Pieteta Velenje
 
 
Glas Koncila, * 2003-07-20, Zagreb, 20. SPNJA 2003

 

Blagoslvoljen križ žrtava komunističkog zločina

»Nikada nikog nisam ubio, nikada nikom učinio zlo, niti se prijetio oštrih zubiju: zar samo zato jer sam ljubio Hrvatsku moju, rodno tlo, bio je razlog da me ubiju?« - riječi su Duška Ševerdije uklesane u spomen ploču, iznad koje je, u subotu 12. srpnja, u šumi na nepristupačnome mjestu zvanom Lužanjak, u župi Tounj u ogulinskome kraju, izme?u sela Gornje i Donje Dubrave, blagoslovljen novopodignuti križ. Obred blagoslova predvodio je dr. Djuro Puškarić, župnik u Rukavcu kod Rijeke, uz sudjelovanje Antuna Luketića, župnika u Generalskom Stolu i sedamdesetak vjemika iz cijeloga kraja, te nekolicine preživjelih iz poslijeratnih kolona »Križnoga puta« i osudjenika na smrt. Tako je, široj hrvatskoj javnosti, to nepoznato grobište u kojem su nakon završetka Drugoga svjetskog rata pogubljeni hrvatski rodoljubi - zaslugom Udnige hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskoga rata iz Generalskoga Stola i udruge »Hrvatski domobran« iz Duge Rese - nakon više od pola stoljeća dobilo dostojna obilježja. Nakon pozdravnih riječi Branka Skukana, tajnika braniteljske udruge i člana-Udruge hrvatslah katoličkih muževa »Ivan VIII.« General vkoga Stola, nazoenima se obratio, Nikola Katić, tajnik domobranske udruge iz Duge Rese koji je izmedju ostaloga podsjetio da je: »...na ovim vrletnim šumskim prostorima zvanim Medjuvodje, izme?u rječica Sušice i Globornice, u šumi Lužanjak pogubljeno oko 1800 vojnika i civila, koji su noću dopremani 'fantomskim' vlakom iz logora Dubovac u Karlovcu... Zbog toga skrećemo pozornost mladim naraštajima: da se ovo grobište nikada ne zaboravi, jer narod koji ne poštuje svoje mrtve ne zaslužuje budućnost.« U nastavku je upozorio na politiku zaborava i prešućivanja zlodjela, koja se več više od tri godine provodi u Hrvatskoj, potkrepljujući to izmedju ostaloga i prestankom važenja Zakona o utvrdjivanju ratnih i porat nih žrtava Drugoga svjetskog rata izglasanom prošle godine u Saboru.
U prigodnoj propovijedi dr. Puškarić je usklilamo kako je to, kao i brojna druga znana i neznana grobišta diljem Hrvatske, sveto tlo kojemu je križ najprimjereniji znak. Jer križ je simbol patnje, pa tako i patnje onih koji su prošli svoj »laižni put«, bili osudjeni bez suda i presude bez prava na grob i pokop dostojan čovjeka, ali i simbol pobjede uskrsnuća. Zaželio je da žrtve svih onih koji su u tišini noći u redu čekali svoj izlazak pred samozvane komunističke gospodare života i smrti, urode plodom tako potrebne hrvatske sloge. Potresne su bile riječi dr. Puškarića kako blagoslivlja kosti i vlastita oca, koji je upravo tih dana nakon Drugoga svjetskog rata takodjer nestaja u jednoj od sličnih, jama.
Prema izjavama isjećanjima svjedoka, Lužanja kje tek jedna od nekoliko jama-grobišta u predjelu Medjuvodja; u koja su bacana tijela hrvatskih vojnika i civila, koji su u većini slučajeva likvidirani tako što su zaklani. Zarobljenici vezani žicom dovoženi su noću u stočnim vagonima ispred porušenoga mosta na Globornici izmedju sela Škerići i Vucelići, i odatle u kolonama odvodeni do jama u nepristupačnim i poroznim predjelima. Kako bi se zločini prikrili, dio njih je nakon egzekucija miniran ili zatrpan.

S. Bunjevac <