2009-07-12, Nedelja, 12 Srpanj 2009

 

Akademik Mirko VIDOVIĂ: NARODNI HEROJ

 

NARODNI HEROJ

 

U casnom 'Kur'anu' ima jedna misao koju ovdje vrijedi citirati:

" Zlocinac je prijatelj zlocincu, a posteni se poznaju po tome sto se samo bozijeg zakona boje' (XLV,17).

Ta solidarnost medju zlikovcima bila je uocljiva i za vrijeme Domovinskog rata i ne sam kad su, zagrljeni, Milosevic i Tudjman u 'Palaci naroda' u GenÚve-i ispijali sampanjac dok se je na svoj duljini obrambene fronte palilo, haralo zarilo i ubijalo.

Razlika izmedju napadaca i obrambenih snaga bila je u tome sto se i daleko nadmocnijeg dusmana ne boji onaj koji se u Boga uzda.

Ni 'Komunisticki manifest' ni 'Mein kampf' ne priznaju ikakvu vrijednost ljudskoj savjesti.

Stoga je njihov prezir prema onima koji se uzdaju u Boga bilo neogranicen.

U iducem kolovozu Europa ce poceti s komemoracijom 'Pakta Ribbentrop-Molotov' i posve novi pristup tim ideologijama koje su propale rugajuci se ljudima vjere, stvorit ce, nadajmo se, i u Hrvatskoj uvjete u kojima ce covjek moci po savjesti govoriti o onome sto je istina i sto se tocnim podacima moze dokazati, a da ga ne napadnu sluzbeni griziguzi kad se suoce s istinom u javnosti, a ne mogu ni hapsiti ni suditi ni muciti ni ubijati svjedoke istine - u ime svojih strasti koje ne poznaju ni mjere ni vjere.

Jer, u zadnje vrijeme, i prije pocetka komemoracije solidarnosti izmedju crniog i crvenog zla, i u Hrvatekoj se osjeca da nas je bilo - svugdje i da nije pametno od sebe praviti andjele, a od onih koji nam se ne svidjaju djavle.

Uz one koji slijepo slijede ideologiju i brane bastinu titoizma, odnosno bakaricluka, ima daleko veci broj onih koji se, u podrucju 'historijskog materijalizma' osjecaju solidarnima hebrangovcima - patriotima, kojima je bio na srcu interes onih koji su kruh svoj zaradjivali u znoju lica svoga.

No, ne lezi djavle, uz hrvatske patriote koji su se uzdali u Boga i u svoje oruzje u obani hrvatskih nacionalnih interesa baz obzira na vjeru ili nevjeru, javise se u zadnje vrijeme i oni koji se ne skanjivaju ustvrditi da su - fasisti.

Pa buduci da su i jedni i drugi ekstremisti - isti, dobro je nadnijeti se na konkretne primjere sta to u nasoj zivoj stvarnosti ima znaciti.

U Livnu je, i prije i za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata bilo - i jednih i drugih.

Ono je istina da su najimucnije livanjske obitelji, npr. Djogici, Kutlese, Dolici, Tadici, Kaici, Gotovci itd., bili za svo to vrijeme dokazani hrvatski patrioti, ali nije u Livnu bila jedina obitelj Sucic iz koje su izisli primjeri i svetih i prokletih.

Vldimir Nazor je prosao kroz Livno kao i Ivan-Goran Kovacic.

U svojom dnevniku 'S partizanima', tiskanom prije konca rata u Moskvi, Nazor za Livno rece da je to 'najsjeverniji tipicno dalmatincki gradic'.

Kako i ne bi kad su tu, jos prije dolaska Rimljana stolovali poglavari mocnog plemena Dalmana?!

Dok je Florijan Sucic bio jedan od najistaknutijih komunista, patizana i staljinista, njegov bratic fra Lovro Sucic je bio i ostao na dobru glasu kao - Boziji covjek.

Kad su, npr. komunisti pohapsili preko stotinu muskih glava u selu Priluka, doveli ih u Livno i tu ih, u basci s lijeve strane 'Nove Crkve' postrijeljali, samo je fra Lovro Sucic uspio izkamiciti od svog strica Florijana pravo da ih krscanski pokopa.

U skupnu grobnicu pred Novom Crkvom.

Gdje se i sad moze vidjeti.

No, i u tim segmentima ekstremni primjerci nisu rijetkost.

Uza sve sto je pobijeno, rastjerano, iseljeno, raseljeno i useljeno u nekoliko navrata saveznickim bombarderima razoreno Livno, u polaganom procesu obnoicve rusevina, najprije su osposobljene za javnu funkciju - gostionice.

Iz rata je u Livno izislo i nekoliko ljudi pomucene svijesti.

Jedan od njih, koji je bio i u ustasama, bio je 'ludi Mujo'.

Njega smo, iduci u skolu i vracajuci se iz skole, mogli vidjeti kao, u stanju totalnog autizma' hoda rubom ceste jer mu je to preporucio lijecnik da ne bi pao u depresiju.

No, sasvim nasuprot 'ludom Muji', u Livnu je poslije rata bio jedan od najpopularnijih i najglagoljivijih ljudi 'Narodni heroj - Kelje'.

Tako amblematicnu sliku Livno nije imalo otkad je umro pokojni livanjski lutalica 'Mate Cavka', ciji je portrait izradio Gabrijel Jurkic, vise radi posve istrosene tipicno narodne odore nego izbog njegovog ispacenog lica koje je slicilo na suhu sljivu.

Kelje je bio u partizanima.

O ome kad je otisao u pratizanie i kud se je sve kretao dok se nije i on 'probio kod Jajca' i to za vrijeme - zasjedanja AVNOJ-a, bezbroj puta je u svojim specificnim prodikama na Trgu kralja Tomislava, s onih par stepenica, pricao sam - Narodni Heroj - Kelje.

Naime, njegova prica je ujedno i koristan izvor za shvacanje anamneze 'partizanske bolesti' (neka vrsta deliriuma tremens) - odjednom se druskan pocme tresti, zvrkle mu oci i on galami koliko moze da u neku ruku prolaznicima opravda svoje stanje osobe koja drhti, ne zato sto se ikoga od prisutnih boji, nego sto je obracunao sonima kojih se je smetno strasio i od tog straha da se ne povukodalce, pa dodju k njemu u po burne crne noci, on se je od te psihoze - rakijom lijecio.

kako je pocela Keljina partizanska bolest?

To je sam Kelje najbolje obrazlozio:

"Kad je pocelo zasjedanje slavnog AVNOJ-a u Jajcu, ja sam se dobrovoljno javio da drzim strazu.

Udarila je taka studen da drugi nisu mogli ostati na otvorenom vise od sata.

Ja sam odlucio ostati na slavnoj strazi pa makar se sav smrznuo.

I ostao sam sve do iza pola noci, kad je zasjedanje zavrseno.

Nisam se vise mogo ni okrenit od studeni.

Drugovi su dosli po mene i odveli me da mi daju specijalno za mene poslan - dar druga Tita: bocu rakije sljivovice prepecenice.

I ja sam na licu mjesta, gdje sam drzavo strazu, popio sve do zadnje kapi.

Nema toga ko je tu bio i tu mene vidio, koji nije rekao - ovoj je paravi heroj'.

I svaki put kad je htio pokazati da je pravi heroj - naljoskao bi se u prvoj gostionici.

Naile, svaki dan, kad bi se izvukao iz svoje smrdljive jazbine u Livnu, onako vonjav i bunovan, sisao bi u grad i otisao u prvu gostionicu, najvise 'Kod Gotovca'.

Cim bi ga posluzitelji vidjeli da se blizi vratima gostionice, potrcali bi prema njemu s casom rakije, da je popije vani, jer ako udje sve ce musterije pobjeci - toliko je Nrodni Heroj Kelje smrdio na deset metara i pet arsina oko sebe.

Nekoliko puta je, drzeci govor u svoju slavu na stubistu spomenika kralja Tomislava, izgubio kontrolu nad svojim urinarno-probavnim organima, pak je sve pustio da iz njega izidje.

To je bio spektakl koji je zadavao velike brige i gtadskim glavarima jer - nitko nije ni izbliza nanosio toliku stetu ugledu partizanskog pokreta u Livno od - Narodnog Heroja - Kelje!

Ko je lud, ne budi mu drug?

VJEROVALI ILI NE:

najsolidarniji u Livnu, u to poratno vrijeme, bila su ta dvojica nesretnika: ludi Mujo i Narodni Heroj - Kelje.

Muji bi ljudi pruzili po koji zalogaj kruha, jabuku, kolac pa i novcic, a Mujo bi to dijelio s Keljom.

Nije htio Keljine rakije, jer to je sejtanski otrov i 'grijota od Boga', pa bolje je i zedan biti nego li krmetinu jist i 'pascetiju pisaku' pit...

Mirko VIDOVIC
Akademik