STIHOVI ZRTVAMA BLEIBURGA


      2007-04-13

       


      BLEIBURGU NA SPOMEN

      Na svrsetku Drugog svjetskog rata,
      pokolji su nastali Hrvata.
      Od Bleiburga, preko Slovenije,
      kroz Hrvatsku do juzne Srbije.

      U Bleiburgu Hrvatska se slila,
      pol milijuna vojske i civila.
      Englezima oruzje predali,
      oni su ih na vjeri izdali.

      Lord od Srba zlato je primio,
      a Hrvate na smrt osudio.
      Predao ih srbocetnicima,
      komunistima, ratnim zlocincima.

      Zene, djecu i vojnike tuku,
      krv se proli na Bleiburskom polju.
      Na stotine tisuca zrtava,
      cvijet Hrvatski na Poljani spava.

      Mrtvi leze, ranjenici jece,
      krv Hrvatska na sve strane tece.
      Jos i danas Englezi pomazu,
      genocidnu cetnicku bagazu.

      U Kocevskom Rogu klaonica,
      glavni koljac Simo Ubojica.
      Sam dvadest tisuca zaklao,
      jos bi htio, tako je rekao.

      Kriznim putem, preko Dravograda,
      na tisuce Hrvata nastrada.
      Puskom tuku, sjekirama sjeku,
      ranjenike bacaju u rijeku.

      Krvave su Mariborske staze,
      kud Hrvatski vojnici prolaze.
      Dok kolone smrti formiraju,
      iznemogle odma ubijaju.

      Kud su isli preko srpskih sela,
      dozivjese mrznju i zlodjela.
      Bacali su na njih vrelu vodu,
      tuku, psuju i vilama bodu.

      U Hrvatskoj logor do logora,
      strah i teror od okupatora.
      U Osijeku, na Zelenom polju,
      logor smrti, tu Hrvate kolju.

      Mjesec lipanj cetrdeset pete,
      dusmane smo upoznali klete.
      Na tisuce Hrvatskih vojnika,
      odvode ih grupe razbojnika.

      Po dvojicu zicom su vezali,
      na stratiste bez suda tjerali.
      Kod Nasica, iza Cementare,
      pod Krndijom, blizu Kule Stare.

      Crni Potok, tako se naziva,
      tu se krvca Hrvatska proliva.
      Logorasi duz potoka stoje,
      povezani sa zicom po dvoje.

      Ozna, vojska i srpski seljaci,
      zlocinci su, govore podaci.
      Bajunetom vezane probodu,
      pa ih bace u potok u vodu.

      Navalise na njih kao vuci,
      odjekuju krici i jauci.
      Seljaci ih tuku sjekirama,
      motikama, bodu sa vilama.

      Ranjenici jedan na drugome,
      u potoku Crnom krvavome.
      Osam dana cuju se jauci,
      umirali u krvi i muci.

      Ranjenici u potoku jece,
      krvav potok deset dana tece.
      Zlocinci ih nisu zakopali,
      vec ih zive zvjeri rastrgale.

      Vise puta tako ponavljaju,
      na tisuca tamo ubijaju.
      Komunisti i srbocetnici.
      dvadesetog stoljeca krvnici.

      Doklen Hrvat na stratistima spava,
      u Hrvatsku se Srbin doseljava.
      Nase ljude Srbi ubijaju,
      da nam otmu Hrvatsku domaju.

      Komunisti Hrvate izdali,
      vlast su srbocetnicima dali.
      Dosta nam je zlocina srpskoga,
      i laznoga bratstva Brozovoga.

      Mnogi ljudi za zlocin su znali,
      ali nisu od straha pricali.
      U Nasicam, ocevici znaju,
      o zlocinu detaljno pricaju.

      Sebetic je Luka lugar bio,
      ocevidac zlocin je vidio.
      Ivan Ladnjak i Tomo Vladika,
      Luca Zupan trazi zarucnika.

      Ante Corak bio je dijete,
      zlocin pamti cedrdeset pete.
      Kad je Crni Potok posjetio,
      s djacima je borove sadio.

      Uz potok su s obadvije strane,
      ljudske kosti svuda razbacane.
      Od kostiju most se napravio,
      kud se djecak Ante provlacio.

      Iz potoka alat su izvukli,
      s cim su zrtve razbojnici tukli.
      Na porcijam, pronadjenim pise,
      prezimena Ljubuskih najvise.

      Ante Corak zivi u Kanadi,
      on spomenik zrtvama izgradi.
      Uz suradnju casnih prijatelja,
      Antina se ispunila zelja.

      Vitezovi dicni iz Kanade,
      svaki prilog za spomenik dade.
      Anton Kikas i Marion Ivan,
      Janko Herak jos i
      Milan Krijan.

      I Hrvatsko-Licko drustvo dade,
      za spomenik prilog iz Kanade.
      Matosevic
      Milan tu je bio,
      spomen plocu ocu postavio.

      Za dar hvala braci Panonije,
      Hrvatskome fondu Slavonije.

      I Hrvatske sume pomoc daju,
      za spomenik u Nasickom kraju.
      A Nasickoj Cementari hvala,
      velik prilog za spomenik dala.

      Hvala svima kad su pomoc dali,
      za Hrvate sto su za dom pali.
      Znos troska do ovih koraka,
      oko trista tisuca maraka.

      Ante Corak sam je pola dao,
      i spomenik ovaj podigao.
      Posvecenje kapelice Svete,
      lipanj mjesec devedeset pete.

      Kod posvete jedan frater kaze,
      jos Kriz Puta napravit predlaze.
      Slava svima sto su pali mrtvi,
      Hvala Corku na velikoj zrtvi