zajedničko sječanje na žrtve
SLOVENIJA - HRVATSKA



2010-01-18

2012-10-24

20121021-Osvrt na komemoraciju žrtvama grobišta

Tezno u Mariboru

Molitva za žrtve poratnih likvidacija

       U organizaciji Hrvatske katoličke misije bl. Alojzije Stepinac iz Maribora održano je u nedjelju, 21. listopada 2012. godine, molitva i sjećanje na žrtve poratnih likvidacija pogubljenih u poratnim danima Drugog svjetskog rata na grobištu Tezno, a tom je prilikom misu je u crkvi Sv. Alojzija Gonzage na Koroškoj cesti predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak.

          U organizaciji Hrvatskog žrtvoslovnog društva prema Mariboru je tog jutra krenula jedna hodočasnička skupina koju je predvodio potpredsjednik Željko Tomašević, a s polaskom u 7,30 iz Varaždina je put Maribora pošao autobus koji je vozio članove „katedralnog zbora“ Varaždinske biskupije. Hodočašću su se priključili i članovi Društva za obilježavanje grobišta iz Varaždinske i Međimurske županije, a putem prema Mariboru u Cestici su se priključili i župljani župe Križovljan (Marija i Stjepan Borak, Boris Veselnik i Franjo Talan). Autobus je na stajalište u Cestici prispio oko osam sati, a na putu prema granici zastavili smo se kod pekare Petra u Babincu gdje smo preuzeli stotinjak toplih cestičkih klipića. Naravno ponijeli smo i vino s Falinić Brega, a tu je bio i „orehovec“, pripremljen po receptu vlč Vlade Boraka, kojeg smo hodočasnicima ponudili tek po dolasku u Maribor.  Kako su mi poznate lokacije grobišta uz Dravu, na tom dijelu našeg putovanja, grobište „Križara“ u Lovrečanu, grobište Pruh po dolasku u Sloveniju te grobište Borl, istočno od istoimenog dvorca, hodočasnike sam upoznao s tom tragedijom poratnih zbivanja, a nakon prelaska dravskog mosta izmolili smo krunicu, te nas je potom s nedjeljnim programom upoznao naš vođa puta Ivan Jaklin.

 

Dobrodošlica dušobrižnika Misije, vlč Marka Zadrvca i blagoslov barjaka

U Maribor na Korošku cestu stigli smo oko pola deset te krenuli prema crkvi. Na početku  mise sve prisutne pozdravio je vlč Marko Zadravec, dušobrižnik u Mariboru: - Draga braćo i sestre. Dragi hodočasnici, sudionici Molitvenog dana od srca vas sve skupa pozdravljam. Danas na 29.-tu nedjelju kroz godinu koja je ujedno i misijska nedjelja radostan sam da zajedno s vama mogu pozdraviti preuzvišenog gospodina mons. Josipa Mrzljaka, biskupa varaždinskog koji je današnje nedjelje predvoditelj našeg misnog slavlja, a nakon svete mise pridružit će nam se zajedničkoj molitvi na groblju Dobrava u Memorijalnom centru.

Osobito mi je zadovoljstvo među nama pozdraviti vlč. Janeza Lesiku, kancelara i tajnika Mariborske nadbiskupije koji nam dolazi u ime mariborskog nadbiskupa mons. Marijana Turnšeka, kao njegov delegat. Ujedno pozdravljam braću svećenike: mog predčasnika vlč. Anđelka Koščaka, rektora Bogosl. sjemeništa u Zagrebu sa bogoslovima, vlč. Marka Štefanec, tajnika varaždinskog biskupa. Pozdravljam i vlč. Mile Miljka, svećenika u miru, prijatelja naše misije. Vlč. Dragu Domitrovića iz Duge Rese… Pozdravljam Zbor varaždinske katedrale zajedno sa članovima varaždinskog katedralnog zbora Chorus Liturgicus koji će svojim pjevanje uzveličati ovu svetu misu.

Pozdravljam gospodina Marina Žužula iz Ljubljane, veleposlanikova delegata, dr. Šimu Ivanjko, počasnog hrv.konzula u Mariboru,.Gospodina Petra Antunovića iz Ljubljane, predsjednika Saveza hrvatskih društava u Sloveniji…Pozdravljam predstavnike Hrvatskog žrtvoslovnog društva i braniteljskih udruga iz Domovinskog rata. Pozdravljam sve hodočasnike ovdje iz Maribora, Velenja, Varaždina, Zagreba i ostalih mjesta.

Nakon pozdravnih riječi misu je započeo, a s njime su koncelebrirali spomenuti svećenici. Skladnim pjevanjem misno slavlje uzveličao je Zbor varaždinske katedrale koji je na orguljama pratio Višeslav Jaklin.

Potkraj mise, nakon popričesne molitve dušobrižnik Zadravec zahvalio je biskupu Mrzljaku na predvođenju misnog slavlja i posjete Misiji koja će u ovoj Godini vjere ohrabriti članove da ustraju u vjeri, nadi i ljubavi kako u Mariboru tako i u Velenju te pozvao okupljene na misu koja će se u mariborskoj crkvi sv. Aoljzije Gonzage služiti  18. svibnja 2013. godine s početkom u 16 sati povodom održavanja Druge smotre saveza hrvatskih društava u Sloveniji.

U ime Hrvatske katoličke misije Maribor biskupa je pozdravio Mato Čerkezović i poklonio mu prigodni dar kojeg je u znak pažnje uručio i generalnom vikaru Mariborske nadbiskupije vlč. Janezu Lesiki, kao i vlč. Anđelku Košćaku, koji je bio prvi dušobrižnik Misije, a potom je biskup Josip Mrzljak blagoslovio barjak misije koji u sredini ima lik blaženog Alojzija Stepinca, zaštitnika misije.

 

Komemoracija i molitva na groblju Dobrava

Nakon mise ušli smo u autobuse i uputili se natrag prema Varaždinu, odnosno na groblje Dobrava, u predgrađe Maribora, gdje se nalaze posmrtni ostaci žrtava ekshumiranih kod gradnje auto ceste koja prolazi „Tezenskim gozdom“. Nasuprot ulaza na groblje parkirali smo autobus i pričekali dolazak ostalih te smo se u procesiji uputili do mrtvačnice i spomenika gdje je održana s početkom u 11,30 komemoracija i molitva. Okupljene sudionike odavanja počasti pozdravio je vlč Marko Zadravec, dušobrižnik: - Dok stojimo na ovome mjestu u ušima i srcu nam ponovno odzvanjaju riječi proroka Izaije kojeg smo čuli u današnjem prvom čitanju na svetoj misi: „Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.“ Ove riječi možemo izreći i za sve one koji su ovdje pronašli svoje posljednje ovozemno počivalište. I oni su poput Izaiinog sluge opravdale sebe i uzeli krivicu onih koji su ih poslali u smrt. Ali zbog patnje duše svoje vidjeti će svjetlo i nasititi se spoznajama njezinim. Kao vjernici pouzdajemo se u božje milosrđe i vjerujemo da svi oni koji su pali da su pronašli svoj mir u gospodinu: pravedni opravdavši sebe a krivci opravdani onima koji su bili pravedni. Sa željom da nikada više čovjek ne postane čovjeku vuk, molimo da dobri bog blagoslovi živote i patnju onih koje više nema među nama, a nama da snagu i milost da živeći pravedno i pošteno opravdamo žrtve onih koji su nevini otišli...Pokoj vječni daruj im gospodine, počivali u miru Božjem...

Prigodnim govorom, nazočnima su se obratili dožupan (dogradonačelnik) grada Maribora  Milan Mikl, izaslanik veleposlanstva Republike Hrvatske u Ljubljani Marin Žužul, a u ime Mariborske nadbiskupije prisutne je pozdravio kancelar vlč. Janez Lesika. Potom su uslijedile recitacije koje su izrekli; Šimo Lukić - „Žrtvama stradanja Bleiburga i Maribora“ i Marin Škarica - „Palim svijeću“ autora Ivana Tolja.

Potom su uslijedile molitve vjerskih zajednica koju je započela duhovnica Evangeličke crkve Violeta Vladimir Mesarić,  te nakon nje imam Islamske zajednice Zinaid Mahmutagić, a molitvu za pravoslavne vjernike predvodio je Savo Kosojević iz Srpske pravoslavne crkve. 

 

Neki i dan danas žele prešutjeti i grobove i zločine

U završnom dijelu komemoracije molitvu je predvodio mons. Joasip Mrzljak, a u prigodnom nagovoru rekao je: - Ovih dana uoči blagdana Svih svetih i Dušnoga dana pohađamo groblja, mjesta gdje počivaju zemni ostaci naših pokojnika, naših roditelja, prijatelja, znanaca… Na groblju obično zastajemo i molimo, te palimo svijeće na grobnom humku ili na uređenoj grobnici iznad koje je križ ili spomenik s imenom i prezimenom pojedinoga pokojnika, godinom rođenja i smrti, možda i zanimanjem kojim se bavio na zemlji.

Ovdje smo danas okupljeni na mjestu gdje počivaju zemni ostaci mnogih pokojnika. Neću spominjati nikakve brojke jer da je i samo jedna osoba, dostojna je našega sjećanja i naše molitve. Rado bismo čuli imena onih čiji zemni ostaci ovdje počivaju. Znamo da je to nemoguće, ali vjerujemo da su njihova imena zapisana u knjizi života. Mi svoje pokojne obično upisujemo u Matičnu knjigu umrlih, upisujemo datum i mjesto smrti, također i uzrok smrti i vjerskoga službenika koji je vodio molitvu na oproštaju. Dragi naši pokojnici, koji ste ovdje stradali negdje u proljeće i ljeto 1945. godine, o vama nemamo te podatke. Ne znamo datum vaše smrti, ne znamo koliko ste imali godina. Znamo po iskopanim kostima i nekim predmetima da su neki od vas bili vojnici, neki su bili djeca, među vama bilo je žena, pronađeno je mnoštvo civilnih predmeta: križeva koje ste nosili oko vrata, krunica koje ste tih dana žarko molili, vjenčanih prstena kojim ste označili bračnu vjernost i jedinstvo, a mnogi od vas bili su nasilno rastavljeni i odvođeni u nepoznato. Mogli bismo za neke od vas upisati i uzrok smrti, jer su vam na lubanji rupe od metaka ili ste možda u nekoj „hudoj jami“ umrli strašnom smrću od gušenja i gladi. Tko je odgovoran za vaše stradanje, vašu smrt?! To je pitanje na koje već dugo i uzalud čekamo javni odgovor. Čini se da za taj strašan zločin nitko nije odgovoran. Odmah nakon zločina neki su se time hvalili, o tome pisali knjige ali u zadnje vrijeme od kada su vaše kosti progovorile i još uvijek govore pamćenje ih više ne služi. Neki i dan danas opravdavaju te zločine i ne žele ih priznati. Žele ih prešutjeti i zato vaše grobove nazivamo „prešućena grobišta“ ili slovenski „prikrita grobišća“. Ima ih puno po Sloveniji i Hrvatskoj, a mi se sada nalazimo možda na najvećem u Teznom pokraj Maribora. Ovdje su mnogi zauvijek ostali vraćajući se iz Bleiburga prema hrvatskoj granici, prema Macelju kraj Krapine gdje su opet mnogi završili svoje zemaljsko putovanje. Oni koji su proživjeli taj, kako ga nazivamo, Križni put nisu se jedno vrijeme usudili ni pisnuti o strašnim zločinima. Mi koji smo tada bili djeca ili smo se tek rodili desetljećima nismo ništa znali o vama. Znali smo samo da nam nema oca ili majke, brata ili sestre ili nekoga od rodbine jer kako su nam neki govorili: „oni su u ratu nestali“. Mjesta na kojima ste pokopani bila su strogo čuvana tajna. Ako bi se netko i usudio o tome nešto govoriti i on bi brzo „nestao“. Ta komunistička „sloboda“ dugo i predugo je trajala, a u nekim svojim dijelovima i članovima do dana današnjega. O tome ni „istraživačko novinarstvo“ ne voli ili možda po nečijem nalogu ne smije istraživati. Osim časnih iznimaka, to je i danas poput vaših grobova „prikrivena tema“. No, mi smo danas ovdje jer vas nismo zaboravili i jer želimo za vas moliti. Donijeli smo svijeće koje označavaju svjetlost i raspršuju svaku tamu. To je Kristovo svjetlo, svjetlo Njegove riječi koje razotkriva svaku laž, donosi Istinu i neprestano svijetli. Malo prije čuli smo riječi sv. Pavla: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubine ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.“ Da, ništa nas od vas neće moći rastaviti. Mi ćemo u duhu biti s vama i za vas moliti. Mi ćemo dolaziti na vaša grobišta. Ona su sve manje prikrivena zahvaljujući naporima mnogih hrabrih i časnih ljudi koji usprkos mnogim preprekama istražuju i obilježavaju mjesta gdje počivaju vaši zemni ostaci. To je časna zadaća civiliziranoga i poštenoga društva koje mi želimo graditi i u Hrvatskoj i u Sloveniji, a zajedno danas-sutra u Europi, koja nam svojim deklaracijama o osudi totalitarnih sustava pokazuje put napretka jednoga humanoga društva. To želimo i na tu nakanu se danas molimo. 

Po održanoj molitvi zapaljene su svijeće kod mjesta ukopa dijelom ekshumiranih žrtava grobišta Tezno, a pjesmom Milost koju je izveo Varaždinski katedralni zbor završila je ovogodišnja komemoracija koju je i ove godine organizirala Hrvatska katolička misija u Mariboru.

Potom smo se uputili prema restoranu „Tam“ gdje je po povoljnoj cijeni organiziran ručak, a nakon ručka izmijenili smo nekoliko misli i ideja o daljnjim aktivnostima na utvrđivanju žrtava Drugog svjetskog rata i poraća i obilježavanju još neobilježenih grobišta (prisutni Anita Blažeković iz Bjelovara, Josip Kolarić – Međimurje ….. ).

 

Posjet Marijinom prošteništu Ptujska Gora

 

Na povratku prema Varaždinu posjetili smo Marijino svetište Ptujska Gora, kojim od 1937. godine upravljaju franjevci konventualci (minoriti), trebali su s nama ići i hodočasnici iz Zagreba, ali su na putu prema Kidričevu odustali. Naime iz Maribora je najbliži put preko ovog gradića, ali je kod pokušaja prijelaza pruge odnosno podvožnjaka,  autobus bio previsok, odnosno podvožnjak prenizak te smo se moral okrenuti. Mi smo krenuli prema Ptuju te na odvojku za Majšperk krenuli prema Ptujskoj Gori. Tu smo stigli oko pet sati te smo zamolili svećenika u sakristiji da nas kroz par riječi upozna sa svetištem i poviješću crkve, a dok se svi okupimo vrijeme smo iskoristili za molitvu i pjesmu.

 

Kako smo još uvijek očekivali dolazak grupe iz Zagreba dvadesetak minuta iskoristili smo za pjevanje marijanskih pjesama koje je pjevao katedralni zbor iz Varaždina, a zahvaljujući susretljivosti čuvara svetišta na raspolaganje smo dobili i orgulje tako da je naš voditelj hodočašća Ivan Jaklin, orguljaš župe Sv. Nikole Varaždin, mogao zbor pratiti sviranjem na orguljama. Kako se "Zagrepčani" nisu pojavili pater Gaudencije Skledar  (1937.), župnik župe Ptujska Gora upoznao nas je s poviješću Crkve i župe .... , a saznali smo kako je dobio i redovničko ime ....

 

U novicijatu je bio na Cresu, a pater Gaudenijce Golub je prethodno od poratne vlasti ubijen na Ptuju, te je tako „oslobodio“ ime za našeg nedjeljnog domaćina....

 

Tako je eto i naše hodočašće u Maribor, žrtvama grobišta Tezno povezano s žrtvama progona Crkve,..  konventualaca na Ptujskoj Gori , mogli bismo reći da je tako naše hodočašće prešlo u  hodočašće koje bismo moglo nazvati "stazama mučeništva".

 

Puni dojmova u Hrvatsku smo se vratili oko 19 sati. U magli smo ujutro krenuli, a po magli smo se na večer i vratili. IZ Međimurja komemoraciji su prisustvovali Barbara Turk,  Marijana i Josip Kolarić, Josip Sermek i Nada Herman, a s nama je bila i Lidija Vukalović te članovi zbora Franjo Črep i Stanko Lazar.

 

Za domoljubne medije u Hrvatskoj i Svijetu Zapisao i fotografije pripremio Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava osnovanog u Varaždinu 20. rujna 2000. godine, voditelj Istraživačkog središta Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Sabora RH, za Varaždinsku županiju, od 1997 do njena ukidanja  

 

Priložene fotografije

1        Dio od 1 do 4 - Misa u crkvi Alojzija Gonzage u Mariboru

2        Dio 5 do 12 - groblje Dobrava

3        Slika 13 spomen na grobištu Tezno snimljen 2010. godine 24. 10.

4        Od 14 do 17 – Ptujska Gora