i nasred sanka.

  Je li dan? il’ vecer li je?
  Place moja dusa,
  Obavita maglom lakom
  Tuzne vrane slusa.

     Ivana Brlic - Mazuranic

From the page about the Croatian Poet Ivana Brlic-Mazuranic
Courtesy SLAVONSKI BROD - SB OnLine

Slavonski Brod
Oj Brode moj na hladnoj Savi
Ti zavièajno moje drago mjesto,
Tek slika mi se tvoja javi
I veæ u tebi živjeti sam presto.

Al' uvijek rado do tebe se svratih
Proživjeti mnoge sretne èase,
nek dobra kob ti za sve dobro plati,
Buduænost nek ti slavom sja se!

A ti me primi kano sina,
I oèinske mi svoje raskri grudi.
Tvoj glas mi šapnu sa visina:
"Ti èitav èovjek, dobar Hrvat budi !"

Glas mili taj mi uvijek srce dira,
I spominje me slatko na te,
A pjesmi mojoj dotle nema mira,
dok ne pobrati sve Hrvate.

Hugo Badaliæ, 1896.
O Brod of mine on the Sava cold,
My native and dearest town.
The image of thee has just be born,
When I ceased to live there down.

But always gladly do I to thee come,
To live there many a happy hour,
Let the good fortune be abundantly done,
And the shine of glory your only power.

And you should embrace me as your son,
Opening your bosom in fatherly way
Your voice whispering from heavenly heights:
"Fair and honest Croat you should stay!"

This sweet voice always touch my heart,
Waking old remberance on thee.
And song of mine shall never find a rest,
Until all Croats are united in brotherly love.

Hugo Badalic, 1896.


Courtesy SLAVONSKI BROD - SB OnLine



"Vajk z manon" book by Jadranka Boljuncic Some nice Cakavian poetry from the northern Adriatic coast (Pula).

Here is one of the beautiful poems from her book above:


Rozzica sem bila

1. Rozzica sem bila,
rozzica vech nebum.
Da mi leto mine,
ja vech cvela nebum.


1.a Rozzica sem bila,
rozzica vech nebum,
Da mi leto mine,
ja vech cvela nebum.


2. Zato komaj ccakam,
lepo protuletje,
kaj me razveseli
to ccrelno cvetje...


3. Rozzice bum brala,
na prsi metala,
kaj se bum na tebe
golob, zmisslavala...


A folkloric song from Medjimurje.
Courtesy Darko Zubrinic

Song by Zvonko Bogdan written in the sweet Croatian ikavian dialect.

PIVAJTE PISME BUNJEVACCKE!

Hej, salassi

Zvonko Bogdan

     A     E               E7  A
1. Hej, salassi na sjeveru Baccke,

   A    E               E7  A
   u vama su pisme bunjevaccke.

   A         F#7          Bm  Dm
   A tambura tako lipo svira,     |
                                  |
   E           A          E A     | 2x
   ko da note par slavuja bira.   |

R. Ni svatova nigdi takih nema,
   ko kad bacho kcher na udaj' sprema.
   Na snassi se bili sslajer vije,
   ko kad zimi snig salass pokrije.

2. Hej, Bunjevci na sjeveru Baccke!
   Saccuvajte pisme bunjevaccke!
   Pivajte ih joss puno godina,
   vassa j' grana mala, al' je fina.

R. I lumpujte, al' lipo polako.
   Nek se divi i nek vidi svako.
   Pa nek vranci pokidaju sstrange,
   kad se krenu momci na vassange.

   sstrange = stremenje
   vassange = masskare

Those wishing to learn more about the history of Backa Croats (Bunjevci and Sokci) in today's Yugoslavia may consult the following books written by Ante Sekulich (born in Backa):

  • Baccki Hrvati - Narodni zzivot i obiccaji, Zbornik za narodni zzivot i obiccaje Juzznih Slavena 52, JAZU (now HAZU), Zagreb, 1991 (519 pages)
  • Rasprave o jeziku bacckih Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb, 1997 (291 pages)
  • Umjetnost i graditeljstvo bacckih Hrvata, Matica hrvatska, Zagreb, 1998 (171 pages)

Another classic of tamburitza play, regarded as anthem of Bunjevci Croats in Backa.

Kolo igra, tamburica svira

verses by N. Kujundzzich, music by S. Mukich

    D               A     D
1. Kolo igra, tamburica svira,

   G  D7  G D   G D   D    A7 D
   pisma jecci, neda nochi mira.

   Svud se ccuje, svud se ssirom znade,
   Da Bunjevac dussu ne izdade.

   G           C          G0 G
R. Veseli se, svako mu se divi,    |
                                   |2x
   D             C  G  D G   D G   |
   nek se znade da Bunjevac zzivi! |

2. Nije majka rodila junaka,
   ko' ssto j'sinak divnih Bunjevaka!
   Nit che majka roditi junaka,
   ko' Bunjevca, tak(v)og veseljaka.

R. Kolo vodi, svaki mu se divi,
   nek se znade da Bunjevac zzivi!

3. Ni divojke ne bisse u nane,
   ko' ssto j'cherka bunjevaccke grane.
   Svilu nosi, a zlatom se krasi,
   crne occi, crne su joj vlasi!

R. Kolo igra, svaki joj se divi.
   Nek se znade da Bunjevac zzivi!

4. Ori, pismo, tambur tamburice,
   nek se ccuju daleko ti zzice.
   Nek se gori, a i doli znade,
   da Bunjevac dussu ne izdade!

R. Prelo kupi, svaki mu se divi.
   Nek se znade da Bunjevac zzivi!

One of the greatest tamburitza players among Backa Croats was Pere Tumbas - Hajo (Bunjevac, dika Bacckih Hrvata iz bile Subotice).


From Chords for Croatian folk songs by Darko Zubrinic

An overview of Croatian History, Culture and Science.

Zagreb, May, 1995
Written and commented by darko.zubrinic@etf.hr

© This text can be used only for nonprofit purposes.


Zajednicar, 30. travnja 1997:

Nekoliko Hrvatskih Uzrecica O Prijateljstvu

Prijatelj je covjek koji zna sve tvoje mane, a ipak te voli.

Dobro vino i dobro prijateljstvo godinama postaju sve bolji.

Pravo prijateljstvo je kao zdravlje:
njegovu vrijednost rijetko upoznamo prije nego sto ga izgubimo.

Prijateljstvo je kao novac: lakse ga se stice nego zadrzi.

Nesta blaga; nesta prijatelja.

Dobro je imati prijatelja cak u paklu. (Spanjolska poslovica)

Nas Dundo Dominko, jedan od prvih povratnika iz Amerike, nakon nekoliko tjedana u "starom kraju" duboko razocaran u rodbini i prijateljima, cesto je citirao ovu pjesmicu:

                Dok se vino toci i razanj okrece,
                Prijatelja nikad nestat nece.
                Al kad vina nestane, i razanj zardja,
                Prijateljska srca od kamena su tvrdja.

Ruza Bajurin


Thanks to Barry Marjanovic


IZBORI DRAGEC

Nocas nis mogel dobro ja spati
Mislec kome glas treba je dati
Hrvacka to je navada stara:
Sluga si bira sam gospodara.

Politiki ti su nasi
Fuliranti, budalasi
Nisu bolji neg mi sami
A mudruju kaj bu z nami

Pred jakimi svijaju sije
A slabih bole da nije
Njihova cizma ih gazi
Jao si ga onom koji ne pazi...

Petli na krovu su hize,
Voliju jako kad im se lize
Ili sa peruskom gladi
I dugo plesce na paradi...

Sak bi stel do banske slave,
Krunu postavit navrh si glave,
Priskrbit nekaj malo si pride,
Dobro mi znamo kak vse to ide...

Ak nekaj mogu vam reci,
Nebum duljil, jos ove dve reci,
Pak me bas ne veseli:
Moj bu listek ostal im beli


Moj ti je Dragec covek novog doba
On misli gda novci spas su od groba
Da pobec se moze od zemljane grude
Od zadnjega suda gde suci ne sude

Moj Dragec ljubi bliznjega svoga
Ak kakva bu fajda i njemu s toga
Za nofce podigel bu cak i pijanu babu
Kraj puta kaj snocka pala je v grabu

Moj Dragec ti nezna za strah od smrti
Jena se misel vu glavi mu vrti
Kak da se novci plode i mnoze
Kak da se drugi guli do koze

Pri poslu navek srecne je ruke
Do blaga on dojde prek tuje muke
Mislec si pri tem da vsak je bedak
Koji je poscen il siromak

Lova se njemu za ruku fata
Ak treba bu zmuljal i rodjenog brata
Zakona nema kaj Dragec ga stuje
Zel bu on rado vse kaj je tuje

On je jos veksi lopov od mene
Prek drugih se lakse na sleme penje
I nikaj mu tesko napraviti nije
Ak mu se kuna na koncu smije

Greha tog nema kaj Dragec ga ne zna
I boli ga ... ak vse se i sezna
Jemput se zivi, veli on sebi
Pa zakaj si malo priustil ja nebi

Ergo, sak nek se pobrine sam za sebe
A kaj bilo bu z drugim, meni se ....

Davor Tomasic (aka Joza z Dijanesa)
(1997)

I ONDA NES PIL
Negda sam visoko letel,
zdavnja sem bez kril!
I noge su mi strli!
I onda nes pil!

Kak je, tak je, nem lagal!
I v partiji sem bil!
Jos k tome dvaput!
I onda nes pil!

Bilo je i dobre kaplice,
al najvise sam se pelina vzil!
Dost toga sem i popusil!
I onda nes pil!

Sem stel ja njega,
al je on mene zbil!
S kolicom ze planjke!
I onda nes pil!

Vun s te koze nemres,
a kam bi se i skril!
Jebem ti i politiku!
I onda nes pil!


Sem negda tak lepo senjal,
kak letim sem snil!
A snocka kace i svoj sprevod!
I onda nes pil!

Samog sebe znotra zderem,
a dobil sam sest kil!
Vis ve kak z litre kila zide!
I onda nes pil!

Sam Bog zna
kulko sem toga vuse zlil,
a doktor mi neda piti!
I onda nes pil!

Koli glave se spanceraju,
kak kolo od vil,
lepi beli miseki!
I onda nes pil

Pripovedaju da stalno pijem,
od snocka sem ni nist spil!
a dusa je navek zedna!
I onda nes pil!

Vrazju mater nes pil!
Pajo Kanizaj

Three poems by Vinko Nikolic from the book "Duga nad porusenim mostovima" published in Buenos Aires in 1964


DRAGI GRAD

GRAD pod Plavom Gorom, ko domaja cijela,
Poput kobnog groblja zavit je crninom;
Spomenik su tuni dva zvonika bijela,
Sklopljena ko ruke - stit nad domovinom.

Ponosni moj grade, kud tvoj udes ide?
Prijestolnice sveta, da se dignu bani,
Oh, da dodju kralji! Da te takva vide,
Svi bi zaplakali nasi velikani!

Gradove sam naso slavnije y vece,
Al ne nadjoh tebe, najmiliji grade,
Zato ni u jednom ne ocutjeh srece.

Zdravo, kruno Zemlje i zastavo slave!
Ti sto za nas krijes, srce nase znade:
kad te spominjemo, poniknemo glave.


RUNOLIST NAD PROPLANCIMA

CESTO mi se cini, ko da je sloboda
slicna runolistu vrhu proplanaka;
ona je ko zvijezda vrh nebeskog svoda.

I ja silno udim, da taj cvijet uberem:
lijep ko mrtva mladost, bijel ko sanje moje:
da ga ja dosegnem, uz hridi se verem.

Ja cu se ko oro u visine dici!
Moda cu i mlada krila polomiti,
al do runolista moram skoro stici.


SVETISTE SLOBODE

VJERUJEM u Vjecnost: jedno mjesto negdje ima,
Sto ga Gospod boravistem herojima stvori;
Tko za vjeru svoju padne, nagradu on prima:
ko plamicak vjecne vatre neugasiv gori.

Mucenici nasi, da I'ste sada zvijezde sjajne
Ja to ne znam, ali slutim, da se iznad bola
Uzdiete, obasjani carom neke moci tajne,
Da vam oko glave blista zlatna oreola.

Ljubili ste, i za ljubav svoju ivot dali:
Da li sada negdje mirni osjecate srecu,
Ili vam je,moda, ao, sto ste rano pali?!

Gord sam u svom bolu, sto sam, sitan, vaseg roda,
I pred grobljem vasim palim srce kao svijecu:
Svetiste je! Iz njega ce ustati sloboda!


DOLAC

Stína na stíni
kupa do kupe
kuca.

Kala do kale
skala do skale
misto.

Bíli kanpanjel
crni reloj
crkva.

Bonaca, jugo,
barke, kaici
porat.

Stara fortica,
kameni beden
Dolac.


Na grobu Antuna Gustava Matosa

Ognjista mrtva. Opustjela polja.
Prolaze povorke dusnodanskih svijeca.
Sve ceste su pune odrpanih golja.
Njive su sve manje, a groblja sve veca.
Uspavana glasom ONUskih sirena,
Hrvatska suti, zatocena, nijema,
dok pod toplim krovom gostoljublja njena,
UNPROFOR joj tajno tihu propast sprema.
Na Matosev grob, kad su teske noci,
ena sva u crnom znade doci,
s prognanickim kriem jedne cijele nacije.
A Matos joj veli. Tudjinci su opet nasi reges.
Ownovi Hrvatskoj sad prescribunt leges,
bacajuci psima ud po ud Croacije!


A SMRT JE CEKALA U BLEIBURGU

Dok smo odlazili smrt je isla za nama
s iztoka, odakle je nekada dolazilo svijetlo.
Ex oriente lux! Smrt je isla za nama a crni pijetli
pjevahu posmrtnicu: Ex oriente mors! Bila je noc
neprijateljska i podmukla. Na daleku nebu
umjesto Danice samo zvijezda usudnica. Bezsnena noc.
Zatvarahu se prozori nakon nasega odlazka. Zasjede
na izlaznim putovima. Posljedna nasa noc
u pregaenoj domovini. Selidba u nepoznato. Pune
odhodne ceste vojnika i staraca, majki i ena
i djece. Smrt nas je slijedila danima, na sajkaci
joj trorogoj zvijezda petokraka, na rukavu
mrtvacka lubanja s ukrienim kostima. Iz crne
kutije krugovalne glas pjevaca tui
za ostavljenim domom, koji mu je napustiti
napustiti i ne vratiti se. Bila je noc gluha
i nijema, nakazni sumski noculjci nagrnuvsi odasvud
plesali su oko nas i smijali se smijali
iz preklana grla. Bjeali smo od noa s kojega je
skropila zemlju krv nevinih, a divlji urlik gonica
razlijegao se zapaljenim selima i gradovima,
sibirski vjetar zaledjivao je listnate sume
u kojima smo traili spas od zrakoplova ubojica.
Ona zvijezda usudnica a da to nismo ni znali
vodila nas je u hadski bezdan nabujale Drave,
Kocevskoga roga, Maceljskoga gorja, jame Jazovke,
Dubovca i bezbroj drugih jama jazovki sirom
porobljene Hrvatske. Nismo to tada znali. Prekasno
smo spoznali da na zapadu ne izlazi sunce nego
zapada, krvareci nebo i zemlju. I da za Hrvate
nema slobode svim narodima obecane. Samo zator i
pomor roda nasega. Bila je olujna noc bez zaklonista.
Noc djecjega placa, krikova i molitava. Noc
samoubojstava da se gonicima ne padne u ruke. Noc
slomljenih snova. Od smrti s Iztoka bjeali smo
k bijelim andjelima Zapada, s poudanjem nevinih
Vjerujuci dentlmenskoj rijeci. Bjeali smo od smrti,
a smrt nas je cekala u Bleiburgu. U Dvorcu
na brdu visoku. Obucena u englezku odoru, o vratu joj
ogrlica vitekoga Reda podvezice. Honny soit
qui mal y pense! Stid neka bude onoga tko nesto
nepristojno je pomislio. Bila je noc, gavranolika
bleiburka noc. Sijevanje noeva u mraku, stektanje
strojnica. Kao pokoseno snoplje na polju mrtvi redovi
poklane vojske. Placu majke za ubijenom djecom
i djeca za ubijenim majkama. Glas one smrti i
zbleiburkoga Dvorca, obucene u englezku odoru Albiona
ohologa, odjekuje nad stratistem: Ocistite palubu!
Ocistite palubu! Ocistite palubu! Na mostu
dravogradskomu zaori se urlik divljih gonica
sa zvijezdom petokrakom na trorogoj sajkaci
i cetnickim znakom smrti na rukavu i u srdcu:
Padaj kiso, krv operi, kud prolaze proleteri!
Bijase to noc bez mjeseca i zvijezda u kojoj je smrt
plesala svoj paklenski ples nad poklanim Hrvatima.


MATO MARCINKO


MIRIS MORA
Danas sam opet zazelila
miris mora udahnuti
i moje je srce odmah zaigralo
svoj najdrazi tango....
a moje je oci i pogled
neka magicna nit privukla
zavezala ih
i u plavetnilo povlaci-vuce......
i moje noge vrucim pjeskom gaze
zure prema moru
koje ih hladi
i izaziva--mami--
i sve dublje vuce
sve dublje,dublje
sve blize,blize
Domovini mojoj
mome Jadranu plavom
idem
i idem
i sve sam mu blize,blize
a,a onda me neki cudan govor
iz bozanskog sna probudi
"Hi,madam!Do you need help?"
"No,thanks."-zacuh svoj glas
okranem se polako
i cuvara plaze
vidjeh pokraj sebe
i moja carolija nestade.........
Vracam se prema uzarenom pjesku
Pacifik mi njezno zapljuskuje noge
ispraca me i kao da mi zeli reci
"Ne brini,odnio sam tvoju ljubav i pozdrave
i poslao ih do Jadrana tvoga
a ti -kada zazelis osjetiti
MIRIS MORA---DODJI
bit cu uvjek tu..............
ZA TEBE
Moje si mirno i nemirno more
moja si oseka i plima
i sve sto mome srcu treba
to sa tobom ima......


DJEVICANSKI IZVOR
Sa izvora bistrog
ti si vodu pio
umivao lice svoje
hladio zar sa njega
a onda si ljubio usne moje
i vrat moj
budeci u meni neki novi dan.......
ni slutio nisi tada
da od mene zenu stvaras
sto te ljubi
kao nitko do sada....
Sa izvora bistrog ti si vodu pio
neznajuci-dragi,da je djevicanski bio!!!!!


BOJA LJUBAVI!*****
Pogledaj u ovo nabo- sto se nad nama plavi---
pogledaj u ovo more- sto se pred nama modri---
pogledaj u ovaj oganj- sto se vatra u njemu crveni---
pogledaj u moje oci- kako se one zelene---
pogledaj u moju kosu- kako se ona na suncu zlati---
pogledaj u moju dusu- kakvom ti ona bojom sjaji---
pogledaj dobro u tu boju i znaj da je najljepsa boja---
boja nase ljubavi......boska marcelic

(Pjesma za Valentinovo 1999)

Boska Marcelic
California, USA - 1998 / 1999

Vracam se

Vracam ti se mila Domovino
Vracam ti se slavna Djedovino
Vracam ti se rodna grudo moja
Privlaci me ta ljepota tvoja

Vracam se na tvoje tople grudi
Vesele me tvoji dragi ljudi
Privlace me tvoja polja, gore
Iznad svega tvoje plavo more

Privlaci me sve ono u tebi
Sto ne mogu objasnit ni sebi
Zato ti se vruce vratit zelim
I sudbinu s tobom da podjelim

Dok u tebi draga mladost cvjeta
U tudini sprove'h mnogo ljeta
Bez tebe sam nesretan i jadan
Idem k tebi gdje ja i pripadam

Dok u srcu ljubav za te gori
Ceznja za dom sve me vise mori
Sada ti se vratit zarko zelim
Hajd' pozuri samom sebi velim

Anton Derk Edmonton, Alberta, Canada


Song of the Fire in the Stove

I am the flame in the furnace,
I have to burn,
To scorch,
But I want to be a torch,
To let words pass the gorge,
Of happiness.
I don't want tears,
For fears are ties;
They freeze the heart,
I wipe them from my eyes
And rather turn to dreaming.
Dandling my dreams,
Furtively writing
Confessions in series, streams
But I don't sermonize.
It crackles in me
And sputters,
It stutters in me
Mutters -
It splutters
And flashes
And dashes
And smashes -
Words sanctified
And diabolized,
Some sonnet splashes
And pirouettes
Of marionettes
Without me the room is grave
I am the winter's limit,
Without me man is a slave,
With me he reaches the summit,
With me he's brawny and brave.
And when the sun has set
I am the only source of heat,
The only helper of the heart,
That shone its sparkle
Like deathly dart
So the heart will constantly beat,
So the fire will crackle and heat.

Tin Ujevic (1891-1955)

Translated by Thomas Eekman

GAUDEAMUS No. 16-17, June 1998, page 4


SPAMETUJ SE LUDA GLAVO

Htjedose nam otet plavo more
A otoke u geta pretvorit'.
Mislili su od Pule do Boke
Pod subarom i kokardom plovit'.

Htjedose nam otet svetog Vlaha,
Htjedose nam otet svetog Duju.
Al' o tvrde razbise se hridi,
Zapamtit ce hrvatsku oluju.

Htjedose se popet na Velebit
Gdje stoluje Hrvatica vila.
Survase se u duboki ponor,
Hladna stijena preostra je bila.

Htjeli su u zitnoj Slavoniji
Da pozanju gdje sijali nisu.
Al' padose kao snoplje zrelo.
Pogodi ih oganj zrno vrelo.

Cuj lopove, ne diraj u moje
Jer ces uvijek ostat praznih ruku.
Ako ovdje ugrozen se vidis,
Trazi mjesto u svom pasaluku!

Spametuj se jednom luda glavo,
Baci pusku, oslobodi rame,
U Hrvatskoj, plemenitoj zemlji,
Ne moze se zivjeti od kame!

PEJO SIMIC, roden je 1952. godine u Foci kod Drvente, a pjesme objavljuje od srednjoskolskih dana. Ovu njegovu pjesmu je objavila "VILA VELEBITA' stoga sto je njome jos 1993. godine vizionarski predvidio "hrvatsku oluju".


Krešimir Šego 

VUKOVAR 

Uzletjela golubica puna bola 
Prhnula iz žita iz Vučedola 

Treba je ubit metak progutat mrak 
Više je od ptice - ona je znak 

Golubici jednoj najavili rat 
Slomit joj krila prerezat vrat 

Ni prah da ne ostane kamo li lik 
Iskopat oči ugušit joj krik 

Uzletjela iz zemlje puna boli žar-ptica 
Neuništiv je Vukovar-golubica 

Izrast će iz ruševina, iz zemlje, iz plača 
Grad jači od smrti jači od mača

Moja Domovina

Svakog dana mislim na tebe
Slusam vijesti, brojim korake
Nemir je u srcima, a ljubav u nama
Ima samo jedna istina
Svaka zvijezda sija za tebe
Kamen puca pjesma putuje
Tisucu generacija nocas ne spava
Cijeli svijet je sada sa nama.

    Moja domovina, moja domovina,
    Ima snagu zlatnog zita,
    Ima oci boje mora,
    Moja zemlja Hrvatska.

Vratit cu se moram doci, tu je moj dom,
Moje sunce, moje nebo.
Novi dan se budi kao sreca osvaja
Ti si tu sa nama.

Hrvatski Band Aid


Ten Dalmatian commandments

Ten Zagorje commandments


FOREIGN PRESS BUREAU ZAGREB
Daily Bulletin - No. 120/99
June 14, 1999

‘VLADIMIR NAZOR’ AWARDS PRESENTED FOR 1998

The ‘Vladimir Nazor’ Award Committee decided that last year’s life time achievement award be presented to:

- Ivo Gersic for architecture and urbanism; - Boris Dvornik for movie acting; - Igor Badrov for music; - Zvjezdana Ladika for theatrical art; - Miroslav Mader for literature; and - Nikola Rajser for applied arts.

The annual ‘Vladimir Nazor’ Award will be presented to Branko Siladin, Ivo Gregurevic, Vilim Matula, Jaksa Fiamenga and Nives Kavuric-Kurtovic. The awards will be presented to the recipients on June 19.


FOREIGN PRESS BUREAU ZAGREB
Afternoon Bulletin - No. 84/99
May 5, 1999

POEMS BY CHILEAN POETS OF CROATIAN ORIGIN LAUNCHED

The collection of poems, ‘Croatia, I Experience You’, by Chilean poets of Croatian origin, was last night launched in Split. The Croatian edition, translated by Jerko Ljubetic and published by Matrix Croatica Split, was presented by the translator, President of the Matrix Croatica Split, Ivan Boskovic, and journalist Mladen Vukovic. The presented book contains the works of 15 poets, part of the generation that was moulded after World War II. They write in Spanish and have achieved popularity amongst Chilean and South American literary critiques.

In the preface, Ljubetic states that the presence of Croatian emigrants and their descendants in Chilean literature is marked in more than one century. Individual Chilean writers of Croatian heritage have achieved the ultimate in national literature, as well as in other countries. Their works have been translated into many languages and have received national and international awards.


R.G., Vjesnik, 20. veljace 1999., str. 7.20 UMRO SVEVLAD SLAMNIG
Croatian Poet, Svevlad Slamnig passed away on Feb. 19, 1999.

ZAGREB, 19. veljace - Mr. Svevlad Slamnig, hrvatski knjizevnik i prevoditelj umro je 19. veljace u bolnici na Svetom Duhu nakon teske bolesti. Rodjen je 1924. u Metkovicu, a Filozofski fakultet diplomirao je u Zagrebu.

Objavljivao je u posljednje vrijeme novele u Nedjeljnom Vjesniku, a javio se pjesmama u Bogoslovnom zborniku "KRIZ" 1943. i u jerolimskoj antologij i "Za blagdanskim stolom". Otada redovito suraduje u vjerskim i knjizevnim casopisima, brojnim recenzijama, novelama i prijevodima. Najvise je pisao u publikacijama HKD "Svetog Jeronima", gdje je neko vrijeme bio i urednik casopisa "Marulic". U tom Drustvu objavljen je i njegov prijevod Bernanosova "Dnevnika seoskog zupnika" i, nedavno, prijevod knjige Johna Pintara - "Cetiri godine u Titovu paklu". Kao profesor sluzbovao je u Koprivnici, Bosni, Njemackoj itd., a potkraj zivota predavao je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Bio je i plodan pisac beletristike, pa je nedavno objavljena njegova knjiga "Ciopa". U HKD Svetog Jeronima istaknuo se kao izvanredni voditelj knjizevnih veceri.


FRENCH AWARD FOR CROATIAN POET
Vjesnik, April 14, 1998, p. 11.

Poet and advocate for Croatian - French cultural relations, Prof. Ivanka Orsulic Paul, received the prestigious Silver Medal from the French Academy of Arts and Science in Paris on April 5. The decoration was awarded to Ivanka Paul for her cultural and artistic activities in France.

She was born in 1939 in Komin and has been living in France since 1965. She finished elementary and secondary school in Croatia. In 1965, she graduated from the Faculty of Philosophy in Sarajevo, majoring in French and Literature. In 1974, Ivanka graduated from the Faculty of Political Science in Paris.

Throughout her career she has been a successful interpreter and commentator. While living in France, Ivanka has extensively worked toward the better understanding of Croatian and French cultural history. In 1992 she founded the French - Croatian fellowship, a humanitarian association, 'Ydeal'. Ivanka is also the head secretary for the French branch of the Croatian World Congress. Since 1995, she has also been the laureate editor of the French literary paper 'Journal des Ecrivains du 7e Arrodissement de Paris'.


TRIBUTE TO VINKO NIKOLIC: A CROATIAN POET
Vecernji List, October 24, 1997, p.19.

Dubravko Jelcic, academic, literature historian and critic, organised at the Homeland Library an exhibition of a collection of Vinko Nikolic's works, entitled 'A Century of Croatian Literature'. Jelcic said: "In the modern Croatian poetic society, after Matos and Nazor, there has not been a poet who has expressed much patriotism toward the homeland as did the late Vinko Nikolic. All his works, all his enthusiasms, all that aroused him - Nikolic was always a poet of Croatia."

The collection of works was dedicated to the late Vinko Nikolic (1912-1997), coinciding with his 85th birthday. The book was bestowed by both the City Library "Juraj Sizgoric" and Sibenik's branch office of the Croatian literary association, Hrvatska Matica. It was also presented yesterday at the head office of 'Hrvatska Matica' in Strossmayer Square in Zagreb yesterday.


O trgovima i ljudima - Radovan Ivancevic
KOLO - Casopis Matice hrvatske, 1, proljece 1997


POESIA (Croatian poetry in Spanish) privided by Studia Croatica, Bs. Aires - Argentina

Croatian Poetry Links:

cro-bar.gif (1145 bytes)

Search this site!

Terms for which to search (separated by spaces):

Find: Case:

CWC Logo (C)


visitors
since September 29, 1997
Last Revised: September 09, 1999

For your comments, click here.
Copyright © 1995 / 1999 Lupic Communication Services
copyrite.gif (1111 bytes)

NO PART OF THIS SITE (IMAGES AND
CONTENT) MAY BE USED (COPIED,
RETRANSMITTED, ETC.) WITHOUT A PRIOR
APPROVAL BY THE AUTHOR. CONTACT
DALMATIA.NET.


cro-bar.gif (1145 bytes)