Na slici 1: Varaždinci u koloni „križnog puta“ 1945. godine – snimljeno u Varaždinu
A – 1 -1945


Na slici 2: Martin Blažeković: - Noćili smo na otvorenom, na jednoj poljani kraj Varaždina
Fotografija pod nazivom: Martin Blažeković


Na slici 3: Izgled novog spomenika na Bleiburškom polju – maketa
Fotgrafija pod nazivom: Bleiburg spomenik

HODOČASĆE NA PODRUČJU VARAZDINSKE ZUPANIJE

     

    "Franjo Talan" <ftalan@inet.hr> 

    "dragutin safaric" <dragutin_safaric@yahoo.com>

    "Dr. Emilijan Levačić" <e_levacic@yahoo.com>

    hodocasce Vukovar Bleiburg

    Wed, 27 Apr 2005 20:08:52 +0200

     

     

     

    Vijenac hodočasnika položit će se kod spomen križa na Dravi u Varaždinu

     

    U nastavku detalj, a u prilogu plan puta

     

                Povodom „Dana sjećanja na žrtve Bleiburga i križnog puta“ i obilježavanja 60-godišnjice stradanja, pod nazivom „Tihi koraci na spomen dvaju Domovinskih ratova,  Ovčara – Bleiburg“ održat će se

     

    Hodočašće „Dravskom rutom“ – križnoga puta

     

    U spomen na stradanje Hrvata i nevinih ljudi u Drugom svjetskom ratu i poraću i u  Domovinskom ratu početkom svibnja mjeseca održat će se hodočašće od „Vukovara do Bleiburga“. Hodočašće je posvećeno svim hrvatskim žrtvama koje su položile svoje živote za Domovinu u proteklih šezdeset godina, svim braniteljima koji su počinili suicid (2600 branitelja), a u hodočašću sudjeluju branitelji iz sedamnaest hrvatskih gradova, te građani Republike Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine – rekao je Petar Janjić iz Vukovara, jedan od organizatora hodočašća. Hodočašće se odvija uz pomoć brojnih pojedinaca, udruga i jedinica lokalne vlasti, a u samu organizaciju, kao suorganizator hodočašća, uključilo se i Varaždinsko društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava zajedno sa čakovečkom podružnicom i Povjerenstvom u Sloveniji. 

     

    Hodočašće započinje na Ovčari kraj Vukovara u ponedjeljak 2. svibnja, a hodočasnici zatim prolaze kroz Osijek, Našice, Slatinu, Viroviticu, Đurđevac i Koprivnicu kamo dolaze u subotu 7. svibnja. Nakon svete mise hodočasnici iz Koprivnice nastavljaju put prema Varaždinu gdje bi trebali doći predvečer istoga dana. Na putu  prema Varaždinu planiran je kraći odmor u Čukovcu kod Ludbrega gdje će se položiti vijenac kod spomen-križa, a po dolasku u Varaždin hodočasnici će položit vijenac i kod spomen križa na grobištu Dravska šuma Varaždina. Ujutro 9. svibnja planirana je posjeta varaždinskom groblju gdje će se položiti vijenac kod podignutog spomen-križa poginulim hrvatskim braniteljima Domovinskog rata. U Varaždinu će se hodočasničkoj skupini priključiti hodočasnici iz Varaždinske i Međimurske županije, a na prolasku prema Austriji hodočasnička skupina kreće kroz Sračinec i Petrijanec i Virje Otok gdje bi u spomen kapeli bl. Alojzija Stepinca trebala biti služena hodočasnička misa. Tu će se kod spomen križa na „Pancerici“ položit vijenac i zapaliti svijeće, a hodočasnici zatim kreću prema Sloveniji gdje će ih na graničnom prijelazu Otok Virje – Ormož dočekati predstavnici Društva za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane, Savez Veterana Vojne za Sloveniju i članovi Povjerenstva Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Slovenije. Sljedeće noćenje je planirano u Ptuju odakle bi kolona trebala dalje prema Mariboru krenuti u utorak ujutro 10. svibnja. Noćenje hodočasničke skupine planirano je u Breznu na cesti Maribor Dravograd, a u Bleiburg bi hodočasnici trebali stići u petak 13. svibnja gdje će nakon noćenja idući dan sudjelovali na obilježavanju 60-te obljetnice Bleiburške tragedije koja će se ove godine zbog izbora održati u subotu 14. svibnja.

     

    Podsjećamo, da su na prostoru izručenja hrvatske vojske i civila od strane engleske vojske u ruke partizana, koje se dogodilo 15. svibnja 1945. godine, iseljeni Hrvati pod vodstvom Petra Miloša i Počasnog bleiburškog voda otkupili zemljište i na njemu podigli spomenik poginulim i stradalim u poratnim likvidacijama i masovnim smaknućima u brojnim jamama i grobištima Slovenije, Hrvatske i ostalih krajeva bivše države.

     

    Među izručenom i razoružanom vojskom bio je i veliki broj civila, a kažu svjedoci, tu su bile i čitave obitelji,  žena i djece, starci, koji su se u strahu pred osvetom i masakrom pripadnika partizanske vojske povlačile prema Austriji želeći doći pod zaštitu zapadnih saveznika.  Nakon predaje formiraju se kolone i kreću prema Mariboru, gdje se vršilo razvrstavanje. Ubijanja zarobljenika vršila su se usput, bilo je dosta mrtvih po grabama. Jedan veći dio zarobljenika partizanska vojska je u višednevnim masovnim likvidacijama poubijala u okolici Maribora i zagrnula u protutenkovskim rovovima koje su za vrijeme rata za obranu s istočne strane grada napravili Nijemci, a ostatak je u kolonama upućen prema unutrašnjosti države. Tako su jedni preko Macelja upućeni prema Zagrebu, a drugi prema Varaždinu, Koprivnici, Osijeku, ..Apatinu. U koloni upućenoj prema Varaždinu našao se i Martin Blažeković iz Gornjih Mosti kod Bjelovara, koji je između  ostalog rekao – Kad smo dolazili u logor Maribor tu je bio pretresen svaki i oduzimali su se satovi i ostale stvari. Tu je bilo razvrstavanje, ustaše na jednu stranu, domobrani na drugu.... U Mariboru u logoru ostali smo oko 8 dana, stalno su se vršila „raspoznavanja“ logoraša, i tu je svaki partizan mogao ubiti koga je htio. Krenuli smo dalje prema Podravini, sjećam se noćili smo na jednoj poljani prije Varaždina. Iduće jutro krenuli smo dalje prema Koprivnici, gdje smo također noćili na otvorenom isto kao i u Đurđevcu, Slatini, Osijeku... Tako sam došao sve do Apatina, a cijeli put trajao je oko 14 dana, uglavnom bez hrane i vode. Jedinu hranu dobivali smo od mještana sela kroz koja je prolazila kolona, a kako pratioci nisu dozvoljavali zaustavljanje i uzimanje hrane istu su nam stanovnici bacali. I tko je što ulovio. Iscrpljeni i umorni ostajali su na cesti.  Nakon noćenja na odmorištu je znalo ostati nekoliko mrtvih, dali su umrli od  iscrpljenosti ili ih je netko ubio u noći to ja ne znam. Na poljani pred Varaždinom, prije noćenja partizanska pratnja spremala si je hranu, jedan logoraš uspio je zadržati sat, te su mu partizani za zamjenu dali dvije porcije graha od kojih je jadnik umro. – rekao je žalosnim glasom sedamdeset-osmogodišnji Martin.

     

    Kao hrvatski vojnik na Bleiburgu je završio i Varaždinac Mladen Merlić, nakon Maribora više ga nitko nije vidio. No obitelj ga je svejedno tražila. Većina obitelji imala je nekog koji se nije vratio iz rata i ljudi su se raspitivali o svojim najmilijima i pomagali ljudima u koloni dajući im hranu kada je to partizanska pratnja dozvolila.  U jednoj koloni u koja se kretala od Bleiburga prema istoku, uz rijeku Dravu bilo je dosta Varaždinaca. Noćili su u Sračincu, negdje gdje je danas škola ili vaga. Za one za koje su roditelji znali da su tu ujutro bi donijeli hrane koju su podijelili sa supatnicima. Dolaskom u Varaždin zarobljenici su morali kroz grad trčati, a zaustavili su se tek na izlasku iz grada, gdje im je dozvoljen odmor kod židovskog groblja. Tražeći brata biciklom je kolonu slijedio Tomica Merlić te je fotoaparatom napravio nekoliko snimaka „varaždinskih“ dečki. Tu su bili Stjepan Cajzek, Ivo Špac, Ivo Varga, Baja – Josip Belošević i drugi.

     

    Bezrazložnom mučenju i progonu nove vlasti nisu bili izloženi samo pripadnici vojske i civili koji su napustili zemlju već i mnogi stanovnici koji su ostali kod svojih kuća. Tako su se nakon oslobođenja bivšom državom kretale brojne kolone logoraša koje su uglavnom sačinjavali bivši hrvatski vojnici Nezavisne Države Hrvatske,  a „polazne“ stanice bile su smještene u mnogim mjestima Hrvatske. Stanovnici i logoraši imenovali su kolone u kretanju „križni put“, a jedna od polaznih i dolaznih postaja bio je i grad Varaždin. Tako je po oslobođenju Krapine uhapšen Fran Živičnjak, prvo je bio zatvoren u Krapini, a zatim je prebačen u Varaždin, o tome kaže: - U Varaždinu smo bili odvedeni u ograđeni prostor blizu željezničke postaje, koji je bio određen kao sabirni logor. Nakon nekoliko dana pod pratnjom naoružanih partizana iz sabirališta je izvedena grupa uhićenika  te je poprečnim putem kraj zgrade bivše židovske obitelji Gajer, preko puta Gimnazije, gdje sam kroz razbijena stakla posljednji put vidio svojeg gimnazijskog kolegu Ivana Toplaka, sprovedena u ograđeno dvorište bivšeg Vojnog okruga gdje je već bio veliki broj ljudi. Tu smo bili nekoliko dana. Formirali su kolonu od oko 1500 ljudi i u koloni smo pješice krenuli za Ludbreg, Koprivnicu, Križevce, Bjelovar, Viroviticu, Podravsku Slatinu, Našice, Osijek – Zeleno polje, Vukovar, Petrovaradina... ( iz knjige U vječni spomen – F. Živičnjak 1998).

     

                 U spomen i znak sjećanja na hrvatske žrtve u prošlom stoljeću Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava priključilo se organizaciji hodočašća koje se organizira pod geslom „Tihi koraci na spomen dvaju Domovinskih ratova,  Ovčara - Bleiburg“, koje se održava u prvoj polovici svibnja. - rekao je Josip Kolarić, sudionik hodočašća, dopredsjednik Društva. Uz dopredsjednika hodočašću će se u Varaždinu priključiti i Stjepan Horvat i Mijo Modrić, a u Sloveniji i Dragutin Šafarić, predsjednik Povjerenstva Društva za Sloveniju.

     

                Hodočašće sjećanja i mira „Tihi koraci stratišta dvaju Domovinskih ratova“ pokrenuo je inicijativni odbor u sastavu Petar Janjić-Tromblon, Branko Čulo, Dragan Bebek i Mato Bičvić, a pojedinosti o organizaciji, osiguranju i kretanju hodočasničke skupine mogu se naći na web stranici Druątva: www.safaric-safaric.si/  ili na www.izvori.hr/stratista.html.

     

    Hodočašće je zamiąljeno kao „križni put“, a pojedine postaje određene su uz mjesta stradanja kojima će hodočasnička kolona proći. Za zaštitnika hodočašća odabran hrvatski blaženik, kardinal Alojizije Stepinac, a u planom je predviđeno da se na grobištu „Pancerica“ u Virje Otoku služi misa zaduąnica za žrtve stradale u Drugom svjetskom ratu, poraću i Domovinskom ratu.  Organizatori pozivaju mještane da s istim ponosom prihvate hodočasničku skupinu kao i kolone križnoga puta 1945. godine.