SIBINJ kod Slav.Broda

    SIBINJ kod Slav.Broda

     

    Isjek: Slobodna Dalmacija, NEDJELJA, 18. veljače 2001


    "Oca su mi jedne noći
    odveli partizani i nitko više
    za njega nije čuo
    "


    Iako se zbog poznatih razloga nakon rata dugo nije smjelo niti spominjati dogadjaje iz 1945. godine, medju Sibinjcima su kolale priče kako su svi ratni zarobljenici ubijeni na najokrutniji način. Spominje se tako da su "prijeki sudovi" čiji su suci bili upravo iz ovoga kraja donosili odluke po "kratkom postupku", a da su izvršitelji bili pripadnici partizanske jedinice koja je na ovo područje došla iz Srbije. "Osuđenici" su prvo bili skidani do gola, a zatim vezani žicom i strijeljani odmah iza Mjesnoga doma. Pretpostavlja se da je u to vrijeme ubijeno između 200 i 400 osoba a da su tijela nabacana u plitke rovove i prekrivena zemljom. Danas se na tom dijelu nalazi Osnovna škola, što sibinjski načelnik drži još jednim pokušajem prikrivanja zločina ondašnjih vlasti.
    Tomislav PRUSINA

    Isjek: Večernji list ČETVRTAK, 5. IV. 2001. stran 6
    U TRI DANA ISKOPAVANJA MASOVNIH GROBNICA U SIBINJU PRONADjENE KOSTI 31 OSOBE
    IZA ŠKOLE U SIBINJU STRATIŠTE ZA 250 NJEMAČKIH VOJNIKA
    Dosad iskopani ostaci upućuju na to da je rijeć o mladim muškarcima
    i da su strijeljani potkraj svibnja 1945.

    SLAVONSKI BROD. Nakon samo tri dana službenog iskopavanja masovnog grobišta iza zgrade škole u općinskom središtu Sibinju, pronađeni su ostaci 31 osobe, čime se izjave rijetkih očevidaca posve podudaraju u tome da je riječ o pravom vojničkom stratištu. Sibinjci s dužnom pozornošću prate rad istražnih organa, patologa i policije i s rezignacijom komentiraju kako je riječ o masovnom zločinu, o kojem se prije znalo, ali u proteklih 55 godina nitko nije htio ili smio govoriti.

                U iskopanom rovu, metar od temelja škole, na dubini od 40 do 80 cm pronađeni su kosturi muškaraca čiji su životi završilina neprirodan način, strijeljanjem. Sada se već javno govori da je na prostoru iza sibinjske škole potkraj svibnja 1945. poubijano, a potom u ranije iskopane polukružne rovove pobacano najmanje 250 vojnika njemačkih postrojbi. Naredba za službeni iskop grobišta izrečena je kada su 7. veljače ove godine, na početku gradnje buduće školske sportske dvorane, strojevi na površinu izbacili četiri ljudska kostura i osobne predmete.
    - Ovaj prvi iskopani rov predstavlja treću obrambenu linij u od partizana sa zapada i juga. No, njemački vojnici, među kojima je bilo i domobrana i vojnika drugih pripadnosti, izgubili su položaje i ubrzo su zarobljeni. Jedan od zarobljenika, danas Karlovčanin, priča nam kako su idućih dana po deset njemačkih vojnika, golih i ruku vezanih žicom, odvodili iza škole i strijeljali. Nitko točno ne zna koliko je vojnika poubijano, ali nedvojbeno je riječ o vojničkom stratištu. Taj očevidac ispričao je i kako se 30-ak takoder zarobljenih domobrana spasilo od smrti. Jednog su ih jutra, naime, izveli van i pitali tko je što po zanimanju, a potom su ih potrpali u kamione i odveli na rad u tvornicu vagona, današnji "Đuro Đaković", i željeznicu - rekao je jučer dožupan Šimo Đurđević, predsjednik Županijskoga povjerenstva za istraživanje sibinjskog grobišta.

    I jučer su uz kosture, pobacane jedan preko drugog, pronadeni osobni predmeti poubijanih vojnika, od umjetnih zubala, češljeva i vojničkih pločica do, primjerice, novčanika s kovanicom od petgroševa, sličicama i pramenom smeđe kose. Svekosti bit će u iduća dva dana složene u sanitarne vreće i pohranjene u dvoranu sibinjskog mjesnog doma. Nakon toga, bit će iskopana još dva usporedna rova, a sondiranjem okolnog terena utvrđeno je da se ostaci ubijenih vojnika nalaze i ispod površine nogometnog igrališta.


    B. Gajdukov





    2008-03-31

    Zaboravljene sibinjske žrtve


    Prije 70 godina jugoslavenski žandari u Sibinju 1935. godine ubili su devetnaestoricu nenaoružanih hrvatskih seljaka. Od tada te žrtve nazivaju sibinjskim žrtvama. Jedini živi sudionik tih krvavih događaja je 83- -godišnji Stjepan Ibrišimović. Ibrišimović je rođen u Sibinju 5. siječnja 1922. godine. Po zanimanju je ekonomist, a završio je i domobransku vojnu akademiju 1941. u Zagrebu. Osnovao je Hrvatski domobran 26. rujna 1990., a četrnaest dana kasnije i Hrvatski časnički zbor. Tim činom razbio je udrugu jugoslavenskih rezervnih vojnih starješina. Petnaestoga svibnja 1991. organizirao je odlazak u Bleiburg triju punih autobusa ispred crkve Sv. Petra u Zagrebu sa svećenikom msgr. Matijom Stepincem, koji je tamo služio prvu sv. misu.

    Koji je razlog tako okrutnoga ubojstva devetnaestorice seljaka iz Sibinja i okolnih sela?

    - Treba se podsjetiti da je godinu dana prije, 8. listopada 1934., u Marseillesu ubijen srpski kralj Aleksandar. Ubrzo nakon tog događaja iz Srijemske Mitrovice pušten je na slobodu vođa HSS-a dr. Vladko Maček. Tada se u mome kraju pojavilo veliko hrvatstvo. Pojavile su se trobojnice crven-bijel- -plavi, koje su nosile žene, i zlatni mačak, koji su nosili muškarci. Nešto prije stari sibinjski župnik Vinko Čajkovac otišao je u mirovinu i na njegovo mjesto došao je mladi župnik Mirko Gazivoda, podrijelom iz Podravine. U to vrijeme također je u mirovinu otišao i učitelj Miškatović i na njegovo mjesto je došao Marko Lepoglavec, isto iz Podravine. Dolaskom tih dvaju podravskih muževa u Sibinju je oživio hrvatski seljak i hrvatstvo.

    A što je bio neposredan povod tim tragičnim događajima?

    - Oni su tada, na Sv. Valentina, 14. veljače, upriličili misu. Izmislili su Papinski dan. Na misi se skupilo mnoštvo svijeta iz Gromačnika, Slobodnice, Slatinika, Oriovca, Stupnika i svih drugih sela koja okružuju Sibinj. Naš novi župnik Mirko Gazivoda počeo je svoju propovijed riječima: "Draga braćo i sestre, ja sam vaš novi župnik. Ime mi je katolik, a zovem se Hrvat. Prvi puta u katoličkoj crkvi nastao je pljesak. Nakon mise na stubama ispred Vagnerove gostionice izredalo se nekoliko govornika. Govorili su umirovljeni učitelj Ivan Gavrilović, seljak Ivan Colić, moj stric Mika Ibrišimović, zvan Brišimov, Iva Štivić, njegov brat Mata... Klicalo se Hrvatskoj, dr. Mačeku i drugima.

    Jesu li se mirno razišli svojim kućama?

    - Jesu. No u noći od nedjelje na ponedjeljak sibinjski žandari su uhitili učitelja Gavrilovića, braću Štivić, moga strica Miku i Ivu Colića i odveli ih u Slavonski Brod. U Slavonskome Brodu kotarski predsjednik je bio Vragović, čije prezime govori samo za sebe.

    Odakle je bio Vragović?

    - Iz Hrvatskoga zagorja!

    Što se događalo tada?

    - Tada je mnogo naših ljudi radilo u Tvornici vagona, današnji Đuro Đaković, drvnoj industriji Slaveks i u rafineriji nafte u Bosanskome Brodu. Kada su se radnici vraćali svojim kućama, žandari su ih pretraživali do gola. Jedino nisu pretraživali nas đake.

    Vi se toga dobro sjećate?

    - Dakako. Bio sam zadužen otići kod odvjetnika File Markotića u Brodu, haesesovskoga zastupnika za cijeli Brodski kotar. On mi je natrpao punu torbu letaka koje sam donio kući. Kako kod kuće nije bilo strica, letke sam dao dvojici braće Ćinkl, čiji je otac, Karlo Ćinkl, bio crkveni zvonar. Oni su letke odnijeli u Andrijevce, Slatinik, Odvorce i dalje, pozvavši ljude da krenu u Brod kako bi Vragović pustio naše ljude iz zatvora.

    Jesu li ljudi krenuli u Slavonski Brod pred zatvor?

    - Jesu, međutim, kada su došli u Brod, Vragović je već naše ljude poslao u Zagreb.

    Što je bilo nakon toga?

    - Dva dana nakon tih događaja, 19. veljače 1935., skupilo se mnogo ljudi sa svojim tradicionalnim kožnatim torbicama i hranom u njima. Sjeli su, jeli i čekali da ih netko povede. Ali više nije bilo vođe.

    Što se dogodilo potom?

    - Vragović je došao s kamionom punim žandara. A znamo tko su tada u Jugoslaviji bili žandari: Srbi, Crnogorci, lički Srbi i poneki Slovenac. Hrvata žandara nije bilo. Poskakali su iz svojih kamiona i bez riječi upozorenja počeli pucati po ljudima i ubili su 19 seljaka. Ubijeni su dum-dum patronama u leđa.

    Zrinko Horvat
    www.nemacenzure.com





    Ivančica Marković Matanović: SIBINJSKE ZRTVE (1935.g.)