SLIKE ZA STRIGOVA - GOOGLE
DRUSTVO ZA OBILJEZAVANJE GROBISTA RATNIH I PORATNIH ZRTAVA
Strosmajerova bb, 40 000 Cakovec, 098-980-26-72
E-mail- drustvo.rpz@hi.htnet.hr
KOMEMORACIJA POVODOM 62.GODISNJICE KOMUNISTIČIH ZLOČINA
Izvjesće o odrzanoj komemoraciji u Strigovi, 25. ožujka 2007

Delo 27. julija, 1996
Priznajte nas za del svojega telesa:
Drzavni zbor Republike Slovenije je 27. junija sprejel resolucijo o avtohtoni manjsinah v sosednjih drzavah, ki zivijo v Avstriji v dezelah Koroski in Stajerski, v Italiji v dezeli Furlaniji Julijski krajini, na Madzarskem v Porabju in v Republiki Hrvaski na obmocjih vzdolz hrvasko-slovenske meje, zlasti v Istri, Gorskem Kotarju in Medmurju. Doslej smo vedeli za prve tri, ki izpolnjujejo vse nujne pogoje za priznanje, cesar pa nikakor ne moremo reci za Slovence na Hrvaskem.

Iz omenjenega besedila je razvidno, da se na Hrvaskem ne imenujejo teritorialno-politicne enote, zupnije ali obcine, ampak celotno obmocje vzdolz zelo dolge meje, ki je ze tako in tako obremenjeno s dolgoletnim neresenim dolocanjem mejne crte, tisto "zlasti" pa nima nobene statisticne in demografske podlage. Lahko sumimo, da gre za cisto politicno in ne za strokovno odlocitev, za se en morebitni predmet spora med Slovenijo in Hrvasko, saj se z manjsinskim vprasanjem da na razne nacine manipulirati in barantati. Ali se je kdo spomnil pred leti danega predloga nekdanjega znanega politika, da bi na seznam odprtih zadev med Slovenijo in Hrvasko uvrstili se polozaj slovenske manjsine? Slovenci na Hrvaskem niso pripravljeni za kaj takega! Kako je nastala »manjsina«, pove osnutek te resolucije z dne 21. decembra 1995, v katerem je zapisano da avtohtono zivi »v obmejnih zupanijah, predvsem v Istri in sirsem obmocju Medmurja, vendar se doslej kot taka ni deklarirala in organizirala«.

Kot vidimo, je politika potrebovala samo pol leta, da je manjsino deklarirala in v organizirala, seveda le na papirju, medtem ko na Hrvaskem o njej ni ne duha ne sluha?

Koliko je resna oz. neresna vsa zadeva, prica izjava bodocega predsednika Zveze Slovencev na Hrvaskem na seji upravnega odbora zagrebskega Slovenskega doma dne 6. junija: "Predstavniki Zveze smo bili v slovenskem parlamentu. Tam smo obravnavali resolucijo o avtohtonih manjsinah. Mi smo iz Slovenskega doma na resolucijo dali zapazene pripombe. Resolucija je sprejeta,.. Uradna politika RS je, da se ne ukvarjamo s politiko, ampak s kulturo. Niso navduseni za ozivljanje avtohtonih Slovencev na Hrvaskem, ker jih je malo - v Medmurju dve mali vasici."

Manjsine ni, pa je, ceprav je ni, in zmesnjava je popolna. Nedopustno je taksno neodgovorno igranje s statusom Slovencev na Hrvaskem, ki so do vceraj bili ze ne vem kaj, izseljenci, priseljenci, hrvaski ali etnicni Slovenci, avtohtoni ali alohtoni in se nekaj drugih nazivov bi se naslo. Mi pa smo brez vseh teh predikatov enostavno Slovenci na Hrvaskem, ki se posamicno in skupno kot Slovenci priznavamo in kot taksne nas mora tudi slovenska drzava sprejeti in priznati. Zdi se, da avtorji resolucije in poslanci zelo malo vedo, ceprav je v zborniku Instituta za narodnostna vprasanja, ki je izsel v Ljubljani marca 1995. domala vse o Slovencev na Hrvaskem. Zbornik pod tem naslovom je delo stevilnih slovenskih in hrvaskih znanstvenikov in enkraten vpogled v stevilcnost, teritorialno razporeditev, sociolosko strukturo, drustveno organiziranost idr. Za boljse razumevanje vse te problematike se nekaj podatkov iz omenjenega zbornika:
Po stetju leta 1991 se je za pripadnike slovenske narodnosti izreklo 22.347 prebivalcev Hrvaske, od tega je bilo 2/3 Slovenk in samo 1/3 Slovencev, kar ni normalno razmerje. Delez Slovencev je bil v celotnem prebivalstvu 0,5-odstoten, medtem ko je bilo leta 1953 se 43.482 Slovencev ali 1.1 %, kar pomeni, da se je stevilo v 40 letih prepolovilo. Slovenke in Slovenci zive razprseni po vsej Hrvaski, nekaj vec kot polovica v kontinentalnem, preostali pa na obalnem obmocju drzave. To so urbani ljudje, saj jih 75% zivi v vecjih ali manjsih mestih: polovica (6472) v Zagrebu, 2709 na Reki. 1114 v Puli in 970 v Splitu, skupaj 11.265. Ali so to lahko avtohtoni Slovenci?

Od 100 Slovencev jih je 75 rojenih v Sloveniji. 17 na Hrvaskem, preostali nekje drugje. Danasnji Slovenci so se zvecine priselili na Hrvasko v obdobju od leta 1946 do 1990. Predvojnih Slovence je zelo malo, le nekaj tisoc, najvec v Zagrebu. Danes je polovica slovenske populacije starejsa od 60 let in vsak dan je je manj. Niti desetina zakonov ni cisto slovenskih, vsi drugi so mesani in v njih ne rastejo novi Slovenci. Zato je reprodukcija zelo picla, asimilacija pa velika. Kje tukaj najti razmere za slovensko avtohtono manjsino? Nekdo je slep ali zaslepljen pri zdravih oceh.

Poglejmo se malo vzdolz hrvasko-slovenske meje. Ker so v zborniku obravnavane obmejne hrvaske obcine, povejmo, da je v osemnajstih zivelo 8191 Slovence, nekaj vec kot tretjina vseh. Stevilo teh obmejnih Slovencev bi se dosti zmanjsalo, ce bi iz vseh nekatera obcinska sredisca, ki ne sodijo v obmejni pas, kot so Reka, Opatija, Delnice, Varazdin, Cakovec. Vprasanje pa je, koliko naj je siroko obmejno obmocje, saj so obcinske meje okoli 60km, ponekod pa samo 10km. V zborniku je statisticno prav natancno obdelanih vseh iz obcin, tako da je zaznamovana vsaka deveta vas v katero se je porocil en Slovenec ali Slovenka! Za vse bodoce iskalce avtohtonih Slovencev je to vsekakor potrebna in koristna orientacija; organizirati je treba nekaj novih skupin poslancev in na delo.

Kako je pa s posebej omenjenimi predeli Istre, Gorskega Kotarja in Medmurja? V dveh obmejnih istrskih obcinah je zivelo skupaj 874 Slovencev (Buje 754 in Buzet 120), v treh Gorskega Kotarja samo 358 in v Medmurju v obcini Cakovec 885 Slovencev. Od tega stevila je zelo malo kmeckega prebivalstva, med katerimi bi mogli najti kako avtohtono slovensko druzino, vendar premalo za nekaksno manjsino.

Tako je med prebivalci Kaldarije in Kastela 15% Slovencev (49 oz. 67 oseb). leta 1945 pa u Kaldariji ni bilo nobenega Slovenca in v Kastelu le 14.

Pri Buzetu je bilo v Percih 24% Slovencev (15 in v Sv. Martinu 2,5% (tudi 15 oseb). V obcini Opatija je ob meji v Brdcah zivelo 13 Slovencev, Velem Brgudu 23, Sapjanih 22 in v Rupi 63, torej od 4,9% do 20,6%. V Gorskem Kotarju je bilo Slovencev: v Cabru 5,5% (33 oseb) in Prezidu 7% ali 69 oseb, v Plescih pa 8,9% oz. 16 oseb. V Medmurju je v naselju Robadje zivelo 17% Slovencev (40) in v Banfih 13% (47 oseb). Dve majhni vasici v Medmurju in 87 manjsinskih Slovencev? No, vec (63, ampak samo 1,8% vseh vascanov) jih je se v Murskem Srediscu. V mnogokrat omenjeni Strigovi je bilo le 16 Slovencev.

In tako se tisto »zlasti« omeji na nekaj sto Slovenk in Slovencev, za katere ne izvemo, ali ob meji zivijo ze od davnine ali so se priselili v novejsem casu, resolucija pa tako izgubi vsako verodostojnost.

Koristila bi tudi primerjava s Hrvati onstran slovenske meje, saj jih je v Sloveniji bilo 54.212. od tega v l7 obmejnih obcinah 15.911 ali se enkrat vec, kot je Slovencev na drugi strani. Kaksen krik in vik bi nastal, ko bi Hrvatje razglasili svoje za avtohtono hrvasko manjsino!

Zato ima prav tisti avtor, ki je v zborniku zapisal: "Iskanje 'avtohtono slovenskega' in 'avtohtono hrvaskega' v hrvasko-slovenskem obmejnem pasu v Istri je jalov posel." Dodal bi, da tudi vzdolz hrvasko-slovenske meje, zlasti v Gorskem Kotarju in Medmurju".

Zato je nujno treba resolucijo spremeniti ali dokumentirati.

Igor Jugovic, Zagreb

MEDjIMURSKA ZUPANIJA
podrucje STRIGOVA

Broj 2395 - UTORAK, 20.3.2001. MEDjIMURJE
    AKTUALNO:
    NERASVIJETLJENI DIO MEDjIMURSKE POVIJESTI     
        Kontroverzni Radenko Krauthaker tvrdi:
        'U STRIGOVI SE DOGODIO POKOLJ'


Pamflet "Sramotne, ordinarne i bizarne lazi" objavljen 6. ozujka, potpisan od mr. veterine Vladimira Mesarica, dokazuje da jos ima ljudi u Medjimurju koji u izborne potrebe ne prezaju da bas lazima i manipulacijama na sebe skrenu nezasluzenu paznju birackog tijela.
Da, g. Mesaricu, sramota je da upravo Vi za neciji racun izvrcete istinu o nama Strigovcanima, najstarijim sudionicima povijesti na ovim prostorima. Vise od 10 (54) godine gurati pod tepih zlocine pocinjene nad postenim, vrijednim strigovskim (raskriskim) covjekom danas ce nekim generacijama zvucati nevjerojatno. Na zalost slovenski autori apela "Tragedija in pekel slovenskega naroda v Medjimurju" iznose (doduse tendenciozno za potrebe slovenskih nacionalista) istinite cinjenice! Vi iznosite laz da je apel tek ovih dana upucen slovenskom parlamentu, to naprosto nije tocno, apel je upucen vec 11. sijecnja 1993. nakon dogadjanja u Raskrizju (nakon zahtjeva iz Cakovca da se u Raskrizje upute 4 tenka i sredi stvar na poznati nacin). Druga je cinjenica iz vaseg pamfleta, ona bolna, zbog koje Vi nemate cistu savjest. A to je zlocin nad vise od 30 gradjana opcine Strigova koji su na najsvirepiji nacin poklani u veljaci 1947. a preko osamdeset nevinih gradjana osudjeno na robije do 10 godina (koje su odsluzivali u kazamatima Stare Gradiske i Pozege), a Vi do danas to niste niti osudili. Sve te zlocine i presude pocinili su cakovecki milicajci i udbasi i sudovi...


DRUSTVO ZA UREDITEV ZAMOLCANIH GROBOV, LJUBLJANA - GROSUPLJE, 2000
Knjiga: TUDI MI SMO UMRLI ZA DOMOVINO
Apel poslancem drzavnog zbora in drzavnog sveta R. Slovenije
TRAGEDIJA IN PEKEL SLOVENSKEGA NARODA V MEDjIMURJU
Bilo je aprila 1946. v slovenskem Medjimurju. Kosi, od zime premrzli, so s cudovitim melodijami naznanjali prihajajoco pomlad. Nad Slovenci od Razkrizja in Strigove do Zelezne gore pa so se zgrnili temni oblaki. Hrvati so priceli okupirati te kraje. Zaradi odpora prebivalstva je Josip Broz - Tito, inspiriran od Zrinjskih, Jelacica, prek Matosicevega teoreticnega poizkusa pohrvatenja juznega Prekmurja, poslal 1946. leta v slovensko Medmurje Vido Tomsic, da bi "naredila" to pokrajino hrvasko. Titov plan za prikljucitev obcin Razkrizje in Strigova k Hrvaski sta podala ze prej v Ljutomeru (3.6.1946) ministra za notranje zadeve Slovenije in Hrvaske M. Macek in S. Krajacic.
....Kaksni so bili razlogi za okupacijo slovenskega teritorija v Medmurju? Ni jih bilo! Niso bili ne zgodovinski, se manj pa eticni. Mednarodno pravno formalno navedeno slovensko Medmurje nikoli ni bilo hrvasko.
...Zaradi okupacije omenjenega dela slovenskega Medmurja in izvrsenega genocida nad slovenskim prebivalstvom, kateremu so se danes kratene osnovne cloveske pravice in je podvrzeno brutalnemu pohrvatenju, zahtevamo:
1. Vrnitev tega slovenskega ozemlja Republiki Sloveniji (prvobitna meja bivse Dravske banovine, privolimo pa tudi v prebiscit v obcini Strigova, vendar imajo pravico do glasovanja le prebivalci teh krajev iz leta 1946, stejejo pa se tudi glasovi beguncev v tujini in svojcev pobitih zrtev).
2. Prekop slovenskih zrtev pokola in pokop na posveceno zemljo ter postavitev spomenika.
3. Rehabilitacijo, vrnitev konfiscirane imovine...

(Dio nepotpisanog teksta-pamfleta u knjizi "Tudi mi smo umrli za domovinu" za kojeg su "zasluzni" urednici zbornika.)

Delno identificirane zrtve poboja 1947 (ustna izrocila prezivelih):
1. Pepi Ruzman (mladinec), Gibina - mucen do smrti, 2. Ivan Prsa, Gibina, 3. Stefan Vinko, Razkrizje, 4. Aleks Vinko (brata), Razkrizje, 5. Golenko, Prekmurje, 6. Stefan Prajnar,Banfje (Razkriski vrh), 7. Alojz Benko,Banfje (Safrscak), 8. - Karba (oce) Banfje (Razkriski vrh),9. - Karba (sin) Banfje (Razkriski vrh), 10. - - ("Vodaricin sin") Banfje (Vusivscak), 11. Avgust Repa, Strigova, 12. Marija Kercmar 8 (trgovka), Strigova (obe pobiti z motiko), 13. Julija Kercmar,14. Stefan Barbaric (moz - mesar), Strigova,15. – Barbaric (zena), Strigova, 16. Durek - ("Kovacev", ime po hisi), Strigova 17. - (nezakonski fant), Strigova, 18. Stefan Srsa (moz), Jalsovec, 19. Genovefa Srsa (zena), Jalsovec, 20. Martin Kodba, Jalsovec, 21. Franc Kovacic, Jalsovec, 22. Stefan Dujh (student) Businscak (Zelezna gora), 23. - Zadravec ("Kosminek"), Trnovscak (Grabrovnik), 24. Misko Vozlic Safarsko, 25. Ernest Sarman, Maribor, 26. Ivan Petovar, Banfje, 27. - Lutar, Razkrizje, 28. Martin Kuncic, Razkrizje, 29. Martin Rojko, Prsova graba, 30. Pintaric Franc -, 31. Ohman Danijel -.

PIETETA:
Ovakav pamflet je djelo civilnih drustava u slovenskoj evropskoj demokraciji.
Deset godina kasnije nisu promijenili svoje "pamflete", cak i vise od tog zahtjeva, ta glupost se jos prevodi na strane jezike, i jos i jos se naglasava u javnosti taj zahtjeh.
Ono pitanje "eticni" - narodnostni u ovom dijelu svijeta, ne moze slovenski "Gorenjec" da smisli, jer je njemu potreban prevodioc, da bi razumio govor ovih ljudi (njihov nacionalni jezik) pa i onih u Prekmurju, da bi znao sta ovi razgovaraju medjusobno.
Citat iz pamfleta: "Bilo je aprila 1946. v slovenskem Medjimurju. Kosi, od zime premrzli, so s cudovitim melodijami naznanjali prihajajoco pomlad." Izmedju "Beltinske bande" - poznati tradicionalni prekmurski ansambel i gorenjsko "jodlanje" bas si nisu braca po besedi-rijeci! Dok ovdje navedena "slovenska imena" jaku odstupaju od statisticnog stanja tih imena u "dezeli".
Profesor (A.Rozman) na ljubljanskoj katedri za zapadno slavenske jezike vec godinama poucava domace pa i strane studente, da bi SLOVENIJA trebala biti sve dotle, dokle se upotrebljava najpoznatija rijec KAJ.
Austrougarske ideje jos zive i nikome nista po tom pitanju!
Pa fakulteta je isto samo civilna ustanova u nekoj "demokraciji".


"MEDjIMURSKE NOVINE", broj 287 — 07.03.2001 .
    OBJAVLJUJEMO IZVADKE IZ KNJIGE "TUDI MI SMO UMRLI ZA DOMOVINU" KOJI CE ZASIGURNO SOKIRATI JAVNOST
    Trazi se pripojenje Strigove Sloveniji
    Pravo je pitanje zapravo tko je 1947. godine pobio ljude i je li zlocincima ikad sudjeno?
    U slovenskom zborniku "Tudi mi smo umrli za domovinu" objavljen je i nepotpisani tekst-pamflet koji ce sokirati hrvatsku i medjimursku javnost. Rijec je o podnesku, odnosno apelu najvisem drzavnom tijelu, kojim se trazi da Strigova pripadne Sloveniji.
    Iz pozicije gradjana koji danas zive u Medjimurju i Hrvatskoj cijeli ovaj pamflet zapravo izgleda smijesno, da ne kazemo dosadno, jer se slicne teme ponavljaju godinama. Naime, uvijek se nadje pokoji slovenski ekstremist ili hrvatski tvrdi nacionalist pa se onda u medijima opet cuje o granicama, koje do danas nisu do kraja definirane, a samim tim i o percepcijama granica. Naravno, slovenske tvrdnje poput ove rodit ce odmah i protustavove s hrvatske strane i tako u nedogled, kao sto ce hrvatske tvrdnje u ocima nekih Slovenaca biti proglasavane posezanjima za tudjim i tako u krug.
    Pravi i ne samo povijesni problem o kojem pise dr. Zvonimir Bartolic, a kad se ogole stavovi pisaca pamfleta, je taj sto se tvrdi da su ubijeni ljudi tzv "krizari" u stvari bili slovenski nacionalisti. To oni nisu bili, jer je rijec bila u suprostavljanju grubom komunizmu. Pobijeni ljudi iz strigovskog Medjimurja bili su zrtve komunistickih zlocina. Te je ljude netko ubio bez ikakvih sudjenja i bez dokazane krivice. To je ono sto jest vazno. Medjunarodna zajednica tvrdi da ratni zlocini ne zastarijevaju nikad. Ovo nisu bili klasicni ratni zlocini vec zrtve komunistickog terora, ali u istom rangu kao ratni zlocini. Pitanje glasi: sjeca li se itko danas ubijenih, postoji li zupanijska komisija ili ne koja rjesava ta pitanja, ili svima odgovara da se stvari gurnu pod tepih. Ako postoje zrtve, postoje i krivci. Sjeca li se netko od danas zivucih tko je ubijao u Strigovi? Zive li danas kraj nas oni koji su nekaznjeno ubijali ili pak oni koji su naredjivali ubijanje u strigovskom kraju ili negdje u Hrvatskoj i jesu li za svoje zlocine zasluzili komunisticke fotelje?
    To su prava pitanja, tim vise aktualna sto se danas sudi hrvatskim generalima za eventulani ratni zlocin i po liniji zapovjedne odgovornosti.
    (J. Simunko)


MEDJIMURSKE NOVINE, DR.ZVONIMIR BARTOLIC
    *Tudi mi smo umrli za domovinu*. Ljubljana-Grosuplje, 2000.
    Rijeci naslova ovoga prikaza pripisuju se zapovjedniku engleske Osme armije marsalu Heroldu Georgiu Aleksandm, koji je kod Bleiburga na pitanje svojega generala pete oklopne divizije KEIGHYLA, sto uciniti sa zarobljenicima, lakonski odgovorio: Neka se ocisti paluba! Te rijeci ostaju vjecna sramota visokog casnika britanske vojske. U itso doba, u skladu s revolucionarnom doktrinom Tito je u Ljubljani izrekao da izdajnike ceka "osvetnicka ruka nasega naroda". U okolici Maribora tih dana, kao i po citavoj Sloveniji i Hrvatskoj pocele su masovne likvidacije kakve europska povijest ne pozna.
    Knjiga o kojoj je rijec i iz koje su izvuceni ovi stravicni podaci zbovrnik je koji je izdalo Drustvo za uredjenje presucenih grobova u Sloveniji. Prva naklada izasla je 1998., a ovo sto je pred nama treca je i popunjena naklada. Drustvo presuceni grobovi ustanovljeno je 1991. To je skupina volontera, dragovoljaca raznih struka koji su sebi zadali zadacu da progovore o presucenim grobovima. Zbornik su kao clanovi uredjivackog odbora potpisali Franc Perme, Anton Zitnik, Franc Nucic, Janez Crnej i Zdenko Zavadlav. U sastavljanju zbornika sudjelovao je i Hrvat Dragutin Safaric, koji zivi u Velenju. Svi ti dokumenti, sva ta sjecanja, slikopisi, upravo zbog toga sto su bili represijom potiskivani, danas vise od pola stoljeca kasnije dojimlju sa jos bolnije, izazivajuci bezbrojna pitanja.

    Vrlo znacajna knjiga usprkos nedostataka
    Ova knjiga ima neosporno veliko znacenje i za hrvatsku historiografiju. Dragutin Safaric drzi da u Sloveniji postoji tisucu stratista na kojima su ubijani Hrvati. Broj poubijanih dostize tristo tisuca. Hrvatsko novinstvu knjizi Tudi mi smo pali za domovinu posvetilo je znatnu pozornost sto i ona u biti zasluzuje. Ipak svi oni koji su na hrvatskoj strani citali ovu knjigu - barem oni koji su je citali pazljivije-moraju se s razlogom zapitati zasto su sastavljaci u zbornik uvrstili tekst pod naslovom Tragedija in pekel slovenskega naroda v Medmurju (Tragedija i pakao slovenskoga narod u Medjimurju). U tekst je prilozen i zemljnvid - koji duboko ulazi u Medjimurje - i koji ocigledno pokazuje pretenzije prema hrvatskom drzavnom podrucju. Tekst je nadnaslovljen Apel poslancem drzavnega zbora i drzarnega sveta Republike Slovenije (Apel zastupnicima drzavnoga zbora i drzavnog savjeta Republike Slovenije. Taj tekst se ne moze nikako drugacije okarakterizirati nego kao politicki pamflet, ponajprije stetan za samu Sloveniju kao demokratsku europsku drzavu. Rijec je dakako o Strigovi i Raskrizju. U falsificiranju povijesnih cinjenica ide se u tom Apelu tako daleko da se tvrdi da Medjimurje nikada nije bilo hrvatsko. Danas poricati tu cinjenicu gotovo je smijesno. Naime, ubrzo nakon centralistickog Vidovdanskog ustava velikosrpski rezim zajedno s Koroscem pocinje manipulirati hrvatskim podrucjima. Najprije stvara oblasti, a onda i banovine iz kojih iskljucuje neka povijesna hrvatska podrucja ili dijelove povijesnih hrvatskih podrucja. Tako se dogodilo da je 1931. opcina Strigova, pod izlikom da se nalazi blize Ljutomeru nego Cakovcu, ukljucena u Dravsku banovinu. Tako je ostala sve do stvaranja Banovine Hrvatske, kada je 1940. postignut sporazum s Dravskom banovinom o vracanju Strigove Hrvatskoj. To nije provedeno jer je prije izbio rat. Od 1931. do 1941. Dravska banovina namjestajuci slovenske ucitelje vrsi slovenizaciju Hrvata. Pace, zabranjuje i predavanje vjeronauka na hrvatskom jeziku u skolama, sto su inace dopustale i madjarske okupatorske vlasti. Strigovskog kapelana Jurja Mikaluzica koji predaje vjeronauk slovenske vlasti sudski proganjaju (Mikaluzicevu obranu zastupa odvjetnik Jerko Franetovic). Nakon rata Hrvatska trazi povijesne granice. Medjutim, mobilizacijom svojih pristasa slovenska strana je uspjela 1946. amputirati zupu i opcinu Raskrizje od Hrvatske. Prema popisu pucanstva od 1931. u opcini Raskrizje bilo je 2265 Hrvata, 49 Slovenaca, 2 Ceha, 2 Nijemca, 2 Madjara. Taj popis obavili su popisivaci banske uprave Dravske banovine. Deset godina prije, godine 1921… na tom podrucju nije bilo niti jednog Slovenca. Pritisak na to pucanstvo vrsen je svim mogucim gospodarskim i politickim sredstvima. Pedesetak godina slovenske novine bile su pune Raskrizja. Hrvatske Kanize, jer je i dalje zupa ostala u Zagrebackoj nadbiskupiji. Na koncu hrvatska crkva je popustila, sto odista nije smjela uciniti jer je bila tuzena i Svetoj Stolici, pa je konacno 1994. posljednji hrvatski svecenik, zupnik Stjepan Slavicek, Razkrizje morao napustiti. Administraturu razkriske zupe preuzela je Mariborska nadbiskupija. Time stvar, na zalost, ne zavrsava. Iz pojedinih politickih grupacija u Sloveniji, iz godine u godinu podgrijavaju se aspiracije napram Strigovi. U ovom posljednjem primjeru iskoristene su zrtve poratnog komunistickog terora. Pod izlikom da su krizari brojni zitelji gornjeg Medjimurja uhiceni su, a brojni su i poubijani. U Apelu govori se da su poubijani zbog toga sto su trazili prikljucenje Sloveniji, sto je samo jos jedan od nevjerojatnih falsifikata. Dakako, u paketu sa Strigovom i Medjimurjem u Apelu se govori i o Istri, za koju se takodjer tvrdi da nikada nije bila hrvatska. O Dragonjskom zaljevu i Svetoj Geti da i ne govorinmo, jer se to samo po sebi razumije da je vec »davno slovensko".

    Neshvatljivo je da se u jednu takvu knjigu koju obiluje brojnim vrednotama usulja takav pamflet. Sastavljaci ovog zbornika postupili bi odgovornim i eticno ako bi u iducoj nakladi taj falsifikat u vidu Apela iz svoje knjige ispustili. Vrijedna knjiga postala bi tada jos vredinijom. (Izvodi iz reagiranja dr-a Zvonimira Bartolica)


MEDJIMURSKE NOVINE, broj 290 — 28.03.2001

    U REPOVOJ SUMI KOD STRIGOVE OBILJEZENA OBLJETNICA STRADANJA NEVINIH ZRTAVA
    Ovdje su Hrvati ubijali Hrvate
    Repova suma, koja se nalazi povrh strigovskog groblja, postala je nakon II. svjetskog rata mjesto stradavanja nevinih ljudi, a u nedjelju je bila mjesto izrazavanja duzne pocasti, posvecenja spomen-kriza i polaganja vijenaca na spomen - obiljezje tim zrtvama. U ime Drustva za obiljezavanje grobista ratnih i poratnih zrtava govorio je Josip Kolaric, koji je uz ostalo rekao: Ovim cinom sjecamo se ljudi koji su bili ubijani samo zato sto su zeljeli svoj dom i svoju drzavu. Pokopani su bez brata, bez svecenika, bez cvijeca, ispravljamo nepravdu i kazemo da zrtva nije bila uzaludna, jer danas imamo svoju domovinu Hrvatsku sto su i oni zeljeli - rekao je Kolaric. Ivan Novak iz Martinusevca, bivsi opcinski nacelnik, prikupio je brojne podatke te naglasio: - Ovdje se nakon II. svjetskog rata jednostavno ubijalo bez suda. Ovdje nitko nije stradao zato sto je Slovenac kao sto mnogi zele danas "dokazati", vec zato sto se neki Hrvati nisu slagali s komunistickim rezimom. Nije istina da su Hrvati ubijali Slovence zato sto su Slovenci. Niti, Krizari nisu ubijani zato sto su Krizari, vec stoga sto su se protivili komunistima i komunistickoj Jugoslaviji. Od 1947. godine, od "krvavog Jozefova" ovdje je ubijeno 30-ak ljudi, a toliko ih je robovalo po komunistickim kazamatima ili im je oduzeta imovina. Oko 180 ljudi iz Strigove i okolice stradalo je u ratu i nakon njega. Ovdje su, nazalost, Hrvati ubijali Hrvate - izmedu ostalog je spomenuo Novak. Kriz i grobiste blagoslovio je te molitvu predvodio velecasni Leonard Logozar, gornjomedjimurski dekan i strigovski zupnik. - Nikada molitvom i misom, ovdje muceni i ubijani ljudi nisu bili zaboravljeni, ali nismo zeljeli dogadaj i mjesto, posebno naglasavati kako se ne bi reklo da se Crkva mijesa u ono sto nije njezino. Prigoda je da ljudi prignu glavu, a vjernici da se tiho pomole. Ovi ljudi kao pravednici sigurno su dosli pred lice najveceg Pravednika, koji im je dao zasluzenu placu. Bilo kojega roda i krvi su bili, dugujemo im postovanje, a nezlorabiti ih sto neki danas nastoje - rijeci su velecasnog Logozara. Obiljezavanju je bio nazocan i vojni kapelan Josip Pavlek te predsjednik Matice hrvatske dr. Zvonimir Bartolic, kao i prezivjeli svjedoci dogadjaja u ovom dijelu Hrvatske. Vijenac su polozili predstavnici Drustva za presucena grobista iz Slovenije, a svijece su zapalili predstavnici raznih udruga i gradani. (S. Mesaric)


MEDJIMURSKE NOVINE, broj 290 — 28.03.2001
    Hrvatska se drzava uopce ne brine o grobovima Hrvata u Sloveniji
    U Srigovi su u ime slovenskog Drustva za zamolcane grobove boravili Stanko Novak, Mihael Slivar i Dragutin Safaric, koji su na grobiste u Repovoj sumi polozili vijenac. Cilj je te slovenske udruge gradjana da se grobovi zrtava ne presucuju ma ciji bili i gdje bili. Zahvaljujuci istrazivanjima od desetak godina, prije svega, radi obiljezavanja grobista pobijenih Slovenaca u Drugom svjetskom ratu i nakon njega, doslo se do stravicne spoznaje da u Sloveniji postoji vise od 800 masovnih grobnica gdje su ostaci stradalih Hrvata. Svoja su istrazivanja clanovi Drustva objavili u zborniku "Tudi mi smo umrli za domovinu", iz kojeg smo nedavno prenijeli podatke i o strigovskim zrtvama u Repovoj sumi. Govoreci o tome, gosti iz Slovenije naglasavaju: - Nismo bili sigurni radi li se u Strigovi o Hrvatima ili Slovencima jer su neki povijesni podaci kontradiktorni i nije nam bila namjera izazvati hrvatsku javnost. Ono sto je cinjenica, je to da su ljudi pobijeni i da ih je netko pobio i da se o tome suti iz dobro poznatih razloga. Zar pobijeni neciji sinovi i kceri nisu zasluzili da im se barem zapale svijece?
    Gosti iz Slovenije su uz ostalo napomenuli da se hrvatska drzava uopce ne brine o grobovima svojih gradjana u Sloveniji, sto je njezina duznost. Istovremeno se otkrilo da je rijec o masovnim ubojstvima nakon II. svjetskog rata, ponajprije ubojstvima ustasa, domobrana, ali i pokoljima zena i djece.(JS)

MEDJIMURSKE NOVINE, broj 290 — 28.03.2001

    POGLED SA STRANE
    Kako vidjeti zornije i jasnije
    Da li onaj tko gleda sa strane vidi bolje od izravnog promatraca, iz kojega ugla iliti kuta su stvari zornije i jasnije, treba li biti "insider", izravni dakle akter nekog dogadjaja da bi se ga objektivnije prosudilo, prema kakvim mjerilima donositi i javno obznanjivati svoja misljenja, kako izbjeci zamku subjektivnoga?

    Novinari su bili nazocni i nedjeljnoj komemoraciji u Repovoj sumi iznad Strigove, na mjestu gdje su jugokomunisticke vlasti u drugoj polovici ozujka 1947. godine pogubile tridesetak mjestana Strigove i okolnih hrvatskih i slovenskih sela.
    Tu je javno ispravljena nepravda i povijesna NEISTINA DA SU HRVATI STRIJELJALI SLOVENCE, jer vise puta je naglaseno da je boljsevicko-komunisticki rezim tu ubio svoje protivnike, odnosno one koje je protivnicima smatrao. Nisu nevini ljudi stradali po rodu i krvi, dakle nacionalnosti ili narodnosti, smaknula ih je zaslijepljena ideologija. Iako se neki nikada politikom nisu bavili, krvnicka ruka pobila ih je samo zato sto su bili u vezi s nekima koji komunisticku politiku nisu podrzavali. Pustimo njihove kosti da pocivaju u miru!

1.) STRADANJA HRVATA NA TLU SLOVENIJE

    2001-03-10, Velenje, Safaric Dragutin
    Hvala gos.dr.Z.Bartolicu na njegovom prilogu u pitanju teritorialnih pretenzija oko Strigove, vrijeme je, da se probudi svijest, pogotovu u Hrvata iz Medjimurja, koji zive u Sloveniji kao guske u magli. Tu posebno mislim na ona dva drustva u Sloveniji, pod nazivom Zavicajno drustvo Medjimuraca, gdje tezko izgovoraju rijec Hrvatska. Ja im nisam pozeljan u njihovom drustvu, jer se bavim necim, cemu oni kazu politika, a takve ljudi oni izbacuju iz svoje sredine. Godinama sakupljam podatke o stradanju Hrvata u svibnju 1945. na tlu Slovenije. Gospodin Bartolic spominje moje ime te nekoliko podataka, koji su bili kao prilog na kraju slovenske knjige Tudi mi smo umrli za domovino, izdane prosle godine, ali tamo ima i jos drugih mojih priloga. Aktivan sam clan spomenutog slovenskog drustva (opremljen kompjuterskom tehnikom vec preko petnajst godina), pod nazivom Drustvo za ureditev zamolcanih grobov. Jedini sam Hrvat iz Hrvatske a uz mene je jos g.Kuzatko, rodjen Hercegovac, koji smo mnogo napravili na istrazivanju hrvatskih zrtava na tlu Slovenije. Dali smo sebe za svoju staru domovinu, dok su nas ostali Hrvati u Sloveniji odbijali od ovih nasih istrazivanja. Sakupio sam mnogo podataka te ih sistematski godinama svrstavam i kartiram prema kartama, a sada je na meni, da ja pripremim iduci Zbornik ili se on i drukcije zvao, vazno je, da se objelodani ono, sto drzimo godinama. Pitamo vas, gdje su grobovi onih 1.040.000 nestalih?

    Pitanje onog politickog (anonimnog?) pamfleta u knjigi, ostavljam drugima. Ja i moji prijaterlji na raspolagu su vam, pozovite nas, sokirat cemo vas onime, sto sve mi imamo i znamo o stradanju Hrvata na tlu Slovenije. Bogastvu naseg istrazivanja su svjedocenje ljudi na terenu.
    Oba autora clankova u vasim novinama ne spominju ono vazno, kako je doslo do ove polemike. U devetom mjesecu organizirao sam posjet Dubrovniku, tamo nas je bilo cak petorica(!) iz Slovenije, gdje smo u dva kraja predstavili stradanja Hrvata u Sloveniji. Onda je u desetom mjesecu bila predstavljena ista tema u Zagrebu, pa jos u Varazdinu. Pripremio sam poznastva i upoznao predsjednike drustava iz Varazdina i Ljubljane, jedina dva drustva na podrucju bivse drzave, tako je u Varazdinu o.g. 22.veljece bilo vec podpisano POVELJE o suradnji i izmenjivanju podataka ovih dvaju drustava. Tom prilikom je na tom predstavljanju knjige i doslo do polemike o Strigovi. Gos.Tomcic kao i State Department vec upozoravju slovensku habzbursku politiku na rjesavanje statusa novih manjina, priznaju samo dve manjine!
    Hrvatska vlada objavljuje o.g.10. ozujka, da je odlucila ustanoviti posebni Hrvatski povijesni institut, koji ce sistemaski istrazivati sve zrtve, cak od 1918. godine, iznenadilo me je. Ali, najveca stradanja Hrvata su bila na tlu Slovenije, medjudrzavnog ugovora nema i nece ga ni biti, vjerujte mi u to, znam i zasto. Postojala je Pucnikova komisija i jos Demosova komisija, obe su imale zadacu, istrazivati samo slovenske zrtve, jer svoj genocid nece istrazivati. Sve sto je bilo objavljeno, u vezi stradanja Hrvata na tlu Slovenije jos nedavno, djelo je amatera i vec spomenutog slovenskog drustva za uredjenje presutjelih grobova. Prijetnja za rusenja vec podignutog devet metara visokog spomenika Pod Krenom u Kocevskom Rogu, u toj jami ima najvise poubijanih Hrvata (govori se ukupno preko 20 tisuca zrtava), to je ociti odraz drzavnih vlasti do ovog pitanja. Hrvatska pak je sramota, zbog sutnje i nebrige o hrvatskim zrtvama na tlu Slovenije. Na ovaj Hrvatski povijesni institut ja cu ostati ravnodusan, jer moj dugogodisnji trud i veliko odricanja oni ne mogu dobiti u svoju arhivu. A i kako ce Hrvatski povijesni institut raditi na tlu Slovenije? Jedina im je sansa preko nas amatera, a uz to jos pogotovu neka bi ovi bili pismeni Hrvati, drzavljani Sloveniji, ali ovih nema i nesmiju postojati! Uz strasnu brojku stradalih Hrvata na tlu Slovenije, niti jednom Hrvatu, slovenskom gradjanu, nije omoguceno biti u drzavnoj komisiji po tom pitanju, cak nas i odbacuju iz tog kruga. Ali do nedavno u komisiji bili su, bit cu drski, sami udbasi, te su proveravali, sta mi terenci to znamo.

    Sistematsko svrstavanje vec vise godina jedno po jedno grobiste, dosao sam vec do strasne brojke od oko 870 grobista samo na tlu Slovenije. Da podkrijepim sve ovo. Novinarka V.Cokl novodi g.2000. u Veceru: "Vlada je ministrstvo za delo na prvi februarski seji zadolzila, naj razpise javni natecaj za izvedbo projekta evidentiranja, urejanja in vzdrzevanja grobisc in grobov po vojni pobitih v Republiki Sloveniji. Podoben projekt ureditve vojnih grobisc, ki pa ni zajel zrtev povojnega nasilja, je ze v sklepni fazi. Po do zdaj zbranih podatkih je v Sloveniji 1.151 naselij z vojnimi grobisci oziroma nad 4.000 grobov in grobisc (3.888 jih je iz druge svetovne vojne), v katerih je pokopanih vec kot 108 tisoc vojakov. Grobov in skupnih grobisc pripadnikov tujih armad je 1.653, grobisc borcev narodnoosvobodilne vojne 2.896, grobisc zrtev vojnega nasilja 943, v njih je nad 15 tisoc pokopanih. V tujini je umrlo vec kot 15 tisoc taboriscnikov, nekaj sto izgnancev in priblizno 2.500 pripadnikov odporniskih gibanj. Toda ti podatki sezejo izkljucno do konca druge svetovne vojne".
    Evo primjer nevjerovatne lazi za jednu lokaciju. Ravnatelj muzeja NOB Maribora dr.M.Zevarta vec je 1977. u knjigi Narodnoosvobodilni boj v Saleski dolini na strani 609 pisao: "Dne 12.maja pa so se prek Slovenskih Konjic in Vitanja prodrle v Mislinjsko dolino enote 17.udarne divizije in pri Zgornjem Dolicu pricele napadati in razbijati ustaske kolone. Boji med Hudo luknjo in Slovenj Gradcem so trajali do 14.maja". Isti autor 1966. Od vstaje do zmage na strani 188 pise: "PAKA: Maja 1945 so umikajoci se ustasi ubili Jozeta Florjancica, rojenega 28.marca 1880, in Franceta Miheva, rojenega 17.novembra 1918, kmeta".

    Franc Strle je temeljito obradio tragicni svibanj 1945. u knjigi 1977. Veliki finale na Koroskem naslednje: "Kako ogorceni so bili boji pri Hudi Luknji, Dolicu in Mislinji, je mogoce sklepati po izgubah na obeh straneh. Po nekaterih podatkih je 17. udarna divizija 'Vzhodnobosenska' imela v dveh dneh 82 mrtvih in 186 ranjenih. Na ustaski strani jih je popadalo kakih 3.000, zajetih je bilo 10.960, pobitih konj pa 480: Polovico jih je padlo na sam dan njihovega nasprotnega napada, ujetih 13. maja (na nedeljo) pri Dolicu pa je bilo skoraj 4.000. Ocene o ustaskih izgubah pri Dolicu iz bojnih relacij pa so samo priblizne. V resnici so bile najmanj za tretjino vecje. Kakor je mogoce sklepati po pripovedovanju ocividcev, je v desetih velikanskih grobiscih pokopano najmanj 4.700 ustasev. Zaradi tisocev mrlicev med Hudo luknjo in Mislinjo je bil smrad tisto poletje tako grozoten, da so dalec naokoli odmrle vse cebele za stiri leta«.

    Predsjednik Drzavnog zbora Republike Slovenije 1999. za istu lokaciju podpisuje ovo:
    GORNJI DOLIC: "Ob cesti Velenje-Slovenj Gradec na levi strani tik pred odcepom stranske ceste proti Vitanjam je mnozicno grobisce hrvaskih beguncev, pretezno civilistov, ki so umrli 12.in 13.maja 1945 ob vpadu 17. vzhodnobosanske divizije na hrvasko kolono, ki se je skozi Hudo Luknjo prebijala proti Slovenj Gradcu. Pokopanih naj bi bilo do 8.000 ljudi".

    Tu nitko i nikada ne pali svijece, nitko ne donosi cvijece, nema spomen obeljezja - jer tu nije bio zlocin, ovdje je bila poubijana hrvatska "DRHAL" prema izrazavanju slovenskih partizanskih povjestnicara !!!

    Za laku noc i mirni(?) san, jos malo iz moje baze podataka.
    Slovenija ima skoro 7 tisuca spilja i raznih graba – udubine, te vise stotina napustenih malih rudnika. Pronadjene su zrtve u 80 spilja ili graba, sa rudnicima je nejasno, jer su zatrpani ili bili podminirani kod ubijanje ljudi, tamo bi trebalo mnogo zemljanih radova, sto je amaterski nemoguce izvesti.
    U Celju su kod gradjevinskih radova g.1996. izkopali preko trideset leseva, bez glave.
    Grad Celje ima u svojim urbanim sredinama preko trideset masovnih grobista i nikome nista.
    Iste godine prezivjeli sa tog logora smrti Teharje, dakle sami domacini, njih 47 podpisuje svjedocenje, njima poznati krvniki se slobodno krecu, tuzilastvo odbocuje njihovo svjedocenje.
    Dosta mladji drzavni tuzilac (ne spomenuli mu ime) 1995. izjavljuje jednom prezivjelom advokatu: deset kocevskih(?) bi morali napuniti sa takvima kao sto si ti, pa bi danas imali mir!
    Niti jednom krvniku jos nisu sudili, nude im zastitu i danas, jer su zasluzni i zasticeni!

    Ali ipak u dezelici su razna "borcevska" primanja (novcana podpora od poreznih obveznika) samo jos oko 110 tisuca "zasluznih gradjana"!

    Bog i Hrvati, vas Agrarni Medjimurc

2.) STRADANJA HRVATA NA TLU SLOVENIJE

    UDBA: ZLOCINACKI STROJ

    Pise: Anka Vujic (2002.G.)


    • U razdoblju od 1946. do 1990. godine ubijeno je sezdeset i sedam hrvatskih emigranata diljem svijeta

    • Zabiljezena su dvadeset i tri neuspjela atentata, cetri uspjele i dvije neuspjele otmice, te cetiri nestanka hrvatskih emigranata.

    Povijest jugokomunistickih tajnih sluzbi seze do pocetaka postojanja Komunisticke partije Jugoslavije, ciji su clanovi i duznosnici bili u organiziranoj suradnji s odgovarajucim sluzbama SSSR-a.

    Pocetkom II svjetskog rata nametnuta je Josipu Brozu Titu potreba osnivanja vlastite tajne sluzbe. Stoga je Tito 10. kolovoza 1941. godine izdao uputu partizanskim odredima glede pitanja sigurnosti. Upute su bile opce naravi, a njihova glavna poruka glasila je da "izdajice i provokatore treba smjesta likvidirati". Tek 13. svibnja 1944. godine Tito donosi odluke koje su omogucavale profesionalniji rad partizanske sigurnosno-obavjestajne sluzbe. Osnovano je i Odelenje za zastitu naroda (OZNA) koja je pretezito obavljala poslove kontraobavjestajne sluzbe.

    Sva pojedinacna i masovna ubojstva koncem II.svjetskog rata i nakon njegovog zavrsetka, posebice vezano za dogadjaje poznate pod nazivom Bleiburska tragedija i Krizni put, dogadala su se pod pokroviteljstvom i u reziji OZNE. Tim zlocinima OZNA je na velika vrata usla u mocni krvnicki klub komunistickih tajnih sluzbi na celu s NKVD-om.

    U ozujku 1946. godine OZNA je, zbog sve veceg posla, razdvojena na civilnu i vojnu sluzbu: Upravu drzavne bezbednosti (UDBA) i Kontraobavjestajnu sluzbu (KOS). KOS je 1955. godine preimenovan u Organ bezbednosti (OB), a UDBA1966. godine, nakon tzv. Brijunskog plenuma, u Sluzbu drzavne bezbednosti (SDB), odnosno Sluzbu drzavne sigurnosti (SDS). OB je djelovao pri Saveznom sekreterijatu narodne odbrane (SSNO), a SDB pri Saveznom sekreterijatu unutrasnjih poslova (SSUP).

    Pri Saveznom sekretarijatu inostranih poslova (SSIP) formirana je Uprava za istrazivanje i dokumentaciju (UID), koja je kasnije preimenovana u Sluzbu za istrazivanje i dokumentaciju (SID). Radom tih sluzbi koordiniralo se iz kabineta predsjednistva SFRJ. Organizacijska struktura OB bila je prilagodena ustroju JNA. Pri armijskim oblastima, garnizonima, pukovima itd., odnosno odgovarajucim jedinicama u mornarici i zrakoplovstvu, postojale su tzv. Kontraobavjestajne grupe (KOG), dok je pri Teritorijalnoj odbrani (TO) djelovala tzv. Bezbednost teritorijalne odbrane. Postojala je i Vojnoobavjestajna sluzba (VOS) koja je svoju aktivnost uglavnom razvijala preko vojnih misija i diplomatskih predstavnistva SFRJ u inozemstvu.

    SDB kao civilna kontraobavjestajna sluzba sastojala se od nekoliko uprava (odjela).

    Tri glavne uprave bavile su se:
    1) unutrasnjim neprijateljem (nacionalizam, crkva itd.)
    2) emigracijom (hrvatska, albanska itd.) i
    3) stranim obavjestajnim sluzbama.

    SDB je svoju organizacijsku mrezu razvijala preko Republickih sekretarijata za unutrasnje poslove (RSUP), a ovi preko centara SDB-a i njihovih ispostava. Ustroj republickih centrala i centara SDB-a odgovarao je strukturi savezne SDB.

    SID je bila civilna obavjestajna sluzba inkorporirana u strukture SSIP, te je operativno djelovala uglavnom preko diplomatskih predstavnistava SFRJ u inozemstvu.

    Nakon okoncanja masovnih likvidacija hrvatskih vojnika i civila OZNA je dobila zadatak organiziranja progona, uhicenja pa i likvidacija onih Hrvata koji se nisu odrekli ideje hrvatske drzavne samostalnosti. Oni najsvjesniji i najhrabriji nasli su se na vrhu oznine liste za odstrijel.

    U ovom feljtonu bit ce navedene i opisane likvidacije hrvatskih politickih emigranata. U razdoblju od 1946. do 1990. godine ubijeno je sezdeset i sedam hrvatskih emigranata diljem svijeta. Zabiljezena su dvadeset i tri neuspjela atentata, cetri uspjele i dvije neuspjele otmice, te cetri nestanka netragom hrvatskih emigranata.

    X.X.X.X.X. itd...



    SKINUTU SA ANONIMNE SLOVENSKE - GRADjANSKE SLOBODNE "CVEK" RUBRIKE

    Komentira: slovenc (20.2.2002 1:05:21)
    Dober so jih cmekali hrvate. Sicer pa so bili hrvati oz. ustasi in cetniki v tistih letih prav nasilni in so mocno terorizirali nase ljudi na zacasnem delu v tujini. Od njih so izsiljevali denar, za svoje organizacije. Zato jih je udba tudi na taksne nacine odstranjevala. Zadeve so se umirile po olimpiadi, ko jih je nemska policija zacela preganjati in so se iz nemcije razbezali po celem svetu, najvec pa v avstralijo.
    Enkrat mi je prisel v roke ustaski emigrantski casopis, ki je o dogajanjuh v jugoslaviji pisal prav neumne lazi.

    Tekmo med srbsko, zanje cetnisko crveno zvezdio in dinamom, ki jo je dinamo izgubil so prikazali takole:
    Dinamo je bil sicer veliko boljsi nasprotnik, vendar je kot vsi hrvaski klubi, igral brez opreme. Igralci dinama morajo igrati brez kopack oz. nogometnih cevljev, v razrganih copatih, vcasih pa tudi bosi.
    Vsakemu ki je zivel v jugoslaviji, je tak clanek pomenil cisto neumnost in izmisljotino, vendar pa emigranti, ki nikoli niso bili v jugoslaviji, v resnicnost takih clankov niso dvomili. Zato so terorizirali v nemciji zivece delavce iz srbije, cetniki pa v nemciji hrvate. Ljudje so se nad nasiljem pritozevali na konzularna predstavnistva, udba pa je tiste najbolj nasilne pocistila na njihov nacin. Tako da za temi hrvati in tudi srbi, ni vredno potociti solze.

    Komentira: Janko (20.2.2002 7:03:30)
    Udrihanje po Hrvatih s strani nekdanjih ali se sedanjih udbovcev je postalo pravi sindrom. Kako to, da Srbov pa nihce niti ne kritizira? Ce prav vem, je udba vrivala v hrvaska drustva prave "nacionalist", ki so potem scuvali proti Jugi in mnoge pripeljali tudi v ekstremizem, zato da jih je udba potem ubijala. Zrtev je bilo kar veliko, ne glede na kak ekstremizem, ki najveckrat ni bil drugega kot verbalni. Toda, huje je sedaj to, da nekdanji udbovski aparat z raznimi "slovenci" spet udriha po teh Hrvatih. Pac v smislu navodil stare Juge, da je treba sosede cimbolj spreti in jih napraviti sovraznike. - Toda ob vsem tem ni pojasnjeno, zakaj so Hrvati nasprotovali Jugi? Zato, ker jih je Beograd postopoma izniceval kot narod z lastno zgodovino in jezikom. Tisto, kar je vedno bolj vidno pocel tudi s Slovenci, in pocenja se danes.

    Komentira: Mirki (20.2.2002 7:08:29)
    Kdor odobrava pomore, ki jih je izvajala nekdanja tajna sluzba Juge, kakor to dela "slovenc", je nedvomno stari udbovec in sedanji placanec. Civilizirani ljudje taksnih divjanj ne odobravajo. Sploh pa ne, ce vejo, kaj se je dogajalo v Jugi takoj po drugi vojni, ko je postala pod kom. rezimom tita totalitarna. Ali se nismo morali tudi Slovenci koncno izdvojiti iz te kriminalne zdruzbe, ki jo udbaski aparat sedaj hoce spet prikazati kot povem "normalno" drzavo, zato da nas ne bi popolnoma unicila?

    Komentira: Pika (20.2.2002 7:15:30)
    Najbolj odurno pri tem "slovencu" (udbovcu) je njegova razclovecenost, ko zapise, da za temi Hrvati ali Srbi ni vredno potociti solze. Kot da bi poznal njihove biografije do kraja! Clovesko zivljenje tem perverznezu nic ne pomeni. Pac v stilu, naprej jih oznaci za cetnike oziroma ustase (ne glede, kaj so bili), potem jih lahko mirno pomoris. Taksen je pac Balkan, tudi za tega "slovenaca". Vidite, taksne tipe je vzgajala nekdanja Juga.

    Komentira: Druzboslovec (20.2.2002 7:38:13)
    Najbolj zalostno pa je da Plemeniti kot clan UDBE prej in sedaj lahko to pocne nemoteno naprej in se celo propagira svojega delodajalca za svoje delo pa dobiva denar od nas davkoplacevalcev.
    Samo vprasanje casa je kdaj bo zacel Plemeniti propagirat Sadama Huseina saj je menda tudi Plemeniti "castni clan" stranke Baas.

    Komentira: Janez (20.2.2002 9:02:41)
    Stvar je veliko bolj pretkano zamisljena, kot si predstavljate. Plemeniti, ki je udbovec, igra vlogo gresnega kozla, in obcila so poskrbela za njegovo nepopularnost. Sedaj pa vneto iznasa polresnice, in zelo pogosto tudi resnice. Toda, slovenska pamet ni sposobna tega dojeti. Zavrne vse, zato ker je "Jelincicevo", in ni sposobna dojeti, kaj je res in kaj ne. Nasprotna stran pa resnic ne iznasa, tako ji vsi lepo sledimo, ker je pac "normalna". Pa nas je Balkan prinesel okrog, prav z Jelincicem. Uboga slovenska pamet.

    Komentira: Jure (20.2.2002 9:10:06)
    Glede Jelincica! Poskrbljeno je tudi, da njegove izjave najdejo "odmev". Nekoc je nekaj iznesel, pa je bilo dokaj neumno, in glasila so njegovo izjavo ignorirala. To udbi ni slo prav, pa je poskrbela, da so proti njemu protestirali trije katoliski udbovci, med njimi znani "katoliski" pisatelj Alojz Rebula in duhovnik Branko Rozman, nekdaj urednik mesecnika Nasa luc. Tako je izjava Jelincica nasla ustrezen "odmev". Takrat je bilo jasno, da udba uprizarja z Jelincicem igro. In jo tudi v tem primeru, ko gre ocitno za nekaksno umivanje stare Juge. Tokrat udbovci seveda ne bodo protestirali, niti kaksen Rebula, ki so mu v nekdaj komunisticni Sloveniji kljub njegovemu "katolistvu" izdajali knjige za mastne honorarje. Pogoj za to pa je bil, da se je v Trstu norceval iz ideje o slovenski drzavi.

    Komentira: anton (20.2.2002 9:56:14)
    slovenc, zdaj si pokazal pravo barvo ! Si pa krepko usekal mimo! V Avstriji in Nemciji so izsiljevali v glavnem usluzbenci jugo-konzulatov!! Najbolj umazani in pasji so bili prav Slovenci (od teh jih je se tudi danes nekaj v diplomaciji "demokratske" drzave Slovenije).
    Ce nisi npr.kupil vstopnic za proslavo tkim. "dneva mladosti", so ti grozili, da ne bodo podaljsali vize !
    Verjemi mi, da v desetih letih tujine nisem srecal enega samega "ustasa", (nisem iskal ne njih ne njihovih casopisov) ampak veliko slovenskih "spiclov", ki bi za en dolar prodali svojo mater! Neznosne in umazane stvari govoris !Sram te naj bo !!