OD g.BIŠCEVICA NA PUTU ZA "BLEIBURG 2006.g."
razni prilozi

    Franjo Normal Drago 2 247 2006-05-16T21:15:00Z 2006-05-16T21:15:00Z 1 766 4370 FT 36 10 5126 10.3501

    2006-05-14

    g.Biscanic, Varazdinske toplice, na putu za Bleiburg

     

    Cijenjeni putnici, ucesnici komemorativnog skupa zrtvama, Blajburga i kriznih puteva

     

    Putujemo na komemorativni skup u Blajburg koji je sa kalvarijom KRIZNIH PUTEVA najveca tragadija i zlocin nad hrvatskim narodom u njegovoj povijesti.

     

    Ne zeleci docekati boljsevicku CRVENA ARMIJU i ponovno stvaranje Jugoslavije - tamnice hrvatskog naroda, a sada jos i totalitarno konunisticke diktature, ogromna skupina Hrvata odlucuje se na izbjeglistvo, a hrvatska domovinska vojska na povlacenje preko Slovenije do Austrije, vjerujuci obecanjima i ratnon pravu - da odlaze zapadnim savaznicima u sigurnost.

     

    Racuna se da je preko 300.000 izbjeglica napustalo domovinu, medju njima osim pripadnika hrvatske vojske, civili, zene i djeca te ranjenici. Vec u Sloveniji poubijano je mnostvo zarobljenika i civila.

     

    Cilj povlacenja bio je predaja saveznicima, vjerujuci da ce postujuci medjunarodne konvencije o ratnim zarobljencima i izbjeglicama, Englezi to i postivati. Pregovore o obecanoj predaji  saveznicima, u ime saveznicke vojske, vodi vrhovni zapovjednik saveznickih snaga u Sredozemlju – engleski narsal ALEKSANDAR.

     

    Medjutim, Englezi cine nezamislivu prijevaru i izdaju, ispod svakog dostojanstva za civiliziran i demokratski svijet kakovim su zapadni saveznici smatrani. Nakon sto su Hrvati polozili oruzje, Englezi ih izrucuju Titu na raspolaganje. Prema nesim izvorima bilo je preko 200.000 hrvatskih vojnika i civila i tragedija je neizbjezna.

     

    Tito cinicno zahvaljuje englezima i porucuje, da ce zarobljenike prauzeti Treca jugoslavenska (partizanska) armija pod komandom KOSTE NADjA. Brzo se je obistinila Titova pritnja i poruka svojin borcima da budu kao i dosada i ovaj puta nemilosrdni, sto se i u potpunosti provodilo.

     

    Ovdje cemo navesti samo nake izjave iz partizanskih izvora javno objavljene:

    - Ideolog partije MILOVAN DjILAS bez stida, drsko i hladno daje izjavu u srpskoj tiskovini "SVETU" broj 207 i u svojoj knjizi "WARTIMS" na stranici 446 i 447 u kojoj navodi da su svi vojnici pogubljeni osim zena i mladezi ispod 18 godina. Bili su ubijani odvojeno - svaka skupina ondje, gdje su bili preuzeti kao zarobljenici.  Tako je najjednostavniji izlaz bio da ih se pobije i rijesi problen (zavrsen citat).

    - KOSTA NADj,  komandant trece armije u tjedniku "RAPORTER" od 13.I.l985.godine na stranici 26. daje izjavu da je oko 150.000 neprijatelja palo u njegove ruke, pa drsko - ne stideci se, izjavljuje:Naravno da smo ih na kraju likvidirali".

    -  Prema knjizi «ZAMOLCANI GROBOVI" izdano  u Ljubljani, govori se da je sano u Sloveniji kod povlacenja, u dotada otkrivenih 40 grobnica od kojih je 27 iskljucivo poubijanih Hrvata, bilo ukupno 278.720 zrtava, pretezno civila i ranjenika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Glavni izvrsitelji i egzekuturi ovih zlocina i njihovi ideolozi i naredbodavci bili su: Rankovic, Drapsin, Koca, Nadj, Dapcevic i Jaksic, upotrijebili su osim svojih jedinica, po zlu poznatu OZNU i druge institucije za likvidacije kao genarala Jovu Vuckovica te politickim komesarom nazalost Siscaninom Vladom Janjicem (zvanim CAPO) ciji sa je korpus osobito isticao u kvavim pokoljima.

    Da bi tragedija bila veca, kalvarija KRIZNIH PUTEVA namjerno je vodjena i usmjeravana naseljima sa srpskin stanovnistvom koji su Hrvate docekivali pod paralom "NAROD", posebno svirepo i nad progonjenima se izivljavali.

     

    Treba imati u vidu da su hrvatske zrtve bili ljudi u cvijetu mladosti, sto je ostavilo neprocjenjiv posljedice na demografsku situaciju Hrvatske. Da tih zrtava nije bilo, danas bi Hrvatska mozda imala koji milijun vise stanovnistva.

     

    Namjerno smo u ovom kratkom prikazu naveli samo iskljucivo izvore iz Pisanih dokumenata partizan i neutralnih slovenskih izvora, pa kada ih oni javno i dokumentirano objavljuju, moglo bi biti i jeste da su zrtve bile i daleko brojnije.

     

    Toliko ukratko o svrsi naseg putovanja. Nazalost sve se vise javljaju oni, koji nam tvrde da su ove zrtve hrvatske vojsko i civila manje vrijedne od onih koje su date za ponovno stvaranje Jugoslavije i  totalitarnog komunistickog sustava, a mi stariji namo da 99% Hrvata nikada nije niti znalo niti bilo vezano uz fasizam. Nakon tisucugodisnjeg sna o stvaranju samostalne hrvatske drzave, odgromna vecina Hrvatskog naroda jednostavno je zeljela svoju drzavu i to demokratsku koju je konacno docekala i obranila u Domovinskom ratu.

     

    Nazalost, iako ratni zlocini nikada ne zastarjevaju, nitko za ove najteze ratne zlocine u povijesti Hrvatske nikada nije odgovarao, pa na zalost niti nakon osnivanja Hrvatske drzave.

     

    Naprotiv, iako se sluzbena Hrvatska cijelokupnon politikom grcevito zalaze za sto brzi prijem u Europsku uniju, nasi mediji pa i sluzbena politika nije dostojno reagirala na Rezoluciju Europskog parlamenta o osudi zlocina komunistickog rezima i totalitarnog komunistickog rezima, a bile su pozvane sve zemlje da to ucine. Rezolucija je donanjeta u Europskom parlamentu jos 25. sijecnja 2.006.g. Narod se s pravom pita, nije 1i uzrok sutnje sto se odgovorni jos uvijok nalaze u mnogim strukturama stranaka i vlasti na koje se Rezolucija Europe odnosi.