NGO istina - odkriva TUŠKANAC
    NGO ISTINA - prva nevladina internet-udruga hrvatskih gradjana i hrvatske dijaspore









    Dr

     

    2005-04-29

     

    Postovani,

    Udruga NGO ISTINA bavi se vrlo specificnim problemima - razotkrivanjem desetljecima skrivane, falsificirane i tajene istine o stradanjima hrvatskoga naroda pod komunistickim rezimom i Titovim totalitarizmom. Jer, drzimo da je Tito do dana 08. svibnja 1945. i mogao proci kao 'antifashist', a nakon tog datuma, nakon 08. svibnja 1945. postao je najveci krvnik i zlocinac hrvatskog naroda, kojega je ova zemlja imala u svojoj tuznoj povijesti...


    Obracamo Vam se u vezi te i takve namjere, jer drzimo da se radi o NECUVENOJ STRAHOTI, NA KOJU SE BASH I NE NAILAZI SVAKI DAN U SAMOM SRCU BILO KOJEGA EUROPSKOGA GRADA, i da se iz tih razloga radi o prici dostojnoj cak i jednoga CNN-a i madam Amanpour, koja tako strucno blati Hrvatsku (onako usput, zajedno sa papom Ivanom Pavlom Drugim Velikim i Vatikanom). Prici? Na zalost, ne! Nego o ISTINI, KOJA SE I DANAS ZELI PRIKRITI, ZABORAVITI... premda SVE GOVORI o vremenima koja bi madam Amanpour velicala, i cije 'ocjene i procjene' koristi za proglashavanje LAZI - ISTINOM...

    Dana 14.10.2004. po prvi put je u nashim novinama osvanuo tekst, kojim se otada bavi i nasha udruga; evo ga:


    14.10.04/21:21
    NGO ISTINA: TUSKANAC - masovna grobnica zrtava partizana

    Objavljeno prije 4 sata ma 'Index.hr'


    Na Tuškancu - masovna grobnica žrtava partizana?


    MUP-ov Odjel za ratne zločine i terorizam započeo je s provjerom tvrdnji da je na zagrebačkom Tuškancu, na zemljištu koje koriste Hrvatske šume, masovna grobnica žrtava koje su po završetku II. svjetskog rata pogubili partizani.


    "MUP je jučer zaprimio dopis Državnog odvjetništva na temelju kojeg je započeto s obradom tog slučaja", kazao je Hini glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun. Dodao je da je uz zahtjev Državnog odvjetništva priložena i prijava Miroslava Lukšića, hrvatskog emigranta koji tvrdi da je kao 14-godišnji dječak bio svjedok masovnih likvidacija civila na Tuškancu 1945. i 1946.

    Mehun je kazao da će policija uskoro razgovarati s Lukšićem i "brojnim drugim osobama" koje bi mogle nešto znati o masovnoj grobnici.


    "Nakon prikupljanja podataka o svemu ćemo izvijestiti Državno odvjetništvo", kazao je Mehun, dodavši kako za sada, u prvoj fazi obrade slučaja, nije predviđeno iskapanje zemljišta na kojem se navodno nalazi grobnica.


    Lukšić je za današnji dnevni tisak izjavio da su partizani u lipnju 1945. počeli kamionima, dva puta tjedno, dovoziti skupine od dvadesetak civila. Tvrdi da su zarobljenici strijeljani i zatrpani u jame na dijelu zemljišta koje je pripadalo njegovoj obitelji. Likvidacije je navodno promatrao iz gospodarske zgrade udaljene stotinjak metara, pa nije vidio lica žrtava i egzekutora, no tvrdi da je na tom zemljištu zakopan i bratić njegova oca, Slavko Pepelar koji je, kako kaže, strijeljan pred njegovim očima. Pogubljenja su se, kako tvrdi, događala od lipnja do rujna 1945. te u proljeće 1946.


    Pretpostavlja da je u masovnoj grobnici pokopano između 500 i 1000 ljudi te da na Tuškancu među susjedima ima još živih svjedoka tih događaja. Kaže da su neki od njih o tome i dali iskaz 1997. kada su odbili dati suglasnost za izdavanje lokacijske dozvole za jedan stambeni objekt prije nego što se istraži postoji li masovna grobnica.


    Imovina na Tuškancu obitelji Lukšić je oduzeta i nacionalizirana 1946., kada mu je i otac na smrt pretučena. Miroslav Lukšić je 1988. s obitelji otišao u Kanadu, na što su ga, kako tvrdi, natjerali telefonski pozivi s upozorenjem da mora šutjeti o onome što je vidio kao dječak. Od 1997. Lukšić traži povrat imovine, a nakon niza negativnih rješenja 2000. je tužio državu i Grad Zagreb.


    ***********************************************

    Svojim DVJEMA akcijama (u studenom 2004. i u veljaci 2005.) nasha je udruga od trenutno vladajucih drugova zahtijevala, da se ovo stratishte u sredistu grada - istrazi, da se dostojno obiljezi... Ove godine smo zatrazili da se javnosti otvoreno kaze, sto je policija tijekom istrage pronashla i kada ce se nastaviti s radovima...


    Drugovi koji danas vladaju Hrvatskom ostali su nijemi i gluhi, bez ikakvog odgovora.
    Oni bi rado, da se OVAKVA istina - zaboravi, da se OVE zrtve sakriju... i danas, 25 godina nakon Titove smrti njegovi mu partijski drugovi Mesic, Sanader, Racan, Pusic, Tomcic i drugi - vjerno cuvaju njegove lazi, i skrivaju istinu od naroda...


    Zato se obracamo Vama, sa zamolbom da nam pomognete da se ISTINA O MASAKRU NA ADRESI TUSHKANAC 74 SAZNA, DA SE TO MJESTO STRAVICNOG STRADANJA STOTINA LJUDI DOSTOJNO OBILJEZI 60 GODINA NAKON STO JE NASTALO - kada vec drugovima nije stalo do istine o njihovom Zlatnom teletu, kojemu se klanjaju i desetljecima nakon njegove smrti... Zbog raznijetog spomenika u Kumrovcu angazirali su se SVI, na sve zamislive nacine; zbog istine i obiljezavanja mjesta masovnog partizanskog zlocina u sredishtu Zagreba - nismo uspjeli pronaci NITI JEDNOGA JEDINOG ZASTUPNIKA U HRVATSKOM SABORU, koji bi makar i prstom maknuo za to...


    Nasha je udruga NGO ISTINA - posjetila mjesto zlocina, i zapalila tamo - prve svijece.
    Evo OPISA:


    Tuskanac 74...


    Covjek bi se grdno zbunio kada bi nepripremljen doshao na tu adresu; jer, kuca koja se na njoj nalazi ima tek neveliko dvorishte straga, a tik do nje je kolni ulaz, koji se spushta prema shumi, nacickan s obje strane krasnim obiteljskim kucama s jednako tako nevelikim vrtovima, koji se prostiru iza njih...


    Pa gdje je to onda bila ta vila bogatih Luksicevih, kad je svako od tih dvorista jedva toliko veliko da bi se u njemu teshko zakopala uginula papigica, a nekmoli oni, kojima po prvi put trebamo odati pocast?!


    Imala sam srece i naletjela na momka kasnih dvadesetih, koji se tamo, na tom 'Luksicevom brijegu' i rodio.

     
    I koji mi je sve - razjasnio.


    Svih tih kuca 1945. tamo nije ni bilo.

    Citav golemi brijeg, danas nacickan obiteljskim kucama, citava shuma koja se shirila straga, udaljena od ceste u njihovu zaledju, bila je nekada prekrasan travnjak, pa livada, pa shuma Luksicevih... Konfiskacija je rasparcelizirala golemo imanje, koje je zapocinjalo dolje josh negdje na broju 60... zapravo, kod odvojene cestice kojom se na samom ostrom zavoju glavne ulice Tuskanac, na samoj autobusnoj stanici, udesno silazi prema necemu, sto i danas nosi ondashnji naziv -vrlo ironican, moram reci - Rasadnik PEPELJARKA...


    To nije bio nikakav rasadnik Luksicevih, premda je bila - njihova zemlja.


    Rasadnik PEPELJARKA su usred Tushkanca i izmislili, i napravili - drugovi, nakon sto su obavili svoj zlocinacki posao u samom srcu Zagreba, u njegovom najljepshem dijelu...


    Dakle, zapravo se na broju 74 nema sto traziti; previshe je uz cestu, previshe je ravan dio... Ono, sto nas zanima odvijalo se na donjem dijelu Luksiceva imanja, udaljenom od ceste, i do tog se mjesta dolazi - odvojkom za Rasadnik 'PEPELJARKA'...


    Momak mi je pokazao i mjesto, na kojemu je policija vrshila nedavna iskopavanja, u listopadu, no nakon toga, kaze, nitko vishe nije dolazio...


    To mjesto nalazi se UNUTAR posljednje ogra de koja granici sa Rasadnikom imakadam cestom, sto vodi u rasadnik.


    Jer, cestica kojom se od glavne ulice Tushkanac na grdnom zavoju i samoj autobusnoj stanici covjek spushta prema Rasadniku PEPELJARKA - nije do kraja asfaltirana.


    Do polovine asfaltirana cesta shto vodi do mjesta zlocina, obiljezenog krizem koji su sam Bog i priroda podigli da bi ga obiljezili.

     

    Znaci - automobil treba ostaviti na glavnoj cesti, pa proshetati stotinjak koraka niz tu napola asfaltiranu cestu...


    JASNO JE i zasto cestica nije - asfaltirana do kraja. Rizik je za drugove bio prevelik, da se pri daljnjem asfaltiranju toga odvojka za 'rasadnik' ne bi svijetom 'rasadila' i istina o njihovu zlocinu... I tako, dok sam se njome spushtala prema mjestu gdje je policija u listopadu 'istrazivala' pa prestala 'istrazivati' (a to se mjesto nalazi UNUTAR posljednje ograde, i to na lijevoj strani dok se silazi ka 'rasadniku'), pitala sam se ne hodam li mozda po skrivenim grobovima nevinih, nepriznatih dusha, umorenih poskrivecki od krvnicke partizanske ruke... Onih, za koje su se svijece dosad palile jedino pod glavnim krizevima gradskih i seoskih groblja.

    Vratila sam se s momkom gore, na glavnu cestu, i opet na broj 74, da bih vidjela moze li se otamo (otkuda je Miroslav Luksic kao dijete promatrao zlocinacku rabotu) vidjeti onaj dio blizu rasadnika, na kojemu su bila ofrlje izvrshena policijska iskapanja... i - zabezeknula se. Kao i mladi covjek, koji SVAKOGA DANA prolazi tim kolnim ulazom uz broj 74, do svoje kuce, a ipak nije vidio - NIJE ZAMIJETIO - da je PRIRODA SAMA PODIGLA NA TOM MJESTU - PRIRODNI SPOMENIK NEVINIM ZRTVAMA...

     

    Jer, odozgo, s kolnog ulaza uz broj 74, kada se pogleda prema 'rasadniku' (koji lezi blago ulijevo), NE MOZE SE NE ZAMIJETITI - GOLEMI KRIZ, koji je brshljan stvorio rastuci, penjuci se i shireci se po osushenom, barem desetak metara visokom drvetu, sto raste dolje, upravo na mjestu na kojemu su policajci u listopadu nevoljko razgrtali zemlju...


    Golemi, zeleni kriz od brshljana, na starom, visokom isushenom drvetu... Grane debla su suhe i gole, a brshljan se po njima shiri - gusto, gusto - uz samo stablo, dok se gore pri vrhu racva josh ulijevo i udesno - tocno u obliku kriza...


    Momak koji se rodio na tom brijegu i svaki dan prolazio tim kolnim putem, uz broj 74, gledajuci dolje - nije dolazio k sebi... "Pa stvarno, kriz je! Pa to je nemoguce... Ama, kako ga nisam vidio???!!!"


    Opet smo sishli glavnom cestom do odvojka za rasadnik PEPELJARKA, jer se decko toliko cudio samome sebi shto ga nije i ranije zamijetio, da je htio stvar vidjeti - izbliza. I doista, kad covjek prilazi napola asfaltiranom cesticom do rasadnika, ne bi nikako mogao uociti gore u kroshnjama da se brshljan upravo na tom drvetu penje i razvija bash u obliku kriza - osim ako to ne bi unaprijed znao...


    Priroda ne dopushta da mracne tajne ljudi ostaju skrivene.

    Dragi Bog je sam oznacio to nesretno, krvavo mjesto, kad su vec ljudi bili dovoljno zli da bi ga stvorili, a oni drugi dovoljno prestravljeni da ga nikada ne bi obiljezili...


    Vrijeme je.

    Da se to mjesto obiljezi, istrazi, da se tamo zapale svijece i polozi cvijece... Da se tamo pomoli svecenik, i da odjekne rijec Bozja... po prvi put za te hrvatske dushe, skrivene i skrivane desetljecima.


    Znam - drugovi nece shvatiti tu nuznost, tu potrebu.

    Mi ostali znamo, da i danas vazi ona biblijska:

    'Zaklela se Zemlja Raju, da se sve tajne saznaju.'

    A dragi Bog se pobrinuo za to, da ovo nesretno mjesto krvi i partizanskog orgijanja obiljezi - sam, kad ga vec ljudi ne obiljezavaju... Pomozimo mu. Obiljezimo ga i mi, polaganjem cvijeca DANA 25. SVIBNJA 2005. NA ASFALTIRANOM DIJELU CESTE, ISPOD NATPISNE PLOCE "RASADNIK PEPELJARKA"...

    (Ako zelite upaliti svijecu, onda se to nikako ne smije uciniti dolje kod rasadnika, na samom mjestu skrivenih masovnih grobnica - zbog opasnosti od pozara. Jer - posvuda uokolo je drvo, shuma, zelenilo...)


    POGLEDAJTE I SLIKE SA MJESTA ZLOCINA...


    http://www.lupus-istina.com/Foto/Kriz.jpg
    http://www.lupus-istina.com/Foto/Kriz1.jpg
    http://www.lupus-istina.com/Foto/Put.jpg
    http://www.lupus-istina.com/Foto/Rasadnik.jpg

    ... I - POMOZITE NAM!!! DA ISTINA UGLEDA SVJETLO DANA!!!


    NGO ISTINA

     

    leda_ngo@yahoo.com