2007. Cro - Lopovi



        2007-01-18

        Međunarodna zajednica traži stečajnog upravitelja za Hrvatsku

        Heritage Foundation“ i Wall Street Journal objavili su prije par dana „Index ekonomskih sloboda za 2007. godinu“. Hrvatska je u tom dokumentu, u odnosu na Index za 2006. ocijenjena znatno lošijim ocjenama. U Indexu za 2006. opća ocjena Hrvatske glasila je „uglavnom slobodna“, dok je za 2007. godinu u Indexu Hrvatska ocijenjena katastrofalnom ocjenomuglavnom neslobodna“. Što je pravi uzrok ovakvim ocjenamaThe Heritage Foundation“ i Wall Street Journala?

        Katastrofalna ekonomska politka Sanaderove Vlade

        U svakom slučaju na prvom mjestu je katastrofalna ekonomska politika Sanaderove Vlade, koja ni po čemu ne odskače od politike suludog kreditnog zaduživanja administracije njegova prethodnika Ivice Račana.

         

        Vlada je nastavila sa trendom zaduživanja države, samo na ponešto drugačiji način nego što je to činila Račanova Vlada. Sanaderova Vlada, primjerice, veliki dio kreditnih obveza države ne proknjižava kroz financijsku dokumentaciju Ministarstva financija kao obvezu države. Tako niti do danas sve obveze Hrvatske po kreditima dobivenim prodajom državnih obveznica, a koji iznos sada prelazi pola milijarde eura, nisu provedene u financijskoj dokumentaciji države kao kreditna obveza koju Hrvatska mora vratiti sa rokom dospijeća, pod uvjetima pod kojima su kreditori obveznice kupili.

         

        Politika tajnih računa

        S druge, pak strane HDZ-ova Vlada dovela je do savršenstva politiku tajnih računa. Tako, prema raspoloživim podatcima znademo da danas Vlada raspolaže sa oko 600 milijuna eura „crnih“ financijskih sredstava skrivenih po raznim tajnim računima, kod domaćih i stranih banaka. Za stanje na tim računima znaju uglavnom premijer i ministar financija.

         

        Osim toga, Sanaderova je Vlada nastavila  sa „razvojnom“ politikom rasprodaje nacionalnih dobara, pa je tako nastavljena gotovo histerična privatizacija, u kojoj su bez ikakvih kriterija, prodavane najveće ekonomske vrijednosti, nekretnine i poduzeća kojima je vlasnik bila država. Jedini cilj Sanaderove Vlade bio je namaknuti financijska sredstva kako bi administracija mogla nastaviti nesmetano funkcionirati. Jer većina novca od kredita koje su ugovarali, pa do novca stečenog prodajom strateških nacionalnih ekonomskih vrijednosti, utrošena je na vraćanje starih dugova i na preživljavanje tromog, neučinkovitog, zastarjelog državnog aparata – birokracije koja priječi svaki razvoj i koja je u ovom trenutku glavni sustavni element desuverenizacije nacije.

         

        Novi sluga

        S druge, pak, strane ostaje činjenicom da su na takvu politiku Sanaderovu Vladu prisiljavali upravo ekonomski stručnjaci tzv. „međunarodne zajdnice“: Europske unije, MMF-a i Svjetske banke. I premijer je sve njihove naredbe poslušno izvršavao. Sada, međutim, umjesto pohvala doživljava njihov prijekor u obliku ovakvog dokumenta „The Heritage Foundation“. Moglo bi to značiti kako međunarodni gazde u Hrvatskoj još jednom traže nekog novog (starog) slugu, jer im se ovaj trenutni malo potrošio. Mogao bi to biti signal kako Ivo Sanader više nema neupitnu potpor svojih međunarodnih pokrovitelja za njihovu „reformsku“ politiku u Hrvatskoj.

         

        Jedno je točno: ekonomska i kriza sustava u Hrvatskoj dosiže svoje dno. Bankrot ovakve politike već je nastupio, izgleda, sada, kako međunarodni pokrovitelji hrvatske propasti, još jednom traže nekog pogodnog stečajnog upravitelja za Hrvatsku. Onakvog stečajnog upravitelja koji će im na pladnju izručiti jedno što je još u Hrvatskoj ostalo kao stečajna masa – zemlju i ljude.