Povodom obilježavanja sedamnaeste godišnjice stradanja hrvatskih branitelja Domovinskog rata poginulih 9

      2008-11-19

       

      Sjećanje na hrvatske branitelje i žrtve stradale u obrani Vukovara

       

                U subotu, 08. studenoga, u pet sati, 140 ljudi, stanovnika viničke općine krenulo je u zajedničkoj organizaciji Općine, Udruge branitelja i Košarkaškog kluba Vinica  u posjet Vukovaru, a cilj putovanja bio je posjetiti Jarminu, groblje u Vukovaru i Spomen-dom na Ovčari.  Posjet Vukovaru održan je povodom obilježavanja sedamnaeste godišnjice stradanja hrvatskih branitelja Domovinskog rata poginulih 9. studenoga na Vukovarskoj bojišnici kod Karađičeva, a koji su poginuli u pokušaju probijanja neprijateljskog obruča oko grada u kojem su srpski osvajači, četnici i JNA držali Vukovar i naselja istočnog dijela Hrvatske.

            Put nas je vodio auto cestom prema Zagrebu i onda prema Županji, a u Jarminu smo došli oko deset sati. Tu su nas, na objektu streljane lovačkog društva, dočekali predstavnici općine, načelnik Andrija Draganić, i Vladimir Klarić, potpredsjednik Vijeća općine Jarmina.  Položeni su vijenci kod spomenika poginulim pripadnicima Policijske  uprave Varaždinske, a na spomeniku, na kojem u gornjem dijelu dominira križ ispod kojeg je otisnut hrvatski grb uklesane su riječi; U spomen na izgubljene prijatelje i suborce pripadnike Specijalne jedinice policije PU Varaždinske „Roda“ ubijenih od strane srbo-četničke ruke i JNA u selu Karađičevo 9. 11. 1991. godine prilikom proboja obruča oko Vukovara. Ispod natpisa otisnuta su imena poginulih pripadnika specijalne policije. Mladen Kasun 1964-1991, Zvonko Kardoš 1966 – 1991, Branko Kos 1964 – 1991, Željko Pongrac 1964 – 1991 i Vlado Štampar 1965 – 1991, nestao u akciji.

              Prvo je kod spomenika vijenac položio izaslanstvo općine Vinica, a nakon toga udruga branitelja Općine Vinica i to Stjepan Prikratki, Ivan Galović i Josip Tot. U spomen kolegi i suigraču Mladenu Kasunu vijenac su položili Damir Horvat i Vlado Korotaj koji su predvodili izaslanstvo košarkaškog kluba, a u spomen na branitelje Vukovara vijenac je kod spomenika u Jarmini položila obitelj poginulog Mladena i majka Ankica Kasun. Svijeće su zapalili brojni hodočasnici kao i članovi Udruge branitelja iz Petrijanca koji su se priključili Viničancima. 

           Nakon polaganja vijenaca prisutne je pozdravio načelnika Andrija Draganić, a dobrodošlicu gostima iz Vinice poželio je i potpredsjednik općine Vladimir Klarić. U Ime prisutnih domaćinima je na brizi na održavanju spomenika zahvalio načelnik općine Marijan Kostanjevec, a zatim je za uspomenu kod spomenika snimljeno i nekoliko fotografija.

           Na putu prema Memorijalnom groblju o pojedinim mjestima obrane grada Vukovara izvijestili su nas hrvatski branitelji Stjepan Jovan i Boris Veselnik, koji su kao pripadnici Policijske uprave Varaždin sudjelovali u obrani grada, a dolaskom na groblje položen je vijenac kod spomen križa, koji su položili Stjepan Prikratki, Stjepan Kovačić Grof i Marijan Kostanjevec, načelnik općine.  Od vodiča na Memorijalnom groblju saznali smo da se isto sastoji iz tri dijela, aleje poginulih hrvatskih branitelja, aleje umrlih hrvatskih invalida Domovinskoga rata i aleje civilnih vukovarskih žrtava iz Domovinskoga rata. Na četvrtoj strani, koja se nalazi iza spomenika visokog četiri metra koji je sagrađen u obliku otvorenoga križa čiji su krakovi postavljeni na sve četiri strane svijeta, simbolizirajući križ i žrtvu Vukovara nalazila se nakon zauzimanja grada od strane četnika i srpskih snaga 1991. godine najveća masovna grobnica u Europi nakon Drugog svjetskog rata u koju su osvajači grada pobacali 938 tijela žrtava koje su poubijali.  Nakon ekshumacije 1998. godine, masovna grobnica je obilježena s 938 bijelih mramornih križeva. Posjetitelji iz Vinice obišli su i grobove legendarnih zapovjednika obrane Vukovara,  generala Blage Zadre, legendarnoga zapovjednika Trpinjske ceste, kao i njegova zamjenika, umirovljenoga pukovnika Marka Babića. Na izlasku iz groblja mnogi su iskoristili mogućnost upisa u knjigu dojmova, a nakon izlaska s groblja bio je kraći odmor u kojem su se sendvičima, sokovima i ostalim pripremljenim napitcima već umorna tijela pripremila za posljednju etapu puta, posjetu Spomen  domu na Ovčari.

         Spomen dom na Ovčari nalazi se u dijelu hangara koji je bio u sklopu VUPIK-a, a u kojem su nakon zauzimanja Vukovara razulareni pripadnici raznih vojski maltretirali ranjenike iz bolnice i zarobljenike, civile. Spomen dom an Ovčari je jedno od najpotresnijih mjesta, a tu se u mraku, na pripremljenom izložbenom prostoru nastalom iz dijela hangara, na zidovima pojavljuju slike ubijenih žrtava koje su prošle kroz logor. Na zidovima je 261 fotografija, a među njima su 192 identificirane od ukupno 200 žrtava ekshumiranih iz masovne grobnice. Najmlađoj je 16 godina, a najstarija žrtva imala je 72 godine. Dvije žrtve bile su žene, od kojih jedna trudnica.

          O zločinu srpskih snaga koje su zauzele grad u brošuri Spomen-doma piše. “U hangaru su razulareni i pijani, uniformirani pripadnici JNA i paravojnih, četničkih skupina premlaćivali vukovarske zatočenike palicama za bejzbol, motkama, lancima, kundacima i drugim predmetima. Zlostavljanju su podlegla četiri zatočenika u samim skladištima (Kemo, Damjan, Željko i Siniša), a ostali zatočenici su u skupinama od 10 do 20 osoba odvoženi do jaruge, udaljene oko 900 metara od puta Ovčara - Grabovo. Tu su 20. studenoga 1991. ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu. Žrtve su bile uglavnom ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice.” Na Ovčari je ubijen i vukovarski novinar Siniša Glavašević. Memorijalni centar u hangaru na Ovčari uređen je kao trajni podsjetnik na te žrtve, žrtve Ovčare.

          U podu Spomen doma nalaze se  čahure, na sredini prostorije  u podu nalazi se pužno postavljena betonska spiralna staza koja vodi prema dnu, u koji kao da ulaze u vir imena 261 žrtve.  U stropu, gdje je ostavljen dio stare konstrukcije VUPIK-ova hangara za poljoprivredne strojeve, iznad spirale svijetli 261 zvjezdica, po jedna za svaku žrtvu. Uz zidove, u podu nalazi se uzak kanal koji je osvijetljen i prekriven staklom, na slami koja je po dnu kanala nalaze se predmeti koji su ostali iza žrtava. To su predmeti koji su s tijelima ubijenih hrvatskih branitelja i civila, pronađeni u masovnoj grobnici. Da su pogubljeni ranjenici i bolesnici, svjedoče i njihove pronađene stvari šipke fiksatori, krunice….

           Uređenje Spomen doma Ovčara financirao je grad Zagreb, a na otvorenju Spomen doma, 20. studenog 2006. godine, zagrebački gradonačelnik je rekao: Nema riječi koje mogu izraziti tugu zbog te neizmjerne žrtve, ali nema riječi koje mogu izraziti ponos što stojimo ovdje na slobodnoj hrvatskoj zemlji i na dostojanstven način se prisjećamo najmilijih i njihove patnje. Ovčara je hrvatski Auschwitz. Ovdje se umiralo za Hrvatsku. Ovdje se branio Zagreb. Stoga je obveza izgradnje ovoga doma najmanje što smo mogli učiniti. Nama je danas obveza da pomognemo živom Vukovaru i njegovim stanovnicima koji su nakon toliko patnje zaslužili život primjeren početku 21. stoljeća." - istaknuo je Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik.  Na otvaranju Spomen doma Ovčara bila je i potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor, koja je između ostalog rekla; - Žrtve nas obvezuju da budemo bolji i pitamo se što smo napravili za branitelje, njihove obitelji i Vukovar. Uvijek možemo napraviti više. Žrtve nisu zaboravljene i neće nikada biti zaboravljene. Ovčara je simbol stradanja, simbol svih masovnih grobnica, ima ih 143, ali i simbol hrvatske slobode."

             Iz Vukovara smo se puni dojmova vratili u večernjim satima, a grad i patnje koje je proživio Vukovar samo smo mogli jednim dijelom vidjeti. Zato su nam se stradanja ljudi dublje urezala u sjećanja, a ostaje nam da se s većim poštovanjem odnosimo i prema slobodi i samostalnosti u koje su živote ugradili brojni branitelje i žrtve stradale u progonima i same pomisli o hrvatskoj samostalnosti.

              Smatra se da je kroz razne srpske logore nakon zauzimanja grada prošlo više od deset tisuća Vukovaraca, pa ako već niste u mogućnosti posjetiti jedno od mjesta stradanja i tamo se pomolite za njihove, povodom godišnjice pada grada, 18. studenoga, ostaje Vam da zapalite svijeću u vlastitom domu, ili kod križa na groblju, a možda i na kojem mjestu gdje su ukopane nevine žrtve.

        Vukovar i Vukovarci, kao i hrvatski branitelji zaslužuju djelić Vaše pažnje.

           

      (zapisao nakon povratka iz Vukovara – franjo.t)

       

    VINIČANCI U POSJETI VUKOVARU