BJELOVARSKO - BILOGORSKA ZUPANIJA

2006-02-09

Zapisao Franjo Talan - objavljeno u Hrvatskom političkom zatvoreniku broj 1-2006

Ukop posmrtnih ostataka grobišta Lug i Trnovka u lipnju mjesecu

Nakon više od 13 godina iz Zagreba su natrag u Bjelovar dopremljeni posmrtni ostaci jugo-komunističkih žrtava poubijanih i pokopanih u danima nakon Drugog svjetskog rata 1945. godine od strane partizanske vojske na lokacijama Trnovka i Lug kraj Bjelovara. Svečani doček posmrtnih ostataka „bjelovarskih žrtava“ održan je uoči Božića, u ponedjeljak, 19. prosinca 2005. godine s početkom u 11 sati, a cjelokupnu organizaciju vraćanja posmrtnih ostataka iskopanih žrtava na područje grada Bjelovara vodio je Odbor za podizanje spomen obilježja prešućivanih hrvatskih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća s područja Bjelovarsko-bilogorske županije na čelu sa neumornim dopredsjednikom Zdravkom Ivkovićem, jednim od inicijatora osnivanja Odbora. U zakazano vrijeme iz Zagreba su na groblje Sv. Andrije dopremljeni posmrtni ostaci žrtava koje su se nalazili u 91 metalnom sanduku. Sanduci sa žrtvama zatim su položeni u kapelu Svetog Andrije, ispred oltara, gdje će se nalaziti do njihovog premještanja i dostojnog ukopa u kosturnicu koja će se sagraditi na grobištu Lug kod Bjelovara. Nakon smještaja posmrtnih ostataka u kapeli uslijedilo je odavanje počasti žrtvama mimohodom, a u 13 sati započela je komemoracija i blagoslov koji je vodio velečasni Josip Stipančević, dekan bjelovarskog dekanata i župnik župne crkve Svete Terezije Avilske iz Bjelovara.

 

Dostojanstven doček ekshumiranih žrtava poubijanih 1945. godine

Prema podacima Povjerenstva za podizanje zajedničke kosturnice žrtava na grobištu Lug i Trnovka iz masovnih grobnica je još 1992. godine ekshumirano 294 posmrtnih ostataka žrtava poratnog komunističkog terora, a među likvidiranima su bivši vojnici vojske Nezavisne Države Hrvatske, kao i civili iz Bjelovara i okolice. Pretpostavlja se da su među brojnim stradalim civilima grobišta Lug i Trnovka ubijeni i osamnaestogodišnji Alojzije Bali i godinu dana stariji Josip Blažeković iz Gornjih Mosti kod Bjelovara, a među mučki ubijenim žrtvama grobišta Lug nalazi se i tijelo patra Sebastijana Šantalaba i vlč. Antuna Klasića rodom iz župe Križovljan u cestičkoj općini.

Svečanom dočeku posmrtnih ostataka „bjelovarskih žrtava“ prisustvovalo je više stotina sudionika iz Bjelovarsko-bilogorske županije i brojnih izaslanstava i udruga iz susjednih mjesta i gradova, a dočeku, mimohodu i misu zadušnici prisustvovala je i rodbina ubijenih žrtava. Tako su odavanju počasti i komemoraciji na groblju prisustvovali; izaslanstvo Bjelovarsko bilogorske županije predvođeno županom Damirom Bajsom i zamjenikom župana Krešimirom Jelavićem. Izaslanstvo grada Bjelovara predvodila je gradonačelnica Đurđa Adlešić i zamjenici gradonačelnice grada Bjelovara Zlatko Barila i Stjepan Čleković, a komemoraciji je nazočio i Zlatko Mađeruh, gradonačelnik Grubišnog Polja i Branko Bradić, predsjednik Gradskog vijeća grada Čazme, te predstavnici ostalih općina i gradova Bjelovarsko bilogorske županije. Počast „bjelovarskim žrtvama odali su i saborski zastupnici Karmela Caparin i Gordan Jandroković, a ispred Hrvatske vojske bio je prisutan brigadir Ante Vučić, kao i brojni predstavnici javnih trgovačkih društava i bjelovarskih privrednika te predstavnici političkih stranaka i građanskih udruga. Izaslanstvo udruge Hrvatskog društva političkih zatvorenika predvodila je Kaja Pereković i Alfred Obranić, predsjednik udruge, a počast žrtvama komunističkog terora dopremljenih tog ponedjeljka iz Zagreba dao je i Stjepan Brajdić, predsjednik časničkog kluba 242 iz Zagreba. Blagoslovu i misi zadušnici prisustvovali su i članovi Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, a u ime Društva za ureditev zamolčanih grobov iz Slovenije komemoraciji je prisustvovao Dragutin Šafarić iz Velenja.

 

Bjelovar jedna od najtragičnijih postaja „Križnoga puta“ 1945. godine

Prije samog blagoslova prisutne je u ime Odbora za podizanje spomen obilježja prešućivanih hrvatskih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća s područja Bjelovarsko-bilogorske županije pozdravio Zdravko Ivković, predsjednik Matice hrvatske ogranak Bjelovar, a u svom govoru između ostalog je naglasio:  - Poštovana rodbino, prijatelji i svi koji ste se okupili danas ovdje odati počast posmrtnim ostatcima naših mučenika iz tragičnog razdoblja hrvatske prošlosti po završetku Drugog svjetskog rata 1945. godine. Poznato je kako su Bjelovar i područje današnje Bjelovarsko bilogorske županije u poratnom razdoblju 1945. bili poprišta krvavih zločina, a žrtve domaći hrvatski ljudi. Uz to smo nažalost poznati i kao jedna od najtragičnijh postaja Križnog puta. Šuma Lug koja se nalazi blizu gradu u lipnju 1945. zbog pucnjave, jauka i zapomaganja bila je zapažena i nije bilo teško zaključiti kako je ona veliko gubilište i kao takova ostala je u pamćenju mnogih naročito nas starijih. Zbog toga je nakon prvih demokratskih izbora Lugu posvećena posebna pozornost naročito rodbine ubijenih. Već tada se pokušavalo otkriti grobne jame neslužbeno bez odgovarajuće opreme. Matica hrvatska ogranak Bjelovar pokrenula je 1992. na prikladan način (osiguravši strojeve – rovokapače) istraživanja u Lugu koja su se odvijala pod vodstvom nekoliko članova Matice hrvatske i čelnika Hrvatske vojske, a koji su bili naknadno uvršteni u Saborsku komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava II. svjetskog rata kao podružnica za Lug. Prvi posmrtni ostatci otkriveni su 22. srpnja 1992. u grobnoj jami s četiri kostura, a zatim u ostalih 6 još 224 ili ukupno 228 kostura. Nešto kasnije u rujnu mjesecu otkrivene su 3 grobne jame u šumi Trnovka koja se nalazi na rubnom području općine Kapela uz cestu prema Jabučeti nedaleko ceste Bjelovar - Đurđevac. Po naputku komisije koju je prenio njen zastupnik za ovo područje posmrtni ostatci su nedugo nakon otkrića izvađeni iz grobnih jama i prenešeni u Zagreb u Zavod za sudsku medicinu radi utvrđivanja spola, životne dobi, te načina umorstva. Prigodom vađenja posmrtnih ostataka, po ostatcima odjeće i obuće moglo se utvrditi kako su u Lugu, bile uz vojnike pretežito civilne odnosno građanske žrtve, dok su u Trnovki ubijeni zarobljeni vojnici.

 

Županija preuzela brigu oko utvrđivanje žrtava i obilježavanje grobišta

Nažalost posmrtni ostatci iz Bjelovara kao i oni iz Macelja (1163) ostali su u prostoru Zavoda za sudsku medicinu punih 10 godina izloženi nebrizi i zaboravu. Nakon toga zahvaljujući Udruzi ratnih veterana Hrvatski domobran, Hrvatskom društvu političkih zatvorenika i Časničkom klubu 242 prevezeni su na Mirogoj u prostor ostave posmrtnih ostataka krematorija. Spomenute udruge potiču i nastoje osigurati sve pretpostavke za dostojan pokop žrtava. Nailaze na razumijevanje crkvenih velikodostojnika i na koncu Vlade Republike Hrvatske, te njenom Uredu za zatočene i nestale na čelu s g. pukovnikom Ivanom Grujićem. Od prošle 2004. g. kada je županijsko poglavarstvo Bjelovarsko bilogorske županije utemeljilo naš Odbor i njegovo Povjerenstvo za Lug također se uključuje u ova nastojanja. U tome se ističe naš član, opunomoćeni predstavnik u Zagrebu mr. sc. Leo Fingerhut, dipl. ing. sin ovog grada i predsjednik Povjerenstva za Lug Milan Presečan. Arvay dipl. ing. šumarstva.

Rezultat tih napora i nastojanja su pred nama. Posmrtni ostatci naših pokojnika su konačno spremljeni u 91 limenom lijesu i položeni privremeno u svetom prostoru crkvice Sv. Andrije odakle će početkom lipnja iduće godine sprovodom biti prenešeni u zajedničku grobnicu sa spomenikom u šumi Lug, za kojeg je idejno rješenje dao, kao i 1992. godine Dubravko Adamović akademski slikar, a projekt je izradio Arting d.o.o. Bjelovar na čelu s Marijanom Gezijem dipl. ing., sve dragovoljno. Ovo groblje je bilo jedno od 7 gubilišta 1945. u gradu i bližoj okolici i za istaknuti je i pomalo znakovito, kako je baš ono kao takovo posljednja postaja Križnog puta naših pokojnika prije konačnog ukopa u lipnju 2006. Uz veliku i dužnu zahvalnost spomenutim Udrugama, crkvenim velikodostojnicima kao i spomenutoj gospodi, veliku zahvalu zaslužuje naša županija s njenim županom gospodinom Damirom Bajsom i ostalima rekao je između ostalog predsjednik Matice hrvatske Bjelovar, na čiju inicijativu je u sklopu Županije formiran Odbor za podizanje spomen obilježja prešućivanih hrvatskih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća Bjelovarsko-bilogorske županije

Pogrebne obrede na groblju je pred više stotina sudionika, rodbine stradalih i gostiju vodio vlč. Josip Stipančević, župnik župne crkve Svete Terezije Avilske iz Bjelovara, a nakon molitve i blagoslova posmrtnih ostataka u grobljanskoj kapeli Svetog Andrije služena je koncelebrirana misa zadušnica koju je u župnoj crkvi Sv. Terezije Avilske predvodio fra Marko Malović župnik župe Svetog Antuna iz Bjelovara. 

 

Grobište Lug kraj Bjelovara najuređenije ekshumirano grobište

Nakon svete mise zadušnice sudionici komemoracije i gosti održali su kraći sastanak na kojem je bilo više prijedloga u cilju obilježavanja grobišta i stratišta u ostalim dijelovima Hrvatske, a sudionicima komemoracije je iskustva u podizanju spomen obilježja na grobištima i stratištima Republike Slovenije predočio Dragutin Šafarić, predsjednik Povjerenstva Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava u Republici Sloveniji i ujedno član slovenskog Društva za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane. Gost iz Slovenije upoznao je prisutne sa suradnjom koju uspješno ostvaruju pojedina hrvatska i slovenska društva na programu obilježavanja grobišta i utvrđivanja žrtava, a pod projektom „Pieteta“ mogu se na web adresi: http://www.safaric-safaric.si pronaći brojne teme o grobištima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije. Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin čestitao je članovima Odbora za podizanje spomen obilježja prešućivanim hrvatskim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća Bjelovarsko-bilogorske županije na upornosti, zalaganju i učinjenom na izgradnji spomen obilježja i popisivanju žrtava Drugog svjetskog rata u razdoblju kada su žrtve svi zaboravili. U svom izlaganju naglasio je da je najbolji put u obilježavanju grobišta i utvrđivanju žrtava kada isto odradi domicilno stanovništvo i lokalna zajednica jer taj posao neće nitko drugi napraviti i odraditi, a svjedoci smo da se ta pitanja pokrenu tek nakon uključivanja ljudi na terenu što je u Bjelovaru bio slučaj u samom početku te je danas grobište Lug jedno od najuređenijh grobišta, gdje su vršene ekshumacije, u ovom dijelu Europe, u Hrvatskoj i Sloveniji, za razliku od Macelja koji je iz godine u godinu u sve jadnijem stanju. Također je zahvalio članovima Odbora na pomoći i podršci koju su pokazali u tijeku izgradnje i postavljanja spomen-križa na grobištu Dravska šuma Varaždin i obilježavanju 60 –te obljetnice stradanja žrtava grobišta u Gornjem Hrašćanu u Međimurju. O podizanju spomen-križa i ukopu posmrtnih ostataka ekshumiranih žrtva grobišta Macelj u Frukima kod auto ceste Krapina – Macelj govorio je Stjepan Brajdić, predsjednik časničkog kluba 242 iz Zagreba, a Zdravko Ivković, predsjednik Matice hrvatske Bjelovar upoznao je prisutne s planovima izgradnje spomenika u Donjim Mostima i završetkom kosturnice za ekshumiranje žrtvama grobišta Trnovka i Lug koja bi trebala biti gotova do kraja mjeseca svibnja 2006. godine u šumi Lug kod Bjelovara.

 

U Bjelovaru 8. travnja 1941. proglašena Nezavisna Država Hrvatska

Spomenik stradalim hrvatskim žrtvama naselja Gornji, Donji i Srednji Mosti trebao bi biti gotov do početka mjeseca travnja, a blagoslov i komemoracija planiraju se za subotu 9 ili 16 travnja ove godine, sam datum utvrdit će se u dogovoru s članovima Povjerenstva za podizanje spomenika koji se gradi na groblju u Donjim Mostima.. O tome je Zdravko Ivković rekao - Odmah nakon početka Drugog svjetskog rata na našim prostorima (6. travnja 1941. godine) silno neraspoloženje Hrvatskog naroda koje se 22 godine taložilo u monarhističkoj Srbo-jugoslaviji, naročito je došlo do izražaja u gradu Bjelovaru i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. U noći 7. na 8. travnja u Velikom Grđevcu (25 kilometara istočno od Bjelovara) pobunio se 108. pričuvni puk. sastavljen uglavnom od Hrvata iz bjelovarskog kraja uz punu podršku mještana i Hrvatske seljačke zaštite. 8. travnja 108 puk kreće u Bjelovar gdje je uz pomoć hrvatskog građanstva skršio otpor jugoslavenske vojske i žandarmerije. Četiri hrvatska vojnika su poginula. Istog dana u Bjelovaru i okolici Hrvati su uspostavili samostalnu hrvatsku vlast i svečano proglasili Nezavisnu Državu Hrvatsku. To se zbilo u trenutku dok još njemačke postrojbe nisu prešle Dravu i dok njemačko vrhovništvo još nije ni pomišljalo na samostalnu Hrvatsku državu. Glas o pobuni 108. puka sirio se redovima jugoslavenske vojske i hrvatski su je vojnici počeli u velikom broju napuštati. To kod Srba izaziva mržnju i bijes. Već 9. travnja srbočetnici su u Bjelovaru i bližoj okolici pojedinačno ubili osam Hrvata, civila. Na prostoru od Varaždina do Suhopolja jugoslavenska vojska se raspada, a 9. travnja kod Peteranca Nijemci su razbili drugi Drugi konjički puk "Car Dušan silni“ iz Virovitice. Razbijeni jugo-četnici u bijegu prema Bilogori zaustavili su se istog dana u selu Donjim Mostima gdje su zanoćili. U Bilogori, 20 kilometara sjeverno od grada Bjelovara smjestila su se sela Donji, Srednji i Gornji Mosti u području općine Kapela. Donji Mosti, sjedište župe nalaze se na glavnoj cesti Bjelovar - Kapela - Novigrad Podravski. Župna crkva Sv. Benedikta sagrađena je u središtu sela 1883. godine. Mosti su mirna bilogorska sela oduvijek nastanjena Hrvatima - katolicima. Osnovna škola je sagrađena još 1820. godine i znatno je utjecala na stupanj pismenosti i način života stanovnika. Teror Srbo-jugoslavije još je vise razvio nacionalnu svijest tih triju sela. Ona je naročito došla do izražaja nakon proglašenja NDH u Bjelovaru 8. travnja 1941. godine. Tih dana u selima se nalazilo vrlo malo mlađih muškaraca jer su većinom bili mobilizirani.

 

Pripadnici konjičkog puka "Car Dušan silni“ poubijali seljake

Prije podne 10. travnja pronio se glas da konjički puk napušta selo. Među nekim mještanima, pomišlja se naročito pod utjecajem događanja u Bjelovaru, a i da pomognu bjelovarčanima, odnosno, doslovno "da pomognu Hrvatskoj državi u Bjelovaru" na mogućnost razoružavanja srbočetnika. Budući da uglavnom nisu imali nikakvo oružje oni su to razoružavanje pokušali ostvariti uvjeravanjem vojnika, jer da je rat završen i da im je najbolje da svaki ode svojoj kući, odnosno većinom u Srbiju. Dok su neki seljani uvjeravali vojnike, Josip Kovačić popeo se na crkveni toranj i zapucao iz puške nastojeći među vojskom izazvati nedoumicu i paniku. To mu je i uspjelo jer je došlo do sveopće pucnjave, a kad su četnici uvidjeli da im ne prijeti nikakva ozbiljna opasnost jedan od viših njihovih zapovjednika naredio je da se krene za seljacima koji su se razbježali, te da ih se (mimo zakona) pohvata i ubije. Pronalazili su ih po tragovima u snijegu (bio je dubok snijeg tog proljeća). Josipa Kovačića su uhvatili u crkvi i izveli pred crkvu i tu ga ustrijelili. Zatim idući tragom u snijegu došli su u kuću Stjepana Ružmana u blizini crkve, gdje su zatekli Boltu Pavlovića i Ludviga Rupica. Obojica su bili skriveni na tavanu. Pavlovića su odmah ubili, a Rupić je skočio sa tavana i slomio nogu. U obližnjoj, Ružmanovoj štali pronašli su Stjepana Hercega pod jaslama, izvukli ga i izveli u dvorište i zajedno s Ludvigom Rupićem strijeljali. Nakon toga su vlasnika kuće Stjepana Ružmana pretukli, tako da je nakon nekog vremena od posljedica tog prebijanja umro. Josip Bugarin, Bolto Seđak i Stjepan Šifkorin nisu se uspjeli skloniti pa su ubijeni na seoskom putu. Na isti način stradao je i Ivan Blažeković. On se, napustivši jugo-vojsku, vraćao iz Velikog Grđevca u Moste. Uhvaćen je na putu u selu Zrinska. Tu su ga četnici zaklali. Nekim čudom Ivan Rupić iz Srednjih Mosti tada star 28 godina preživio je teško ranjavanje. Izrešetan je iz strojnice. Nakon toga četnici kreću prema Kapeli i Bjelovaru. U selu Poljančani četnički simpatizeri upozorili su ih da su zaboravili Valenta Rupića jednog od čelnika Hrvatske seljačke zaštite. Skupina četnika - konjanika vraća se u Donje Moste pronalazi kuću Valenta Rupića u kojoj su uz domaćina bili njegov sin Franjo Rupić sedamnaestogodišnjak, njegov zet Davorin Martin Blažeković i njegov kum Andrija Pevec. Tu trojicu tjerali su pješice cestom pokrivenoj snijegom u smjeru Kapele s tim da su Andriju Peveca izuli i bosonogog svezali konju za rep i tjerali medu konjaničkim odredom, tako da je stalno padao medu konje, dok su Valent Rupić, susjed Blaž Pintarić i još neki seljani koje su digli iz kuca morali ići na čelu kolone kao taoci, jer su nakon izvršenog pokolja četnici postali nesigurni i plašljivi. Nakon četiri kilometra tjeranja zavezan za konjski rep Andrija Pevec je smalaksao i pao. Tada su ga ubili misleći da su ubili Valenta Rupića prokazanog vođu Hrvatske seljačke zaštite. Pred grobljem u selu Kapela ubili su sedamnaestogodišnjeg Franju Rupića i Davorina Martina Blažeković. Tog istog dana četnici su kod Kapele naišli na Josipa Rožmarića iz Koprivnice i ubili ga. Nakon takvog protuzakonja i krvavog divljanja nad hrvatskim seljacima zločinački 2. Konjički puk "Car Dušan Silni" produžio je jašući cestom od Kapele prema Bjelovaru. Nijemci su tog dana došli u Bjelovar i sa svojim tenkovima dočekali četničke konjanike u predgrađima, na Križevačkoj cesti i Hrgovljanima i razbili ih tako da su uz velike gubitke bili prisiljeni na predaju. Tada je bio zarobljen i konjički major Nikola Hrgović iz Bjelovara po narodnosti Srbin, sin gostioničara Hrgovića na Vojnoviću. Pretpostavljalo se, da je on naredio umorstva, te je predan hrvatskom sudu u Bjelovaru na postupak. No kako ga ni jedan od pozvanih svjedoka iz Donjih Mosti nije prepoznao kao takvog, pa prema tome ni teretio bijaše oslobođen. U srpnju 1941. godine iseljen je u Srbiju gdje je poslije rata umro u Beogradu. Eto tako su postupili Hrvati, odnosno hrvatske sudbene vlasti.

 

Hrvatska povijest je prešućivana i krivotvorena

Četnički teror i pokolj u Mostima umjesto zastrašivanja hrvatskih seljaka postigao je suprotan učinak, tako da je idućih dana većina tih seljaka krenula u hrvatsku vojsku braniti hrvatsku državu. U tijeku rata i poraća (uz ovih 11 mučenika) u hrvatskoj vojsci poginulo je 71 mještanin iz naselja Gornji, Srednji i Donji Mosia (od 1150 stanovnika) te 7 u partizanima. Radi svojeg rodoljubnog djelovanja u ožujku 1945. godine ubijen je i njihov župnik Viktor Miler.

Svi znamo da je hrvatska povijest sistematski prešućivana i krivotvorena s namjerom lažnog prikazivanja Hrvata pred svijetom i prikrivanja srpskih zločina nad Hrvatima kroz vise od sedam desetljeća. Zločini počinjeni nad nedužnim seljacima sela Mosti prvi su zločini srbočetnika počinjeni u Drugom svjetskom ratu na području Hrvatske, odnosno prvi ratni zločini uopće počinjeni nad civilnim stanovništvom u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj. Doduše treba napomenuti, da su gotovo istovremeno u Bjelovaru i bližoj okolici na različitim mjestima srbočetnici ubili osam Hrvata. Sve to obilježava početak surovog obračuna na našim prostorima u Drugom svjetskom ratu. Radi takve situacije Predstojništvo gradskog redarstva u Bjelovaru 30. travnja 1941. godine šalje Ministarstvu vanjskih poslova Nezavisne Države Hrvatske Iskaz o Hrvatima koje su ubili srbočetnici i srpski vojnici u vremenu od 6. do 30. travnja 1941. godine na području grada i Kotarskog poglavarstva Bjelovara. – objasnio je Zdravsko Ivković, jedan od najupornijih istraživača ratnog i poratnog razdoblja Bjelovarske županije.

U utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata i poraća među prvima se uključila i Matica hrvatska Bjelovar, a iz Matice hrvatske kasnije je formiran i Odbor za podizanje spomen obilježja prešućivanim hrvatskim žrtvama II. svjetskog rata i poraća s područja Bjelovarsko-bilogorske županije koji broji 24 člana. U sklopu Odbora djeluje Povjerenstvo za podizanje spomenika hrvatskim žrtvama prvog ratnog zločina kojeg su pripadnici srpske vojske učinili u selu Donji Mosti (općina Kapela) nad 11 golorukih hrvatskih seljaka 10.travnja 1941.g. i prešućivanim hrvatskim žrtvama 2.svijetskog rata i poraća 1945.godine koje ima 7 članova, Mladen Gregorić je predsjednik, a ostali članovi su Josip Vusić, Martin Blažekovać, Ivan Cvrtila, Franjo Ištvanović i Ivan Pintarić, dok je Zdenko Kučera pokojni. Povjerenstvo za podizanje zajedničke kosturnice 294 posmrtnih ostataka hrvatskih žrtava iz grobišta šume Lug i Trnovka, predsjednik povjerenstva je Milan Presečan Arvay, a ostali članovi su Dragutin Srbić, Mirko Čorba, Anita Blažeković, Leon Fingerhut, Dragan Tirić i dr. Dragutin Sudar.

Povjerenstvo za istraživanje i popisivanje te pronalaženje grobišta prešućivanih hrvatskih žrtava 2. svjetskog rata i poraća vodi prof. Anita Blažeković, a članovi su još Josip Vusić, Zdravko Ivković, dr. Drgutin Sudar, Stipe Šola i Zvonimir Žagi iz Bjelovara. Ukoliko se ukaže potreba formirat će se nova Povjerenstva, a članovi Odbora uspješno surađuju sa sličnim udrugama i Društvima.

Tog ponedjeljak na putu iz Varaždina prema Bjelovaru zaustavili smo se u Donjim Mostima i kod spomenika u izgradnji zapalili svijeće, a isto smo učinili i kod spomen križa na bjelovarskom groblju, gdje je pokopano u toku rata 526 hrvatskih vojnika kojima je nakon rata 1945. godine partizanska vojska uklonila spomenike. Svijeće su zapaljene i uz posmrtne ostatke ekshumiranih „bjelovarskih žrtava“ u grobljansku kapelicu Sv. Andrije na istoimenom groblju u Bjelovaru.

 

Tekst uz slike:

Na slici 1: Posmrtni ostaci 294 žrtve grobišta Lug i Trnovka pospremljene u 91 limeni sanduk i privremeno smještene u kapeli Sv. Andrije na groblju u Bjelovaru

Na slici 2: Pozdravni govor na groblju u Bjelovaru održao je Zdravko Ivković, predsjednik bjelovarskog ogranka Matice hrvatske

Na slici 3: Spomen križ poginulim hrvatskim vojnicima u preoranim grobovima na groblju u Bjelovaru podignut je 1997. godine

Na slici 4: Misu zadušnicu za bjelovarske žrtve predvodio je, uz asistenciju vlč Josipa Stipančevića, u župnoj crkvi Sv. Terezije Avilske fra Marko Malović

Na slici 5: Misi zadušnici prisustvovali su i članovi Povjerenstva za podizanje spomenika u Donjim Mostima, iz istoimene župe Varaždinske biskupije

Na slici 6: Na groblju u Donjim Mostima pred završetkom je izgradnja spomenika žrtvama ratnog i poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata iz sva tri naselja

Na slici 7: Grobište Lug jedno je od najuređenijih, a uz svaku iskopanu jama nalazi se natpisna ploča sa napisanim tekstom o stradanju

Na slici 8: O stradanjima u Sloveniji i obilježavanju grobišta u susjednoj državi govorio je Dragutin Šafarić iz Velenja