A N N O - 2 0 0 0. g.

    ANNO 2000
        SABORU - KOMISIJI ZA RATNE I PORATNE ŽRTVE
    EKSHUMACIJA
    POUBIJANIH HRVATSKIH VOJNIKA, CIVILA I SVEČENIKA NA MACELJU

    Od naših ogranaka diljem Hrvatske dobivamo gotovo tjedno upite, što je s iskopanim kosturima iz jama na Macelju (ekshumiranih 1992. g.) i zašto se ne nastave iskapanja.

    Na inicijativu Mladena Šafranka, bivšeg djelatnika OZNA-e i Frana Živičnjaka, zastavnika Hrvatskoga Domobranstva, a uz suradnju Zagrebačke nadbiskupije i Komisije za utvrdjivanje ratnih i poratnih žrtava Hrvatskoga državnog Sabora, obavljana su tokom 1991. g. i 1992. g. istraživanja u svezi s partizanskim zločinima i ubojstvima na Macelj gori (Lepa Bukva i vrh Ilovac). Nakon provedenih istraživanja, koja je predvodio Mladen Šafranko, počela su pokusna iskapanja (jer Šafranko je bio svjedok i sudionik tih partizanskih zvjerstava) koja su odmah dala rezultate.
    Otvorene su 23 jame i iskopana su 1.163 kostura. Utvrdjeno je da meču poubijanima ima i 20 svečenika, pretežno franjevaca. Mladen Šafranko dao je izjavu da je bilo oko 130 jama u kojima je poubijano oko 13.000 ljudi, što znači da nije otkopano niti 10% od ukupno ubijenih vojnika, civila i svečenika.

    Posmrtni ostaci ubijenih smješteni su u podrume Zavoda za patologiju medicinskoga fakulteta u Zagrebu na Šalati u crne plastične vreče, kakve se upotrebljavaju za smeče i vjerovatno (?) se ondje nalaze i danas 8 (osam) godina nakon što su otkrivene. U medjuvremenu je pokajnik Mladen Šafranko umro (1994. g.) pod nejasnim okolnostima, a i Fran Živičnjak je prošle godine nadjen mrtav u svome stanu s nedovoljno razjašnjenim uzrokom smrti (živio je potpum sam, bez obitelji).
    Fran Živičnjak je prije smrti napisao knjigu "U vječni spomen" u kojoj je na temelju vlastitih zapažanja iz svibnja i lipnja 1945. i izjava Mladena Šafranka detaljno opisao zvjerstva na Macelj-gori. U vrijeme kada su iskopane prve jame, 1992. g. bili su živi i neki od glavnih aktera tih dogadjanja na Macelj-gori (Branko Low i Ivica Fizir), a i danas u Zagrebu i Hrvatskom zagorju žive neki od egzekutora.
    Zanima nas zašto nisu nastavljena iskapanja daljnjih jama, premda se točno zna njihova lokacija i zašto posmrtni ostatci nisu do današnjeg dana sahranjeni na dostojanstven način, te zašto žrtvama nije odana dužna počast. Nadalje, postavljamo pitanje zašto Državno odvjetništvo ne poduzima odgovarajuče procesne radnje protiv još živih aktera tih zločina na Macelj-gori (Maceljskoj šumi) - jer jasno je da su svi poubijani bez prethodnog suđenja i dokazane krivnje.
    Sve te činjenice dobro su poznate i Hrvatskome saboru i čelnicima Komisije za ratne i poratne žrtve. Poznato im je i da su oba sudionika tih stravičnih dogodaja, pokajnik Šafranko i hrvatski zastavnik Živičnjak, preminuli pod još uvijek nerasvijetljenim okolnostima. Medjutim, nitko nije do danas ništa poduzeo. Tražimo da se ova pitanja što prije razriješe, tj. rasvijetle nerazjašnjene smrti Šafranka i Zivičnjaka.
    URV HD

        Večernji list, SUBOTA, 24.II.2001.
    Florjan Boras
    NAKON DEVET GODINA SABORSKA KOMISIJA ZA UTVRDJIVANJE RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA PRED UKIDANJEM
    Pred ukidanjem je Komisija Hrvatskog sabora za utvrdivanje ratnih i poratnih žrtava. Na predlog je to SDP-ova saborskog zastupnika Nenada Staziča, koji je 1. veljače uputio predsjedniku Zastupničkog "doma Zlatku Tomčiču, a službeno nosi naziv prijedloga o prestanku valjanosti Zakona o utvrdjivanju ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskog rata. Znajuči za SDP-ovu, odnosno koalicijsku večinu u Saboru, gotovo je sigurno da su Komisiji odbrojeni dani.
    (…)
    Komisija je često za HDZ-a bila meta kritika oporbe i povjesničara, a vrhunac optužbi izazvalo je izvješče Komisije s kraja 1999. godine, jedino takvo u sedam i pol godina njezina postojanja, kad je u njemu izašlo da su, primjerice, u Hrvatskoj za Drugoga svjetskog rata ubijena samo 203 Židova, da je u Jasenovcu ubijeno samo 2.238 logoraša te da je medju partizanima bilo tek 6.266 žrtava. Takvi su podaci u javnosti izazvali opče zgražanje, iako su iz Komisije objašnjavali da su to tek privremeni podaci. Pod pritiskom javnosti izvješče ipak nije bilo prihvačeno.
    (...) Buduči da se u javnosti često govorilo o njezinoj rastrošnosti, zanimljivo je koliko je Komisija potrošila novca od 1991. do 2000. godine. Prema izvješču Ministarstva financija, potrošila je točno 2.822.441 njemačku marku!
    PIETETA: ovo pak za trenutačno stanje i vladine bezbrige za svoj narod Hrvatski

    ANNO 2004
    Se je kak loni,... na zagrebečkom patološkom nojžu i vu pelnici - kak ti i u demokrotskoj NDH-ski