IVANA ARAPOVIĆ

      Na strani 30

      2007-03-04

       

      The “secrets” of Croatian diplomacy and politics made public

       (CROATIA – WWI ;

      Croatian mothers – Human rights ;

      Croatia – Italy scandal ;

      Croatia – ICTY / EU ;

      Croatia, Ah Croatia….)

      The absurd of modern times: Croatia and Croatian best soldiers of the Homeland war are falsely accused for the “crimes” of defending their homeland, their neighbors and their homes.

      Croatian president and the government remain meek – if not protective - towards communist and chetnik/Serbian/Yugoslav army crimes, the final goal of which is to reverse the historical truth.

       They’ve been experienced at this via their communist past, but secret-minded as they may endeavor to be, they’re transparent: Mostly, they’re the enemies of Croatia; in some milder cases, their entire politics are in fact run by Croatian enemies; and in still milder cases, they collaborate with the enemies making impossible compromises that ruin Croatia. Each case is a horror that calls for a true catastrophe.

       “Croatian” diplomacy by deception, still reposing on old communist precepts (judging from all that’s accomplished so far), subtly kneels before false gods into withdrawal of Croatia’s accusation for genocide against Serbia, before even discussing it at the ICTY (Ivan Simonovic - hr). This issue would be negotiated secretly – with whom? Not with Croatian victims, to be sure.

      Here’s a guidance provided by “one of the most prominent Croatian political analysts” Davor Gjenero. (Is he “prominent for he campaigns for president Mesic and pro-Yugoslav/-Serbian groups such as “stina” from Split? See “stina” profile in English too, originally supported by G. Soros’s Open Society).

      Gjenero has emptied against Croatia all ammunition of communist era, so he seeks a justification and cover-up for the Serbian crimes in the WWI. He comments the failure of Bosnia-Herzegovina’s accusation for genocide against Serbia (Srebrenica), and campaigns for the withdrawal of Croatia’s accusation against Serbia (Vukovar, Škabrnja, Voćin, Dubrovnik...) :

      "It seems to me that the position publicly taken by professor Simonovic has been very thoughtful and reasonable. Croatia is in a serious trouble because it didn’t function as a normal state of law and order. Many processes have been developing without completed [defined] administrative [procedure]. I think that, regarding this verdict [in favour of Serbia] it’s important to stress the negative experience at the end of the WWI when the allocation of war reparations to Germany created the basis for creating a fascist majority. For this reason, the international powers are not inclined to making decision about the war reparations payments,” says Gjenero for Index.

      Perhaps Gjenero can explain why Serbs are given half of Bosnia-Herzegovina at the diplomatic table, following their military defeat in Croatia and Bosnia-Herzegovina (Operation Storm),  whilst once  Croatian population in Bosnia-Herzegovina fell to ever thin 10%!

       And: About which international powers Gjenero is talking, and whose “fascism”?

       Only Serbia proved to be using fascist methods [link in English] in the sense that this term has been familiar to the world.

       Gjenero, however, campaigns in favour of Serbia. To him, Croatian foreign politics should remain “continuous” through the “secret negotiations” without insisting on the president’s and the government’s public position on this crucial issue of genocide against Croatia. “Some diplomatic processes must be run silently,” Gjenero argues.  

       Well, well… Since Croatia’s independence Gjenero and his international supporters insisted on transparency of Croatia’s politics in all domains, and look at them now!

      On another note, the “human right” activists accused even Croatian mothers (Bedem Ljubavi) for war mongering in the early 1990s, for they “transferred their sons into Croatian army from the communist/Yugoslav (Serbian) army.” (Puhovski – hr at the “conference for the post war truth” that took place in Zagreb and hosted even the ICTY’s prosecutors of Croatia). The mothers’ association of course seeks justice against Puhovski’s insult on injury.

      Yugoslav army and Serbian chetniks attacked Croatia following its declaration of independence in the early 1990s. Croatian mothers prayed for the release of their sons from the Yugoslav armed forces, in which their sons happened to be serving a mandatory service just at the time of Croatia’s proclamation of independence. Should have Croatian mothers asked their Croatian sons to stay in the enemy armed forces, forced into the tanks, planes and on the front lines against their own people and homeland? Absurd! Yugoslav army was – secretly, of course – preparing for the attack against Croatia much before the war even started, hoping to smash Croatia within a couple of days. Some international forces gave them the blessing (Refer to Anatomy of Deceit by J. Blaskovich) Now, even Croatian mothers are guilty for Milosevic’s evil unaccomplished in its entire agenda.

       So the myth of Croatian guilt is ready to go, and perhaps even be exported? For, in the country so full of “guilt,” every massacre against the people and against the truth would be permissible.

      Of course, these “prominent” figures enjoy protection by the president of Croatia.

       The mediocrity Croatia’s president who still enjoys the prime minister’s support is vast. But now they’re on the open with the treason of Croatia.

       And I “digress” here to sadly notice that Mesic, his gangster Cacic (HNS) as Mesic called him once, and most of today’s visible politicians in power or “opposition,” have had their roots not only deep in the communist system but also in the one that marked the young age of Croatia’s independence. They’ve had their lucrative business even in Croatia’s Ministry of Defense during the war (e.g. Mesic family’s “Cement” enterprise) (50% of the State budget was accorded to MOD at the time), and some highly positioned figures in “HDZ’s MOD” participated even in Mesic’s 1999-2000 electoral campaign (the late MOD’s Finance Dept Assistant Chief Branko Barisic). But the communist secret services didn’t have full control of Croatia… as now. Those who won the defense war under such circumstances: they’re genius indeed. And the secret of their genius lies in love for Croatia, freedom and true Croatia’s values.

       Back to the “exports” of Croatian “experiment” of justice…

      The only “firmness” Croatian political and public “prominent figures” have ever demonstrated unconditionally and continuously lies in their covering for communist and Serbian crimes.

       During the recent diplomatic scandal between Croatia and Italy, president Mesic attacked Italian president for bringing up the issue of communists’ post-WWII crimes against Italian minority in Croatia.

       Mesic first tried to justify it by “revenge” for fascist crimes (in the same way Serbian total destruction of Croatian Vukovar in 1991 was to be justified and devoted to the Jews by the Serbs – something even a Jewish author Alain Finkelkraut distanced from with indignation in Le Monde, 7 Oct 1998 - fr). As Mesic didn’t find a fertile soil in Europe for planting his seed of justice, he attempted to accuse  Italian president for “revenge” (revansizam). (Haven’t I been reminding us that the genuine communists are always speaking of their crimes when attacking the others). But Italy and Europe made it clear that Mesic was speaking to the anti-fascists, and Mesic withdrew. He wouldn’t make them guilty for communist crimes (former Yugoslavia) against them, like he did make guilty Croatians for recent Serbian aggression (defense) – his experiment failed. Mesic then offered to pay out reparations to Italy and asked for the account number to which the funds would be directed so to by some grace following his political debacle in Europe.

      The prominent Gjenero failed to request the right to secret negotiations for Croatian prime minister and his diplomacy on this occasion: PM Sanader  and his diplomacy were standing publicly for Mesic. Suddenly, they didn’t worry what European Union would think about Croatia’s entry into EU – they stand up only for protecting communist crimes.

       Yes, it is blatantly obvious now that they never showed fortitude in defending Croatia’s independence heroes from false accusations at the ICTY – under the pretext that the EU would be against Croatia. Which false myths their diplomacy has been spreading about Croatia’s heroes, for the EU to have such demands from Croatia?

       The fact is they continuously and jointly defend and cover for Serbian and communist crimes.  

      I, Croatian patriot and soldier, felt some strange satisfaction at this suspicious and obvious contradiction that Mesic and Sanader displayed in the clash with Italy: For once more, I hoped it would become obvious to everyone that in Croatia these same people still work to ruin, imprison and prosecute everyone serious who dare to speak up of Croatian victims of communism.

       En plus, Croatian journalist Domagoj Margetic, imprisoned to 3 months term in The Hague for disclosing Mesic’s treason (and Serbian and communist crimes, by the way), is also ordered 10,000 euros fine to pay. Mesic, together with Croatian government and the ICTY, managed to put him in prison instead of referring to his journalistic records and paying for damage to Croatians; but to the Italy he will pay, only to burry his hypocrisy as soon as possible. Of course I congratulate Italian president, government, and Italy for their response to Mesic, and the idea of Croatia’s joining EU becomes sympa to me for the first time. But I’m absolutely suspicious of Croatian politics of joining EU via Balkan unions that serve only to protect Serbian and communist criminals, and I’m ashamed of today’s Croatia’s president, government and whoever among our own made their rule possible in the new century. Europe, too, should beware of their “European” intentions.

       The treason of Croatia being so obvious, so-called elections being a farce where nearly all visible players are controlled by the same enemy, the same traitors or the same Gjenero’s “international powers” to which they bow (indeed, who they are?? Why secrecy…) – only the iron fence is missing so to hide the insults of democracy and anti-fascism as demonstrated in Croatian “democratic” experiment where the line between “democrats” and “communists” have never been thinner. Is that what they’re trying to re-establish in Croatia (“Balkan”) and export to EU…. It seems they don’t event try to deceive any longer – they act openly against Croatia… Why do they still occupy the positions of power and influence in Croatia??

       As we saw, the iron fence is falling apart again and again, despite “secret negotiations.” The “prominent” figures are falling back and seeking the refuge in the WWI period so to justify the ideologies, injustices and the crimes of the past century. All the ideologies of the past century failed, bloodily, but the crimes and injustices are still been incited…

       The way things go, we shouldn’t mind going back to the middle age or close, so to set the records straight. No secrecy.

       Gjenero and his “International powers” [secret, too?] might, for example, learn/teach the history lessons starting from La Vendée-Vengé : Le génocide franco-français (fr) before they tread the  judgment about Croatia and its right to reparations. Their “analytics” on Croatia have nothing to do with Croatia’s reality, unique geo-political circumstances or history. (That’s why Croatian history is still shrouded in Bolshevik/communist myths) But wouldn’t that be too much to ask from such “prominent” analysts, their secret-minded political favorites in Croatian governmental and presidential offices, their “secret witnesses” and “thoughtful and reasonable” diplomacy.  

       Italy has won its battle; Croatia is still to win its own. But with whom. God knows.

       Rise and fear not. (St. Mathew)

      http://voiceofcroatia.net/democracyblog.html

      Ivana Arapovic

       


    IVANA ARAPOVIĆ

         

        2007-03-11

        Javno o "tajnama" hrvatske diplomacije i politike

         

        (Hrvatska - 1. svj. rat ; Hrvatske majke - Ljudska prava ; Diplomatski skandal: Hrvatska - Italija ; Hrvatska - MKS/EU; Hrvatska, Ah Hrvatska...)

         

        LT, 04 ožujka 2007

         

        Absurd modernog doba: Hrvatska i najbolji hrvatski vojnici Domovinskog rata lažno su optuženi za "zločin" obrane svoje domovine, svojih susjeda i svojih domova.

         

        Hrvatski predsjednik i vlada ostaju mekušci - ako ne i zaštitnici -naspram zločina komunista, srbo-četnika i jugoslavenske vojske, što služi izokretanju povijesne istine.

         

        U tome su iskusni zahvaljujući komunističkom učenju, ali koliko god to tajili, prozirni su: to su uglavnom neprijatelji Hrvatske; u nekim blažim slučajevima, njihovu ukupnu politiku vode neprijatelji; te u najboljem slučaju surađuju s neprijateljem praveći nemoguće ustupke koji uništavaju Hrvatsku. U svakom slučaju, to je užas što zaziva istinsku katastrofu.

         

        “Hrvatska” podvojena diplomacija, koja se i dalje zasniva na komunističkim obrascima (sudeći po svemu što je dosad postigla), potajno kleči pred lažnim bogovima kako bi povukla hrvatsku tužbu protiv Srbije za genocid u Hrvatskoj prije nego je ista došla na raspravu pred Međunarodni sud o ratnim zločinima (Ivan Šimonovic). O tome bi raspravljala tajno - s kime? Sigurno ne s hrvatskim žrtvama.

         

        Evo naputka "jednog od najuglednijih hrvatskih političkih analitičara" Davora Gjenera (Jeli on ugledan stoga što promovira predsjednika Mesića i djeluje unutar pro-jugoslavenskih/pro-srpskih skupina kao što je “stina” u Splitu,  izvorno utemeljena preko Otvorenog društva G. Soroša?).

         

        Gjenero je ispucao svo streljivo komunističkog doba protiv Hrvatske, te traži opravdanje, iskupljenje i pokriće za srpske zločine sad u 1. svjetskom ratu. Ovako komentira neuspjeh bosansko-hercegovačke tužbe za genocid protiv Srbije (Srebrenica), dok se zalaže za povlačenje hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije (Vukovar, Škabrnja, Voćin, Dubrovnik...):

           

        "Meni se čini da je pozicija [da Hrvatska treba povući tužbu] koju u javnosti zastupa profesor Šimonović vrlo promišljena i razborita. Hrvatska se nalazi u ozbiljnim problemima zato što 90-ih godina nije funkcionirala kao normalno uređena pravna država. Mnogi su procesi koji su se tada vodili administrativno nedorađeni. Mislim da je u vezi ove presude vrlo važno istaknuti negativno iskustvo s kraja Prvog svjetskog rata, kad je dosuđivanje ratnih reparacija u Njemačkoj stvorilo osnovu za stvaranje fašističke većine. Iz ovog su razloga međunarodne vlasti nesklone određivanju isplate ratnih šteta", kaže Gjenero u razgovoru za Index.

         

        Možda Gjenero može objasniti zašto su Srbi za diplomatskim stolom nagrađeni za zločine s pola Bosne i Hercegovine unatoč vojnom porazu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (operacija Oluja), a hrvatsko stanovništvo u BiH palo kao nikad prije na tankih 10%!

         

        A o kojim to "međunarodnim vlastima" govori Gjenero, kad o "fašizmu"? Jedino su Srbija i Jugoslavenska vojska pokazali da se u današnje vrijeme služe fašističkim metodama u smislu u kojem je ovaj izraz poznat svijetu. (Vidjeti također Mit i stvarnost, McAdams)

         

        Gjenero se, ipak, zalaže za Srbiju. Po njemu, "isplaćivanje [ratnih] reparacija [Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj] išlo bi u korist radikalima," premda jedino u Srbiji većinsku stranku u vladi čini Srpska radikalna stranka.

         

        Tako Gjenero otkriva mehanizam izdaje:

         

        "Neki diplomatski procesi moraju se obavljati u tišini. Vlada ima pravo na tajne diplomatske pregovore, a isto pravo ima i predsjednik države. Vanjsku politiku treba voditi razborito i ustanoviti čvrsti kontinuitet tako da se ne mijenja kako se mijenja stranka na vlasti. Nije dobro potkurivati vatru i tjerati Vladu da se očituje o stvarima koje nije vrijeme iskazati. Dok su god rješenja još daleko, moramo Vladi ostaviti manevarski prostor", zaključuje Gjenero svoj razgovor za Index."

         

        Uistinu, hrvatska vanjska politika ostala je u svojoj biti ista kao komunistička/jugoslavenska politika - "kontinuirana."

         

        Vidi, vidi... Još od hrvatske neovisnosti, Gjenero i njegovi "međunarodni" suradnici traže transparentnost hrvatske politike u svim područjima, a vidi ih sad. Skrivaju se, taje.

         

        Na drugoj strani, aktivisti za ljudska prava optužuju čak i hrvatske majke (Bedem ljubavi) za rat u 90-tim jer su "izvlačile [ste] sinove iz jedne vojske [JNA] i slali u drugu [HV], niste mirotvorke i to je istina,  ustale ste protiv rata 1991 [srpske invazije na Hrvatsku] a niste zaustavljale rat 1995. [operacije oslobađanja Hrvatske - Oluju]" (Puhovski – na “conferenciji za poslijeratnu istnu” u Zagrebu na kojoj su sudjelovali čak i haaški tužitelji protiv Hrvatske). Udraga hrvatskih majki naravno traži pravdu protiv Puhovskog i njegovog dodavanja soli i uvrjeda na njihove još svježe rane.

         

        Jugoslavenska vojska i srpski četnici počeli su vojne napade širokih razmjera protiv Hrvatske po njezinu proglasu neovisnosti na prvim hrvatskim demokratskim izborima ranih 90-tih.  Hrvatske majke molile su za mir i za otpuštanje njihovih sinova iz JNA koji su se zatekli na služenju obveznog vojnog roka upravo u vrijeme izglasavanja hrvatske neovisnosti. Jesu li hrvatske majke trebale tražiti od svojih sinova da ostanu u neprijateljskoj vojski, prisiljeni napadati vlastiti narod i vlastitu domovinu u neprijateljskim tankovima, zrakoplovima i na prvim crtama bojišta? Absurd! Jugoslavenska vojska se - tajno, naravno - pripremala za napad na Hrvatsku puno prije početka rata (SANU), nadajući se da će pregaziti hrvatsku u par dana. Neke međunarodne vlasti dale su im zeleno svjetlo za to. (Vidjeti Anatomy of Deceit, kod J. Blaskovicha) Sad su i hrvatske majke krive što se Miloševićev đavlinji plan nije ostvario u cijelosti i što je Hrvatska oslobodila svoja okupirana područja 1995 (Oluja).

         

        Tako je sindrom hrvatske krivnje zaokružen, spreman čak i za izvoz? Jer u zemlji tako punoj krivnje, svako masakriranje naroda i istine je opravdano - ako to radi u Hrvatskoj, radit će bilo gdje.

         

        Naravno, "prominentne" osobe koje su ga izrodile uživaju zaštitu hrvatskog predsjednika i vlade.

         

        Mediokritet hrvatskog predsjednika koji svakako profitira na podrški hrvatskog premijera je golem. Ali sad su na otvorenom sa svojom izdajom Hrvatske.

         

        I ovdje ću napraviti "digresiju" kako bi se tužno prisjetili da su Mesić, njegov gangster Radimir Čačić (HNS) kako ga Mesić jedanput nazva, i većina današnjih političara, bilo na vlasti ili u oporbi, koji su vidljivi javnosti, imali duboke korijene ne samo u komunističkom sustavu, nego i onom što je označio rane godine hrvatske neovisnosti. (Zato Vesna Pusić i Mesić pokušavaju nametnuti Čačića kao šefa buduće koalicije SDP-a i HNS-a.) Za vrijeme rata, dobivali su profitabilne poslove čak i od hrvatskog Ministarstva obrane  (npr., "Cement" Mesićeve obitelji; MORH je dobivao pola državnog proračuna u to vrijeme), da bi neki visoko pozicionirani dužnosnici "HDZ-ovog MORH-a" izravno sudjelovali u Mesićevoj predsjedničkoj kampanji 1999.-2000. (npr., pokojni Branko Barišić, zamjenik načelnika financija pri MORH-u - počivao u miru.). Tako i Čačić danas dobiva profitabilne konstrukcijsko-renovacijske poslove od Ministarstva vanjskih poslova, gdje neki njegovi radnici čak i nisu hrvatski državljani, bez legalnog statusa boravka u Hrvatskoj! (Zašto je obustavljena istraga o tome?).

        U 90-tim, komunističke tajne službe nisu imale punu kontrolu Hrvatske kao sada. Oni što su pobijedili u domovinskom ratu u takvim okolnostima doista su geniji. Njihov genij je stvoren iz ljubavi prema Hrvatskoj, slobodi i hrvatskim istinskim vrijednostima.

         

        Natrag na "izvoz" hrvatskog "eksperimenta" pravde i krivnje…

         

        Hrvatska politička i javna "elita" te diplomacija bezuvjetno i kontinuirano pokazuje  su "čvrstom" samo kad pokriva komunističke i srpske zločine.

         

        Usljed diplomatskog skandala između Hrvatske i Italije, predsjednik Mesić napao je talijanskog predsjednika zbog podsjećanja na temu komunističih zločina poslije drugog svjetskog rata nad talijanskom manjinom u Hrvatskoj.

         

        Mesić je prvo pokušao opravdati komunističke zločine  “revanšizmom”: to je bila "osveta" za fašističke zločine (isto kao što su Srbi pokušali opravdati i posvetiti Židovima totalno uništavanje Vukovora 1991. - od čega se i židovski autor Alain Finkelkraut ogradio s indignacijom u Le Monde, 7. 10. 1998 - fr). Kako Mesić nije našao plodno tlo u Europi za svoje sjeme krivnje, pokušao je optužiti talijanskog predsjednika za revanšizam i sl.. (Koliko puta nas podsjetih da istinski komunisti uvijek govore o svom kriminalu kad napadaju druge!?) Ali Italija i Europa, šokirani Mesićevim izjavama, dali su na znanje Mesiću "da se obraća predsjedniku demokratske i antifašističke Italije" (D'Alema) i Mesić se povukao.  Od Talijana ne bi uspio napraviti "revanšiste" - od nevinih žrtvi krivce za komunističke zločine nad njima (bivša Jugoslavija), kao što je od Hrvata napravio krivce za srpsku agresiju (za hrvatsku obranu) i sve što je hrvatsko. Tako je Mesić ponudio platiti odštetu Italiji (35 milijuna dolara) zatraživši broj računa od Rima, nebili kupio nešto milosti nakon svog političkog debakla u Europi.

         

        Ugledni Gjenero je propustio ovom prilikom zatražiti pravo na tajne pregovore za premijera i njegovu diplomaciju: premijer Sanader sa svojom diplomacijom pokaza zube Europi u ime Mesića, Europa "nije informirana." Odjedanput im ne smeta što će EU misliti o ulasku Hrvatske u EU - odlučni su protiv EU samo kad je braniti komunističke zločine. (Sanader attacks Brussel only for Mesic - hr)

         

        Da, sad je užasno jasno da hrvatski političari i uglednici nikad nisu pokazali čvrstinu u obrani od lažnih haaških optužbi protiv hrvatskih heroja neovisnosti - pod isprikom da ne žele da EU osporava ulazak Hrvatske u EU. HSS (Friščić), također se junači tražeći od Mesića da istraje u sukobu s Italijom i EU-jom premda je Mesić osobno kriminalizao Hrvatsku (sve osim komunista) pred EU i MKS-om. Zašto istupaju protiv EU sada? Kakve je lažne mitove protiv hrvatskih heroja domovinskog rata hrvatska diplomacija širila po Europi da je ista slala tolike zahtjeve Hrvatskoj protiv njih?

         

        Činjenica je da oni dosljedno i združeno brane i pokrivaju samo srpske i komunističke zločine. Talijanski predsjednik nije to iskoristio protiv hrvatskih težnji za ulazak u EU, sukob je izglađen, ali sad shvaćamo zašto je hrvatski put u EU pun kontradikcija i spor: zbog Mesića, Sanadera i njihove diplomacije. "Ne žele revanšizam s Italijom" ali ga u Hrvatskoj još uvijek prakticiraju.

         

        Kao hrvatski patriot i vojnik, osjećam neobično zadovoljstvo zbog sumnjivih i otvorenih kontradikcija koje su Mesić i Sanader pokazali u sukobu s Italijom. Još jedanput vraća se nada da će svima postati jasno kako u Hrvatskoj isti ti ljudi rade na uništavanju, zatvaranju i progonu svakoga ozbiljnog tko se usudi progovoriti o hrvatskim žrtvama komunizma.  

         

        Štoviše, hrvatski novinar Domagoj Margetić, zatvoren na 3 mjeseca u Haagu zbog iznošenja istine o Mesićevoj izdaji (kao i o srpskim i komunističkim zločinima među inim), mora još platiti 10,000 eura za kaznu. Mesić, skupa s hrvatskom vladom i MKS-om, uspio ga je smjestiti u zatvor mjesto da je iskoristio njegove podatke i platio odštetu Hrvatima; ali Italiji će platiti, samo da bi što prije pokopao svoju hipokriziju.

         

        Najgore u svemu je to da su političari objasnili Mesićev europski ispad hrvatskim "domaćim problemima" a sad smo vidjeli na primjeru novinara Margetića koji su to problemi.

         

        Naravno, čestitam talijanskom predsjedniku, vladi i Italiji za njihov odgovor Mesiću, i ideja hrvatskog ulaska u EU prvi put mi je simpa. Ali absolutno sumnjam u hrvatsku politiku pridruživanja EU-ji preko Balkana na način da to služi jedino pokrivanju srpskih i komunističkih zločina, i sram me je zbog današnjeg hrvatskog predsjednika, vladu i diplomacije, i svih onih koji su im omogućili da budu na vlasti u novom stoljeću. Europa bi se također morala paziti njihovih "europskih" namjera. 

         

        Sad kad je izdaja Hrvatske tako očita, takozvani izbori obična farsa gdje su skoro svi vidljivi kandidati pod kontrolom istog neprijatelja, istih izdajica, ili istih Gjenerovih "međunarodnih vlasti" kojima se klanjaju (usitinu tko su oni, zašto tajnost?) - još samo željezna zavjesa fali kako bi se prikrile uvrjede demokracije i antifašizma u okviru hrvatskog "demokratskog" eksperimenta gdje je crta razdvajanja između "demokrata" i "komunista" tanja nego ikada. Jeli to žele vratiti željeznu zavjesu u Hrvatsku ("Balkan") i izvoziti je u EU... Izgleda da više i ne igraju toliko podvojeno nego otvoreno djeluju protiv Hrvatske, u korist komunista. Zašto još uvijek zauzimaju vladajuće pozicije u "demokratskoj" Hrvatskoj?

         

        Čim je Sanader preuzeo HDZ (krađom glasova na HDZ-ovim unutarnjim izborima), žalio se privatno kako ne može vjerovati većini ljudi u vlastitoj stranci. Zašto je onda preuzeo HDZ? Da ga dokrajči? Komu je onda vjerovao: zašto tajnost? - zato što Gjenero i "stina" to traže?

         

        kao što smo vidjeli, željezna zavjesa pada iznova i iznova, unatoč "tajnim pregovorima." "Prominentne" figure padaju u doba oko 1. svj. rata da opravdaju ideologije, nepravde i kriminal prošlog stoljeća. Sve ideologije najkrvavijeg, prošlog stoljeća su propale, ali njihov kriminal i nepravde još uvijek se potiču…

         

        Kako stvari stoje, ne bi trebalo uzmicati od povratka u srednji vijek, ili tu negdje, i srede povijesni računi, bez tajnosti.

         

        Gjenero i njegove (također tajne?) “međunarodne vlasti” mogli bi primjerice naučiti ili podučavati povijesne lekcije počevši od genocida u Francuskoj -  La Vendée-Vengé : Le génocide franco-français (fr) - prije nego što prosude o Hrvatskoj i njezinom pravu na odštetu. Ionako njihova "analitika" nema ništa zajedničko s hrvatskom stvarnosti, jedinstvenim geo-političkim okolnostima ni povijesti. (Zato je hrvatska povijest još uvijek zavijena u boljševičke/komunističke mitove.) Ali to bi možda bilo previše očekivati od tako "uglednih" analitičara, njihovih tajnovitih političkih favorita u hrvatskim državnim uredima, te "promišljene i razborite" diplomacije.

         

        Italija je dobila svoju bitku; Hrvatska tek ima dobiti svoju. Ali s kime. Bog zna.

         

        Ali žele ubiti hrvatske sinove i oteti im nasljeđe. (St Mathew, 21,33-46)

         


      IVANA ARAPOVIĆ

          2007-10-04

          Vlastodršci i Haag: Dogovor o izdaji!

          Nepravedna, praktično oslobađajuća haaška presuda četničko-jugoslavenskim ratnim zločincima nad Vukovarom, u kojoj se i hrvatski, vukovarski branitelji imenuju "optuženicima za ratne zločine" a Jugoslavenska (narodna) armija oslobađa krivnje i praktično legalizira u napadu na Hrvatsku, izaziva duboki osjećaj indignacije naspram tog suda i svim onima koji su mu se "bezuvjetno" klanjali.

          Samo se u vlastima ispranim komunističkom demagogijom mogla izdaja svog naroda staviti u službu nekog vanjskog cilja, pa bio to i u ulazak u EU. Politika hrvatske vlade i predsjednika, koja se krila iza ulaska u EU, ili danas radije NATO-a, gdje je hrvatska vojska dobra samo za Afganistan, ali ne i za Hrvatsku, može se danas kratko definirati na sljedeći način: "Ući ćete u EU kad vas ne bude kao Hrvata." Drugim riječima, "balkaniziramo EU, ne ometajte nas u izdaji." Ne samo izdaji Hrvatske, nego i Europe!

          Tako su stasali u nas "svjetski političari" koji su svoj strateški cilj definirali kao kadidaturu na izborima za Europski parlament.

          Naš strateški cilj je sudjelovati na izborima za Europski parlament 2009.", izjavio je hrvatski premijer Ivo Sanader. (AFP/SE Times, 15.4.2005)

          To je bio Sanaderov cilj, ali ne hrvatski, nego njegov osobni.

          Nakon svih zlouporaba vlasti od strane Sanadera i Mesića, teško je vjerovati da ih je danas haaško tužiteljstvo iznenadilo, ili iznevjerilo neki njihov dogovor o suradnji. Nakon svih akcijskih planova, koje bi provodili i dan-danas, jasno je i "nevjernim Tomama" da su hrvatske vlasti s haaškim tužiteljstvom mogle imati jedino dogovor o izdaji. Oni su odradili svoje, Haag ih sad ne štedi, zapravo im poručuje, "gazite dokraja, varajte i izdajite" ako hoćete ostati na vlasti i ući u Europski parlament, dakle pokupiti nagradu za izdaju.

          Sve svoje sposobnosti hrvatske vlasti su uložile u službu izdaje, naime, agresije u miru. Milošević ratom nije postigao što Sanader, Mesić i haaški sud svojom mirnodpskom nepravdom. Premda, teško je ovdje govoriti o miru nakon sve agonije koju su njihove nepravde i progoni proizveli u braniteljskoj, i cijeloj hrvatskoj populaciji.

          Teško je očekivati pokajanje od hrvatskih vlastodržaca, a još manje ispravljanje štete, ako je vjerovati povjesnim iskustvima, gdje agresor koji učini previše zla želi dokraja uništiti svoju žrtvu. Nevjernik ne vjeruje u snagu pokajanja. A Sanader i Mesić su bili u službi agresora koji je u vukovarskom slučaju opran od svih grijeha za neku tuđu, lažnu vjeru.

          Niti agresor ima moralne hrabrosti priznati pogrešku. A Sanader, svojevrsni agresor, i dalje tvrdi da je njegova "bezuvjetna" suradnja s Haaškim sudom bila ispravna, pravdajući se Tuđmanom, koji ipak nije slao na tone tajnih ili lažnih dokumenata u Haag kao Sanader i Mesić, a još manje svoje generale.

          Žalosno je da se na prostorima kojim je nekad hodao Toma Akvinski na vrijeme nije prepoznala i zaustavila izdaja na svim razinama hrvatskog društva. Vjerovalo se pro-jugoslavenskim i pro-komunističkim demagozima koji nikad nisu ni Titu javno osudili za zločine.

          Žalosno je da se nije prepoznalo zlo i dobro, i da se "sposobnost" hrvatskih političara, a tek haaškog tužiteljstva kojem su služili, nije mjerila kroz moralnu prizmu. Naprotiv, samo nemoral je bio kriterij "sposobnosti" za vladajuće pozicije.

          I dok se Mesić i Sanader prepiru tko će u New York, gdje po navici izdaju hrvatski narod, mjesto da ga zastupaju i brane, nek idu obadva, samo ne o hrvatskom trošku.

          I dok djeca naših srpskih progonitelja, kojima ovaj dvojac služi, poručuju, ohrabreni haaškom nepravdom, "Ponovit će se Ovčara", Hrvatima bi svi solili pamet o tome kako odgajati hrvatsku djecu.

          A sol zemlje hrvatske je ipak Toma Akvinski koji je lijepo pisao, da bi i najnevjerniji mogli razlikovati zlo od dobra:

          "Vrlina je navika koja navodi na činjenje dobra. Navika se usmjerava ka dobrim djelima na dva načina: 1. Tako što se kroz naviku osposobimo za činjenje dobra, kao što kroz naviku korištenja gramatike stječemo sposobnost dobro govoriti; (...) i to vrijedi jednako za druge grane znanosti i umjetnosti. 2. Drugi način [ili smisao] se sastoji u tome da navika ne proizvodi samo sposobnost za dobra djela nego omogućava da se ispravno koriste te sposobnosti: tako se pravdom postiže ne samo dobra volja za pravedno djelovanje, nego i to da se djeluje pravedno. (...) Jedino za čovjeka s navikama u ovom drugom smislu [što se naziva moralnim vrlinama/vrijednostima] može se jednostavno i nedvosmisleno reći da radi dobro i čini dobra djela. (...) Suprotno tome, navike u prvom smislu [koje nazivano intelektualnim vrijednostima] uopće nije moguće nazvati vrlinama, zato što po njima samim djela ne postaju dobra, izuzev ako postoji određena sposobnost da ih se učini takvima, te stoga što niti ne osiguravaju dobro u absolutnom smislu onome koji ih posjeduje."

          "Obzirom da se svaka vrlina definira u odnosu na dobro, za naviku se kaže da je vrlina u obadva smisla, kad stvara sposobnost za činjenje dobra, i kad ta sposobnost također donosi dobro djelo. A upravo ovo potonje, kako rekosmo, odnosi se isključivo na navike koje se odnose na afektivni dio jer odatle, iz naše duše, dolazi korisnost sve naše moći i navika."

          Dakle, što još čekati od Sanadera i Mesića, koji i dalje spašavaju jedino Haaški sud.  A u Haagu, pravda služi nemoralnom agresoru i njegovim nedjelima, čemu je Vukovar još jedna potvrda. Sposobni su za zlo, priznat im se mora, ovi hrvatski političari. Može to svaka pro-četnička ili pro-komunistička bitanga...

          Ivana Arapović,                                                   http://voiceofcroatia.net

           


        IVANA ARAPOVIĆ

            2007-10-13

            Samo nam je falio još KGB

            Do jučer nam je predsjednik Mesić trubio i dubio u približavanju Rusiji, u nekim se «Rusko-hrvatskim klubovima» našla sva vitalna hrvatska industrija od naftne (INA), brodogradilišne, farmaceutske (Pliva), prehrambene (Podravke) i tako redom, uključujući i financijski sektor. Sad mu «prijeti» neki «bivši general KGB-a».

             

            Čovjek kojeg je Zapad proslavio kao «demokrata» sastaje se i s Ahmadinejadinom a Zapad ni da trepne. Moramo se prisjetiti i da je upravo premijer Sanader pri susretu s predsjednikom Bushom slao pohvale i čestitke predsjedniku Mesiću, da zapadni svijet dobro čuje za Mesićeve «zasluge» koje jedino nama Hrvatima nisu čista posla jer redovito uzrokuju katastrofalne paradokse i enigme na uštrb same hrvatske opstojnosti.

             

            Međutim, navodne prijetnje Mesiću od KGB, kojem se on toliko gledao približiti, treba izbliza pogledati i pravno ispitati može li sebi Hrvatska priuštiti takve «velikaše» koji su s «vragom tikve sadili» - da ne puknu opet samo Hrvatskoj o glavu. Može li naime Hrvatska biti dio mutnih poslova svojih «državnika» koji odavno ne služe vlastitoj državi, a samo đavo zna komu služe.

             

            Prvo, navodno je Mesić dobio «prijetnje» zbog generala Zagorca, da ga ostavi u miru. Potom u medijima nađemo i pismo u kojim nema nikakvih prijetnji. Par dana kasnije najavljuje se neka «tajanstvena žena» koja će dokazati da je gen. Zagorec čist k'o suza, i potom je državne službe uhite jer je navodno ometala istragu protiv generala Zagorca. Za istu tu ženu hrvatski mediji pišu da je konobarica čiji je suprug tužio sv. Oca Papu i obitelj Bush za neko «blago Svetog Graala».

             

            Sve skupa, sve je ovo krajnje neukusno, makar se radilo samo o lošoj filmskoj produkciji. Ali sve se to događa Hrvatskoj – u živo. Ne zaboravimo da je Mesić svoje protivnike znao nazvati i «mrvičarima» koji se bore za neki svoj udio u plijenu, pa se može zaključiti da je on zgrabio veći, u čemu mu je pomogao i premijer Sanader podrživši ga u svakom skandalu.  

             

            U nizu parodoksalnih, po hrvatsku opasnih igara, hrvatska javnost više ne uspijeva razabrati dobre od zlih junaka, ali sigurno ne želi imati posla s tim «mafijaškim obračunima» jednog predsjednika koji je donedavno obećavao približavanje Rusiji, a danas zapomaže o nekim lažnim prijetnjama. To su njegova nečista posla, i sigurno ih ne bi trebao voditi s državničke razine ni u jednoj normalnoj državi.

             

            Ipak, i Mesićev «progonitelj», «KGB», djeluje pozitivnije od hrvatskih figura i zaslužuje više poštovanja od hrvatskih «velikaša» koji su svagdje tražili gospodare a danas se hrvatskoj javnosti žale da im isti ti gospodari prijete.

              

            Da su gori hrvatski «velikaši» od KGB-a, govori i činjenica je KGB vjerno surađivao s Ruskom pravoslavnom crkvom i promicao ruske i pravoslavne interese u svijeti, dok hrvatski izdajice napadaju Katoličku crkvu i gledaju je iskompromitirati u svakoj prilici i neprilici.

             

            Rusi su neskloni Haaškom sudu, a podržava ga eto Zapad da bi se danas američka državna tajnica Condoleezza Rice žalila da je u Putinovim rukama «prevelika koncentracija moći».

             

            Agresija na Hrvatsku vodila se i jugo-četničkim parolama «ovdje je Rusija» pa više stvarno nije jasno jesu li hrvatski zapovjednici Oluje i sama operacija Oluja, te Hrvatska, izdani u ime Mesićevih službenih najava «približavanja Rusiji» ili «prozapadnih» Sanaderovih «lociranja», «uhićenja», «transferiranja» Haagu uz čestitke «Zapada»!

             

            Znači li to da će sutra hrvatskom predsjedniku «prijetiti» Ahamadinajed i Condoleezza Rice? Može li si Hrvatska priuštiti takve «predsjednike»!?

             

            Jasno, hrvatski su «velikaši» odgovorni za državnu izdaju, ma za koga taj zločin izdaje počinili. Ako još za to nema pravog suda, ipak su dužni dati ostavke i svoje prljave račune izgladiti izvan hrvatskih državnih ureda, ako ih još možemo nazvati «državnim», mjesto što na sav glas zapomažu pred hrvatskom javnosti, kako im prijeti «general KGB-a»... I upravo nažalost, opet lažu.

             

            Valjda je to znak panike, naime da su se i hrvatski «velikaši» našli pred zidom, gdje više ne mogu mijenjati kape kao što mijenjaju tuđe gospodare, a nemaju se više na koju stranu okrenuti jer su izdali sve što su imali izdati, i na sve strane se iskompromitirali. A pogotovo su iskompromitirali Hrvatsku za što još nitko ne snosi odgovornost.

             

            A «blagu svetog Graala» dobro će se nasmijati sva braniteljska «sirotinja» iz Domovinskog rata, jer istinski se vojnik nikad nije bogatio kroz vojnu povijest.

             

            Ono što čini hrvatskog vojnika vojnikom i pobjednikom, pravedan je cilj, a ne blago, bilo to i «blago svetog Graala». Nema tog blaga za koji se može život onako nesebično položiti na Oltar Domovine, kao što je činio hrvatski vojnik, te  pobijediti treću ili četvrtu vojnu silu u Europi, poput jugo-četničke. A nema  ni tog blaga za koje se hrvatskim vlastodršcima mogu oprostiti njihove izdaje i prijevare. Bilo bi šteta da Mesić i njemu slični polože račun KGB-u ili komu drugome prije nego hrvatskoj javnosti i hrvatskoj državi.

             

            Teško je povjerovati da sve to uistinu događa u Hrvatskoj, u stvarnosti, i ne navijati kao u filmu, «Naprijed KGB!» - da se zaokruži paradoks.

             

            Ivana Arapovic

             




          Izvješće o blagoslovu spmen križa u Čukovcu kod Ludbrega

          2011-11-28

          http://verusblog.voiceofcroatia.net/?p=2337

           

          Vukovar betrayed once more

           

            Vukovar has become lately an electoral theme but recordings of F. Tudjman’s conversations on the subject seem to excite many. Vukovar is said to be betrayed, but those who persisted with this point, disappeared… And now this “report” on Vukovar by some “Mishka Gora”, on Croatian pages appears? (Herehttp://croatianchronicle.com/ccn/life/twenty-years-after-the-fall-of-vukovar)

            Indeed, the author would have do a better service to the world if he continued his studies and composed an article with some structure and clarity. He probably considers himself a hero. Otherwise, it does confirm that some had a lot of fun in Serbia, yet, his statement that “Serbian nightlife was breathtakingly sophisticated” is indeed brutal; he discribed himself in what consisted that “sophistication” that took his breath away!

            And Croats in the US have nothing to say?

            Among tens of thousands of victims, he hasn’t much to praise himself of, one cannot decipher from his article anything so human, really, other his drinking and partying and hate of everything.

          What have WWII and Jews have to do in this article – if the author is so young. Yet he felt as in WWII, he says? Which is why Croatian Chronicle features this? US Croatians will publish anything from Jewish extreme right or International left, as soon as it mentions Nazi? The “eye for eye” in Jewish religion doesn’t complement well their “cry” for Vukovar.

            Let’s get to the point of “Mishka Gora”: “Locals couldn’t even telephone their relatives a few miles away in Croatia to tell them they were still alive, let alone how they were faring, as telephone lines were cut between Croatia and Serbia.”

            He’s talking of Vukovar? And telephone lines between Croatia and Serbia, of which victims in Vukovar he’s talking – Serbian? Unles, for him, Vukovar is in Serbia.

            Wonder why Florence Hartman got a reply that the ICTY didn’t want to persecute Serbs for Vukovar because the reports were unclear and it wasn’t known of which civilians they were talking  (I spotted briefly her argument with the ICTY inthe Hague who issued an arrest order against its former collaborator).

            But, now, when Croatian Chronicle promotes such confused articles and “reports”, what to say about the ICTY?

            How “sophisticated” the author is, read him, please: “The way he saw it, the Croatian soldiers were tense and on edge, understandably frustrated at being in sight of their homes that had been occupied by the enemy for almost two years.  Most of them hadn’t enjoyed the company of a woman for at least three months, and John quite seriously thought that my getting out of the car would start World War III.  If they tried to rape me, John explained, he would intervene and get himself shot in the process, we’d probably both end up dead, and both our governments would respond in force.”

            Croatian soldiers in Vukovar zone would “rape” those guys? And those “racists” who are known for “loving gays” (we’re speaking of propaganda in the war time), and whose destroyed Vukovar was offered by the Serbs to the Jews as a gift (Alain Finkelkralt testimony)? And Croatians publish it proudly?

            Vukovar has been betrayed once more; not only by Tudjman and HDZ in 1991. What a shame to distribute this… Yet, it’s telling of many things – thanks.

          Ivana Arapovic

          http://voiceofcroatia.net