NGO istina
    udraga "NGO Istina" poziva hrvatskog kardinala za podršku

    2007-04-11, Apr 10, 2007 at 11:53 PM

     

    NGO Istina kardinalu Bozaniću:

    Pomozite da se čuje istina o komunističkim zločinima

     

    Dopustite da u ime mnogih domoljuba iz Domovne i iseljeništva Vama i Vašim časnim suradnicima uputim iskrene čestitke povodom uskrsnuća Kristova te izrazim nadu, da ćete nam i ubuduće svojim porukama i homilijama ukazivati na sve ono što bi hrvatski čovjek trebao uočiti, ispraviti, poboljšati ili pokrenuti kako bi se našao bliže Ljubavi i Svjetlosti Uskrsloga.

     Znamo da su Vaše homilije uvijek nadahnute Duhom Svetim; dopustit ćete da On ponekad zna doprijeti i do nas, običnih smrtnika, pa tada činimo, izgovaramo i pišemo riječi koje naprosto moramo, jer - ne možemo drukčije. Pišemo Vam tako i sada, u nadi da ćete ih uvažiti, barem Vi, i pomoći nam u nastojanju da se očuva i istina, i povijest, i strahota stradanja našega naroda kroz povijest XX stoljeća.  Našu je udrugu, čiji članovi komuniciraju isključivo internetom, nema ni članarina, a niti žiro-računa, iznimno uznemirila vijest da je na spomeniku žrtvama Bleiburga nova uprava PBV-a odlučila izmijeniti raniji tekst, koji je usred toga za Hrvate nesretnog austrijskog polja ranije izrijekom spominjao stradalnike – hrvatsku vojsku, ali se sada namjerava uklesati tekst „u spomen bleiburškoj tragediji“. Ne samo što se ovom izmjenom zanijekalo da taj spomenik postoji odavno, da je postojao i u vremenima najcrnjega komunizma u zemlji, već se iz njega briše i samo ime „hrvatsko“, tako da se ta „bleiburška tragedija“ može odnositi na tamošnje austrijsko stanovništvo, na Nijemce, Talijane ili tko zna koga, na neku zrakoplovnu ili željezničku tragediju koja se davno dogodila, a istodobno se brišu i imena onih, koji su već u ono poratno doba imali hrabrosti podići, čuvati i sami i o svom trošku održavati taj Hrvatima danas sveti spomenik. Kao da netko danas opet želi zamagliti istinu, sakriti je ispod krvavoga saga, pod koji se gurala desetljećima, i kao da želi ostaviti dojam da je spomenik nastao, eto - tek sada, ovih dana, obnovom koja je upravo u tijeku. Molimo Vas stoga, Uzoriti, da izravno od g. Bože Vukušića kao tajnika Počasnog bleiburškog voda zatražite i zahtijevate da na spomeniku bude uklesan raniji tekst te da bude jasno naznačeno kada je podignut i tko ga je podigao, a kada je obnovljen, i tko ga je obnavljao. Razumijemo pokajničku potrebu spomenutoga tajnika da se iskupi za dugogodišnje progone hrvatskoga čovjeka u inozemstvu dok je svojedobno radio kao pripadnik UDB-e, ali nikako ne razumijemo, ne želimo razumjeti i ne prihvaćamo njegovu očito i nadalje postojeću težnju za sakrivanjem i izvrtanjem istine, mijenjanjem teksta na spomeniku i zatajivanjem onih časnih hrvatskih domoljuba kojima trebamo zahvaliti i za samo postojanje spomenika na Bleiburgu. I zato Vas molimo, Uzoriti, da nam svojim autoritetom i uz svesrdnu podršku domoljuba pomognete da se istina o Bleiburgu i bleiburškom spomeniku sačuva u svom izvornom obliku, dok još za to ima vremena. Druga se naša zamolba odnosi na stratišta, koja su po silnim Križnim putovima nicala od samoga Bleiburga - kroz cijelu Sloveniju, diljem čitave Hrvatske pa sve do krajnjih istočnih granica nekadašnje, danas nepostojeće „socijalističke“ (čitati: bezbožne, komunističke, antihrvatske)  zemlje. Uzoriti, ovim Vas putem molimo da u svome obraćanju hrvatskom narodu s oltara na Bleiburškom polju izrijekom prozovete: 

     

    Vladu Republike Hrvatske: da konačno u skladu s Rezolucijom Vijeća Europe utemelji Povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka (crkvenih i svjetovnih povjesničara, arheologa, dokumentarista, arhivara, udruga itd.) koje će istražiti i osuditi komunističke zločine u zemlji i inozemstvu, do kraja istražiti istinu skrivanu u Jasenovcu o stradanjima Hrvata i godinama nakon 08. svibnja 1945. u njemu, te u ime Republike Hrvatske zatražiti žurnu izmjenu teksta na spomeniku jasenovačkim žrtvama u Tel Avivu (muzej Yad Yashem), gdje i danas stoji lažni, netočan i izmišljeni broj jasenovačkih žrtava, navodno palih pod ustaškim režimom (700.000); čak i najnovija djela židovskih pisaca poput oca i sina Goldstein potvrđuju netočnost ovoga podatka, koji u svijet i svim posjetiteljima tog muzeja odašilje lažnu, neistinitu i iskrivljenu sliku o događanjima u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata; da su doista dobronamjerni, i iskreni, i doista „povjesničari“ kako se vole nazivati, i da doista Hrvatsku osjećaju svojom domovinom u kojoj žive, rade i dišu, otac i sin Goldstein bi i sami ovo zahtijevali od svojih izraelskih prijatelja; 

     

    -   trenutnoga gradonačelnika grada Zagreba: da dostojnim spomenicima ili odgovarajućim spomen - pločama obilježi jeziva zagrebačka stratišta, nastala tijekom Križnih putova, i to:

    1. VOJNA BOLNICA BRESTOVAC – broj žrtava preko 100. Poznato da su 8. svibnja 1945. pobijeni hrvatski vojnici bolesni od tuberkuloze kostiju. Dokumentacija: Krunoslav Draganović.

    2. GRAČANI, ZAGREB – broj žrtava, prema procjeni, više od tisuću. Poznati podaci: zarobljenici, muški i ženski, mahom mlađi, iz logora Prečko, rečeno im je da idu na rad, navečer razdijeljeni u skupine, poubijani na nekoliko mjesta u okolici, lipnja 1945. Počinitelj: 13. proleterska brigada.

    3. OBRONCI SLJEMENA, Gračani, Zagreb – broj žrtava nepoznat. Poznati podaci: noću od 19. na 20. svibnja 1945. kamionima dovezeni zrakoplovci NDH, i pobijeni strojnicama. Zrakoplovci su dovezeni iz logora Kanal (danas parkiralište «Autobusnog kolodvora»).

    4. MALA PIRAMIDA, Gračani, Zagreb, iznad kuće Haramije. Broj žrtava procjena 2.000, druga procjena oko 800 civila, naknadno dovedeni. Dokumentacija: Krunoslav Draganović. Svjedočenje objavio "Večernji list" 1991.
    5. REMETE, UZ VODOVOD, Zagreb - broj žrtava: nepoznat. Poznati podatci: kamionima dovažani vezani ljudi, strijeljani u svibnju i lipnju 1945.

    6. IZA GROBLJA MIROGOJ, u smjeru Remeta, Zagreb. Broj žrtava nepoznat: poznati podatci: bačeni u jamu ubijeni vojnici iz logora Maksimir.

    7. ŠESTINE, ZAGREB – broj žrtava oko 5.000. Poznati podaci: likvidirani hrvatski vojnici, Đoko Jovanić naredio da se svi vojnici NDH i Nijemci, mlađi ljudi, između 18 i 25 godina likvidiraju.

    8. MAKSIMIRSKI PARK, Zagreb - broj žrtava nepoznat. Poznati podaci: 9-10 svibnja 1945. ubijeni vojnici iz logora Kanal. Poznati podaci: u noći na 10. svibnja dovedeno 300 teških ranjenika i teško bolesnih iz bolnice Rebro, i strijeljani. Dokumentacija: Mlada Hrvatska, 1963.

    9. ŠUMA RESNIČKA, između Sesveta, Resnika i Ivanje Reke, šuma Gliboki Jarek, između Sesveta i Popovca, broj žrtava nepoznat. Poznati podatci: od 8. svibnja do kraja lipnja 1945. gubilište suda OZN-e koji je stolovao u Sesvetama.  

     

    10. ŠUMA JELENOVAC, ZAGREB – broj žrtava neproznat. Poznati podatci: četiri masovna groba, jedan veličine 12x5 metara. Poubijane dužnosnice Ustaškog pokreta. Dokumentacija: Krunoslav Draganović.

    11. LOGOR NA KANALU – Zagreb, broj žrtava nepoznat. Poznati podatci: logor noću ispražnjen, tako da su pobijeni svi preostali zarobljenici. Dokumentacija: Mlada Hrvatska, 1963.

    12. KRAJ LOGORA PREČKO, Zagreb, broj žrtava nepoznat, poznati podatci: ubijeni hrvatski ratni invalidi dovedeni iz doma Sv. Duh. Dokumentacija: Mlada Hrvatska 1963.

    13. RAKOV POTOK kraj Zagreba - broj žrtava nepoznat, poznati podatci: noćima dulje od mjesec dana ubijani građani i vojnici NDH. Leševima napunjeni kilometrima dugi streljački jarci. Kasnije ograđeno bodljikavom žicom i stavljen nadpis "Farma puževa". Dokumentacija: Krunoslav Draganović i pismeno svjedočenje.

    14. KLINČA SELA – broj žrtava nepoznat. Poznati podatci: strijeljani i ubijani sudionici Križnog puta, od Samobora do Zdenčine, vojnici, starci i žene, i djeca. Grobnice se nalaze u zaselcima Sakomani i zaseoku Budiščak u šumi Raščak.

    15. VELIKA GORICA, na putu za Kravarsko, broj žrtava 60. Poznati podaci: strijeljane djevojke iz ženskog internata u Preradovićevoj ulici, sredinom svibnja 1945. Nap.: Prethodno zvjerski mučene i silovane, a zatim pobijene i raskomadanih udova pobacane po okolnom drveću; prema pričanju svjedoka, domaći seljaci još su mjesecima poslije pronalazili rastrgane djevojačke udove po granama drveća.   

     

    16. TUŠKANAC 64, kod rasadnika Pepeljarka: prema svjedočenju očevica Miroslava Lukšića koji je na toj adresi odrastao (danas živi u Kanadi i zahtijeva povrat svojega nekadašnjeg imanja zajedno sa još živom sestrom, također svjedokinjom), od svibnja do rujna 1945. pa potom opet u proljeće 1946. kamionima su dovoženi polugoli civili (oko 80 %) i hrvatski ratni zarobljenici na egzekuciju. Svjedok nije mogao procijeniti broj žrtava, već nagađa da bi tu moglo ležati sakriveno od 500 do 1000 tijela. Svjedoci su i radnici iz samog rasadnika, koji su godinama – kopajući kanale za navodnjavanje po tom dijelu Tuškanca godinama «nailazili na kosture, dijelove tijela...» A u pismohrani je za ovo stratište pronadjen i sljedeći podatak:    RASADNIK U SOFIJINU PUTU, Zagreb - broj žrtava nepoznat. Poznati podaci: od 10. svibnja do 20. svibnja 1945., svake noći u dva kamiona dovoženi ljudi u donjem rublju. Čula se pucnjava i zveket lopata. "Tuškančani uskoro apelirali na ulični odbor zbog nepodnošljivog smrada. Komisija sanirala stanje.»  - gradonačelnike većih hrvatskih gradova: Varaždina, Karlovca, Splita, Bjelovara, Osijeka, Dubrovnika (Daksa, na kojoj je pobijeno 400, a ne 40 Hrvata, kako se i danas pokušava lagati), Požege, itd. – da učine to isto; primjerice, u Varaždinu djeluje udruga DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA, Franjevački trg 7/2, 098-961-93-15, gdje gospoda Talan i Šafarić sjajno i uporno rade na svome poslanju i zasad bez pomoći od strane gradskih ili bilo kojih drugih vlasti, što bi uz Vašu pomoć i ZAHTJEV trebalo promijeniti; a sličnih udruga ima i po drugim gradovima;  - državnog odvjetnika Mladena Bajića: jer sve do danas ništa nije poduzeo protiv živoga partizanskog ubojice i zlotvora, Stjepana Hršaka, Zagreb, Tuškanac 61, premda mu je isti čak TRI PUTA službeno prijavljen kao ratni i poratni zvjerski partizanski zločinac: 1998. to je prva učinila udruga „Hrvatski domobran“, u prosincu 2001. stranka „HSP 1861.“ i gospodin Dobroslav Paraga, a u prosincu 2005. godine naša udruga, NGO ISTINA.  Budući da naša prijava najpodrobnije opisuje okolnosti njegovih zvjerstava, a i najsvježija je, navodimo Vam je u privitku, u obliku dostavljenom u Državno odvjetništvo RH: „KAZNENA PRIJAVA BR. 1498/05 KR I DO od 21.12.2005.

    Prijavu podnosi:

    NGO ISTINA, Zagreb (prva nevladina internet-udruga hrvatskih građana i dijaspore) DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU RH 10000 ZAGREB Gajeva 30 a

    KAZNENA PRIJAVA PROTIV STJEPANA HRŠAKA, 10000 ZAGREB, TUŠKANAC 61i to zbog:

    A) (po)ratnog zločina, počinjenog u lipnju 1945. godine u Maceljskoj šumi, i

     

    B) osnovane sumnje u umiješanost u do danas nerazjašnjenu smrt Frana (Franje) Živičnjaka 1998. godine u Zagrebu, Šubićeva ulica
    Kao nadležnom organu RH, podnosimo Vam prijavu protiv Stjepana Hršaka, Zagreb, Tuškanac 61, koji je - prema našim saznanjima i iskazima mnogih svjedoka iz Hrvatskog Zagorja - počinio višestruki (po)ratni zločin nad 21 svećenikom – franjevcem, i to u noći sa 04. na 05. lipnja 1945. godine kod Lepe Bukve u Maceljskoj šumi. Kako se radi o vrsti zločina za koji nema zastare, podnosimo zahtjev za ŽURNU istragu i poduzimanje odgovarajućih zakonskih i kaznenih mjera protiv navedenog počinitelja.

    A. Činjenice o počinjenim (po)ratnim zločinima Stjepana Hršaka kojima raspolažemo:  

     

    1. Kao partizanski poručnik, Stjepan Hršak, po zanimanju krojač, obnašao je tijekom 1945. godine dužnost komandanta Vojne OZN-e u Krapini. Pritom se isticao svojim zvjerskim postupcima prema svima nad kojima je vršio istragu, posebno nad zarobljenim hrvatskim civilima i vojnicima – domobranima i ustašama, o čemu su svoje izjave dali brojni svjedoci u pisanom obliku, kao i – on sam.

     

    2. U noći sa 04. na 05. lipnja 1945. godine osobno je iz franjevačkog samostana i Župnog dvora u Krapini odabrao i izdvojio 21 svećenika.

     

    Njegove žrtve te noći su postali:

    1. o. Ante KATAVIĆ, župnik, r. 1902.

    2. o. Karlo GRABOVIČKIĆ, vikar, r.1912.

    3. o. Ivan IVANOVIĆ, kapelan, r. 1916.

    4. fra Vitomir MIŠIĆ, bogoslov, r. 1921.

    5. fra Domagoj ĆUBELA, bogoslov, r. 1924.

    6. fra Alfons KATAVIĆ, maturant, r.1924.

    7. fra Paškal VIDOVIĆ, brat laik

    8. fra Metod PULJIĆ, župnik, r. 1912.

    9. o. Darinko MIKULIĆ, mladomisnik, r.1919.

    10. fra Julijan PETROVIĆ, bogoslov, r. 1923.

    11. Jozo PERČINLIĆ, kateheta, r.1909.

    12. Marijan IVANDIĆ, župnik, r.1902.

    13. Miroslav RADOŠ, župnik, r. 1910.

    14. Nikola DUVANČIĆ, bogoslov, r.1923.

    15. Dragutin TURALIJA, bogoslov, r. 1923.

    16. dr. Josip GUNČEVIĆ, ravnatelj gimnazije u Brodu i kateheta, r.1895.

    17. Vjekoslav TERZIĆ, župnik, r.1906.

    18. Dragan CAPO, bogoslov, r. 1917.

    19. Nikola ILJIĆ, svećenik, r.1913.

    20. Stjepan ŠTROMAR, svećenik i kapelan u Mariji Bistrici, r. 1915.

    21. Branko KUKOLJA, bogoslov iz Marije Bistrice, r.1921.

    Radi se o svećenicima čije je posmrtne ostatke nedavno blagoslovio, i na Macelju - u nazočnosti nekoliko tisuća vjernika kao i predstavnika Vlade RH i Hrvatskoga sabora - svečano sahranio kardinal Bozanić.  

     

    3. Nakon izvršenog odabira svećenika – svojih žrtava, partizanski poručnik Stjepan Hršak ih je noću, vezanih ruku i u koloni po dvoje, zajedno sa partizanskom pratnjom (u kojoj se nalazio i kasniji glavni svjedok protiv njega, partizan Mladen Šafranko) – sproveo do mjesta zvanoga Lepa Bukva u Maceljskoj šumi. Ovdje je potom osobno, svojim trofejnim pištoljem marke Walter 7.62 mm, jednom po jednom svećeniku mučki pucao u potiljak. Ubijani su odmah padali u već ranije iskopanu veliku jamu, u kojoj su kasnije i pronađena njihova tijela (zajedno sa još četrdesetak drugih pobijenih ratnih zarobljenika).  

     

    4. Do mjesta njihovog ubojstva, na kojemu im je svojeručno presudio drug Stjepan Hršak i time počinio višestruki poratni zločin, kasnije su ostale svećenike doveli ostaci njihovih krunica, koje su odbacivali putem obilježavajući tako svoje kretanje; i danas ih čuvaju u franjevačkom samostanu u Krapini kao – relikviju.

    B. Obrazloženje onovane sumnje, da je u smrt Frana Živičnjaka 1998. godine. u Zagrebu, u Šubićevoj ulici umiješan Stjepan Hršak, Tuškanac 61, Zagreb, i to - kao nalogodavac
    1. Osobni podaci o žrtvi:  Fran Živičnjak, autor knjižice «U VJEČNI SPOMEN», zabilježio je u njoj rezultate osobne istrage, koju je od 1995. do 1997. godine – uvijek u nazočnosti još živih svjedoka - vodio protiv Stjepana Hršaka. Kao njegova bivša žrtva, koja je na vlastitoj koži 1945. godine osjetila zvjerstva za koja je drug Hršak bio sposoban, gospodin Živičnjak želio je dokazati tko je zapravo Hršak. No, ubijen je 1998. godine u svom stanu u Zagrebu, strujom – u kadi. Policija ovaj slučaj drži – nerazjašnjenim, a mi unutar ove prijave zahtijevamo da se istraži uloga nekadašnjega partizanskog poručnika Stjepana Hršaka i u ovoj nerazjašnjenoj smrti.
    U spomenutoj knjižici (kopija u privitku) gospodin Živičnjak navodi iskaze glavnog svjedoka, partizanskog kolege druga Hršaka - Mladena Šafranka, ali i niza drugih svjedoka. Samo, i gospodin Šafranko je - kao glavni svjedok protiv Hršaka - umro pod nerazjašnjenim okolnostima, iste godine. Mislimo stoga da bi drug Hršak mogao ponešto znati i o njegovoj smrti.

    MEĐUTIM:
    Mnoge prikupljene iskaze, sva svjedočanstva i izjave dobivene od gosp. Mladena Šafranka kao neposrednog očevidca zvjerstava iz 1945. i druge dokaze gosp. Fran Živičnjak uzimao je i dobivao – u nazočnosti i pred sljedećim, još živim svjedocima:  

     

    a) gđa Gordana Turić, bivša saborska zastupnica HDZ-a  

    b) gosp. Vice Vukojević, bivši saborski zastupnik HDZ-a, danas sudac Ustavnog suda RH  

    c) dr. Stjepan Kožul, ex- tajnik Zagrebačke nadbiskupije, Zagreb, Kaptol 6

    d) gosp. Vinko Šunde, Zagreb, Vinička 24 (fotografirao slike prikazane u knjižici gosp. Živičnjaka),
    e) sam Stjepan Hršak, Zagreb, Tuškanac 61 opisao je svoje djelovanje (njegov je intervju objavljen u «Nacionalu» br. 28 od 24. svibnja 1996., str. 22, u kojemu se hvali vlastitim zvjerstvima, i to kao organizator «sređivanja» svećenika-reakcionara (pri čemu mu se možda može pripisati i 22. svećenićko ime, vlč. Matija pl. Žigrović, župnik iz Kostela kod Pregrade, a kasnije iz Jesenja, kojega su drugovi vezali za repove dva konja i – raspolutili ga).  Stoga molimo naslov da prigodom istrage svakako koristi i njihova saznanja i izjave o ovim (po)ratnim zločinima nekadašnjeg partizanskog poručnika, Stjepana Hršaka, Tuškanac 61, Zagreb. A molimo i da im osigura – živote, i sigurnost, s obzirom na dosadašnji način rada i djelovanja druga Hršaka.

    Oružje:
    WALTER 7.62 mm je trofejni pištolj Stjepana Hršaka, kojega je koristio pucajući zarobljenim hrvatskim svećenicima u potiljak. Bio mu je «ponos i dika», i vjerojatno ga i danas čuva kao partizansku «svetinju». Nadamo se da ćete ga tijekom istrage pronaći kao još jedan dokaz o zvjerstvima koja je počinio. Neke napomene:
    • Budući da je istog ovog zločinca i isti gore opisani zločin dana 21.12.2001. godine, dakle – prije točno četiri godine - istom ovom tijelu, tj. Vašem Državnom odvjetništvu prijavila i stranka HSP 1861 te njezin predsjednik, gosp. Dobroslav Paraga, a do danas se nije ništa poduzelo protiv «zvijeri sa Tuškanca», kako s pravom u virtualnom svijetu nazivamo druga Stjepana Hršaka, • budući da je o njemu i njegovim zločinima nedavno u tjedniku «Fokus» javno progovorio i saborski zastupnik HDZ-a, dr. Andrija Hebrang, • budući da je i sam Stjepan Hršak našao za shodno hvaliti se počinjenim zločinima nad nedužnim svećenstvom, naoružanim jedino - krunicama (NACIONAL, svibanj 1996.) • budući da i europske narodnjačke stranke traže od hrvatske Vlade i vladajuće stranke (kao i od ostalih tranzicijskih zemalja) - HDZ-a, da se razriješe pitanja ratnih i poratnih zločina i zločinaca i kazne krvnici jednoga krvavog, totalitarističkog sistema kakav je bio poratni Titov sistem (pa je na toj crti i BRD nedavno pokrenula «slučaj Perković»),
    • budući da je o zvjerstvima Stjepana Hršaka obaviješten i predsjednik HBK, kardinal Bozanić, koji je u svojoj propovijedi na Macelju javno pozvao državne organe na djelovanje,
    Ovaj put vjerujemo da se oni neće oglušiti na našu prijavu. Vjerujemo da će istraga doista i biti pokrenuta, te da će drug Stjepan Hršak konačno dočekati zasluženu kaznu u ime hrvatskoga naroda za počinjena zvjerstva i poratne zločine koji - ne zastarijevaju.  Unatoč tome, obavještavamo Vas da ćemo - kao internet udruga – osim Vama, kopiju ove prijave – poslati još i na sljedeće adrese:

    - Ministarstvo pravosuđa (ministrica)

    - Ministarstvo unutarnjih poslova (ministar i načelnik Odjela za ratne zločine)
    - Premijer RH

    - Predsjednik RH

    - Predsjednik Hrvatskog sabora

    - Klubovi saborskih zastupnika

    - HBK 

    Mediji  

     

     Naime, svi su nas gore navedeni državni dužnosnici i zastupnici hrvatskoganaroda svojim učestalim izjavama u medijima uspjeli uvjeriti u to, da u Republici Hrvatskoj doista žele - vladavinu pravne države.
    Stoga im želimo pružiti prigodu da i dokažu svoju odlučnost u postizanju toga svijetlog cilja – Hrvatske kao doista pravne države, kao zemlje koja se gnuša ratnih zločina, ma tko ih i ma kada počinio.
    Postupak protiv nekadašnjeg partizanskog poručnika Stjepana Hršaka idealna je prigoda svima navedenima da hrvatskom narodu i dokažu, da su mislili - ozbiljno.
    U Zagrebu, 21. prosinca 2005.

    Privitak:
    - KOPIJA KNJIGE pok. FRANA ŽIVIČNJAKA «U VJEČNI SPOMEN», ubijenog zbog te knjige u Zagrebu 1998. godine

    Ovu prijavu NGO ISTINA podnosi u čast i na spomen pobijenim svećenicima - franjevcima, ali i Franu Živičnjaku, umorenom usred Zagreba, kao i svim ostalim žrtvama, palima od ruke (po)ratnog zločinca Stjepana Hršaka, Zagreb, Tuškanac 61, ali - ne u poštenoj borbi između ideoloških neprijatelja, nego u zvjerskom iživljavanju nad pouzdano nevinim, zarobljenim, vezanim i metkom u potiljak pobijenim svećeničkim žrtvama.“ 

    Uzoriti gospodine kardinale, jučerašnja je uskršnja Sveta misa i prazne „rezervirane“ klupe zagrebačke Katedrale za tobožnje današnje „moćnike“ pokazala i Vama kao crkvenom poglavaru Hrvata, a i svima nama, kakvi nas to „narodni predstavnici“ vode, i - u kojemu smjeru.  Ne znamo hoće li i kako će Duh Sveti u Vama oblikovati ove naše zamolbe i nadanja tijekom Vaše ovogodišnje homilije na Bleiburgu, ali – molit ćemo mu se i za Vas, i za tisuće i danas skrivenih hrvatskih mučenika, i za njihovo pravo da mjesta na kojima leže budu i istinito, i ljudski, i vjerski obilježena, blagoslovljena i označena te da barem jedan od dokazanih komunističkih krvoloka bude kažnjen i pred zemaljskim, ne samo pred Božjim sudom. I njegove izravne mrtve žrtve, i one neizravne – njihove obitelji i preživjeli potomci – s punim pravom očekuju da se na takvom jednom sudskom procesu jasno izreče što je i kakav je bio sustav za koji se krvolok Hršak zalagao čitav život i svojim zvjerstvima javno dičio još prije svega nekoliko godina, živeći valjda još i danas u uvjerenju da je - „narodni heroj“.  Smjerno Vas pozdravljamo uz glavnu misao vodilju naše udruge:  Istina će vas osloboditi. (Ivan 8, 32) u nadi i sa vjerom da će obje naše zamolbe doprijeti do Vašega srca te da će Vaš osobni moralni i vjerski autoritet pripomoći da prava ISTINA o krvavoj i teškoj hrvatskoj prošlosti za buduće naraštaje našega naroda ostane i - sačuvana. I u Austriji, i u Izraelu, a posebice u domovini.  

     

    Za NGO ISTINA: Gl. tajnica Vlasta Mihavec, dipl.oec.