|
akademik Josip PEČARIĆ
|
2012-11-19 RASIZAM DOMAĆIH SLUGU:
(Pismo potpisnicima VS UN-a)
Poštovani potpisnici i supotpisnici Pisma VSUN-a, Više vas mi piše i čudi se što vam se ne javljam nakon presuda u Haagu. Zapravo, čini mi se da sam sve što sam trebao reći napisao prije samih presuda u pismu Predsjedniku Vlade. A s druge strane Hrvatska slavi kao u vrijeme “Oluje”, pa trebam slaviti i ja, zar ne? Svi slavimo što su napokon na Sudu u Haagu priznali koliko je “Oluja” bila sjajna i veličanstvena pobjeda. Poslije tolikih godina krivotvorenja, laži i manipulacija priznali su da smo i mi država kao i sve druge i da imamo pravo na samoobranu. Priznali su da se i na nas odnosi Ženevska konvencija od 12. kolovoza 1949., koja govori o ratnim zločinima, odredba članka 3. stavak 1. Protokola II. koji kaže: "Ne može se pozivati ni na jednu odredbu ovog protokola da bi se ugrozio suverenitet države ili odgovornost vlade da svim zakonitim sredstvima održava ili ponovno uspostavi zakon i red u državi ili da brani nacionalno jedinstvo i teritorijalni integritet države!" Drugim riječima, postoji zločin agresije i različito se tretiraju zločini u agresiji i u obrani. To se odnosi i na zapovjednu odgovornost. U obrani se o njoj može govoriti samo ako je takva zapovijed izravno i dana, a odgovara onaj koji ju je dao. Oni koji suprotno tumače ili negiraju ovakva prava u obrani zapravo rasistički određuju na koje se države i narode međunarodno pravo odnosi, a na koje ne. Sud u Haagu ovim presudama, zapravo, je priznao koliko smo bili u pravu kada smo u svom Pismu VS UN-a tvrdili da je prvostupanjska presuda rasistička! Zato je narodno slavlje i proslava i morala biti tako veličanstvena. Slobodno možemo reći da je to bila nova Oluja. Ima puno sličnosti u onoj i ovoj “Oluji. Kao i onda pomogao nam je dragi Bog, ali i SAD. Sličnost i kod mene. I tada je, a i sada me supruga grdi zato što zbog moje matematike nije u Hrvatskoj, pa ne može biti s narodom u trenutcima naših najvećih slavlja. A s druge strane dobro je bilo biti u Australiji u ono vrijeme. Dan uoči “Oluje” tvrdio sam kako ćemo brzo povratiti okupirana područja iz jednostavnog razloga što Srbi nikada u povijesti nisu dobili neki rat kada su ratovali sami. I doista sutradan je uslijedila “Oluja”. Pobjeda za koju je sam Milošević rekao da su njegovi bježali kao zečevi. Ali, moram danas u času konačnog trijumfa Oluje uzeti u zaštitu hrvatske Srbe od takvih napada na njihovu “bežaniju”. Naime, optužujući samo hrvatske Srbe, Milošević je štitio srpski narod u cjelini od spoznaje da Srbi nisu ratnici. To sjajno potvrđuje priča o dolasku Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana u Split, kada je na njegovo pitanje što im je još obećao, a nije još ispunio, cijela Riva počela skandirati: Vukovar, Vukovar… Tada je u Beogradu “pukla” priča da se na Rivi čulo: Zemun, Zemun… I cijene nekretnina u Zemunu su preko noći prepolovljene! Zečevi su i tamo, a ne samo kod nas, zar ne? A razlika između one i ove “Oluje je očita. Simbol proslave one prve je ta priča o Rivi. Proslavljao je narod i vlast. Proslavljali su oni koji vole Hrvatsku! A danas su na vlasti oni drugi. Glavni organizatori dočeka bili su iz onih stranaka čiji se čelnici nisu radovali “Oluji”, kako je tada izjavio zastupnik Mate Meštrović u Hrvatskom Državnom Saboru. Zbog toga je on iz takve oporbe prešao u HDZ! A dolaskom na vlast sve su učinili da se naši generali nađu u Haagu. O tome i danas pišu mnogi državotvorni komentatori. Pišu o Mesićevoj veleizdajničkoj politici, a zaboravljaju spomenuti ogromnu ulogu današnjega predsjednika RH Josipovića u svemu tome. O tome sam pisao i u člancima, knjigama, pa i u pismima Predsjedniku Vlade, čak i u onom uoči presude. Čitam Josipovićev intervju u Večernjem listu od 17. 11. 2012. i nalazim sve više potvrda i činjenica za takve tvrdnje. Zapravo usporedimo li ono što kroz svo to razdoblje tvrdi Mesić i Josipović vidjet ćemo da oni govore isto. Ponovo vidimo da su još u vrijeme predsjednika Tuđmana željeli kriminalizirati “Oluju”. Dakle akciju u kojoj se oslobodilo okupirano područje naše države i zbok čega se po međunarodnom pravu ne može okriviti vlast za bilo što u svezi s tim. Znamo da su pokušali sa “Sub-poenom” za ministra Šuška. To je bio prvi izravni pokušaj Suda u Haagu da se negira Hrvatsko prava koja joj pripadaju po međunarodnom pravu. Hrvatska je ušla u pravni spor i pobijedila na tom sudu. Dapače, sam Sud je konstatirao da se od Hrvatske ne može tražiti veliki broj tajnih dokumenata (“na stotine”). Ali, tadašnji sveučilišni profesor s Pravnog fakulteta “ne zna” za to pa danas kaže: Kažete, dakle, da ničega ovog ne bi bilo da su se zločini na vrijeme procesuirali. Tako je. Podsjetit ću da je jedan od najvažnijih razloga moje ostavke na članstvo u Savjetu za suradnju s Haaškim sudom 1998. bilo to što Savjet nije prihvatio moj prijedlog da se generalu Gotovini u Hrvatskoj omogući razgovor s haaškim istražiteljima. Vjerujem da bi on, kao što je to učinio general Petar Stipetić, već tada razjasnio svoju ulogu u ratnim događajima. I danas se u javnosti raspravlja o tome tko je odgovoran za to što Gotovini nije omogućen razgovor s istražiteljima. Mislim da to danas više nije važno, nema potrebe to pitanje otvarati. Mogu pretpostaviti da su svi postupali u dobroj namjeri. Ne vjerujem da je Josipović doista sve to radio u “dobroj namjeri". Trebalo bi doista ustanoviti jesu li preko njega iz Haaga pokušali “iznutra” promijeniti presudi o “sub-poeni”. Nisu Josipoviću vjerovali ni u tadašnjim vlastima, pa su godinu dana kasnije donijeli Deklaraciju kojom se oduzima pravo Haškom sudu da raspravlja o “Bljesku” i “Oluji”. Dolaskom na vlast 2000. upravo je Josipović sastavio tekst nove Deklaracije kojom je novi sastav Sabora poništio ono što Josipović nije uspio ostvariti kao član Savjeta za suradnju s Haaškim sudom. Donijeta je saborska odluka o Hrvatima kao manje vrijednoj vrsti, na koju se ne odnosi međunarodno pravo. Čak je danas poznato i to da je sam tekst Josipović prvo poslao u Haag “na odobrenje”. S druge strane, kako očito Mesić samo ponavlja Josipovićeve stavove, nameće se pitanje je li Mesićevo protuzakonito davanje transkripata (dao ih je na tisuće, protuzakonito, a sam Sud je ustvrdio da ih se ne može tražiti na stotine!) povezano s Josipovićem. Zato je zanimljivo što sam Josipović o tome kaže: A mislite li da je važno i drugo pitanje, tko je haaškim tužiteljima dao tzv. brijunske transkripte? Tu je važno reći da je, bez obzira na sav teret i sve stradanje koje su prošli generali, Hrvatska imala dužnost surađivati s Haagom, pa i da daje dokaze. Danas, temeljem ove presude, kritizirati one koji su provodili poslove suradnje ne bi bilo korektno. Da se nije surađivalo, Hrvatska danas ne bi bila pred vratima EU. Pri tome ne želim reći da je riječ o trgovini, riječ je jednostavno o izvršavanju obveza koje je svaka država imala prema Statutu Suda. Ne bi me iznenadilo, kada Mesić (i) zbog transkripata bude izveden pred Sud, da on neće optuživati Josipovića. Zvuči nevjerojatno, ali Josipović je i u obraćanju generalima optuživao Hrvatsku. Zapravo ponovio je svoju rasističku tezu o istovjetnosti ratnog zločina, dakle zločina agresora i zločina u ratu, dakle zločina koji se može načiniti u samoobrani. Rasistička je po tome što u biti negira Ženevsku konvenciju pa poistovjećuje pojedinačni zločin na ljudima (to su mu Srbi) sa ratnim zločinom nad neljudima (Hrvatima). Po Josipoviću na neljude se ova konvencija zato ne odnosi. Kasnije je i knjigu napisao o ratnim zločinima, ali svoju rasističku teoriju je izbjegao tako što gore citirani stavak iz Ženevske konvencije nije ni spomenuo. Rekao je našim herojima: “Nosili ste teret nečijeg tuđeg zločina i tuđe pogreške.” Istina Josipović možda (rasistički) misli da je zločin bio spašavanje 160 do 180 tisuća muslimana! Matrica je opet ista: kako možeš spašavati toliko neljudi (to su mu muslimani), umjesto nekoliko desetaka ljudi (znate već tko su njemu ljudi). Da, Tuđman je doista bio hrvatski predsjednik. Itekako se znao ponašati u skladu s time. Međunarodno pravo se odnosi na sve pa i na „Sud“ u Haagu i sub-poenom im je to pokušao i dokazati. Josipović nas danas upozorava kako je on još 1998 godine i dao ostavku jer je smatrao – valjda kao legalist i profesor s Pravnog fakulteta – kako se međunarodno pravo odnosi na sve zemlje osim na Hrvatsku, kako se međunarodno pravo ne odnosi na neljude (Hrvati, muslimani,...), već samo na ljude (Srbi,...) Ali, nemojmo za sve optuživati samo Josipovića i Mesića. Istina, oni su za svoje zasluge i nagrađeni predsjedničkim foteljama, ali dozvolite mi ipak da vas podsjetim na još jedan zanimljiv događaj o kome piše Nenad Ivanković u knjizi Mesiću i Račane, zašto tako? – slučaj Gotovina – Bobetko. Ivanković, naime, opisuje posjet Zagrebu američkog veleposlanika za pitanja ratnih zločina Pierrea Richarda Prospera u vrijeme Račanove vladavine (str. 67): "U razgovoru je dao znati da je njegova Vlada zainteresirana da se slučaj Gotovina riješi na optimalan način, vodeći pritom računa i o američkim interesima. Hrvatska strana, kako kazuju indiskrecije, na to je prilično burno reagirala, istaknuvši kako bi eventualno Gotovinino oslobađanje dovelo do toga da bi desnica promarširala Zagrebom, jer je on trenutno jedini čovjek koji bi sve te snage mogao okupiti pod jedan kišobran. I da bi, jasno, Vlada tada pala." Zato ne čudi ono što je s proslave u Zagrebu naveo Hrsvijet: Zahvalio je (Gotovina, op. JP) i institucijama hrvatske države, predsjedniku Republike, predsjedniku Vlade, ministru obrane, pravosuđa, na što je nazočno mnoštvo uzvratilo zvižducima i negodovanjem. Spomenimo da su se, očekivano, javili i oni, koji uživaju najveću Josipovićevu potporu u svom antihrvatskom djelovanju, a za što im Hrvatska daje velike novce. Vesna Teršelić i Zoran Pusić su iznimno teško podnijeli oslobađajuću presudu hrvatskim generalima, što je u dnevniku Radio Televizije Srbije potvrdio i Savo Štrbac. Ogromne novce su dobili od hrvatske države da bi pomogli u Josipovićevim stavovima o hrvatskoj krivnji i srpskom pravu na ubijanju manje vrijednih stvorenja. Tko će im ubuduće to plaćati? Poslije Josipovićevog obraćanja generalima ne trebaju brinuti. Barem, dok je on predsjednik.
Dragi prijatelji, uvjeren sam da smo doista napravili izvrsnu stvar s našim Pismom VS UN-a. Uradili smo to onako kako je naše političare, bezuspješno, savjetovao kardinal Kuharić: "Razgovarajte s velikima s polazišta principa, nikada na koljenima. Principi su oružje. I zato kad Hrvatska čistih ruku i čiste savjesti nastupi pred svijetom, ona je jaka i pred jakima." (u Predsjedničkim dvorima, 29. rujna 1997.). Trdesetak biskupa i akademika poslalo je pismo “povodom rasističkih Haaških presuda od 15. travnja 2011.”, a supotpisalo ga je preko 2300 naših ljudi (recimo samo preko 250 sveučilišnih nastavnika i doktora znanosti). Mogli su ga ignorirati u domaćim medijima koliko su god htjeli, ali ono je bilo poslano na prave adrese. Toliko biskupa i akademika i toliko Hrvata je jasno poručilo VS UN da su im ustanove (i oni sami?) rasističke! Kada smo zbog Pisma VSUN-a bili pozvani u Ministarstvo vanjskih poslova biskup Pozaić, akademik Jelčić i ja, jasno su nam stavili do znanja koliko važnim smatraju samo pismo, ali i posebno to gdje smo ga sve poslali. Prihvatili smo njihovo objašnjenje da ga ne mogu i poslati službeno, jer za tako nešto nikada ne bi dobili suglasnost Predsjednika Josipovića, ali su obećali da će u svim kontaktima, a posebno na Generalnoj skupštini UN-a, govoriti o pismu i upoznati sugovornike s njim. Zato me ne čudi što su mnogi od vas uvjereni u naš veliki doprinos pravednim presudama u Haagu. S takvim uvjerenjem mi, ovih dana i šaljete čestitke. Evo jedne koja je doista posebna, a napisao ju je hrvatski književnik i znanstvenik dr. sc. Igor Šipić
Dragi Josipe! I Vama se rastvori more da bi propustilo dvojicu nedužno suđenih uznika. Hvala Vam! I dalje ćemo Vas slijediti.
Vidi se da ju je napisao pjesnik, zar ne? Znanstvenik i pjesnik! Tako blizak meni, jer matematika i jest znanost i poezija, zar ne? Hvala i njemu, ali i svima drugima koji su mi poslali doista divne čestitke. Ali sve njih doživljavam kao čestitke svima vama. Pa ne bi vas toliko ni stajalo iza tog pisma i svih drugih pisama, da ne mislite kao i ja. A svojim potpisima svima pokazujete da se ne bojite to i reći, da se ne bojite nikoga. A zapravo su i mnogi potpisnici tih pisama javne osobe koje na taj način stalno i djeluju. Sigurno više od mene, pa i pohvale zaslužuju više od mene.
Ali izmedju svih komentara posebno bih izdvojio onaj prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana. Hrvatska je dočekala istinu i pravdu od Haaškog suda (…), ostaju optužnice za udruženi zločinački pothvat generala Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića i ostalih optuženih iz BiH koje su isto tako neutemeljene jer se grade na istoj tezi kao i optužnice protiv hrvatskih generala, rekao je prof. Tuđman ističući kako je 'bitno da će oslobađajuća presuda stabilizirati Hrvatsku i da ćemo sada imati više vremena rješavati gospodarsku i političku krizu u kojoj se Hrvatska nalazi. Ne samo prof. Tuđman, koji je potpisnik našega Pisma, nego i niz drugih naših kolumnista su se sjetili generala Praljka, Trebam li uopće spomenuti da su mnogi od njih i potpisnici našeg Pisma. To što smo napokon dočekali pravdu iz Haaga ne garantira da ćemo je dobiti ponovno. Ohrabreni uspjehom koji smo ostvarili sada, moramo se s još više elana okrenuti našim herojima iz BiH. Podsjet ću vas da smo Pismo VS UN-a o Hrvatima BiH nedavno poslali. To je posebno važno i zbog samog UN-a. Ne zaboravimo da je u toj organizaciji predsjednik Generalne skupstine Vuk Jeremić iz Srbije. Iz zemlje koja još nije odgovarala za najveći ratni zločin - zločin agresije u Domovinskom ratu. Hrvatski predsjednik, i ne samo on, se svim silama trude da Srbija ne mora platiti ni ratnu oštetu. Ipak su oni ljudi - pa kako platiti ratnu oštetu neljudima, zar ne? Kako je radi Vuk Jeremić čovjek koji i danas podržava ratni zločin svoje države itekako bi bilo opravdano postaviti pitanje vjerodostojnostu UN-a s takvim ljudima na čelnim pozicijama. Tu naravno ne zaboravljam ni onoga iz Hrvatske koji je obećavao laganje u Haagu protiv generala Gotovine, s tim da im se omogući da ne pogledaju hrvatskog heroja u oči! Izjave josipovića, pusića, teršelički i njima sličnih pokazuju da se, unatoč očekivanjima, neće puno toga promijeniti. Imaju apsolutnu kontrolu nad HTV-om, što su demonstrirali pozivajući u emisiju s dočeka generala jednog od najzaslužnijih što je nevin u zatvoru Dario Kordić – odvjetnika Nobila. Zbog svega toga ponovno vas pozivam da to pismo isprintate, potpišete i pošaljete UN-u. Svi koji to nisu do sada učinili mogu se dopisati i poslati ga. I ovo pismo ću zato završiti s onim što sam napisao Predsjedniku Vlade: General Slobodan Praljak je čovjek s kojim bi se ponosio, da ga ima kao svoga, svaki narod na svijetu. I sam sam iznimno ponosan što mi je on prijatelj.
Sve vas lijepo pozdravlja, Vas, akademik Josip Pečarić Lahore, 18. 11. 2012.
|
|
2012-08-18 Peto pismo Predsjedniku Vlade:
PREDLOŽITE GENERALA GOTOVINU ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR (Peto pismo Predsjedniku Vlade) Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade, „Ipak, treba ustrajati! Kasnije bi mogli reći da smo šutnjom odobravali njihova zlodjela, jer, đavao se vješto pretvara u anđela svjetla.“ Zapravo, meni je posebno zanimljiva dvojba u kojoj ste se Vi našli. Niste naivan političar, pa niste bez razloga baš u Srebrenici spomenuli Bihać, zar ne? Vjerojatno nisu izostala reagiranja, pa niste ni smjeli pomisliti to ponoviti onamo gdje se o Bihaću i treba govoriti – na proslavi Oluje u Kninu! Sudeći po državotvornim kolumnistima, to ste odradili na – za Vas – zadovoljavajući način. Svi oni Vaš govor komentiraju zajedno s onim Predsjednika RH, mada je sigurno da on nikada ne bi spomenuo Bihać na način na koji ste Vi to učinili. Spomenut ću jedino kako ste zajedno i u najnovijem Hrvatskom slovu u rublici Karte na sto. Na Vas se odnosi: ...izjavili ste: „Mi ovaj praznik ne slavimo zato da bismo uživali u tuđoj nesreći i tuđim žrtvama... Nakon Oluje hrvatska država je u jednom trenutku bila ispod razine svog zadatka...“ Zar su Hrvati pokazali i najmanji dokaz o tome da bi uživali u tuđoj nesreći i tuđim žrtvama? Zar tako mislite o većinskom narodu u državi, čiji ste predsjednik Vlade? Zar ne znate da cijeli demokratski svijet obilježava Dan pobjede 9. svibnja? Zašto ste umjesto riječi „obilježavati“ izrekli „slaviti“? Znate li da ste izjavom kako je „nakon Oluje hrvatska država u jednom trenutku bila ispod razine svog zadatka...“ optužili cijelu državu i njeno političko i vojno vodstvo za zločine pojedinaca? Znate li da takvom izjavom pomažete tužiteljima Haaškog suda, koji žele optužiti Republiku Hrvatsku koristeći optužbe hrvatskih generala? Zapravo svi znamo da je cijeli koncept novog obilježavanja pobjede (a zašto ne i slavljenja poraza velikosrpskog nacizma?) u funkciji pomoći tom „Sudu“. Tako naš poznati kolumnist Gojko Borić piše u Hrvatskom listu od 16. kolovoza 2012. o želji hrvatskih vlasti da se u Kninu nađu i poraženi: „Nacionalne simbole i blagdane određuju svuda u svijetu nacije prema svojoj slobodnoj volji i nitko im se u to ne smije miješati izvana, a ni iznutra od strane bilo kakvih manjina. To je općeprihvaćeno političko, ali i civilizacijsko pravilo koje ne trpi nasilne promjene... (Zapravo to se ne odnosi na nas, jer sve to dolazi od grupe oko Predsjednika Josipovića, zar ne? Op. JP) Teško je bilo slušati naše vrhovnike kad su u Kninu govorili kako treba uzete u obzir i žrtve druge, srpske strane. Nisu bili precizni. Trebali su reći nedužne žrtve kojih u usporedbi s hrvatskim gubitcima nije bilo mnogo jer srpski su pobunjenici dali petama vjetra ili, kako je rekao njihov idol Slobodan Milošević, ponašali su se kao zečevi prije dolaska Hrvatske vojske. Treba naglasiti kako se ona nije borila protiv Srba u Hrvatskoj nego protiv pobunjenika srpske nacionalnosti, a oni nisu bili legitimni predstavnici srpske manjine nakon što su njihovi zastupnici napustili Hrvatski sabor. Sve države u svijetu najoštrijim sredstvima pobijaju nasilni separatizam.“ Točno je da to vrijedi za sve države svijeta, ali ne i za Hrvatsku! To je tako očito da nemam potrebe ponovno dokazivati, zar ne? A da se mislilo o nevinim žrtvama, sigurno ne bi državni vrh u Knin doveo Veljka Džakulu, koji će ostati zapamćen po slijedećim riječima o vukovarskim žrtvama (u novosadskom Dnevniku po padu Vukovara, 24. studenoga 1991): „Da, na žalost, ali to su zlodela ustaša. Decu su u kolevkama klali, u jednom dečijem obdaništu je pronađeno 41 zaklano dete, između pet i devet godina. Ubijali su žene, starce, decu, sve što se micalo po zemlji, i stoku. Nisu ubijali, nego masakrirali nedužne. Zlotvori jedni! Ako nije obavljena selekcija zarobljenika, koji su bili u logoru na Manjači, učinjena je velika greška. Ne ovde se nijedan zlikovac neće izvući. Nedužne starce i starice pobubijaše, pa da se tek tako u nekoj razmeni izvuku. Svakog zločinca će stići zaslužena kazna!". „Fašizam ponovo diže glavu u Evropi, a eskalaciju je doživeo u Hrvatskoj... Sada su redovi JNA pročišćeni, ne do kraja, ali u dobroj meri, tako da će JNA, ubrzo zadati i poslednji odlučujući udarac paravojnim formacijama u Hrvatskoj. Nikada više zapadna Slavonija neće biti Hrvatska. Nikada. Tu dileme nema, SAO Zapadna Slavonija će biti federalna jedinica nove Jugoslavije. Posle 86 dana neprestanih borbi Vukovar je konačno oslobođen, ali je plaćena prevelika cena njegovog oslobađanja, jer su ustaše sav svoj bes, svu svoju krvoločnost iskazali na nedužnom srpskom narodu, na deci, staricama i starcima". Meni se ipak čini da se državni vrh potrudio da opravda moju tvrdnju: Naime, poznato je da je Nikolić dobar s Džakulom, a nije s Pupovcem. Ono što Pupovcu zamjera Nikolić, na malo drugačiji način to isto mu danas zamjera i Josipović. Dakle, očito je kako hrvatske vlasti žele pomoći Srbiji kao gubitniku u ratu. Problem im je što sve to itekako prepoznaju mnogi u Hrvatskoj i moraju razmišljati kako će se to odraziti na njih kada ne budu na vlasti. Zato je zgodno dati najnoviji komentar koji je dao prof. dr. sc. Andrija Hebrang, koji je do izbora bio šef parlamentarne većine u Hrvatskom saboru i koji je podržao Karamarka pa nije isključeno da će njegove riječi biti i stav HDZ-a kada ponovno budu na vlasti (“Hrvatski list”, 16. kolovoza 2012.): TAJNI PLAN UBIJANJA HRVATSKE SVETINJE OLUJE Ovogodišnja obljetnica Oluje protekla je u znaku novog prekrajanja hrvatske povijesti. Učinjeno je to vješto, prikriveno lažnim domoljubnim frazama ispod kojih nije teško prozrijeti najavu budućih proslava u Kninu. Akteri novoga plana za eutanaziju najsjajnije vojne pobjede u hrvatskoj povijesti su, naravno, oni koji su cijelo vrijeme Domovinskog rata pružali otpor stvaranju hrvatske države, ili su pak čučali pritajeni čekajući svoju priliku. Većinom se radi o jugonostalgičarima neizlječivo zaraženim komunističkom ideologijom. Ti su jugoljupci na prošlim izborima dočekali, zahvaljujući teškim djelima pojedinica iz vrha HDZ-a, svoju priliku. Koriste ju već od prvoga dana, jer je to jedino što su u opozicijskim danima detaljno planirali. Nisu izradili plan za oporavak hrvatskog gospodarstva, porast proizvodnje, zaustavljanje državnog duga ili očuvanje vlasništva nad hrvatskim blagom koje nemilosrdno rasprodaju. Nasuprot tomu, dobro su isplanirali kadrovske čistke, ukidanje pokrovitelsjtva nad nacionalnim svetinjama poput Bleiburga, drznuli su se pokrenuti ukidanje Ureda za pronalaženje i obilježavanje grobova žrtava komunističkh zločina, ukinuli obilježavanje Dana oružanih snaga RH u Vukovaru, po prvi puta na dan obilježavanja Oluje državni vrh nije polagao vijence na Mirogoju zajedno s braniteljima, a na njihov prosvjed odgovoreno im je da se radi o maloj nespretnosti u protokolu. Pripremaju i povlačenje tužbe protiv Srbije za genocid. Kažu da se sve to može postići i mirnim razgovorima. Zar se genocid može poništiti pregovaranjem? Posve je jasno da jugoljupci pletu svoju mrežu oko ostataka uspomena na herojski obrambeni Domovinski rat, kojega većina njih nije ni htjela niti se u njega uključila. Sada su počeli plesti mrežu i oko obilježavanje Oluje u Kninu. Hoćemo li se dati uhvatiti u nju? Da bi se spriječilo umiranje najsjajnijeg događaja hrvatske povijesti, treba razotkriti podle planove. Jugoljupci doveli Dzakulu u Knin Prva promjena ove godine u Kninu bila je ta, da politički vrh nije sjedio u prvim redovima nego ih je ustupio braniteljima. Bilo bi to pohvalno, da se iza toga ne krije bijeg od istine o ulozi tih političara u devedesetima, i da se na jednostavan način izbjegnu protesti i zvižduci. To je jedini razlog njihovoj suzdržanosti u proslavi, a umotali su ju u lažnu skromnost. Prednost su braniteljima dali samo prividno, jer su izbjegli u svojim govorima čak i spomenuti najzaslužnije za organizaciju i provođenje Oluje, predsjednika dr Franju Tuđmana, ratnog ministra obrane Gojka Šuška i hrvatske generale haške uznike. Umjesto toga, premijer je poručio da smo pobijedili u ratu, ali još nismo u miru. Po njemu, ta će pobjeda u miru biti ostvarena kada će Oluju slaviti branitelji zajedno s agresorima! Upravo u tome leži tajni plan ubijanja hrvatske svetinje Oluje. Prvi korak podloga plana ostvaren je dovođenjem čelnika srpske tvorevine u Zapadnoj Slavoniji Veljka Džakule na obilježavanje Oluje u Knin. Taj podli čin trebao je prikriti ulogu Džakule u agresiji na Zapadnu Slavoniju. Umjesto da odgovara za zločine u Pakracu, za tajenje podataka o smrti hrvatskog heroja dr Šretera kojega su mučki ubili u zatočeništvu na Bučju, za uništavanje pakračke bolnice i pucanje po bolesnicima u njoj, on sjedi na proslavi Oluje i daje izjave! Kada smo drugi dan sjajne akcije Bljesak ušli u Pakrac, Džakula je obavio kukavičku predaju poraženih srpskih snaga. Pod zaštitom međunarodnih promatrača, pred svima nazočnima rekao nam je da nikada neće priznati hrvatsku državu a u zgradi ranije pakračke općine premijeru Nikici Valentiću u lice rekao da ga nikada neće priznati za predsjednka. Aboliran je pod zaštitom međunarodne zajednice, a sada je pod zaštitom jugoljubaca doveden u Knin! Razlog je jasan, i on sam ga je bez trunke srama istakao i složio se s onima koji su ga pozvali. Po njima, proslava Oluje biti će prava tek onda kada će se slaviti i žrtve branitelja istodobno sa žrtvama agresora! Cilj je, dakle, zajedničko hrvatsko-srpsko obilježavanje Oluje. To bi zadovoljlo i nihove beogradske prijatelje na čiju osudu Oluje nisu odgovorili niti jednim protestom. Lako je prepoznati najave za iduću godinu, kada će u Knin biti dovedeni i drugi zagovornici takve ideje novog zajedništva. Svjesni su da nakon što su zamračli Dan državnosti i naziv Hrvatskog državnog sabora treba ugasiti i kninsko obilježavanje Oluje i povijest će biti izbrisana. Imaju pravo samo u jednom, a to je da svaka civilna žrtva zaslužuje osudu počinitelja i dostojanstvo groba. Ali koristiti civilne žrtve agresorske strane za još jedno izjednačavanje branitelja i agresora ravno je zločinu! Možemo li zamisliti da se u bilo kojoj europskoj zemlji na dan obilježavanja antifašistikih pobjeda istodobno pojave i fašistički aktivisti? Zato dovođenje Džakule ne treba podcijeniti. To je prvi korak u velikom planu uništenja herojskog praznika Oluje i uvođenju novog nalik nekadašnjim jugoslavenskim blagdanima. Hoćemo li dozvoliti novi Dan republike, ali umjesto 29. studenoga prihvatiti 5. kolovoz? Jugoljupcima se žuri jer znadu da neće vladati dugo. U žurbi nisu u Kninu čak niti hrvatsku himnu odsvirali do kraja. Valjda zbog brzine samo kratko pohvališe branitelje. Zbog troškova, koji bi bili manji od njihovih limuzina koje nakratko okupiraše Knin, nije bilo letova hrvatskih vojnih zrakoplova. Nisu ni hrvatske elitne jedinice prodefilirale ulicama, a o prikazu vojne tehnike (koliko je još preostalo) nisu ni razmišljali. Sve je bilo isplanirano da bude kratko i učinkovito. Kratko je bilo, ali razotkrivanjem njihovih planove nemojmo dozvoliti da bude i učinkovito! Naravno, svima je jasno da bez pomoći hrvatskih vlasti i medija ne bi bile moguće haške presude. Već sam Vam pisao kako je obrana Darija Kordića pokazala da su svi navodi iz prvostupanjske presude bili netočni, ali je on ponovno osuđen na istu kaznu od 25 godina. Drugim riječima, dokazi nisu važni, već se Hrvatima u tom “sudu” sudi zbog nečeg drugog! Isto se pokazuje i sada. Smiješan je najnoviji odgovor Haškog tužiteljstva: ako se pokaže da Gotovina i Markač nisu bili dio tzv. Zločinačkog pothvata, onda ih se može osuditi na istu kaznu kao pomagače u tom pothvatu. Zapravo, ako se pokaže da je smiješna priča o zločinačkom pothvatu onda ih treba osuditi na istu kaznu po uzoru na slučaj Kordić. Bit će sretni i oni i njihovi pomagači iz Hrvatske ako budu osuđeni na bilo koju kaznu, samo da bi se udovoljilo poraženim Srbima i svjetskim moćnicima. Ostali su zločini ili “zločini” nad Srbima (nedužnim ili onim drugim). Ali tu tek nastaju problem za hrvatske vlasti i medije. Brižno građena konstrukcija kako je Hrvatska vojska trebala štititi Srbe po završetku Oluje, postaje besmislena poslije intervencije iz SAD-a. Pokazuje da se radi o rasizmu i hrvatskih vlasti i medija kada tvrde da nije trebalo poslije pokolja u Srebrenici spašavati 180000 muslimana u od UN-a zaštićenoj zoni Bihać već nekoliko desetina nedužnih srpskih civila! Bivši američki vojni ataše u Republici Hrvatskoj i poznati obavještajac Ivan Šarac i član kuće slavnih američkih obavještajaca u intervjuu objavljenom u “Hrvatskom listu” od 25. 8. 2011. kaže: “Općepoznato je da je tri dana poslije general Gotovina bio u zapadnoj Bosni jer se operacija nastavljala dalje s ciljem da se zaštiti Bihać. Srbi su dobili nekoliko brigada pojačanja iz istočnoga dijela BiH i iz Srbije pa je Bihaću prijetila smrtna opasnost, opasnost da ta enklava padne, a onda i genocida takvih proporcija kakav je bio samo u Drugome svjetskom ratu.” U najnovijem Hrvatskom listu o tome imate veliki tekst: 17. obljetnica teške i odlučne bitke koja se 13., 14. i 15. kolovoza vodila na području Bosanskog Grahova kako bi se konačno slomile srpske snage, a o kojoj se malo govori 17. OBLJETNICA KRVAVE BITKE KOD GRAHOVA KOJOM JE, NAKON OLUJE, SPRIJEČEN SRPSKI PROTUNAPAD BORBAMA PRSA U PRSA MLADIĆEVA VOJSKA DOŽIVJELA JE KONAČNI PORAZ Dakle, pomoć Haaškom sudu za bilo kakvu osudu najzaslužnijih za spas tolikog broja ljudi ne može biti u interesu nikome u Hrvatskoj, a pogotovu ne hrvatskim vlastima. Podsjetit ću Vas da je američki vojni ataše prozvao i odvjetnički tim generala Gotovine zato što ga nisu pozvali za svjedoka da govori upravo o ovim zaslugama našeg generala. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se i u svom odgovoru odvjetnički tim našega generala ponovno oglušiti. Hoće li ponovno “zaboraviti” od UN-a zaštićenu zonu Bihać i spašavanje 180000 muslimana. Prof. dr. sc. Slobodan Lang je u svojoj izjavi za film “Oluja je spasila Bihać”, o kojemu sam Vam pisao u prethodnom pismu, naglasio: “Oluja i vojna akcija jedne zemlje (RH) izravno je utjecala na humanitarni problem u susjednoj zemlji (Bihać), vojna akcija je bila u funkciji dobra.” Zato je očito da su Sud u Haagu, svjetski moćnici čiju volju taj “sud” sprovodi i svi oni u Hrvatskoj koji im pomažu u tome U FUNKCIJI ZLA. Kako je mnogo zla već učinjeno, jedini način da se Hrvatska pokuša opravdati za to je potpuna promjena politike prema tom “sudu”. Za početak: PREDLOŽITE GENERALA GOTOVINU ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR! Akademik Josip Pečarić
PREDLOŽITE GENERALA GOTOVINU ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR (ČETVRTO PISMO PREDSJEDNIKU VLADE) Svoje prvo pismo počeo sam s Vašom izjavom u Srebrenici kako su je prenijeli hrvatski mediji: "Naprosto je neshvatljivo da se to (genocid u Srebrenici) dogodilo", kazao je predsjednik Milanović dodajući kako se nešto slično tijekom rata moglo dogoditi i s Bihaćem. Zatim sam komentirao: „Isto tako je neshvatljivo da svi znamo kako je Hrvatska operacijom Oluja spriječila taj planirani genocid u Bihaću, a da su zbog te operacije u Haagu osuđeni generali Gotovina i Markač.“ Bilo je puno reagiranja na hrvatskim portalima, ali posebno sam izdvojio jedan upravo zato što je odudarao od ostalih. Komentar je napisao netko veoma iziritiran, pa ću Vam ovdje prenijeti samo njegovu bit: Ako vi Gospodine Pečariću niste slušali njegovu izjavu, ja na žalost jesam. Ovako je on to rekao: Jako je tužno što se desilo u Srebrenici, a prava je sreća da se to nije desilo u Bihaću! SREĆA je dakle spasila Bihać! A ne Ante Gotovina i naši branitelji! Što reći, to je čista provokacija i sprdanje sa mrtvima i živima (po zatvorima). Što on misli, svima nam je jasno. Bolje da pišete pisma po svijetu, a ne onome tko će se posprdno nasmijati, ako ga ikad i pogleda! Zločini su se dogodili i za njih netko treba odgovarati! A “Sud” je postupio po njima. Vi vjerojatno i ne znate da se radi o kontinuitetu rada Vaše i srodnih stranaka. Odmah poslije “Oluje” Vaše redove je napustio tadašnji saborski zastupnik Mate Meštrović tvrdeći da se vodstva vaših stranaka nisu radovali “Oluji”. Tko to danas zna? Vjerojatno ne zna ni naš poznati kolumnist Ivica Šola, ali u svom komentaru Oluja - Dan domovinske patologije zaključuje: Dok žalbeno vijeće Haškog suda ozbiljno ljulja kvalifikaciju o Oluji kao "udruženom zločinačkom pothvatu", hrvatski državni vrh svojski se trudi tu kvalifikaciju sačuvati. Govori predsjednika Josipovića i premijera Milanovića na obilježavanju vojno-redarstvene akcije Oluja u Kninu izgledali su kao da ih je pisala Vesna Teršelič. Slično tomu prof. dr. sc. Miroslav Tuđman tvrdi: Naši vladajući političari još uvijek su prikopčani za Beograd. I dok Gotovina i Markač čame u zatvoru, eto kako im "pomažu" Josipović i Milanović. Prvo, dovukli su tamo Džakulu, također osobu, kao i Stanimirović, koja je sve činila da bi tzv. Krajina etnički očišćena od Hrvata opstala kao dio velike Srbije, da bi Džakula došavši u Knin uvijeno dovodio u pitanje legitimitet Oluje. Isto, dakle, što je učinilo i haško tužiteljstvo. U bilo kojoj ozbiljnoj državi ni on ni Stanimirović ne bi imali pristupa javnosti, a vjerojatno ni slobodi, pri čemu treba naglasiti da se Hrvatska nije borila protiv Srba, već protiv Miloševićeva fašističkog velikosrpskog projekta. Oluja je antifašistički pothvat, za razliku od onog četničkog u Srbu. Drugo, a sve u prilog Josipović-Milanovićevoj patetici o Oluji kao leglu hrvatskih zločina, Predsjednik je uoči proslave Oluje odlikovao Vesnu Teršelič koja otvoreno traži zabranu proslave Oluje. Njezinoj pak udruzi "Documenta", koja slovi kao servis haškog tužiteljstva protiv hrvatskih generala u Haagu, vlada Zorana Milanovića dodijelila je sedam milijuna kuna novca iz državnog proračuna, države koja je, po njoj, nastala na zločinu zvanom Oluja. Kako joj se ne gadi taj novac? Inače, Vesna Teršelič je jedna od osoba "s ovih prostora" za koju u jednom stranom veleposlanstvu kažu kako "mlati pare na tuđoj krvi": samo za praćenje suđenja za zločine na Ovčari u Beogradu od Europske unije dobili su nešto manje od milijun eura. Koliko su još od drugih izmuzli, možemo špekulirati. No za taj novac Teršelička "nije shvatila" da se tamo sudi nebitnim likovima pa je uloga KOS-a i JNA maknuta kako bi se skrio pravi izvor svega zla, što je poslije na suđenju vukovarskoj trojci sramotno učinio i Haški sud… (Zapravo ona “nije shvatila” da je glavni rezultat operacije Oluje bio spašavanje 180,000 muslimana u Bihaću, pa je i njen rad i rad onih koji je podržavaju opet čisti rasizam. Zato ću slijedeću knjigu s ovakvim tekstovima i nazvati Rasizam svjetskih moćnika i njihovih slugu. Op. JP) Zapravo, svi značajniji državotvorni kolumnisti komentiraju sa zgražanjem ovo Vaše priklanjanje Josipoviću, Pusićki i Čačiću, dakle onima koji nisu ni bili sretni u vrijeme pobjednićke akcije Oluja i koji svo vrijeme i rade protiv nje. Npr. naslov kolumne Tihomira Dujmovića sve govori: Na Oluji se sada vježbaju i političke perverzije, a Milan Ivkošić je užasnut ponašanjem Vašeg ministra Kontromanovića: Pad viteza Ante Kontromanovića – najdalje je u samoponižavanju i ponižavanju Oluje otišao jedan od njezinih najvažnijih sudionika. Ivkošić se s pravom zgražava na Kotromanovićevom žalu za kažnjavanjem na licu mjesta zločinaca koji su ubijali nedužne ljude, pljačkali po selima i kompromitirali ovu besprijekornu vojnu akciju. Ili se Vaš ministar dodvorava i Josipoviću i Teršelički i Srbima i Pusićki, jer znaju da oni vode taj dio hrvatske politike, nesvjestan da time optužuje sam sebe? Tim prije, što Kontromanović itekako dobro zna sve ono o čemu sam Vam već pisao u svezi sa spašavanjem 160,000-180,000 muslimana u od UN-a zaštićenoj zoni Bihać. Gospodine Predsjedniče, zar Vam se ne čini da je ponižavajuće i za muslimane, kada Bihać spominjete u Srebrenici, a ne i na proslavi Oluje koja ih je spasila? Ili je doista u pravu gore spomenuti komentator s Interneta: Vama je SREĆA koja je spasila Bihać nešto imaginarno, a ne Gotovina i Hrvatska vojska? Unatoč pismu ameriakog veleposlanika na koje sam Vas upozorio!? Danas, kada su se i SAD priklonile istini o Oluji i spašavanju Bihaća, teško je i zamisliti da će ovakva pomoć Haaškom sudu od strane hrvatskih političara (bez obzira na koji su način prikopčani za Beograd) biti djelotvorna. Evo, iako je godinama na djelu neka vrsta zabrane spominjanja uloge Oluje u spašavanju Bihaća, danas već imamo snimljen film Večernjeg lista autorice njihove dopisnice iz New Yorka Jadranke Jureško-Kero "Udružena nepravda". U svezi s mojom sugestijom da generala Gotovinu predložite za Nobela itekako je važno pogledati i taj film. Npr. gdja Jureško-Kero kaže: Mnogi zaboravljaju da je Haaški sud osnovan rezolucijom Vijeća sigurnosti "daleke" 1993. godine i jedan od njegovih ciljeva je bio zaustavljanje ratnih strahota i kažnjavanje onih koji su bili krivi za ratna razaranja i ubojstva. Nažalost, tijekom njegova mandata dogodila se Srebrenica a vjerojatno bi i Bihać slično stradao da nije bilo vojne operacije Oluja i generala Ante Gotovine koji je nakon oslobađanja Knina krenuo u nove akcije. U filmu „Udružena nepravda", australka Mishka Gora jasno poručuje da je general Gotovina više napravio za istinu i pravdu u dva dana nego Tribunal u Haagu tijekom dva desetljeća postojanja. Zar ne bi onda bilo pravedno da Gotovina sudi svima njima iz Haaškog suda uz potporu UN-a? Još bih izdvojio i slijedeće poruke gđe Jadranke Jureško-Kero: Hrvatskim vladama je često važniji prioritet bio put prema EU i njihove fotelje nego događanja u Haagu jer mnogima je, ne zaboravimo i na to, Gotovina potencijalna politička opasnost ako bude oslobođen jer se plaše da bi njegova karizma zasjenila njihove male i preplašene živote pune kvazi-kompromizma, laži i neobrazovanosti. (U svezi s ovim pogledajte koliko naših ljudi i tko je sve potpisao otvorena pisma REFERENDUM POSLIJE PRESUDE HRVATSKIM GENERALIMA! i NE U EU PRIJE SLOBODE HRVATSKIM GENERALIMA!; op. JP) Drugi film se upravo snima za američko tržište (pogledajte članak pisca scenarija za taj film našeg poznatog redatelja, diplomata, generala, pisca dr. sc. Miroslava Međimorca Oluja je spasila Bihać u Hrvatskom slovu od 3. kolovoza 2012.), a redatelj mu je američki Hrvat dobitnik mnogih prestižnih nagrada Nikola Knez. Dovoljno je da Vam samo spomenem da je u tom tekstu jedan podnaslov: General za Nobela. S druge strane Vaš ministar uprave Arsen Bauk istaknuo je da Hrvatska slavi državni praznik i jedan od najvažnijih dana u svojoj povijesti i odmah pokušao minimalizirati Vaše priklanjanje Josipoviću ne spomenuvši te Vaše riječi već samo: "Premijer Milanović u svom je govoru rekao da je bilo i nekih događanja kada hrvatska država nakon 'Oluje' nije bila na razini zadatka, ali sve u svemu ovaj ćemo praznik još dugo slaviti i, moram priznati, nisam se puno obazirao na to što je gospodin Džakula rekao", zaključio je ministar Bauk. Naravno, Dujmović, Ivkošić i drugi spominju u svojim tekstovima brojne velike proslave raznih pobjeda i navode zločine koje su učinili ti pobjednici (naravno stvarne zločine, a ne i “zločin” spašavanja 160-180 tisuća muslimana). I nitko od njih ne zove poražene niti na njihovim proslavama ne spominje te žrtve. Zapravo, itekako bi bilo logično da je na proslavu u Kninu pozvan netko iz Bihaća – netko od 180,000 spašenih Olujom. Zato je jasno da se u Kninu doista željelo pomoći Haagu i korak po korak ispuniti srpska želja o zabrani proslave Oluje. Jedini odgovor koji Vas može opravdati za spominjanje žrtava, zapravo je sadržan u mom prijedlogu Hrvatskom saboru od 5. kolovoza 2012.: Uvedimo Dan domovinske zahvalnosti i domovinske žalosti zbog Srba zečeva. Prijedlog je zasnovan na riječima Slobodana Miloševića (sjednica Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995.): “Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!? Oni ga nisu branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili - bežaniju! Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. (...) - Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. (...) Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!” A doista je strašno od ljudi napraviti zečeve, zar ne? To je potpuno drugačiji zločin od onih koje spominju Dujmović, Ivkošić i drugi naši kolumnisti! Ako i Vi mislite na taj strašan zločin nitko Vam ne može prigovoriti. A kada i prigovore, dovoljno im je pokazati što je o tome rekao Milošević. Dovoljno je pokazati kako ih se njihov “vožd” stidio, zar ne? Sigurno će Vam biti zanimljivo kako je taj moj prijedlog, a zapravo Miloševićeve tvrdnje o Srbima-zečevima, komentirao prof. dr. sc. Andrija Hebrang: Odlična Vam je ova sarkastična ideja o promjeni naziva Dana domovinske zahvalnosti. Jedino mi je žao zečeva jer su to drage plahe životinjice, a oni koji su bežali iz Knina bili su sve samo ne dragi i plahi. Naime, Slobodan Milošević je tu bežaniju prikazao samo zato da opravda najveći vojni poraz Srbije u njezinoj povijesti. Bežanije je bilo, ali tek nakon što su dali snažan otpor hrvatskim snagama, ali su slomljeni u par sati. Taj PORAZ ih je natjerao u bežaniju. Dakle, ipak su nešto bolji od zečića, jer su prije trka dali žestoki, ali uzaludni otpor. Kada su drugovi u Beogradu vidjeli da ne mogu zadržati hrvatski teritorij, aktivirali su rezervnu opciju bijega kako bi natjerali međunarodnu zajednicu da ih političkom akcijom vrate i kao prognanike ponovno nasele u Hrvatsku. Na sreću, to smo predvidjeli i spriječili što ubrajam među najveće udružene uspjehe Hrvatske vojske na terenu i hrvatske diplomacije u svijetu. Tako su Srbi poraženi na dva, do tada samo njihova mitska područja, vojnom i diplomatskom. Danas to žele neutralizirati razni Josipovići, Matići, Pusići, Puhvovski, Goldsteini....dovođenje srpskog zločinca Veljko Džakula, iz čijih izjava se čita novi velikojugoslavenski zadatak. On kaže da treba slaviti i srpske žrtve u isti dan, kako bi svi opet imali zajednički praznik! To je kao da u isto dan svijet slavi antifašiste i Hitlera! Neće to biti lako spriječiti, jer podržavaju svemoćni mediji preko primjerice Butkovića, koji izmišlja intervjue i ne plaća porez ali uspješno ruši hrvaski državni i nacionalni identitet. Zato mu je unaprijed oprošten kriminal. To je nova opasnost koju treba spriječiti, da žrtve koje su pale nisu uzaludne!
S poštovanjem, akademik Josip Pečarić |
2012-08-05 UVEDIMO DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI I DOMOVINSKE ŽALOSTI ZBOG SRBA ZEČEVA
(Pismo Hrvatskom saboru)
Postovani Predsjednice Hrvatskog sabora,
Obraćam Vam se ohrabljen praksom Hrvatskog sabora da veoma brzo reagira na prijedloge hrvatskih građana, kao sto je to bilo u slučaju kada je poznati hrvatski povjesničar Danijel Ivin predložio da se ukine potpora spomen danu u Bleiburgu, a Sabor je to prihvatio. Vjerojatno Vam je poznato da se ja obično se ne slažem s Goldsteinima, Teršeličkom, Pupovcem ili patrijarhom srpskim Irinejem. Međutim, već više puta sam naglasio da doista smatram da je Hrvatska načinila neviđeni zločin prema Srbima u Oluji i da se konačno moraju početi obilježavati ta srpska stradanja. Podsjetit ću da su se svi spomenuti javili uoči obilježavanja ovogodišnjeg Dana domovinske zahvalnosti s jednakim zahtjevima. Hrvatskoj javnosti su oni poznati, pa ću ovdje dati samo potpuno istovjetnu priču koja nam stiže iz Beograda:
Održan pomen nastradalima u "Oluji" u crkvi Sv. Marka (Naravno, problem je bio dok su Hrvati ustrajavali na “ustaškim” vlastima. Sada imaju svoje terselicke, josipovice, goldsteinove i dr. pa će sve lakše ići. Pa već sama činjenica da je Patrijarh govorio o zapadnim srpskim krajevima u nazočnosti ruskog veleposlanika potvrdjuje opravdanost želja naših političara da im se izađe u susret što je više moguće, jer stalno moraju imati u vidu da u Hrvatskoj ipak živi većina tih neprijatelja o kojima govori Patrijarh, zar ne? Op. JP)
Ispričavam se čitateljima što se stalno ponavljam. Ali ljudi u Hrvatskoj moraju shvatiti da se strašan zločin tijekom Oluje doista dogodio. I dok svi gore spomenuti ne uviđaju stvarne razmjere tog strašnog zločina, moram po tko zna koji put citirati balkanskog krvnika i miljenika svjetskih moćnika Slobodana Miloševića koji je to sjajno opisao na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995.: “Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!? Oni ga nisu branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili - bežaniju! Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. (...) - Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. (...) Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!” A doista je strašno od ljudi napraviti zečeve, zar ne? Siguran sam da čitatelji zato i razumiju zašto se slažem s Goldsteinima, Teršeličkom, Pupovcem i patrijarhom srpskim Irinejem, Josipovićem,.... Zapravo srpski zahtjev da se zabrani proslava dana kada su od njihova naroda pravljeni zečevi je doista opravdan. Samo vrhunski političari kakve imamo mi u današnjoj Hrvatskoj uspijevaju (razumljivo veoma teško) uvjeriti Srbe da odustanu od zabrane i samo dodaju tom obilježavanju i srpske žrtve. Na žalost, ono što oni traže ne definira u potpunosti veličinu srpskog stradanja u ovoj akciji hrvatske vojske. Zato sam duboko uvjeren kako se 5. kolovoza u Hrvatskoj treba slaviti DAN DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI I DOMOVINSKE ŽALOSTI ZBOG SRBA ZEČEVA! Akademik Josip Pečarić |
|
2011-06-01 AKADEMIK JOSIP PEČARIĆ POZIV Haaškome tribunalu Srijeda, 1. lipnja 2011.
Povodom mog razgovora s g. Davorom Dijanovićem objavljenim na Portalu Hrvatskog kulturnog vijeća bilo je puno komentara i na samom Portalu i poslanih meni osobno. Posebno me se dojmio jedan komentar koji je na Portalu objavljen s potpisom “Verbum”. Poslao sam ga na niz adresa i reakcije su bili slične mojoj. Prije nekoliko dana o haškim presudama održana je tribina (Tribine grada Zagreba) s prof. dr. sc. Zdravkom Tomcem. Dr. Tomac je spomenuo kako sam ja mnogo prije svih drugih rekao da je Sud u Haagu – ZLOČINAČKI SUD – i kako su presude u Haagu pokazale kako je to istina! Ta konstatacija dr. Tomca samo potvrdjuje kako je točan i naslov teksta koji sam objavio na Portalu HKV-a kada sam doznao za presudu: “Civilizirani” svijet presudio sam sebi! Evo jednog reagiranja na Verbumov tekst koji to potvrđuje: Jadnicima i prodanim dušama iz SVJETSKE ZAJEDNICE koji se tako iživljavaju na pravednicima kako bi, nadaju se, MOŽDA uspjeli preživjeti svoje nečasno prikrivanje vlastite krivice za sve što se događalo našem napaćenom narodu - ali još i više prikriti nezadovoljstvo zbog svoje nesposobnosti da nas onako podlo podjarme kao što su to namjeravali i, zahvaljujući Bogu i hrabrim i srčanim hrvatskim barniteljima IPAK NISU USPJELI. SAPIENTI SAT! Sve to pokazuje da Hrvati NIKADA neće prihvatiti bilo kakvu presudu “suda” u Haagu kao osudu nekakvog zločina naših generala (zapravo Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana) već visina tih osuda znači da su odmjerili visinu svog zločina prema hrvatskom narodu. Zato i ne čudi sto su članovi Stalnoga vijeća Hrvatske biskupske konferencije uputili poziv vjernicima povodom pohoda svetoga oca Benedikta XVI. Hrvatskoj u kojem stoji i slijedeće: Sveti otac Benedikt XVI, poglavar Katoličke Crkve, vrhovni autoritet suvremenog čovječanstva, dolazi nama Hrvatima u vremenu kad je povrijeđeno dostojanstvo našega naroda da bi nas ojačao u vjeri u Boga, apsolutnoga gospodara povijesti. Dolazi nam da bi nas učvrstio u Božjoj ljubavi koja označava suosjećanje, žrtvovanje, podnošenje nepravde, prihvaćanje drugačijih, opraštanje svima koji nanose zlo. Dolazi pohoditi nas da bi nas utvrdio u Božjoj nadi da ćemo očuvati svoje narodno dostojanstvo, da će pobijediti istina i pravda.
Zato vas sve pozivam da to i pokažete tom “civiliziranom” svijetu (a time i hrvatskim vlastima!). Verbumov tekst je idealan za to. Možete mu nešto dodati ili oduzeti. Prevedite ga na strane jezike. Šaljite ga na sve moguće i nemoguće adrese. Objavite ga gdje je god to moguće. Možete ga poslati pojedinačno ili više vas. Evo i nas trojica hrvatskih akademika (jedan devedesetogodisnji kemičar, jedan fizičar i jedan matematičar) napravili smo nešto slično i nadamo se da će tekst objaviti i hrvatski portali i hrvatske novine. Po uzoru na originalan tekst, naslovili smo ga na Haaški tribunal. Međutim, mnogo bolje je nasloviti ga vladama, predsjednicima, veleposlanicima onih zemalja koje su osuđujuće presude zapravo i donijele, ili pak onih zemalja koje šute. Svi oni znaju razliku između agresije i obrane, pa bi se trebali zauzeti za istinu! Tim prije što su haške presude samo završetak zločina prema našem narodu u kome su i same sudjelovale. Naime, članice su UN-a, pa i one stoje iza famoznog Embarga na uvoz oružja kojim je našem narodu oduzeto pravo na slobodu. Izborili smo je unatoč tome – i sada imamo i presude za taj “zločin”.
HAAŠKOME TRIBUNALU
Ne tražimo od vas da nas branite od agresije i od terorizma. Ne tražimo od vas da zaštitite naše gradove od prekomjernoga granatiranja. Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje glavnoga grada Hrvatske - Zagreba. Ne tražimo od vas da spriječite barbarsko uništavanje grada Dubrovnika, spomenika svjetske baštine. Ne tražimo od vas da spriječite granatiranje grada Šibenika i uništavanje katedrale Sv. Jakova, spomenika svjetske baštine. Ne tražimo od vas da spriječite snajperiste da gađaju naše građane dok se vraćaju s posla. Ne tražimo od vas da spriječite strojnice i topove iz vojarne ''Maršal Tito'' da pucaju po stanovnicima zagrebačkih naselja Utrina, Travno i Dugave. Ne tražimo od vas da spasite hrvatsko selo Ćelije, spaljeno i zajedno sa crkvom sravnjeno sa zemljom. Ne tražimo od vas da spriječite pokolj dvanaest hrvatskih redarstvenika u Borovu naselju. Ne tražimo od vas da spriječite prekomjerno barbarsko granatiranje grada Vukovara, Vukovarske bolnice i ranjenika. Ne tražimo od vas da nama golorukima dozvolite da se naoružamo i branimo. Ne tražimo od vas da spriječite masovni pokolj tri stotine ranjenika na Ovčari. Ne tražimo od vas da spriječite organizirani transport više tisuća Hrvata u koncentracijske logore u Srbiji, niti ubijanja, psihološka maltretiranja, i silovanja. Ne tražimo od vas da spriječite pokolj osamdeset i četiri civila i branitelja u Škabrnji. Ne tražimo od vas da spriječite miniranje brane Hidro elektrane 'Peruča' s trideset tona eksploziva. Ne tražimo od vas da spriječite rušenje hrvatskih mostova, paljenje i rušenje hrvatskih kuća i da vratite stotine tisuća prognanih Hrvata. Ne tražimo od vas da spriječite rušenje više od tisuću naših katoličkih crkava. Ne tražimo od vas da čistite minska polja. Ne tražimo od vas da spriječite genocid, kulturocid i urbocid. Ne tražimo od vas da spriječite odvoz stoke i žita u Srbiju. Ne tražimo od vas da spriječite pljačku hrvatskih umjetnina i uništavanje hrvatske kulturne baštine, niti uništavanje naših netaknutih nacionalnih parkova i parkova prirode. Mi sve to ne tražimo od vas, jer je za to i onako već odavno kasno i zato jer su sve to već ionako branili naši Branitelji, koji su umjesto vas konačno donijeli mir, a koje ste vi zatočili u vašemu Den Haagu! Mi sve to ne tražimo od vas, jer znamo da je za vas braniti svoj Dom, svoj Narod i svoju Državu to samo jedan PLANIRANI UROTNIČKI ZLOČIN! Mi ne tražimo od vas da oživite naše mrtve stradale u genocidu, jer vi niste bogovi. Mi čak niti ne tražimo od vas da pronađete naše nestale, jer kod vas se umire lijepo, civilizirano i prirodno.
Mi tražimo od vas da nam vratite naše žive, naše Branitelje, koje ste vi zatočili i osudili bez dokazane krivice.
Mi, Hrvati, samo to od vas tražimo …
akademik Smiljko Ašperger akademik Josip Pečarić akademik Stanko Popović
Napomena Svi oni koji žele podržati tekst trojice akademika neka pošalju svoje podatke - ime i prezime, zanimanje i eventualnu znanstvenu titulu na e-adresu organizatora prikupljanja potpisa akademika Josipa Pečarića: Josip Pecaric <pecaric@element.hr> |
|
2012-06-14 Josip Pecarić Govor na predstavljanju u Splitu
Prije svega dozvolite mi da vas sve lijepo pozdravim. Zahvaljujem se Hrvatskoj udruzi Benedikt za organizaciju današnjeg predstavljanja. Nadasve se zahvaljujem današnjim predstavljačima, prijateljima i imenjacima dr. sc. don Josipu Čoriću i Josipu Joviću, našem poznatom kolumnisti i publicist i bivšem glavnom uredniku doista slobodne Slobodne Dalmacije. Obično autor se treba na ovakvim predstavljanjima samo svima zahvaliti. Međutim, čini mi se da, igrom slučaja, možemo danas imati još jednog predstavljača, a da on to uopće i ne zna. Naime, kao da je na današnje predstavljanje mislio i naš vrsni kolumnist Mate Kovačević kada je pisao svoju kolumnu od 8. lipnja 2012. za portal HRSvijet. Evo kako počinje njegova kolumna, tj. „njegovo predstavljanje“: Ono što je bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić radio tajno i na temelju nacrta novoga Memoranduma, novi je predsjednik Srbije Tomislav Nikolić to bez dlake na jeziku objavio svijetu. Njegova izjava kako je Vukovar srpski te da u njemu Hrvati nemaju što tražiti prošla je u t.zv. međunarodnoj javnosti gotovo nezapažena, pa se po toj reakciji još jednom očitovao model međunarodne politike, koja je slično reagirala i na svojedobnu jugoslavensku i srpsku agresiju na Hrvatsku 1991. Tako je prešutjela i Nikolićevu izjavu kako nikad ne će priznati Kosovo, a reagirala je tek kad je ovaj zanijekao genocid u Srebrenici. Nu budući da je Srebrenica u raspodjeli teritorija pripala Republici Srpskoj, moglo bi se tumačiti i kako je međunarodni ugovor po kojem je taj gradić poslije rata pripao Srbima, zanijekao, kao i Nikolić, srpski genocid u Srebrenici. Aktualne reakcije nekih europskih političkih krugova mogu se zato svrstati u jednu vrstu verbalnoga rata protiv Sjedinjenih Država, koje su zahvaljujući suradnji s Hrvatskom te hrvatskim vojnim oslobodilačkim pothvatima Bljesak i Oluja, stvorile preduvjete za prekid rata u BiH i tako spasile stotinjak tisuća muslimana u UN-ovu zaštićenu području Bihać od opetovanja genocida iz Srebrenice, koji su, nota bene, mirno promatrali mnogi europski političari. Nu bez obzira što su Hrvati na čelu s predsjednikom Tuđmanom toliko pridonijeli oslobađanju područja u BiH te na taj način prisilili Srbe da završe rat i sjednu za pregovarački stol, jedan dio europskih političara, čije odbljeske i danas možemo čitati po hrvatskim medijima, za onodobno stanje u BiH i dalje okrivljuje bivšega hrvatskog predsjednika, što na političkoj razini, nije ništa drugo, nego prigovor zato što je Tuđman svojom politikom skršio uspostavu velikosrpskoga projekta, a time i opetovanje genocidnih pothvata na područjima koja su trebala pripasti Srbima. Taj se prigovor odnosi i na američku politiku Billa Clintona, koji tvrdi kako su samo on i njemački kancelar Hoelmuth Kohl bili uz Hrvate, pa je, na primjer cijela farsa od haaškoga suđenja hrvatskim generalima, upravo nekim središtima moći trebala poslužiti kao nastavak velikosrpskoga rata protiv hrvatske, ali i američke politike. Optužnice, a i prvostupanjske presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču ispisane su memorandumskim rječnikom Miloševićeve politike s početka rata iz devedesetih godina pa bi se i Nikolićevo nijekanje genocida u Srebrenici, po svom podrijetlu može pratiti sve do haaških tužiteljskih arsenala. Dapače, poznato je da su Amerikanci bili šokirani kada su shvatili da njihovi europski saveznici žele genocid u Bihaću da bi Srbe proglasili pobjednicima u ratu. Zato naše Pismo VS UN-a, koje je osnova ove knjige ima posebnu težinu, jer ukazuje na sve ovo o čemu piše Kovačević, koji i jest jedan od supotpisnika našeg pisma. Nevjerojatno je kako više od deset godina hrvatske vlasti i mediji uopće ne spominju da je najveće ostvarenje „Oluje“ upravo spašavanje Bihaća, ili kako je to rekao tadašnji američki vojni ataše u Hrvatskoj „spriječavanje genocida razmjera onih iz Drugog svjetskog rata“. Nema dvojbe da je takvo ponašanje hrvatskih vlasti, glavnih medija i mnogih tzv. lijevih intelektualaca bilo zato da bi se u prvostupanjskoj presudi moglo reći: „Gotovina je znao da Srbi odlaze pod topničkom paljbom, da je trebao znati da će neki Srbi ostati u "Krajini" te da je zbog toga trebao znati da će biti prilika za zločine, zbog čega su isti bili "prirodne i predvidive posljedice" zločinačkog plana progona Srba uz pomoć topničkog granatiranja.“ Dio o topničkom granatiranju sam po sebi je smiješan ako se znaju učinci tog granatiranja, a Sud je to znao. Prirodne i predvidljive posljedice pada Bihaća poslije onoga što se događalo u Srebrenici tom „sudu“ navodno uopće nisu poznate. To ne spominju čak niti obrane hrvatskih generala, niti spomenuti vojni stručnjaci. Zato ne vidim razloga zašto bih promijenio mišljenje o spomenutoj ekspertizi vojnih stručnjaka danoj još 17. siječnja 2012. Portalu HKV-a: „Dakle, upitno je je li ova ekspertiza imala za cilj da se samo obrane hrvatski generali, ili želi skrenuti pažnju sa zasluga naših generala u sprječavanju genocida takvih razmjera kakav je bio samo u Drugome svjetskom ratu. Američki vojni ataše sigurno zna spomenute eksperte, pa bi ih mogao upozoriti i na ovaj najznačajniji učinak operacije „Oluja" i predložiti im da, bez obzira prihvati li „Sud" u Haagu njihovu ekspertizu ili ne, pokrenu postupak da se generalu Gotovini dodijeli Nobelova nagrada za mir!“ Kovačević dalje piše: Zagrebački Srbobran, danas doduše pod imenom Novosti, inače pokrenut za vrijeme vlasti hrvatsko-srpske koalicije Ive Sanadera, ne konstatira uzalud kako Hrvati „za generale kojima se sudi, u cijelom svijetu pale svijeće i žale ih“, a stanoviti Dragan Paić s Petrove gore, na kojoj su Velikosrbi 1990. oštrili svoje noževe protiv Hrvata i muslimana, kako su "Oluja i Tuđman dovršili ono što je Pavelić započeo“. Kovačević dalje u svom tekstu govori i o drugim događanjima u Hrvatskoj koji pogoduju novom velikosrpskom uz;letu u Hrvatskoj. Međutim, treba uvijek biti svjestan da je to moguće samo uz pomoć mnogih Hrvata i hrvatske politike od 2000-te. Naravno, nagrade za to su iznimno velike. Tako je npr. profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu dr. sc. Ivo Goldstein trebao biti nagrađen redovitim članstvom u HAZU. S obzirom da je njegov neizbor posebno pogodio urednike “Slobodne Dalmacije” pretpostavljam da znate da sam tome i ja dao svoj doprinos. Upravo, komentirajući za portal HRSvijet Goldsteinov intervju u Slobodnoj Dalmaciji napisao sam i slijedeće:
“I na to je sjajno ukazao prof. Vladimir Mrkoci pišući o Goldsteinovoj knjizi Croatia: A History. Dakle, Mrkoci konstatira kako na str. 254. Goldstein tvrdi: ‘Hrvatska je opet bila ozbiljno kritizirana od međunarodne zajednice, i pokazalo se da su problematične srpske tužbe zbog genocidnosti Hrvata imale temelja.’ Prof. Mrkoci to komentira ovako: ‘Poslije Oluje Krestićeva tvrdnja o genocidnosti Hrvata za Goldsteina više nije ‘problematična’ već ima ‘temelje’ i to više nije samo Krestićeva već. Krestić-Goldsteinova teza.’ U tom, neposlanom pismu-čestitki Predsjedniku i Predsjednišvu HAZU (koje je također bilo ironično kao i ono poslano, JP) to sam komentirao ovako: ‘Usporedimo ovo s jednim drugim povezivanjem Oluje s pojmom genocida. Bivši američki vojni ataše u Republici Hrvatskoj i poznati obavještajac Ivan Šarac i član kuće slavnih američkih obavještajaca u intervjuu objavljenom u “Hrvatskom listu” br. 361 od 25. 8. 2011. kaže: ‘Općepoznato je da je tri dana poslije general Gotovina bio u zapadnoj Bosni jer se operacija nastavljala dalje s ciljem da se zaštiti Bihać. Srbi su dobili nekoliko brigada pojačanja iz istočnoga dijela BiH i iz Srbije pa je Bihaću prijetila smrtna opasnost, opasnost da ta enklava padne, a onda i genocida takvih proporcija kakav je bio samo u Drugome svjetskom ratu.’ I dok naš kandidat sjajno povezuje Oluju s genocidnošću hrvatskog naroda, vidite kako je ovom američkom obavještajcu genocid ako netko poslije Srebrenice hoće pobiti još nekih stotinjak tisuća muslimana. Ali nas ne treba čuditi takvo neprihvatljivo mišljenje jer je on očito hrvatskog podrijetla. Zato je mnogo značajnije za nas vidjeti kako je ovo Goldsteinovo povezivanje genocidnosti hrvatskog naroda s Olujom mnogo naprednije nego i kod nekih poznatih Srba. Tako jedan veoma poznati Srbin kaže: ‘Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!? Oni ga nisu branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili - bežaniju! Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. (...) - Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. (...) Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!’ Znate li tko je ovo rekao? SLOBODAN MILOŠEVIĆ na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995. Vidite koliko je izuzetno dostignuće našeg kandidata koji je uspio povezati genocidnost hrvatskog naroda s Olujom, a čak ni Miloševiću to nije palo na pamet!”
Dodajmo ovome i nedavni prijedlog Slavka Goldsteina (savjetnika valjda i Predsjednika i Premijera) da se obilježavanju 5. kolovoza Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja doda i obilježavanje srpskih žrtava postaje očito kako bi djelovanje „Srbobrana“ i velikosrpske politike bili nebitni da nemaju tako veliku potporu u samoj Hrvatskoj. Zato se nameće pitanje: Što se promijenilo u Hrvatsko-Srpskim odnosima? Parafrazirajući Kovačevićev tekst možemo odgovoriti. Ne puno. Tadić i Josipović su se voljeli javno, a Nikolić i Josipović tajno. S druge strane, čini mi se da je gospodin s Petrove gore, kojega spominje Kovačević, još i preblag prema nama Hrvatima. Naime, “Oluja i Tuđman” učinili su mnogo gore od onoga što je Pavelić započeo. Sjetimo se da su, kako je rekao Milošević, “Oluja i Tuđman” od Srba napravili zečeve. A to je mnogo gore od bilo čega što se može napraviti ljudima, pa tako i od onoga što je Pavelić započeo, zar ne? Ali vratimo se našoj knjizi. U svezi s njom ću vas upozoriti na poglavlje: U SUSRET NOVIM RASISTIČKIM PRESUDAMA: GENERAL PRALJAK KAO INSPIRACIJA. I danas sakupljamo potpise za novo pismo VIJEĆU SIGURNOSTI UJEDINJENIH NARODA O HRVATIMA u BIH-u. A general Praljak nam nije samo bio inspiracija, već Pismo sadrži cijeli njegov završni govor u Haagu. Do danas je ovo drugo pismo potpisalo oko 1300 naših ljudi. Pozivam vam vas da im se i vi pridružite. To pismo bi trebalo poslužiti kao i treće knjige u ovom nizu. Dakle poslije “Rasizma suda u Haagu”, “Rasizma svjetskih moćnika” treba slijediti i “Rasizma svjetskih moćnika i njihovih slugu”.
Hvala! |
|
2012-07-17
KOLIKO U HRVATSKOJ IMA ONIH KOJI HRVATE MRZE VIŠE OD BALKANSKOG KRVNIKA SLOBODANA MILOŠEVIĆA?
Mate Kovačevića u svojoj kolumni (Hrsvijet od 28. lipnja 2012. i Hrvatsko slovo od 29. lipnja 2012.) Pupovac potiče novu srpsku agresiju kaže:
“U tom inflatornom procesu obezvrjeđivanja žrtava nemali doprinos je dao i Slavko Goldstein, koji je očito nekadašnji kakav-takav realizam zamijenio slijepim nijekanjem činjenica, što vjerojatno ne proistječe samo iz ideoloških pobuda, nego i povrijeđena obiteljskog ponosa, uzrokovana neprimanjem Ive Goldsteina u članstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.”
Zapravo, prije bi se moglo reći da se tu radi o isključivim ideološkim pobudama Slavka Goldsteina, a neprimanje Ive Goldsteina u HAZU upravo je rezultat i njihovog “slijepog negiranja činjenica” i zlonamjernim interpretacijama hrvatske povijesti. I otac i sin Goldstein imaju ogromnu ulogu u tome. Moglo bi se slobodno reći da predvode jugokomunističku paradigmu kod povjesničara u Hrvatskoj. To se može jednostavno vidjeti kada pogledate što se sve u zadnjih petnaestak godina događalo kada se govori o Jasenovcu, Jadovnom, Bleiburgu pa čak i Oluji.
Jasenovac
V.Mrkoci: Mit o Jasenovcu je oružje dvostrukog karaktera: njime su se služili Srbi protiv Hrvata u Jugoslaviji, ali i hrvatski komunisti protiv opozicije u Hrvatskoj
U komunističkoj Jugoslaviji hrvatski komunisti su aktivno sudjelovali u korištenju mita o Jasenovcu u dokazivanju genocidnosti hrvatskog naroda. Broj od 700.000 žrtava Jasenovca nekadašnji je službeni podatak. Osamdesetih godina postalo je jasno da je ta brojka žrtava Jasenovca, veća za 100.000 od broja žrtava u cijeloj Jugoslaviji prema popisu iz 1964., mogla za Jugoslaviju biti opasna. Zato se išlo na novi broj, a trebale su ga osigurati Kočovićeva i Žerjavićeva istraživanja. Kočović je i sam priznao da mu je cilj očuvanje Jugoslavije, a da su i Žerjavićeva istraživanja trebala tome poslužiti govori nam to što ih je prvi objavio Slavko Goldstein. Žerjavić je govorio da je u Jasenovcu bilo do 85.000 žrtava, ali je sâm tvrdio da daje veći broj iz pijeteta prema žrtvama. Goldsteini se pozivaju na njega, ali povećavaju njegov broj (od 80.000 do 100.000), pa Slavko Goldstein, primjerice u Globusu, 10. siječnja 2003., govori o "strahotnoj činjenici da je, u prosjeku, u Jasenovcu svakoga dana ubijeno oko 70 ljudi". Genocidnost hrvatskog naroda je očito osigurana i ovom brojkom koja je dva puta veća od one ‘popisane’ na popisu 1964. Dr. Vjekoslav Perica (Sloboda Dalmacija, 27. srpnja 2002.) pronašao je u Chicagu knjigu koju su 1943. izdali Eparhija Pravoslavne crkve iz Chicaga i Ravnogorski četnički pokret Draže Mihailovića. U njoj se govori o 40 tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu. Polovica rata, pa množenje s dva, daje donju granicu "rezervnoga" broja za "dokazivanje" navodne genocidnosti hrvatskog naroda. Zato brojeve koje spominju Goldsteini možemo s pravom zvati velikosrpski broj Goldsteinovih i Draže Mihailovića, a ona je danas prihvaćena u Hrvatskoj Prihvaćena je, dakle, brojka kojoj je bio sklon i dr. Milan Bulajić nekadašnji direktor Muzeja genocida iz Beograda, pa današnja uprava Jasenovca spominje objedinjavanje popisa tog "muzeja" na kome je nešto iznad 80.000 i svog popisa. Podsjeti ću vas što je Bulajić rekao u polemici sa mnom o njegovoj brojci od 77.743 popisanih žrtava: "To je stanje prije godine dana. Vrlo brzo možemo doći do brojke veće od 100 000." Vidimo da je i Bulajić spominjao tu "magičnu" brojku od 100.000 kao i Golsteinovi! Zanimljivi su i događaji u HAZU o kojima sam pisao u "Hrvatskom slovu", 14. ožujka 2003.: "Pred kraj života Vladimir Žerjavić želio je da se svi koji se bave žrtvama sastanu u Akademiji i dođu do broja (žrtava Jasenovca, J.P.) s kojim će se izići u javnost. Na sastanku s njim, na kome je bio nazočan i akademik Bilandžić, inzistirao sam da se u listu pozvanih doista uključe svi koji su pisali o žrtvama. Dakle, uz Goldsteinove trebali su biti pozvani i dr. Josip Jurčević, znanstvenici iz Hrvatskog instituta za povijest, Kazimir Sviben i Vice Vukojević iz Saborske komisije, ali i predstavnici domobranskih udruga, kada su već trebali biti pozvani i oni iz SUBNOR-a. To je prihvaćeno i poziv je trebao sastaviti ing. Žerjavić. Ne samo da je to bilo logično nego i važno, jer je kroz razgovor postala jasna njegova (Žerjavićeva, J.P.) želja da taj broj bude njegov broj. Poslije nekog vremena akademik Bilandžić mi je rekao da Žerjavić nije dao tekst poziva. Žerjavić je tvrdio suprotno. Zamolio sam ga da tekst ponovi, kako je i sugerirao Bilandžić. Žerjavić me je nazvao poslije nekoliko mjeseci i kazao da je tekst preveden i da ga trebam samo potpisati. Iznenadio sam se. Prijevod poziva za okrugli stol!? To, naravno, nije bio poziv već završni tekst. Naravno, odbio sam potpisati tako nešto. Jasno mi je bilo da bez nazočnosti dr. Jurčevića, ljudi iz Hrvatskog instituta za povijest, Saborske komisije i domobranskih udruga u tekstu može biti broj koji korespondira broju Draže Mihailovića." Da bi se spriječilo otkrivanje istine ukinuta je i Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Glavnu ulogu u tome odigrao je g. Slavko Goldstein, koji je lažno prikazao izvješće o radu Komisije u periodu od osnutka (11. veljače 1992.) do rujna 1999. godine, kao konačne. Sramotno je da je takva očita neistina prihvaćena u Hrvatskoj i da se vjerovalo njemu, a ne nizu hrvatskih stručnjaka koji su također bili članovi Komisije .... Goldstein je za to nagrađen pozicijom predsjednika Savjeta Spomen-područja Jasenovac .... U knjizi "Brani li Goldstein NDH?", Zagreb, 2002., str. 171– 175, objavio sam Napomene predsjednika Komisije g. Kazimira Svibena o tom osporavanom Izvješću. Sviben piše o ulozi Slavka Goldsteina:
"Na posljednjoj sjednici Komisije, 8. listopada 1999., Izvješće je prihvaćeno sa samo jednim glasom protiv. Bio je to glas gospodina Slavka Goldsteina, koji je jedini u našim tablicama vidio konačne brojeve o žrtvama, dok su za sve nas ostale brojevi predstavljali rezultat rada do rujna 1999., s time da rad treba nastaviti i praznine popuniti. Osporavatelj S. Goldstein nije se mogao pomiriti s premalim brojevima židovskih, srpskih i pravoslavnih žrtava. Svoje protivljenje podnio je u pisanom obliku, a poslao ga je i na više različitih adresa. Nakon toga, počela je medijska hajka na Komisiju. Naša evidencija žrtava proglašena je konačnom, što ona ni izdaleka nije bila, a onda su nam nabrajane «mane». Kao «krunski» dokaz upotrijebljene su preslike naših tablica o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti žrtava. Zloporaba ne bi bila moguća da smo kod svake tablice napisali da je to stanje od osnutka Komisije do rujna 1999. (kao što piše u naslovu Izvješća). Poslije trećesiječanjskih izbora 2000. Sabor nije imenovao članove Komisije iz redova zastupnika, pa ni predsjednika. Tako obezglavljena Komisija samo je životarila. Izgubljene su dvije dragocjene godine. U međuvremenu, pomrli su brojni svjedoci genocida nad Hrvatima, što ga izvršiše Partija i njezina Armija. Sada se Saboru predlaže da Komisiju ukine. Znakovito je da su poimenični popisi žrtava i u Titovo doba padali u nemilost i bili skriveni od javnosti, jer popisivači nikako nisu mogli udovoljiti partijskoj «normi». Žalosno je da se u posljednje vrijeme hrvatskim žrtvama više bave Slovenci nego Hrvati. Masovna grobišta Hrvata širom Slovenije neoboriv su dokaz genocida, jer su nastala ubijanjem golorukih ljudi poslije rata. Gospodin Slavko Goldstein bio je član Komisije od početka da kraja. U njega smo kao Židova polagali velike nade i očekivali da ćemo preko njega doći do popisa židovskih žrtava. Toga popisa nismo dočekali. Da nam ga je predao, ne bi se mogao onako ponijeti na zadnjoj sjednici Komisije kako se ponio."
Treba li podsjetiti da je dr. Franjo Tudjman stradao kada je objavio rezultate popisa iz 1964. godine? On sam uvijek je spominjao mnogo manje brojke žrtava u Jasenovcu od onih koje su dane tim popisom. Zato tvrdnja prof. Vladimira Mrkocija dana u knjizi Ogoljena laž logora Jasenovac pogađa u samu bit cijeloga problema broja žrtava Jasenovca:
Sve to vrlo uvjerljivo dokazuje da se nijednoj procjeni komunističke ‘nauke’ u pogledu žrtava ne može vjerovati — sve su lažne, sve su tendenciozne ... jedino je sigurno da je točan broj žrtava niži od najniže službene komunističke procjene! Možemo samo dodati: A još manje možemo vjerovati onome što tvrde Goldsteini. Jadovno Dr. Franjo Tuđman je u svojim slavnima “Bespućima povijesne zbiljnosti” (1989.) tvrdio da masovnih žrtava u Jadovnu uopće nije bilo. Naravno, to su osporavali svi oni koji su zastupali politiku koju je sjajno opisao prof. Mrkoci. Npr. u Hrvatskoj jedan od njih Đuro Zatezalo uredno od države dobiva sredstva za tiskanje takovih svojih uradaka. Iznenađuje li onda što je Slavko Goldstein u „Novom listu“, 27. rujna 2008. godine tvrdio kako je u Jadovnu bilo 12000 žrtava, da bi to za godinu dana poraslo na 28 400. Na to je reagirao hrvatski povjesničar Mladen Ivezić:
„I u Jadovnu je I. Goldstein očito uporabio četničko lažno svjedočanstvo o tobožnjih 28.540 ubijenika. U knjizi sam "Jasenovac/Brojke" o tome svjedočanstvu, danom u beogradskome komesarijatu za izbjeglice 1942. g., napisao: '7. lipnja Drago Svjetličić, Srbin iz Doboja svjedoči Komesarijatu (…) Za Gospić kaže, da je u njemu pobijeno 28.500 (jer da su mu to ustaše rekli)'.“
Podsjetimo se i izjave Ive Goldsteina: Još ujesen 2008. godine moj otac Slavko i ja kontaktirali smo sa županijskim vlastima u Gospiću i ministrom zdravstva Darkom Milinovićem o tome da se na spomen-području obnovi srušeni spomenik. Dr. Srećko Božičević, umirovljeni je geolog, speleolog i hidrogeolog (to mu je uža specijalnost). Speleologijom se bavio punih 60 godina. Bio je 40 godina u Institutu za geološka istraživanja gdje je magistrirao i doktorirao, radio na terenu po svima republikama. Poznata mu je nevjerojatna farsa koju političari čine svake godine komemorirajući žrtve Jadovna na mjestu Šaranove jame. Godinama upozorava da ta jama nije logor Jadovno, nego da su u nju partizani bacili Hrvate. Ovogodišnji dolazak srbijanskog predsjednika Borisa Tadića kod Šaranove jame smatra vrhuncem podvale i u razgovoru za Hrvatski list, 30. lipnja. 2011. (Velika povijesna podvala i laž: Hrvatske kosti u Šaranovoj jami pretvorili u srpske) kaže:.
"Još prije nekoliko godina, kada je Mesić bio gore za vrijeme svoga mandata, oni su organizirali pravu terevenku na kojoj su osim njega bili Pupovac, Goldstein i drugi ... Bio sam zapravo frapiran tom pijankom ili slavom, a navodno je to pravoslavni običaj. Reagirao sam tekstom u Političkom zatvoreniku, a nakon toga zvao sam Slavka Goldsteina i rekao da bih htio s njim razgovarati te mu savjetovati da dade izvaditi kosti iz Šaranove jame pa ako su u jami kosti njegovih roditelja, kao što tvrdi, a on, njihov sin živ je, neka se onda DNA analizom to utvrdi. Nije mi odgovorio. Međutim, ključno što oni zlorabe jest sljedeće: Šaranova jama, gdje oni komemoriraju, nije Jadovno. Jadovno je od Šaranove jame udaljeno pet km dalje u Velebitu, u šumi. Tamo je bio logor, oko toga logora su bile jame koje nitko nikada nije istraživao. Dio toga logora imao je na Rabu svoj odjel te još na nekim otocima Ja sam, zatim, Stjepanu Mesiću, kao nekakvom antifašistu, napisao da su 1945. godine iz Gospića s pet i više kamiona dovezeni Hrvati iz zatvora, pobijeni i bačeni u Šaranovu jamu. Pitajte Gospićane, još ima živih koji se toga sjećaju. Neki su od njih bili u zatvoru i imali su sreću da nisu završili u Šaranovoj jami. U svojoj knjizi "Jame kao grobnice" dao sam nacrt Šaranove jame. Prošle godine Šaranovu jamu kao Jadovno posjetio je i aktualni predsjednik Ivo Josipović s pravoslavnim svećenicima. I on je napravio svoju predstavu, a da je sve zasnovano na lažima i podvalama. Dakle posjetitelji ne odlaze u Jadovno, nego kod Šaranove jame, a ove godine u toj farsi sudjelovao je srbijanski predsjednik Boris Tadić. Svi se nalaze kod Šaranove jame, a u toj jami su hrvatske žrtve partizanskog terora. Svi rade pogrešku i pohode mjesto koje nije Jadovno, umjesto da odu dalje pet kilometara. Sve sam to napisao i Josipoviću, poslao mu kopiju svoje knjige, i poručio mu da griješi. Goldstein me nije htio primiti očito jer on igra svoju igru da po svojoj vjerskoj varijanti bude mučenik po svojim roditeljima, a da ne riješi činjenice."
Međutim već u slijedećem broju Hrvatskog lista Pavle Vranjican i Josip Jurčević u tekstu Laži pred kojima zastaje pamet: Cijeloj Hrvatskoj podvaljena Šaranova jama kao masovna grobnica Srba i Židova kažu: ISTRAŽIVAČKO SVJEDOČENJE (PAVLE VRANJICAN)
Opet komemoracija pored Šaranove jame u kojoj nema ni jednog kostura
Komemoracija žrtvama ustaškog logora Jadovno održana je i ove godine pokraj Šaranove jame u kojoj, međutim, nije pronađen ni jedan posmrtni ostatak. Premda se Milorad Pupovac i ostali govornici nabacuju brojem i do 40 tisuća Srba i Židova koji su navodno pobijeni i bačeni u tu i ostale jame, još se nisu potrudili iznijeti ni jedan dokaz. Lakše im je tako manipulirati i izvrtati povijest. Sramota je što se komemoracija pored prazne jame događa pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora.
Slavko Goldstein, savjetnik predsjednika Vlade Zorana Milanovića, zapravo je odgovorio dr. Božičeviću ove godine tvrdeći kako u Hrvatskoj ima previše grobnica da bi se sve komemorirale, ali Jadovno je, prema njegovim tvrdnjama, grobnica koju treba redovito obilježavati jer je to prvi ustaški logor koji je NDH formirao s izrazito genocidnom namjerom. Istina, Goldstein je vjerojatno u pravu jer se sve više i više pokazuje da se zapravo na tim komemoracijama slave komunističke neistine. Zato, nije pojasnio zbog čega su protiv otvaranju tih grobnica, eshumiranju žrtava, identifikaciji i izradi poimeničnih popisa. Strašna je spoznaja da postoje ljudi koji znaju gdje su im kosti roditelja, a ne žele doći do njihovih ostataka. Ili ono „znaju“ treba doista staviti u navodnike? A da je u Hrvatskoj doista previse masovnih grobnica, tj. jama pokazao je prof. dr. sc. Josip Jurčević u knjizi "Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina" koja istovremeno daje i rezultate istraživanja za Državno odvjetništvo RH (DORH): Od 1571 stratišta i grobišta koliko ih je istraživanjem utvrđeno, 56 posto se nalazi u Hrvatskoj, 6 posto u BiH, u Sloveniji 38 posto. Što se tiče počinitelja zločina, istraživanje je otkrilo da su jugokomunističke vlasti počinile 89 posto zločina, talijanska okupacija osam posto, partizani i četnici 1,5 posto, a vlasti NDH 0,13 posto. Već ovo pokazuje zašto je i onima koji u Hrvatskoj zastupaju jugo-komunističku paradigmu u povijesti potrebno Jadovno, i to Jadovno bez ikakvih istraživanja. Moj tekst ne umanjuje “zasluge” svih takvih povjesničara koji izgleda preovladavaju u Hrvatskoj, već posebno želi naglasiti zasluge bolje reći prvenstvo oca i sina Goldsteina u takvom shvaćanju povijesti. Pri tome je zanimljivo da tu zapravo važniju ulogu ima tata Goldstein, koji se predstavlja povjesničarem iako je dvojbeno ima li završenu i srednju školu, a da o fakultetu ne govorimo.
Bleiburg
Otac i sin Goldstein, napisali su knjigu “Jasenovac i Bleiburg nije isto”. Dakle knjiga u kojoj se “dokazuje” kako postoji razlika u nevinim zrtvama. Nije baš strašno kada se ubijaju Hrvati (osim ako su komunisti), odnosno nije strašno ako ubijaju komunisti i drugi u odnosu na to kada ubijaju Hrvati. Ta knjiga je napisana prije izbora u HAZU i kao takva bila je jedan od glavnih razloga da Ivo postane akademik. Još kada znamo da je stric našeg kandidata napisao pismo Saboru koji je pod hitno odustao od pokroviteljstva komemoracije u Bleiburgu, jasno je da su mnogi akademici sve to doživjeli kao provokaciju. Zapravo izbor Iva u HAZU trebao je označiti potpunu pobjedu jugo-komunističke povijesne paradigme, ili kako bi to definirao prof. dr. sc. Miroslav Tuđman – pobjedu traljave znanosti! Da je sve predstavnike jugo-komunističke paradigme tj. traljave znanosti doista pogodio Goldsteinov neizbor pokazala je i reakcija predstojnika Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Damira Agičića, koji je u Jutarnjem listu od 12. svibnja 2012. Prvo lažno interpretirao moje rijeci s Izborne skupštine:
„Kandidatura Ive Goldsteina potaknula je žestoku raspravu započetu istupom Josipa Pečarića koji je ustvrdio kako se u izvještajima o kandidatima ne smiju iznositi poluistine te kako se u HAZU bira čovjek koji je 'egzaktno dokazao genocidnost hrvatskog naroda'.“
A zatim još i kaže (a zapravo govori i o sebi i o Goldsteinima i svima sličnim):
Već ta ispolitizirana, ako ne i nešto više, optužba bez ikakvih argumenata dovoljno je skandalozna, pogotovo od čovjeka čiji su stavovi o hrvatskoj povijesti krajnje upitni i ideologizirani...
Kako je poznato da sam na toj skupštini isključivo čitao mišljenja povjesničara o Goldsteinovom radu kao povjesničara, očito Agičić napada sve one koji ne zastupaju jugo-komunističku paradigmu u hrvatskoj povijesti. Međutim, ovdje je posebno značajan odnos Sabora o čemu i piše Hrvatski list. Sabor je očito želio potvrditi tvrdnje kako danas ima protunarodnu vlast. Zašto? Veoma jednostavno i očito. Oni su odustajanje od pokroviteljstva nad Bleiburgom obrazložili time da na toj prvoj postaji Križnog puta hrvatskog naroda navodno nije bilo žrtava, a onda su bili pokrovitelji u Jadovnom iako su znali da tamo nema niti jednog kostura, odnosno ako ih i ima onda su to žrtve koje su pobili njihovi partijski drugovi, ako ne i očevi.
Oluja
Odnos Goldsteinovih prema pitanju žrtava u Oluji je doista poseban. U tekstu “Ruga li se Krile Goldsteinu (II. dio)” već sam komentirao povezivanje Ive Goldsteina “Oluje” i “genocidnosti hrvatskog naroda”. Kad promatramo suđenje u Haagu moglo bi se pomisliti da se Goldsteini ponašaju jednako kao i ovaj “sud”. Naime i na tom “sudu” se koriste istom metodom izmišljanja i uveličavanja žrtava. Ovdje ću samo navesti slijedeći slučaj:
Svjedokinja, bivša medicinska sestra kninske bolnice, Mira Grubor tvrdila u Haagu da je kninska bolnica 5. 8. 1995. zaprimila 120 tijela, a onda je puštena izjava liječnika, Srbina, snimljena istog dana, s tom istom medicinskom sestrom u društvu, gdje kaže da je u bolnicu dovezeno sedam tijela.
I Goldsteinima, kao ni ovom “sudu” nije uopće važno što je “Olujom” spašeno stotinjak tisuća muslimana u Bihaću u od UN zaštičenoj zoni i to poslije genocida u Srebrenici, također od UN-a zaštićenoj zoni. Slavko Goldstein, kao savjetnik Premijera, predlaže da se obilježavanju 5. kolovoza Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja doda i obilježavanje srpskih žrtava. Jest da ih je mnogo, mnogo manje od onih spašenih u Bihaću, ali ovi u Bihaću su samo muslimani, zar ne? Nadam se da neće uskoro predložiti i podizanje spomenika 'babi' Dani, koju su ubili hrvatski 'zločinci'. Zbog svega toga je zanimljivo podsjetiti se što su o tamošnjim srpskim civilima pisali srpski književnici Momo Kapor, Dragoš Kalajić i Nebojša Jevrić. Oni su objavili svoje dojmove s putovanja po Banovini, Kordunu, Lici i Dalmaciji u tekstu Krajiški putopisi, časopis Vojska Krajine, naznačen kao List srpske Krajine, broj 4-5, srpanj-kolovoz 1993. godine. Tako Momo Kapor piše: 'Kako ste'? – pita baba Danica Obradović na najisturenijoj jugozapadnoj koti pravoslavnog sveta u Divoselu u blizini Gospića. Ona sedi za teškim mitraljezom 'broving' maskiranim lišćem i nemoćno širi ruke, izvinjavajući se što sem vode, nema čim da nas ponudi (…) ONA JE OBUČILA SVOJE SELJAKE DA PUCAJU IZ MINOBACAČA I MITRALJEZA. NJEN JE POLOŽAJ SA OPASNO OTVORENIM BOKOVIMA (…) ZARASLE SU DVONEDELJNE ČEKINASTE BRADE, BABA-DANIČINI LJUDI RAZGOVARAJU SA PRSTOM NA OBARAČIMA AUTOMATSKIH PUŠAKA. A slično piše i Dragoš Karajić: Prva oslobođena srpska država je neosvojiva jer je njezina vojska narod, a narod je vojska. Kroz vatrena krštenja kali se nova ideologija srpskog naroda, koja ujedinjuje najbolje vrline levice i desnice! Dakle, Goldsteini se prema Oluji ponašaju kao taj “sud” i hrvatske vlasti od 2000-e. Možemo li biti sigurni da njihova uloga nije mnogo veća, jer kao što vidimo oni stoje iza spomenutog prijedloga, kao niza drugih kojima se vračaju komunističke laži u hrvatsku povijest i hrvatsku zbilju? Ali, zar ih ipak ne treba žaliti? Dovoljno im je iznova i iznova pokazati kako je o tome pisao Slobodan Milošević, a zapravo se rugao Slavku Goldsteinu i njemu sličnima: "Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!?(…) Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. (...) Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!" Dva pitanja se nameću sama po sebi: Treba li u obilježavanju Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja dodati i nešto u svezi sa zečevima? Koliko u Hrvatskoj ima onih koji Hrvate mrze više nego što se to moglo očekivati od balkanskog krvnika Slobodana Miloševića uzimajući u obzir njegovu usporedbu Vukovara i Oluje? Josip Pečarić |