Miljenko Babaić

Miljenko Babaić

Put dr. J. Lučića 6

Mandaljena

HR – 20207 Mlini                                                                 Veliki Petak, 6. travnja 2012.

 

 

 

              Predsjednik Hrvatskog Sabora, gosp. Boris Šprem

             Predsjednik Hrvatske Vlade, gosp. Zoran Milanović

              Predsjednik Republike Hrvatske, gosp. Ivo Josipović

              Hrvatska Radio Televizija, Zagreb

 

   Nakon teške muke, izrugivanja i razapinjanja, Isus na križu kaže da je žedan. Čovjek bi dao vode, a nečovjek pruža još gorčine; ocat ili žuč. Nakon teških mučenja, smaknuća i proganjanja obitelji i unučadi nevino pobijenih nakon rata - u miru, u Bleiburgu i na Križnim putovima, čovjek bi u svojoj Državi očekivao poštovanje (vode), a ne žuč i soljenje rana. Da, četnici i partizani su nerijetko žrtvama solili rane. Mnogo je primjera za koje po svojemu ocu zna gosp. Ivo Josipović. Sigurno to zna i gosp. Boris Šprem jer je bio spreman u Kumrovcu otvarati izložbu zločincu J. B. Titu koji je s partizanima i komunističkom partijom izvršio genocid nad hrvatskim narodom. Ako Vam, gospodo, pristaje tako radosno odgovarati na podmetanja i laži u pismu Danijela Ivina, očekujem i ja odgovor na ovo svoje pismo.

 

    Godinama sam išao u Bleiburgu i hodočastio na mnoga masovna stratišta u Sloveniji i Hrvatskoj. Živio sam u inozemstvu i susreo mnoge preživjele s Križnog puta. Kao svećenik sam razgovarao s ljudima koji su prošli ta teška stradanja. Zar je danas potrebno izrugivati tu strašnu tragediju hrvatskog naroda? Jer, u Bleiburgu su ipak likvidirani ljudi. Austrijanac, čija je kuća odmah nadomak Bleiburškog polja, je svjedočio kako su partizani, kad su od Engleza preuzeli ljude koji su odložili oružje pred njegovom kućom, naočigled njegove obitelji oderali časnika hrvatske vojske kao upozorenje svima što ih čeka za neposluh. Nedaleko u šumi su dvije masovne grobnice zajedno s konjskim lešinama. Nedavno je to mjesto iskapano po nalogu odvjetništva i policije iz Klagenfurtha. Već spomenuti Austrijanac je kasnije svjedočio kako partizani iskapali ta mjesta i ljudska trupla prevozili u Sloveniju. Pogledajte primjer dr. Floriana Thomasa Rulitza, kojemu UDBA danas prijeti u Austriji zbog tih svjedočanstava! Bilo bi vrijedno uzeti u obzir svjedočanstvo Ivana Otta, kao i svjedočanstva engleskih vojnika, ako već ne vjerujete Hrvatima. Je li potrebno i dalje ostati nečovjek i zločinac kao gospodin Danijel Ivin, pa onako sramotno govoriti laži i to još danas  nakon otvaranja rudnika Barbarin rov kod Laškog u Sloveniji. Svi znamo tko je provjeravao koliko je dobro zapečaćen otvor rudnika.  'Čovjek, kako to gordo zvuči'.

 

   Možda gosp. Ivin zna tko i kako je 'obavljao posao' oko rudnika? Čovjek svakako zna mnogo više. Rado bih s njim obišao ta njemu poznata mjesta, baš kao mnogi. Gospodo! Zar nije vrijeme za utvrđivanje žrtava Bleiburga i Križnog puta svih nacionalnosti? Ako znamo broj stradalih u Domovinskom ratu, vrijeme je za utvrđivanje svih istina i stradanja. Da, Gospodo, vrijeme je i za utvrđivanje stradanja u Jasenovcu.Vrijeme je otkrivanja svega što su u Jasenovcu učinile ustaše, kao i svega što je u logoru bilo nakon ustaša. A logor u Jasenovcu je dugo nakon njih i dalje bio mjesto stradanja. Vrijeme je da Hrvatski Sabor zatraži brisanje s popisa stradalih u Jasenovcu onih koji to jamačno nisu; poput žrtava četnika iz Gata, Bitelića i sl. Napokon, to je dužnost Hrvatske države.  Nema opravdanja za prijašnje hrvatske Vlade jer nažalost,  i HDZ  su preuzeli bivši komunisti i s četnicima ( Stanimirovićem i ostalima ) nanosili tešku pogibelj hrvatskom narodu. Izgleda kako djeca i unuci masovnih ubojica i nakon Drugog svjetskog rata ustraju u lažnom opravdavanju svojih očeva i djedova, te tako davaju samo žuč i sol narodu. Nažalost, nije se dogodilo prvi put kroz hrvatsku povijest da u Hrvatskom Saboru sjede ljudi nedostojni hrvatskog naroda (neki su dobili i nogu u stražnjicu). Očekujem da dobro promislite što je i zašto Bleiburg i iz kojega razloga Englezi ne dozvoljavaju otvaranje arhive. Judini srebrenjaci su prokleti, baš kao i sve u ljudskoj povijesti zarađeno na nevinoj krvi. Makar partizani/komunisti govorili kako ne vjeruju u Boga, svjedoci smo kako im krvave ruke ne daju mira.

                                       

 

S poštovanjem ,

                                                                                           

Miljenko  Babaić

 

 Na znanje:

                 1. Hrvatska Biskupska Konferencija, Zagreb

                 2. Arhiva 


2010-10-25

 

OTVORENO PISMO DON MILJENKA BABAIĆA

Autor Petar Vulić

Četvrtak, 21 Listopad 2010 20:27

Nitko mi, u ime komunističkog ološa, ne može zabraniti voljeti i štovati časne hrvatske žrtve!

Prošlo je evo godinu dana kako sam na traženje komunističko-jugoslovenskih bandita 'udaljen', na lijep način, s javnih molitava i počasti domovini Hrvatskoj, časnom Domovinskom ratu kao i svetinji hrvatskog naroda – poginulim hrvatskim Braniteljima.

Postoje mnogi ljudi, naročito svećenici i redovnici, s kojima sam bratski (po)vezan, a njih je popriličan broj. Jedan od istaknutijih među njima svakako jest Don Miljenko Babaić, župnik rkt. župe Sv. Marije Magdalene u Mandaljeni – Župa Dubrovačka.

A, duga je to priča, koja nije za ovu priču,tj. ovaj članak. A, mogla bi glasiti i ovako:

Dođem ja 21.listopada A.D. 2009. i(li) 19.lipnja t.g. na Daksu (ukop 53 mučki ubijena Dubrovčana, likvidirana od strane 'dičnih' nam 'osloboditelja' u listopadu 1944. "Bilo kako bilo, ubit ih se mora!"-rekao je drug Ante Jurjević-Baja!) i pitam za Don Miljenka. Svi sliježu ramenima i nitko od upitanika nema blage veze – Gdje je nestao Čovjek!?

Nazovem ga i on mi lijepo objasni kako je njemu, zamislite, iz određenih krugova stavljeno do znanja da on (glavom i bradom, a nije bradat!) nije poželjan na Daksi, jer, Bože moj, 19.lipnja t.g. na Daksu je trebao doći (i došao je!) srpski paroh Goran Spajić, koji bi se (najvjerojatnije) nelagodno osjećao u Don Miljenkovoj nazočnosti. I, što se događa!?

Paroh se, valjda, na Daksi osjećao fenomenalno, zapravo – preporođeno, jer, Bože moj, Don Miljenku je spriječen dolazak. A, kako se on sam (mislim na Don Miljenka!) tada osjećao, mogu si zamislit!

Zašto sve ovo pišem!?

Iz jednostavnog razloga što ipak netko treba braniti svećenikovo, ali i braniteljevo dostojanstvo. Crkva to više nije u stanju, jer ona je, po svemu sudeći, već (pre)umorna od takvih, sličnih i srodnih Don Miljenku Babaiću!

 

A on je, vjerovali ili ne, zbilja posebit "slučaj"!

Evo i zašto:

Don Miljenko Babaić (rođ. 5.travnja 1958. u Blatu na Cetini) je na Vojnom sudu u Nišu, dne 12.listopada 1979. (po čl. 133., st. 1 KZ Jugoslavije osuđen na 18 mjeseci zatvora zbog, zamislite, neprijateljske propagande.

Dragovoljac je Domovinskog rata od 1991. Pet godina je proveo u HV-u kao vojnik i vojni kapelan na Južnom bojištu (v. Dr. fra Petar Bezina: "Progoni biskupa, svećenika i redovnika Splitske metropolije i Zadarske nadbiskupije" /1941. -1992./, str. 87-88, vlastita naklada, Split, 2000.).

 

SAPIENTI SAT!

S Babaićem sam se (su)sreo prije nekoliko mjeseci, točnije 11.srpnja t.g., dakako, u Mandaljeni u prigodi Mlade Mise Don Hrvoja Katušića. I bi mi (pre)lijepo u njegovoj župi, ali i u samoj crkvi, čiji okoliš je tako znalački uresio.

Nedaleko od križanja ulicâ: Put dragovoljaca Domovinskog rata i Put kardinala Alojzija Stepinca (u župnom dvorištu) uznosit se vijori naš barjak hrvatski, a nedaleko od njega, poput svjetionika (usred bijela dana, vjerojatno kao opomena onim "nadobudnim" Hrvatima /liberal-masonima/, koji nas, blago nama, na prosjački štap dovedoše!) uzdiže se veliki Križ s urezanim hrvatskim pleterom ispod kojega je hrvatski grb i natpis(i):

"I dok me nema, Hrvatskoj sam odan. Ja tebi sanjam mir, ti živi moj san". Palima za Hrvatsku u Domovinskom ratu spomenik podiže župski puk.

I, upravo, dok sam se ja prije 2-3 dana pitao: Što mi je s Don Miljenkom!?, primih njegovu e-poruku, znalački napisanu, dakako, u njegovu stilu. Iskrenu i nadasve oštru, poput najoštrije oštrice noža!

Babaićeva poruka,tj. njegovo Otvoreno pismo upućeno je naslovljenima i ista/isto će, po svemu sudeći, kod spomenutih proći bez ikakva odjeka (ta, imaju oni 'pametnijih' poslova, ali…

Da javnost ne bi ostala zakinuta evo Vam njegova priloga u cijelosti:

 

Otvoreno pismo Don Miljenka Babaića

Msgr. Želimir Puljić, Nadbiskup zadarski i upravitelj Dubrovačke biskupije

Biskupski ordinarijat – Dubrovnik

Župnici u gradu Dubrovniku

Nikola Dobroslavić, Župan Dubrovačko-Neretvanske županije

Andro Vlahušić, Gradonačelnik Dubrovnika

Olga Murati, Predsjednica Gradskog Vijeća Dubrovnika

Udruge proistekle iz Domovinskog rata

 

Poštovani, hvaljen Isus i Marija!

Prošlo je evo godinu dana kako sam na traženje komunističko-jugoslovenskih bandita 'udaljen', na lijep način, s javnih molitava i počasti domovini Hrvatskoj, časnom Domovinskom ratu kao i svetinji hrvatskog naroda – poginulim hrvatskim Braniteljima. Rečeno mi je kako je dogovoreno da će ubuduće molitve predmoliti župnici grada Dubrovnika, (iako je u međuvremenu bilo i drugačije). Kako se župne kronike bilo kada kroz povijest čitaju, i moji zapisi biti će nekome zanimljivi (što se već i ostvarilo), posebno iz razloga što su obilježje Domovinskog rata u kojem sam i sam sudjelovao pet godina.

Vrijedno je znati kako su moje udaljavanje od dubrovačke Biskupije tražili ovi komunistički službenci, na što je netko (?) u mojoj Biskupiji na podal način (tako smatram) pristao:

Andro Vlahušić, Gradonačelnik grada Dubrovnika; Nikola Dobroslavić, Župan Dubrovačko-Neretvanske županije; te Olga Murati, Predsjednica Gradskog Vijeća grada Dubrovnika.

Sve članovi Komunističke partije koji su se zakleli na vjernost zločincu Josipu Brozu Titu, krvoločnoj zvijezdi petokraki te borbi protiv Boga i svake neovisnosti hrvatskog naroda. Idejom, djelom i članarinom sudjelovali su u bjesomučnom genocidu, intelektualnom i fizičkom nad hrvatskim narodom. Nažalost, zna se koji su ih neljudi i zašto doveli na vlast. Njih je zasmetalo što sam rekao istinu kako je njihov učitelj, ideal i vođa Tito, zločinac. Zasmetalo ih je što rekoh kako je zvijezda petokraka krvava od začetka, preko Bleiburga, jama, Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika… do izdajnika i krivokletnika Stipe Mesića koji ju nosi.

Tužno je kada se u mojoj Crkvi neki dogovaraju s takvim ljudskim smećem, koje je jednako čovjeku s Vukovarske klaonice – Vojislavu Stanimiroviću (koji je nažalost u Hrvatskom Saboru) i komunistu koji hvali 'kapu partizanku' – Ivi Josipoviću, (nažalost Predsjedniku RH). Koliko god partizanski zločinci brisali tragove, zemlja i duše su progovorili. Tako mi rekoše kako me nisu udaljili, nema tragova. Rekoh: Niti partizanski zločinci s Titom na čelu nisu u Hudoj jami (Barbarin rov) pobili ljude. Samo su ih natrpali u rudnik i peterostruko zatvorili ulaz. Gadovi ljudski.

Oni koji su udovoljili ovoj komunističkoj kliki, zasigurno znaju što su ovi govorili o meni i mojim prijateljima koji se trudimo oko hrvatskog imena i časti Domovinskog rata! A njihove stavove i ideje stavio je na papir, njihovo dojenče i glasnogovornik Goran Cvjetinović u knjizi: Revija za književnost i publicistiku LITERAT, u Dubrovniku, kolovoz 2010. Sramota!

Da ne bude zabune u mojoj Biskupiji. Ne tražim da i ja nadalje sudjelujem u molitvama u navedenim prigodama. 'Svršeno je'. Odoh svojim putom. Nitko mi ne može oduzeti, u ime komunističkog ološa, voljeti i štovati časne hrvatske žrtve. Tužan sam iz jednog razloga u svojoj Crkvi: Činite usluge toj komunističkoj gamadi i smiješno si umišljate kako oni Vas zbog toga vole. Bijednici! Oni ne vole ni vlastitu majku!

Petar VULIĆ

 







Župa Mandaljena 2008.g.






* * *
Granični prijelaz - rujan 2000.g.
zalijev Boka-Kotarska
"Društvo za ureditev zamolčanih grobov"






don Miljenko Babaić - Dragutin Šafarić - Franc Perme