2013-04-13

Tekst i slike: Damir Borovčak

Medijsko i političko prešućivanje istine o Donjim Mostima

U subotu 13. travnja, održana je komemoracija kod spomenika prvim hrvatskim civilnim žrtvama u Drugom svjetskom ratu, seljacima u selu Donji Mosti koji su stradali od srpske vojske dana 10. travnja 1941. u prijepodnevnim satima ispred župne crkve Sv. Benedikta u središtu sela.

U nazočnosti hodočasnika iz Zagreba, Macelja, Virovitice, Koprivnice, Križevaca i drugih okolnih mjesta bili su nazočni domaćini iz Kapele i Bjelovara, kao i učenici OŠ Mirka Pereša iz Kapele koji su izveli prigodan pjevačko-recitalski program. Okupljene su u ime domaćina pozdravili načelnik općine Kapela Danijel Kovačec, u ime potomaka žrtava gđa Zorica Bojko, u ime branitelja Domovinskog rata prvi zapovjednik obrane Bjelovara Stjepan Budinski te u ime Bjelovarsko-bilogorske županije zamjenik župana Krešimir Jelavić. Nazočne su pozdravili od strane prispjelih hodočasnika Ante Beljo u ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva, a u ime Udruge Macelj 1945. govorio je Damir Borovčak. Potom je u ime Županijskog odbora i povjerenstvom za očuvanje, skrb i obilježavanje prešućivanih hrvatskih žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća povijesne događaje u Donjim Mostima tumačio dr. Dragutin Sudar.

Nakon polaganja vijenaca institucija i udruga mjesni župnik Mario Filipović je predvodio molitvu za sve žrtve Donjih Mosti, a nakon skupa na groblju u župnoj crkvi Sv. Benedikta u Donjim Mostima održana sv. misa koju je predvodio Bjelovarsko-križevački biskup dr. Vjekoslav Huzjak.

 


Govor Damira Borovčaka - Donji Mosti 13. travnja 2013.

Medijsko i političko prešućivanje istine o Donjim Mostima

Poštovani,

od 8. travnja 2006., od kada je otkriven ovaj spomenik dolazimo u Donje Moste iz Zagreba, Macelja i drugih mjesta Sjeverne Hrvatske..., pozivajući pri tom sve one koji su prijatelji istine. Činimo to po onoj poznatoj poruci Petra Šegedina - Svi smo mi odgovorni.

Od otkrivanja ovog spomenika pa do danas, prošlo je sedam godina, no istina o događajima u Donjim Mostima ostala je i nadalje nedostupna za širu hrvatsku javnost. Nažalost, ta istina nije prešla granice Bjelovarsko-bilogorske županije, iako su događaji početkom travnja 1941. u Bjelovaru i zločin 10. travnja 1941. u Donjim Mostima, kamen temeljac istine o Drugom svjetskom ratu.

Dana 10. travnja ove godine u Ujedinjenim narodima započela je rasprava o ulozi međunarodnog kaznenog pravosuđa u procesu pomirbe. Sazvao ju je srbijanski predsjedatelj Opće skupštine Vuk Jeremić. O njegovom govoru pisale su dnevne novine (Slobodna Dalmacija,10. travnja): Jeremić je dokazao da je dobar učenik politike Dobrice Ćosića koji tvrdi da je laž najbolji instrument za ostvarivanje ciljeva te politike. Dosljedno tome na Jeremićevoj raspravi istina je promatrač, a laž igra glavnu ulogu. U raspravi se srbijanski predsjednik Nikolić prisjetio osnivanja NDH 10. travnja 1941. i logora Jasenovac. Dakle, srbijanska politika ne posustaje u podmetanju podvala i prijepora, pa bi se hrvatski medijski izvjestitelji i urednici trebali potruditi objaviti punu istinu o tom vremenu, a ne nasjedati na staru komunističku propagandu ili podmetanja etno-trgovaca. A najvažnija istina upravo je ovdje u Donjim Mostima, više od 70 godina prikrivena i prešućena. Glavno pitanje glasi - zašto ta istina nije dostupna široj hrvatskoj javnosti, posebice u posljednjih 7 godina, od otkrivanja ovog spomenika?

Kako bi se činjenično odgovorilo raznim srbijanskim 'vukovima' i domaćim etno-trgovcima treba poznavati okolnosti 10. travnja 1941. kad su nedužno stradali hrvatski civili ovdje u Donjim Mostima. Zbog toga treba spomenuti nekoliko važnih činjenica:

U Zagrebu 5. prosinca 1918. na Trgu bana Jelačića dogodile su se Prosinačke žrtve koje označavaju početak krvavog gušenja slobode hrvatskog naroda na početku 20. stoljeća. Nad prosvjednicima protiv prijevare priključenja Hrvatske, bez pristanka hrvatskog naroda, u zajednicu sa Kraljevinom Srbijom, počinjen je krvavi pokolj. Prema službenom izvješću na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 5. prosinca 1918. ubijeno je 13, a ranjeno 17 ljudi, iz strojnica velikosrpskih žandara. Žrtve imaju zajednički grob na zagrebačkom Mirogoju, a Zagrepčani su tek 2003.g. dobili spomen-ploču na Trgu bana Jelačića. Nažalost tekst je sramotno cenzuriran, ne spominje ni uzroke ni posljedice zločina, ni broj žrtava, ni naredbodavca, ni počinitelje. A sve to je utvrđeno i poznato.

Samo malo više od godinu dana poslije tog krvavog događaja u Zagrebu, slijede isti događaji na području Bjelovarsko-bilogorske županije:

U proljeće 1920. godine dogodila se pobuna seljaka u Velikom Trojstvu zbog ekonomskog iskorištavanja i pljačkanja od strane beogradskih vlasti. U sukobima sa srpskim žandarima smrtno je stradalo troje seljaka, petero teško ranjeno, a uhićeno 109 seljaka.

U jesen iste godine, 3. rujna 1920. u Velikom Grđevcu nova pobuna i nove žrtve. Ubijeno je ponovno troje seljaka, a isti dan u Čazmi izbija sukob sa žandarima i gine još dvoje seljaka.

Gotovo je nepoznato da se u Bjelovaru 1924.g. utemeljio pokret pod nazivom Udruženje četnika. Četiri godine kasnije, u Beogradu 20. lipnja 1928. ubijeni su Pavle Radić i Đuro Basariček, zastupnici u Skupštini, a Ivan Pernar i Ivan Granđa teško su ranjeni. Od posljedica atentata Stjepan Radić umro je u Zagrebu nekoliko tjedana kasnije. Trebalo bi s tim činjenicama upoznati Vuka Jeremića, srbijanskog predsjednika Nikolića, svjetsku javnost i predstavnike zemalja u skupštini UN-a.

Kao obrana od velikosrpstva, krajem 1928. u Zagrebu se pokreće ustaški pokret, a službeno je osnovan 7. siječnja 1929., u izbjeglištvu u Italiji. Dakle, Udruženje četnika u Bjelovaru osnovano je četiri godine prije bilo kakve pojave ustaštva! Taj slijed uzroka i posljedica, treba poznavati i istaknuti. Treba poznavati i to da je četništvo jačalo, širilo se i djelovalo posve slobodno i organizirano po Hrvatskoj do pred Drugi svjetski rat, pa tako i na prostorima Bjelovarsko-bilogorske županije, dok se je svaki otpor Hrvata gušio u krvi. Posljedice četništva su okrutna pojedinačna ubojstva Hrvata i nesrba u bjelovarskom kraju. Ukupno je ubijeno 20 seljaka prije krvavog 10. travnja 1941. u Donjim Mostima. Treba poznavati tu povijesnu spiralu zla i objaviti je hrvatskoj i svjetskoj javnosti, pa i skupštini UN-a.

Zastrašujući primjer srpske mržnje dogodio se 7. studenoga 1937. nad 18-godišnjim mladićem. Johan Johsing, rođen je 28. kolovoza 1919. u Velikoj Pisanici, sin Josipa i majke Jane, rođ. Blum, bio je po nacionalnosti Nijemac, poljodjelac, rimokatolik, neoženjen. Njega je Srbin Drobnjak 7. studenoga 1937. zaustavio na cesti u selu Velika Pisanica i rekao mu: „Zaklati ću te!“ Nakon te prijetnje, izvadio je nož i nasred ceste zaklao 18-godišnjeg Johana. Ubojica nije osuđen, a njegov odvjetnik je tada rekao: „Eto što vam je dala vaša HSS“. Znači ubojstvo je bilo iz političkih pobuda. Johanov djed Josip i otac također Josip, sreli su četnika Drobnjaka 1941. On je i njih napao nožem, a oni su ga tada pretukli. Dakle, nisu ga ubili iz osvete, a mogli su! Međutim, obojica su poslije Drugog svjetskog rata, po komunističkom sudu 1945. suđeni zbog tog događaja i dobili po 25 godina zatvora. Izjavu o ovom događaju dao je Ivan Johsing iz Velike Pisanice 7. studenog 1997. Ovakvu pravdu nad srpskim zločinima i nad nesrpskim žrtvama imamo sve do danas.

Svi su ti podaci dostupni u knjizi Zdravko Ivković, Josip Vusić, Anita Blažeković: Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja današnje Bjelovarsko-bilogorske županije (MH – ogranak Bjelovar, rujan 2010.). Ta je knjiga životno djelo najupornijeg istraživača na ovim prostorima – pokojnog dipl. oec. Zdravka Ivkovića, kao 20-godišnji rezultat njegovog zalaganja i prikupljanja dokumenata za povijesnu istinu. Gospodinu Ivkoviću posmrtno velika hvala, jer je tom knjigom ali i posebnim zalaganjem na podizanju ovog spomenika vraćen dio pogaženog dostojanstva žrtvama u ovom kraju. U knjizi su objavljena i sjećanja Leopolda Supančića, jednog od vođa Bjelovarskog ustanka, povijesno su utvrđeni događaji prije i poslije 8. travnja 1941. kada je proglašena hrvatska država u Bjelovaru. Dogodilo se to bez ikakvih nacista ili fašista, samo slobodarskom težnjom i obranom samoorganiziranog hrvatskog naroda u Bjelovaru i okolici.

Krvoprolićem u Donjim Mostima srbijanski 2. konjanički puk "Car Dušan silni" je 10. travnja 1941. prvi započeo zločine nad hrvatskim civilima u Drugom svjetskom ratu, nekoliko sati prije proglašenja NDH u Zagrebu. To je kapitalna povijesna istina o početku Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Ona ruši sve lažne mitove i podvale o 10. travnju 1941., o Srbima kao prvim žrtvama, o njihovoj ugroženosti, o podmetanju prvih zločina hrvatskom narodu.

Zapažamo kako Bjelovarsko-bilogorska županija, poglavarstvo grada Bjelovara i općine Kapela, kao lokalne vlasti, pomažu i podržavaju očuvati sjećanje na spomenute događaje u Donjim Mostima, što je za pozdraviti. No, krajnje je vrijeme da se hrvatske vlasti na državnoj razini suoče s istinom o Donjim Mostima, kao početku zločina u Drugom svjetskom rata u Hrvatskoj. Ta je istina nužna zbog raznih kleveta političkih etno-trgovaca, zbog raznih tumača o srpskim nadpravima, raznih tumača lažnog antifašizma, raznih preokretanja istine poput one u hrvatskom mjestu Srb, lažnog napuhavanja događaja i brojki o Jasenovcu, sve do širenja srbijanskih neistina u skupštini UN-a. Upravo zato, događaji s područja Bjelovarsko-bilogorske županije, imaju temeljnu povijesnu važnost. Za istinu su odgovorni hrvatski dužnosnici, diplomate, predsjednici Vlade, Sabora i RH koji bi se konačno trebali suočiti sa povijesnim činjenicama iz Donjih Mosti i područja grada Bjelovara te ih prenositi hrvatskoj i međunarodnoj javnosti. Sve to, kako bi se zaustavilo svako daljnje širenje ljage i laži o hrvatskom narodu, kao uzroku i povodu ratnih stradanja, ali i zbog sprječavanja i širenja bilo kakve nove mržnje, sukoba i zla.

Pri tom, medijski izvjestitelji i medijski urednici imaju važnu ulogu i zadaću - potruditi se da istina iz Donjih Mosti konačno pronađe put i dospije do Zagreba, kako bi se potom upoznala i cjelokupna hrvatsku javnost.

Zato, još jednom vrijedi poruka Petra Šegedina - Svi smo mi odgovorni.