München, 20.XI.2012

Hrvati i UN-ov tribunal

 

I tek što smo dopustili da ti Hrvati uđu u EU, oni već nastavljaju s njihovom oprobanom strategijom. Infiltrirali su se od Aljaske do Australije, a sada pokušavaju utjecati i na sve više europskih vlada, posebice ovdje kod nas u Njemačkoj.

U oba svjetska rata Hrvati-ustaše su obespravili nas Nijemce i stavili nas pod njihovo skrbništvo. I, dok su oni ostali doma i branili njihovu malenu i nevažnu Hrvatsku, s nama su istovremeno komandirali po frontama od Bretagne do Sibira.

Najveća izopačenost Hrvata je ipak ona, kad su se drznuli i, usprkos EU-embarga na uvoz oružja, suprostavili se jednoj od četiri najmoćnije armade u Europi.

Što se sve to vrijeme događalo na Balkanu nama je najmanja briga. Oni su tamo tako i tako svi isti. Mi nismo pozvani da sudimo: tko je od njih bio agresor, a tko žrtva.

Danas oni vapiju: „Škabrnja, Vukovar, Srebrenica – ne smiju se više nikada ponoviti!“, a mi se pitamo: „Ma, jesmo li mi ovdje na satu zemljopisa!?“

Mi znamo samo toliko da je 5. kolovoza 1995. godine jedna nevina srpska manjina od tih podivljalih hrvatskih pobunjenika i njihovih vođa uz bombašku salvu protjerana iz njihove iznad svega ljubljene i odane im domovine Hrvatske.

Ovo naše mišljenje upotpunosti je zastupao i UN-ov tribunal za ratne zločine, koji je uhitio spomenute vođe i ostavio ih da čame u neizvjesnosti punih sedam godina u njihovim zatvorskim ćelijama. I - jerbo oni ne mogoše razumijeti gdje su to pogriješili, i poradi čega se uopće pokajati – bivaju osuđeni od Prvostupanjskog suda na 24 i 18 godina zatvora.

Sad dolazi peteročlani UN- Žalbeni sud sa tamo nekim sudcem-predsjedateljem, Theodorom Meronom (pripomenimo: jedan od preživjelih iz holokausta) i oslobađa hrvatske generale A. Gotovinu, M. Markača i I. Čermaka od svih devet točaka optužnice. Čak štoviše svih 5 članova toga suda odbacuje bilo kakav udruženi zločinački poduhvat s ciljem protjerivanja srpskih civila i ističu kako je to bila teška pogreška Prvostupanjskog suda, te donesoše oslobađajuću presudu i naložiše njihovo hitno puštanje na slobodu.

Protu ove nepravičnosti pobuniše se ne samo neki Srbi, nego evo i oni najhrabriji i najpravičniji ovdje kod nas. Dobro je da postoji „Süddeutsche Zeitung“ (= SZ) - glavni medij za stvaranje i oblikovanje javnog mnijenja -, a koji uz zahvalnost otvori širom stranice i ustupi prostor tim stručnim analizama i komentarima.

Poradi njih, ja kao redoviti čitatelj SZ-a, i to već desetljećima, predlažem: utemeljite što prije jedan drugačiji, pravičniji „Jugoslavija-tribunal“, kako ga SZ od 19. XI.2012. već pokrsti. Jezgru ove nove moralne institucije morala bi činiti svakako grupa SZ-novinara, kao što su gospoda: Hassel, Aumüller, Robelli i još neki.

 

S tim u svezi mogli bi si zacrtati slijedeće ciljeve:

-         Uporno isticati i tvrditi da je rat u Hrvatskoj započeo 4. kolovoza 1995. godine;

-         Hrvati su agresori, jerbo su oni razrušili Jugoslaviju, miljenicu, i uzor za dobro funkcioniranje EU-a, nekih Europljana;

-         Krivci na srpskoj strani ili su umrli ili već osuđeni, a o živima, koji su sijali smrt po Hrvatskoj i Bosni, kao napr. današnji Predsjednik Srbije Nikolić (citat: "Nije bilo genocida u Srebrenici"), V. Šešelj (citat: "Vatikan, Njemačka i SAD su stvorili novu hrvatsku ustašku državu"), ili Dragan Vasiljković (odgovoran ne samo za mučenja i ubijanja hrvatskih civila, nego i za ubojstvo SZ-novinara Egon Scotland-a 1991. (!) godine), - njih jednostavno ne spominjati;

-         Hrvatima se ne smije nipošto dozvoliti da pišu svoju povijest;

-         Hrvati moraju „milom ili silom“ surađivati sa Srbijom kako bi se lakše i brže utabanao put za stvaranje "Zapadnobalkanske federacije";

-         Hrvati koji žive u inozemstvu moraju predano i naporno raditi (nogomet igrati) i „zavezati gubicu“;

-         Iznaći mogućnost da se nakon 1. srpnja 2013. godine pod hitno provedu sigurnosne mjere predostrožnosti za zaštitu Europe i njenih građana pred Hrvatima i Hrvatskom; 

-         Nakon ulaska Hrvatske u EU nužno je odrediti im "državu-dadilju, a najpozvanije bi bile Velika Britanija i/ili Nizozemska.

 

I, konačno, kroz osnivanje gore navedene institucije s ovako nostalgičnim, zvučnim i glasovitim imenom, kao što je "Jugoslavija-tribunal", mogli bi neki od „vječito jučerašnjih“ naći u tome utjehu i barem tako zadržati - na izvjesno vrijeme - svoje izgubljene ideale u sjećanju.

 

T. Djurasović

T. Djurasovic

Postfach 810232

81902 München

Preveo sa njemačkog: Dr. T. Đurasović