KOPRIVNIČKO - KRIŽEVAČKA ŽUPANIJA
ČUKOVEC KOD LUDBREGA










ČUKOVEC KOD LUDBREGA
Postavljen spomenik civilnim žrtvama ratnog i poratnog razdoblja

    Izvješće o blagoslovu spomen križa u Čukovcu kod Ludbrega

    Blagoslov spomenika žrtvama komunističkog terora

    U prisustvu više od dvjesto vjernika sumještana i prijatelja u Čukovcu kraj Ludbrega održana je u nedjelju, 2. studenoga, u organizaciji Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava komemoracija i otkrivena spomen ploća ratnim i poratnim žrtvama Drugog svjetskog rata stradalih od posljedica komunističkog terora iz sela Čukovec. Tom prilikom predsjednik Društva Franjo Talan je rekao: - Poštovani prijatelji najsrdačnije Vas pozdravljam i zahvaljujem što ste se odazvali na ovu komemoraciju i tužnu obljetnicu.

    Prije svega zahvaljujem rodbini, braai i svima koji su dali doprinos za izgradnju ovog spomen križa žrtvama ratnog i poratnog razdoblja, pozdravljam Vas u ime Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava čiji članovi rade na obilježavanju grobišta poznatih i nepoznatih žrtava iz naše bliže i daljnje okolice.

    U Republici Hrvatskoj evidentirano je preko 600 masovnih grobišta žrtava Drugog svjetskog rata i porača. Na području sjeverozapadne Hrvatske, odnosno Varaždinske i Međimurske županije evidentirano je i preko 6 tisuča žrtava ratnog i poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata, a na ovim prostorima utvrđeno je preko pedeset lokacija masovnih grobišta gdje su pokopane nevine žrtve totalitarnih sistema prošlog stoljeća.

    Mnoga grobišta obilježena su znakom križa, a za mnoga se ni danas ne zna. Kao Društvo do sada smo spomen-križem obilježili grobišta u Štrigovi, Hrašaanu i Šenkovcu u Međimurju. Pred mjesec dana prisustvovali smo blagoslovu spomen-križa i misi zadušnici u Leskovcu Topliekom, a evo danas če ovdje u Čukovcu Ludbreškom prečasni Josip Đurkan blagosloviti spomen obilježje podignuto u znak sječanja na poubijane vaše rođake i znance. Danas smo se na putu prema Ludbregu zaustavili u Kuaanu Ludbreškom gdje smo na grobištu zvanom «Šoderana» postavili drveni križ i zapalili svijeće, a u petak je položen vijenac na najveaem grobištu Varaždinske županije, na grobištu «Dravska šuma» Varaždin.

    Temeljno pravo svakog čovjeka je pravo na dostojan život, a samim time i na kulturan i dostojan pokop, pravo na grob, bez obzira na njegovo politieko, vjersko i nacionalno opredjeljenje. Zbog toga smatramo da nam je svima dužnost poraditi na tome da obilježimo grobišta i stratišta bez suda poubijanih nevinih žrtava ratnog i poratnog razdoblja, ta tolika su još stratišta neobilježena.- završio je predsjednik Društva.

    Novo podignuti spomen-križ blagoslovio je ludbreški župnik Josip Đurkan, koji je služio i misu zadušnicu, a spomen ploeu otkrio je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata Davor Bulff. U spomen na ubijene žrtve kod spomen križa su zapaljene sviječe, a vijenac su položili sumještani i rodbina stradalih Danijela Vuk (19 ) iz Zagreba, Mateja Kancijan (13) iz Lunjkovca iz opčine Mali Bukovec, praunuke ubijenog Stjepana Kancijana i Terezija Pavkovia (91) najstarija sumještanka ubijenih žrtava. Komemoraciji su prisustvovali i brojni članovi Hrvatskog društva političkih zatvorenika, a otkrivanju spomenika prisustvovali su i članovi udruge Hrvatski domobran iz Đurđevca, Novog Marofa, Varaždina, V. Toplica, Gole, Virja Podravskog i Koprivnice koji su u spomen na stradale položili vijenac. Spomen križ u Čukovcu podignut je na inicijativu djece i rodbine stradalih, a izgradnju spomenika financijski su pomogli i ogranci Hrvatskog domobrana iz Koprivnice i Varaždina kao i brojni prijatelji i dobročinitelji, rekao je Pavao Kancijan, predsjednik Odbora za izgradnju, koji je govoreći o stradanjima između ostalog rekao

    - Evo okupili smo se ispred ovog novosagrađenog spomen-križa kojega smo podigli u čast našim precima. Buduai da bi se netko od Vas mogao upitati, dali je netko od žrtava na tom mjestu ubijeni ili pokopani odgovor bi glasio NE. Naše žrtve su pokopane na drugom mjestu. Neki imaju grobove ispod uvelog lišaa u ovim našim šumama. Među njima i moj otac Stjepan, stric Đuro i još njih nekoliko drugih. Bilo je to prije 60 godina, to jest 3. 11. 1943. godine. Sutra će biti ta tužna obljetnica. U noči, u 0,30 sati došli su drugovi i rekli mome ocu: - Druže obuci se i ideš s nama da nam pokažeš put do Segovine. Otišao je i nikad se više nije vratio. A sad da se malo podsjetimo na povijest hrvatskog naroda. Hrvati se na ovim prostorima spominju od sedmog stolječa. Kroz tih prošlih 13 stolječa hrvatski narod je živio pod različitim vladama i služio različitim gospodarima, a ti naši preci stoljeaima su prolijevali krv za slobodu drugih. Na više strana Hrvati su se borili i u Drugom svjetskom ratu.

    Tako je naš stožerni general Domovinskog rata, a sada pokojni Janko Bobetko otišao je 1941. godine u partizane namjera mu je vjerojatno bila da se bori za Hrvatsku, a nastala je Jugoslavija. Bog ga je poživio tako da se je još jedanput morao boriti protiv te iste Jugosalvije koja se je raspadala. Zato je za nagradu od Karle del Ponte dobio ponižavajuču, a za Hrvatsku sramotnu optužnicu. Narodna poslovica veli ovako: «Rat nije nikome brat».

    U Drugom svjetskom ratu ginuli su svi narodi bez razlike kojoj su nacionalnosti pripadali. Svi smo mi bez razlike na nacionalnost pokapali i oplakivali svoje žrtve, jer svaka žrtva je žrtva. Zato svaka žrtva mora imati pristojno obilježen svoj grob ili spomen obilježje.

    A ono što se je dogodilo po završetku Drugog svjetskog rata kad je hrvatska vojska položila oružje nastao je križni put. Ubijali su se zarobljenici bez suda i zakona, a sve se je to izvršavalo po nare?enju od novouspostavljene vlasti. Osim zarobljenih vojnika ubijali su se i civili, bez suda i zakona, nakon rata, kao i 1946, 1947. i 1948. godine. Sječam se veoma dobro mnogih zloeina, po završetku rata, imao sam tada 11 godina. Spomenut ču samo dva. Bio sam očevidac kad je takozvana OZN-a 1947. godine u po bijela dana ubila Dragutina Koštarića u njegovu dvorištu, a Antuna Hladnića izveli su na glavnu cestu ispred njegove kuče ubili i ostavili kao da su ubili pseto!? To je bio zločin kojeg ja ne mogu nikako zaboraviti.

    Bez obzira da li je čovjek stradao od nacizma, fašizma ili komunizma ima pravo na svoj grob i dostojan pokop kao i pristojno spomen obilježje.

    Zato ovaj spomen križ neka bude mrtvima na SPOMEN, a živima opomena da se više nikad nešto takvoga ne dogodi. – rekao je gospodin Pavao Kancijan, koji je pet godina radio na tome da se njegovu ocu i osatlim sumještanima poubijanima od strane pripadnika komunistieke ideologije podigne dostojan spomen znak.

    Na postolju spomen-križa uklesane su sljedeče rijeći, ispod hrvatskog grba:
    «Ispuniše se naši snovi, djedovi, roditelji, brača, prijatelji naši mili. Gdje god pokopani bili mi vas nismo zaboravili! Lijemo suze, duša nas boli jer dušman nije rekao gdje vaši grobovi stoje!» U donjem dijelu spomenika piše: «Ratnim i poratnim žrtvama Drugog svjetskog rata i totalitarnog jugokomunistiekog terora».

    Na spomeniku su u tri stupca uklesana imena žrtava: - Đuro Kancijan, Stjepan Kancijan, Ante Vrataria, Valent Lončarić, Ivan Šantaj, Stjepan Kovaeia, Drago Koštaria, Antun Šestan, Antun Gložinia, Stjepan Grandia, Josip Miškec, Zlatko Carević, Ivan Kolar, Antun Hladnja i Marija Hladnja.
    U podnožju, ispod imena žrtava stoji napisano: «Vi ste pravieno živjeli, a za Hrvatsku svoj život dali. Nakon 45 godina šutnje i 60 godina poeinjenog zloeina nad hrvatskim narodom, ovaj spomen križ podižu; Društvo za obilježavanje grobišta, Hrvatski domobran, braaa, djeca, unuci, praunuci i dobri prijatelji. Laka im Hrvatska zemlja.
    U glazbenom dijelu komemoracije i pod misom zadušnicom svirala je limena glazba iz Sesveta Ludbreških, a skladnim pjevanjem otvaranje spomenika uzvelieao je zbor župe Presvetog Trojstva iz Ludbrega.

    U spomen na svojeg ubijenog oca, Stjepana Kancijana, Ivka Fabijan (63) iz Zagreba napisala je pjesmu «Mojem ocu» koju je kod spomen-križa proeitala Mateja Tržec (14) iz Eukovca. Nakon komemoracije i odslužene mise zadušnice djeca, unuci i rodbina žrtava priredili su rućak pod šatorom za sve sudionike skupa.

    (tekst i snimke f.talan)