Pieteta Velenje
 
 
subota, 18. rujna 1999. "VJESNIK"
PISMA ČITATELJA

 

Hrvatska je jedna velika grobnica, danomice nalazimo naše mrtve
Gdje god se u Hrvatskoj zabode lopata ili sijevne trnokop, pojavi se bedrena ili neka druga kost, lubanja izbušena metcima ili raspolućena maljem, s nerijetko svim sačuvanim mladim zubima, što dokazuje da često samo zub - odolijeva zubu vremena.
I upravo ti bijeli zubi u čeljustima naše pobijene mladosti vuku nas za rukave, vape iz zemlje hrvatske:
Pogledajte nas, braćo! To smo mi! Hrvatska vojska i civili, branitelji i hranitelji, utekli i gonjeni, izbjegli i progonjeni, tučeni i mučeni, dobrovoljci i dragovoljci, hosovci i zenge...
Hrvatska je jedna velika grobnica, nikada neće biti kraja iskapanju naših mrtvih, nasilno prekinutih života, vadit ćemo Hrvate iz svih jama i škrapa od Triglava do Gevgelije, iz svih korita rijeka, iz svih kanjona i bezdana, iskapat ćemo Hrvate iz svih jezera i močvara, iz bunara, iz mrtvih okana rudnika, ispod žita, djeteline i cementa, iz grmova i dubokog korijenja, iz vapnara i iz samog sinjega mora...
Tko nas je to tolike ubijao - i zašto?
Možda je postojao samo jedan bitan razlog, a taj je - da smo Hrvati i da smo uvijek željeli živjeti - svoji na svome!
Danomice nalazimo naše mrtve - od Gevgelije pa do Triglava! Ispod Triglava, u Sloveniji, otkopane su doline i planine naših mrtvih, s glavama "prema dolje".
Tko ih je tolike poubijao - i zašto?
U Sloveniji, da, u zemlji susjednoj, maloj, eto je pred svim vratima europskim i prekoatlantskim. Neka Slovenaca tamo. No, ovaj put bit će s njima i 300.000 Hrvata, makar i mrtvih.
Tko nas je tolike poubijao - i zašto?
Vratimo li se neko stoljeće unatrag, i opet ćemo nalaziti kosti hrvatske, ali Hrvata koji su ginuli na Predziđu kršćanstva, naći ćemo ukrštene mačeve i sablje damaskinje, buzdovane i topuze. Da, Osmanlije su nadirale, a Hrvati su branili. I sebe i Europu. A onda su, 1945. godine, stigli - "oslobodioci".
Stotine tisuća Hrvata pobiše tada srbočetnički-staljinističko-partizanski "narodni odredi" - KNOJ iliti "Korpus narodne odbrane Jugoslavije", pa OZN-a - Odelenje zaštite naroda...A kojega to naroda? A sve u ime naroda! A kojega to naroda!?
Od naroda hrvatskoga učinili su narodnu - grobnicu! Hrvatska je jedna velika grobnica. Ubijani smo na cestama, na Križnim putovima, u šumama, ni u inozemstvu se nismo mogli skriti, u svojim domovima, u crkvama, u bolnicama, u zemunicama, u zatvorima, u sudnicama....
A lagali su i krili strašnu tajnu više od pola stoljeća.
"Od hrvatskih 'kvislinga' narodni sudovi sudili su na smrt samo okorele zločine u ustaškim uniformama! Sve ostale smo pustili!" Jedan od vođa partizanskih streljačkih i "užarskih" odreda, Milan Basta, u jesen 1990. reče precizno: - Među zarobljenom neprijateljskom vojskom, slugama okupatora, mrtvih je bilo samo 47! I ni jedan više! Sve ostalo su izmišljotine i ujdurma, narodnih neprijatelja!
Pa je te 1945. javio u Beograd "da je rat završen".
A nije završio rat. Svih tih dugih 45 godina. Isti ti srbokomunisti pokušali su to 1991. ponoviti, i ti isti će to i opet i opet, i opet pokušati - ne sumnjajte!
Madame Arbour! I vi i vaši, na žalost hrvatski, brojači mrtvih četnika agresora nakon "Bljeska" i "Oluje" - ta prestanite se umarati! Samo Beraka, i Ćelija, i Lovinaca, i Banovina, i Škabrnja i bunara u njima - više je! Daleko više!
No, hrvatski narod pamti, dobro je upamtio 1991., ako mladost nije znala za 1945. godinu! Znat će uskoro vrlo dobro što mu je činiti, taj naš hrvatski narod: partizane, "baste", kosovce, knojeve, ozne, boljševizam i komunizam - nikada više! Ma kako izmijenili ime!

NELA ERŽIŠNIK, Opatija