ČEKIĆEM PO GLAVI

ČEKIĆEM PO GLAVI

Sućut-zov Hrvatskom moru

 

I.

 

Drago naše Hrvatsko more,

Oduvijek te htjedoše. Uzalud. Znadoše te osvojiti, promijeniti ti ime,

ali te uvijek vratismo. Jer, naše si Hrvatsko more.

 

II.

 

Dr. Vlatko Maček i Dragiša Cvetković se lako dogovoriše o Banovini Hrvatskoj: Savska banovina, Primorska banovina, Dubrovnik … U redu. Čak i Turska Hrvatska. Samo ne Boka Kotorska. Kako će to Srbija bez mora, bez Hrvatskog mora?

 

III.

 

Prije toga, htjeli su i mnogo više. Crvena Hrvatska. Srbi i Arbanasi. Dr. Milan Šufflay. Sve rješavaju čekićem po glavi. Što mari ako je to glava Čovjeka pred kojim skidahu kapu i takve veličine kao što su Albert Einstein i Heinrich Mann. Glava Hrvata koji je: "Još kao sveučilištarac vladao  francuskim, njemačkim, talijanskim, engleskim, svim slavenskim jezicima, također latinskim, starogrčkim i srednjogrčkim. Kasnije je svladao novogrčki, albanski, hebrejski i sanskrt." I madžarski. Samo zato, jer je ta glava jako dobro znala, i govorila, da njih nikada nije bilo na Hrvatskom moru.

 

IV.

 

Razjapiše čeljust. Od usta do usta. Benito Mussolini. Gianfranco Fini. Naš je Zadar, naše je more. Da sve do 9. rujna 1943. u 0.30 sati. Ante će kratko: "Evo im ga, majci!" Mama mia! Onda, uobičajeno, čekićem po glavi. Mnogo čekića po mnogo hrvatskih glava. 1945. Zbog Hrvatskog mora.

(2)

 

 

 V.

 

Vis 1944. Komunistički partizani osnivaju ratnu mornaricu u Podgori. Jasno: Jugoslavensku. Andrija Hebrang ne želi to ni čuti: Hrvatska mornarica u Hrvatskom moru. Ima Leko čekić pri ruci. Udara po hrvatskoj glavi. Nesmiljeno.

 

VI.

 

Ivi narediše, namjestiše mu Jadranku Vlaisavljević. Joži namjestiše, uvališe Jovanku Budisavljević. Joža bijaše Joža, ali je ipak svoje dupe čuvao. Nije se dao ucijeniti. Nikada Jovanka, kamo li za njegova života, ne zavlada državom. U kupaonicu s njom, a ne na Hrvatsko more!

 

VII.

 

Odoše hrvatske banke civiliziranim Europljanima. Odoše hrvatski hoteli pripuzima civiliziranih Europljana. Da ih se odmah ne primijeti. Ode, ode, sve hrvatsko. Na red dođe i ono. Jebeš Hrvatsko more! Nije ti ga ćaća ostavio.

 

VIII.

 

Srbkinja Jadranka Vlaisavljević i Slovenac, etno-šarmer (hrvatski: seljačina) Borut Pahor za objedom. Na jelovniku Hrvatsko more. Hrvatska patentirana šutnja. Glasa niotkud.

 

IX.

 

Ne treba čekića, jer više i nema glave. Gdje su Zrinski, Frankopani? More naše sinje. Hrvatsko.

(3)

 

 

X.

 

Drago naše Hrvatsko more.

Moram reći, iz sućuti prema tebi zovnuti. Kako bi bilo zapisano. Zauvijek!

 

Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,

visoko se bude stala kad ju zbudimo.

Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,

ak je sada u snu mala, će se prostranit.

Hura! nek se ori i hrvatski govori!

                   

Srbkinjo pođi u otadžbinu. Hrvatsko more ima onoga tko će o njemu skrbiti. Kao i uvijek.

 

Bog i Hrvati!

 

U Zagrebu, na dne 30. listopada 2009.

 

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

dr. sc. Tomislav Dragun

predsjednik

 

2009-10-29

Dr

referendum organizira akademik Pečarić, 2009-11-04

 

HRVATSKOJ JAVNOSTI O INICIJATIVI ZA REFERENDUM O GRANIČNOM SPORU SA SLOVENIJOM

 

Predsjednički kandidat prof. dr. sc. Miroslav Tuđman zatražio je od Vlade da raspiše referendum sa sljedećim pitanjem:

 

Jeste li za to da se pitanje granica sa Slovenijom (umjesto političkog odlučivanja arbitražom) rješava isključivo na Međunarodnom sudu pravde?

DA      NE

 

     Prof. Tuđman je predložio da se referendum održi na isti dan kada i predsjednički izbori.

Podsjećamo hrvatsku javnost na sljedeće:

-         premijerka RH na svoju je ruku, bez konzultacija sa strukom, ušla u međunarodne pregovore za koje nije kvalificirana, a koji nose moguće vrlo nepovoljne i trajne učinke po integritet naše domovine,

-         državni je vrh, saznavši potom za snažnu osudu usmeno dogovorenoga od strane međunarodno-pomorsko-pravne struke tj. od naših znanstvenika najvišega ugleda, vrlo glasno počeo oduševljeno slaviti taj rizični sporazum, najavljujući čak i njegovo skorašnje potpisivanje,

-         na saborske je zastupnike izvršen neviđen pritisak, koji je doveo i do zloporabe zastupničkog mandata i do izigravanja smisla i temelja demokracije i do samog kršenja Ustava RH te do potpunog preokreta stajališta u opozicijskih stranaka u Saboru i to u onim njihovim opetovano iznesenim – javnim stavovima protivljenja sporazumu,

-         ne više samo premijerka, nego i cijeli državni vrh nastavili su javno ignorirati volju hrvatskoga naroda izraženu kroz javnu izjavu crkvene institucije „Iustitia et pax“ te peticiju eminentnih hrvatskih intelektualaca,

-         hrvatski građani su zapanjeni ovakvim stupnjem samovolje u vlasti RH, koja radi što hoće i pogrješku slavi kao pobjedu,

-         Vlada RH nije ni jednoga trena ponudila referendum o ovako krucijalnim teritorijalnim i državničkim pitanjima što je dosad neviđena praksa u nas i u svijetu. Riječ je o trajnim pitanjima identiteta, suvereniteta, integriteta i očuvanja međunarodnih granica, ali i ugleda RH u svijetu, a za što konkretno, nismo dali mandat ovoj Vladi,

-         U zabludi je svatko tko vjeruje da će dovođenjem RH u rizik poklanjanja državnog ozemlja i „postizanjem“ tobožnjeg sporazuma sa Slovenijom ( a sve u cilju što bržeg integriranja u Europsku uniju ) lanac protuhrvatskih ucjena biti prekinut. Jednom sluga – uvijek sluga. Kako nam pokazuje iskustvo u suradnji s EU - stići će nove, još teže ucjene,

 

Podržimo zato inicijativu prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana, jedinog hrvatskog kandidata za Predsjednika Republike, koji zahtijeva obvezno raspisivanje referenduma o ovom prevažnom pitanju: teritorijalnom razgraničenju sa Slovenijom te zauzimanju državničkoga stava o pristranoj ulozi EU u ovome, pravno inače sasvim jasnome, sporu.         

 

Zagreb, …. studenoga. 2009.


Dr. sc. Mato Artuković, viši znanstveni suradnik

Duško Abramović, Mississauga-Ont., Canada

Nevena Abramović, Mississauga-Ont., Canada

Stjepan Asić, dizajner, tajnik HSK-a Australije
Nenad N. Bach, skladatelj

Djurdjica Bastjančić, prof.

Iva Bastjančić, studentica

Ivan Bastjančić, dipl.ing.

Darko Belović, kap.

Tomislav Beram, Predsjednik Hrvatskog međudruštvenog odbora za zajedničku suradnju    NSW, Australija

Frano Bilić, Matulji

Prof. dr. sc. Ivan Biondić

Damir Borovčak, dipl.ing., samostalni publicist

Josip Botteri Dini, akademski slikar, predsjednik Ogranka Matice

    hrvatske u Splitu

Mr. sc. Emil Čić, muzikolog, teolog, filozof i skladatelj

Prof.dr.sc. Vlado Dadić

Prof  dr.dr.h.c. Nikola Debelić

Davor Dijanović, student

Prof. Malkica Dugec, hrv.pjesnikinja

Prof. dr. sc. Andrej Dujella

Prim. Dr. Josip Dujella, spec. Patolog

Petar Hinić, predsjednik Hrvatske kulturne zajendice, Stuttgart

Hrvoje Hitrec, književnik i predsjednik Hrvatskog kulturnog vijeća

Prof.dr.sc.Stjepan Hranjec

Akademik Marin Hraste

Katarina Iskra, med.sestra

Dr. sc. Borka Jadrijević, docentica

Akademik Dubravko Jelčić

Prof. dr. sc.Alojz Jembrih
Tomislav Jonjić, odvjetnik, publicist, glavni urednik "Političkog zatvorenika"

Josip Jović, kolumnist i publicist

Don Anđelko Kaćunko, novinar i publicist

Prof. dr. sc. Vladimir Katović

Barbara Kovačić, prof.

Kuzma Kovačić, akademski kipar

Prof. dr. sc. Slobodan Lang

Prof. Ive Livljanić, veleposlanik u m.

Ivica Marijačić, novinar, glavni urednik 'Hrvatskog lista'

Slobodan Bob Markić, p. eng.

Marija Markić, CTC

Ivan Matarić prof., predsjednik Hrvatske kulturne zajednice u Švicarskoj

Prof. dr. sc. Zlatko Matijević

Prof. dr. sc. Tomislav Matusinović

Dr.sc. Miroslav Međimorec

Biserka Milinković, Kanada

Josip Miljak, predsjednik Hrvatske čiste stranke prava

Bosiljko Mišetić, odvjetnik

Prof. dr. fra Andrija Nikić, predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar sa svojih 1092 člana

Javor Novak, spisatelj

Akademik Slobodan Novak

Željko Olujić, odvjetnik

Akademik Josip Pečarić

Mr. sc.  Damir Pešorda, kolumnist i profesor

Mile Pešorda, književnik

Nenad Piskač, književnik

Dipl. Ing. Vladimir Polgar, el. inzenjer / umjetnik, Ottawa, ON, Kanada

Mile Prpa, pravnik, slikar, pjesnik i kolumnist

Jakov Sedlar, redatelj

Mr.sc. Ljubomir Škrinjar

Benjamin Tolić, filozof i publicist

Prof. dr. sc. Ivan Tomašić

Prof. dr. sc. Rudolf Vouk

Petar Vulić, kniževnik

 

2009-11-01, Nedjelja, 01 Studeni 2009

 

IZJAVA KOMISIJE HBK JUSTITIA I PAX

 

Josip Kokić, Zagreb

 

UGODNO SAM IZNENAĐEN STAJALIŠTEM I PORUKOM KOMISIJE HBK JUSTITIA I PAX

 

Josip Kokić o izjavi komisije HBK Pravda i mir u vezi spora sa Slovenijom oko granice na moru

 

Nakon mojeg vrlo ozbiljnog pa čak i dramatičnog osvrta na šutnju hrvatskih biskupa o sporu sa Slovenijom, krajnje ugodno sam iznenađen stajalištem i porukom komisije HBK Justitia i pax upućenoj Vladi RH, Saboru i javnosti. Nažalost rijetke su prigode u posljednjih desetak godina da čovjek-vjernik može pohvaliti stajališta biskupa, kad je u pitanju zaštita hrvatskih nacionalnih interesa, jasno koji su opravdani i duboko utemeljeni na pravu i pravdi. Moje iskrene čestitke svima a posebice komisiji Pravda i mir. Izjava je tako dobro sročena, argumentirana i prezentirana posebice na HTV-u, da bi je malo tko tako dobro sročio. Neki kažu prekasno, a ja tvrdim da nikada nije prekasno, ako to znači, boriti se i izboriti. Za to ima mnogo načina i energije koja je do sada bila zatomljena iz raznih neopravdanih obzira, jer Crkva ima tu snagu koju crpi iz vjere i svojeg poslanja, ali i optimizma da pravda ipak pobjeđuje, odnosno dobro nad zlim.

 

Sutra na Dan mrtvih, ponedjeljak, kakva žurba Premijerke za raspravu u Saboru o tako važnom i sudbonosnom pitanju je posve čudna i neprimjerena nakon toliko skrivanja od javnosti, tog do sada tajnog Sporazuma. Kojim pravom, kojim namjerama je to skrivano od javnosti, od osobe koja mora služiti svojem narodu. Već sam taj čin mora imati za posljedicu neopozivu ostavku na funkciju predsjednice Vlade RH, što će se duboko vjerujem i dogoditi. Ako to ne učini Sabor, koji sada ima priliku ustati od mrtvih na Dan mrtvih, to mora po službenoj dužnosti učiniti Ustavni sud po hitnom postupku. Ovo je žalosna, ali i vrlo pogodna prigoda za predsjednika Sabora da se kao građanin, predsjednik i domoljub javno očituje u korist poništenja tog već pripremljenog sporazuma.

Njegove mane bilo u prošlosti ili sadašnjosti, kao i mane brojnih zastupnika, su sitnica prema činu kojim mogu barem donekle iskupiti svoje grijehe i osvjetlati obraz toj najvažnijoj instituciji hrvatske države. Ukoliko se to ne dogodi, kola mogu krenuti velikom brzinom niz brijeg i donijeti mnogo zla, svima na tom putu i krivima i nevinima, a teško je sagledati kraj. Zato osobno i idem na vlastitu žrtvu bez straha uzdajući se u Božju pomoć, kao što je bilo i početkom Domovinskog rata. To je prigoda da se i crkveni uglednici, ako to žele biti i ostati pridruže i samom štrajku i bez vode i hrane, a to je čin u koji se i Vatikan može uplesti.

 

Žalosno je bilo slušati Mariborskog nadbiskupa u Duhovnom zovu HTV-a, kad kaže da mu je drago što je sporazum pri kraju u kojem će obje strane biti zadovoljne i pobjednici, kako to već papagajski ponavljaju EU-dužnosnici. Kako mogu biti obje strane zadovoljne ako Slovenci dobivaju nešto što nije njihovo, niti je ikada bilo, čime bi bili izuzetak na planeti po prvu mora OUN-a. Slaba je ili nikakva nadbiskupova vjera, ako je uopće ima ili je ikada imao.

 

Očito ovakav istup ne služi na čast ni Papi ni Rimu, a takovih nije malo diljem svijeta, a govore o pravdi i miru. Kako može biti mira ako nema pravde, utemeljene na kršćanskim načelima. Što mogu u ovom trenutku učiniti nego moliti sve svete i mrtve duše da se mole za pravdu jednog napaćenog naroda koji se cijelu povijest mora permanentno hrvati za temeljno ljudsko i nacionalno pravo, a posebice kad smo ostvarili vlastitu državu.

 

BOG I HRVATI!!!

U Zagrebu, 1. studenog 2009.

 

2009-09-04

Novi teški izazovi Hrvatima!

 

   Vijesti o podizanju spomenika srpskim fašističkim četnicima, na tlu Republike Hrvatske, je novi teški izazov hrvatskome narodu. Nema nikakve dvojbe što je i povijesno utvrđeno, da je ustanak Srba u Hrvatskoj bio u savezništvu s talijanskim, Musolinijevim Fašistima u cilju komadanja hrvatskih prostora između fašističke Italije i fašističke Srbije. Srpskim fašističkim ustankom 27. srpnja 1941. ubijeno je nekoliko desetina hrvatskih civila: žena, djece, staraca koji su se vraćali iz mjesnih katoličkih crkava sa svetih misa. Mnoge hrvatske kuće su spaljene i tako je otpočeo velikosrpski ustanički pokolj hrvatskoga naroda u Hrvatskoj 27. 7. 1941.

   Danas, nakon pobjedonosnog Domovinskog rata podizati spomenike stranim ustaničkim hordama na tlu Republike Hrvatske je zločin nad zločinima, koji će sigurno izazvati nove hrvatske izazove, u vlastitoj domovini, koja je s tolikim žrtvama bila oslobođena Domovinskim ratom od istih srpskih ustanika.

   Ovim upozoravajućim pismom želi se skrenuti pozornost Vladi Republike Hrvatske da se kloni podizanja spomenika stranim fašističkim ustanicima i okupatorima hrvatskih prostora. Stranim ustanicima i okupatorima na hrvatskim prostorima mogu se podizati samo kulturni a nikako osvajački spomenici. Zato se traži od Vlade Republike Hrvatske da se kloni podizanja spomenika stranim fašističkim i drugim osvajačima na tlu R. Hrvatske.

   Ovim pismom se upozoravaju odgovorni funkcionari Republike Hrvatske kao i zastupnici Hrvatskog (državnog) sabora da se suprotstave bilo kakvim pritiscima stranih antihrvatskih snaga, za podizanje spomenika onima koji su ubijali nedužne hrvatske građane, kao u ovome slučaju hrvatske "misare" koje su mučenički pobili srpski fašistički četnički razbojnici.

   Ako Vlada Republike Hrvatske nastavi sa ovakvim provokacijama, i to našim hrvatskim sredstvima, onda ona ne može računati na podršku Hrvata u Državi Hrvatskoj. Takva Vlada nije hrvatska nego izdajnička i ona nema ovlaštenje hrvatskoga naroda da stoji na čelu Republike Hrvatske. Nitko nije ovlašten da se igra žrtvama hrvatskoga naroda!

 

Savjet Slobodne Hrvatske

Mate Ćavar 

hapok1990@hotmail.com

 

GENERALA ANTU GOTOVINU ZA PREDSJEDNIKA RH

GENERALA ANTU GOTOVINU ZA PREDSJEDNIKA RH

Jakša Matovinović, Zagreb,

 

http://www.facebook.com/group.php?gid=153637596928&ref=nf

GENERAL ANTE GOTOVINA, VREDNOTA ČOVJEKA "ZA" PREDSJEDNIKA RH"

Ova skupina je osnovana za sve ljude koji misle da bi Ante Gotovina trebao biti predsjednik RH

Broj članova (trenutno): 530

Tko se želi pridružiti i pomoći, neka poduzme onaj prvi korak:

 

1. Učlaniti se (besplatno)

2. Pozvati prijatelje s Facebooka i putem e-maila

3. Poslati poruku Jakši Matovinoviću ili pp na face ili e-mailom, te ime grada u kojem se želi pokrenuti ova akcija!

 

To je PRVI korak do cilja!


TEMELJEM USTAVA RH, IZRAŽAVAMO SVOJE MIŠLJENJE!

USTAV REPUBLIKE HRVATSKE

II. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.


Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.


U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.


Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.


Članak 9.


Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak uređuje se zakonom.

Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo, a ne može biti ni izručen drugoj državi.


III. ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA


1. Zajedničke odredbe


Članak 14.


Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.


Svi su pred zakonom jednaki.


2. Osobne i političke slobode i prava


Članak 21.


Svako ljudsko biće ima pravo na život.


U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.


Članak 22.


Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.


Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.


Članak 35.


Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.


Članak 38.


Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.


Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.


Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.


Jamči se pravo na ispravak svakomu komu je javnom viješću povrijeđeno Ustavom i zakonom utvrđeno pravo.


Članak 44.


Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti prim­ljen u javne službe.


Članak 45.


Hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo s navršenih 18 godina u skladu sa zakonom. Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem.


U izborima za Hrvatski sabor i Predsjednika Republike ostvarivanje biračkog prava Republika Hrvatska osigurava i svojim državljanima koji se u doba izbora zateknu izvan njezinih granica tako da mogu glasovati i u državama u kojima se nalaze ili na koji drugi način određen zakonom.


USTAV NAMA OSIGURAVA PRAVO NA JAVNO IZRAŽAVANJE NAŠEG MIŠLJENJA!



OBRAZLOŽENJE ZAŠTO ŽELIMO MORALNOG ČOVJEKA POPUT NAŠEG GENERALA ZA PREDSJEDNIKA RH:


ZAŠTO BI TREBALI POKRENUTI OVU INCIJATIVU:


Provedba ovih nacionalno destruktivnih ekonomskih doktrina nije mogla biti izvedena drugačije nego jedino kroz ljude koji su potpuno moralno posrnuli i ljude kojima nije problem opljačkati svoj narod istovremeno ih gledajući pravo u oči kroz TV ekrane i govoreći kako su upravo i jedino oni osobno najveći promotori nacionalnih interesa ili čak gradeći se navodnim nacionalistima.


Potvrda za to je u još jednoj neospornoj činjenici:

 

Svaki onaj koji je sačuvao moralni integritet i nije podlegao napasti da se sam okoristi svojim povlaštenim položajem odstranjuje se iz vlasti. Društvo pokvarenjaka ne trpi među sobom nekoga tko svojim primjerom odstupa od njihovog posrnuća te ga još samo dodatno naglašava.

"Da bismo ostvarili punu samostalnost, za koju je kroz
povijest hrvatski narod dao tolike žrtve, potrebni su nam
kao nikada dosad, mudrost, razboritost, spremnost na poštivanje tuđih prava, ali i nepokolebljiva odlučnost u obrani svoje samobitnosti i slobode".


TAKO NAMA STALNO GOVORE!


SADA JE NAMA U RH PRILIKA DA MAKNEMO ONU BANDU KOJA NAS UNIŠTAVA!


Hoćemo opet prepustiti našu sudbinu i sreću onima kojima nije stalo do naroda?


Ili ćemo njima svima pokazati koliko smo složni se legalnim putem i demokratskim oružjem boriti protiv izdajica Hrvatskog roda i poroda?

GENERAL ANTE GOTOVINA "ZA" PREDSJEDNIKA RH.

Hvala!

2009-08-28

Najnoviji premijerno - informativni video prilozi 

u tri dijela na YouTubeu!

 

 Što je istina?

Pogled na domovinu Hrvatsku danas -

kakva je - kamo ide i što od nje očekivati?

 

Dragi poštovani gosp. Šafarić!

 

U Hrvatskoj postoje ljudi koji se bave univerzalnošću, pogledom na svijet, široko intelektualno, i široko edukativno. Pogled na čovjeka, njegovu kulturu, njegov život, njegovu filozofiju, njegovo materijalno stanje, njegovu povijest, ono što mi nazivamo klasikom. Čovjek u totalitetu svoga bića. Jedan od takvih ljudi je Igor Zidić, predsjednik Matice Hrvatske i ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu!

 

Igor Zidić je poznat Hrvatskoj javnosti, kritičar Hrvatskoga društva. Čovjek koji može govoriti na drugi način, drugačije nego mi. Čovjek koji je uključen u događaje i život Domovine, i od njega ćemo čuti na ovim mojim premijernim YouTube video prilozima u tri dijela, ono što se do sada nije vidjelo ni čulo na Hrvatskoj državnoj televiziji i hrvatskim medijama. Ono što ne možemo čuti od naših političara , "što je istina - pogled na domovinu Hrvatsku danas - kakva je - kamo ide i što od nje očekivati?"

 

Dragi i poštovani gosp. Šafarić!

 

Iskreno vas molim, obavijestite Hrvate u domovini i dijaspori o ovim u riječi i slici, jedinstveno - informativn0 - profesionalno proizvedenim YouTube video prilozima! Hvala.

 

Zvonko B. Ranogajec

Kršćanski TV producent i autor

 

Video prilozi mogu se vidjeti na YouTube adresi:

zranogajec1

 

europi su potrebni komunistički kriminalci

    2009-04-22

     

    U četvrtak, 23. travnja o. g., Udruga za mobiliziranje novih organizacija mladih (ZAMNOM) i Hrvatsko odgovorno društvo (HOD), postavit će u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića golemi zemljovid grada Zagreba i bliže okolice (10 x 14 metara) pod nazivom STOP(E) TOTALITARIZAM(A).

     

    Zemljovid će biti izložen javnosti od 11 do 19 sati, a građanima će se ujedno dijeliti njegova umanjena kopija.

     

    Na zemljovidu se nalazi 146 obilježenih stratišta, zatvora, logora i (mogućih) masovnih grobnica iz Drugog svjetskoga rata i poraća.

     

    Ivica Relković

     


    2009-07-20

    Ante Rokov Jadrijević

    TKO TO TAMO ZAMAGLJUJE?

    Uvodna napomena:

    Nova predsjednička predizborna kampanja se već počela zahuktavati, a najavljuju se i neki novi i prijevremeni parlamentarni izbori, već početkom slijedeće godine.

    U tu svrhu se ovih dana u Kastvu kod Rijeke počela okupljati jedna nova, ovaj put Udbo-masonerijska koalicija, po svemu sudeći pod dirigentskom palicom engleske tajne službe MI6, kojoj je pokojni Ivica Račan dao odriješene ruke u Hrvatskoj još 2001.g.

    Stoga nije zgorega podsjetiti se nekih glavnih aktera Račanove Vlade iz tog vremena, koji će i u ovoj novoj „Koaliciji narodnih izdajnika“ jamačno igrati neke ključne uloge.

    Jer, „Repetitio est mater studiorum“!

    A.R.J.

    * * * * * *

    U grčevitom trenutku za Račanov režim i njegovu „Koaliciju Narodnih Izdajnika“, kada se otvorio ambis ispod Riječke banke i ambis ispod nevjerovatno „uspješnog“ brodogradilišta „Viktor Lenac“, kada je u tijeku novi egzodus Hrvata iz Bosne, kada još nije završena Linićeva „naftna afera“, ministar unutarnjih poslova u Račanovoj Vladi Šime Lučin pokušava odvući pažnju hrvatske javnosti na strahovito važan problem prometnih prekršaja, najavljujući svoj novi i još genijalniji prijedlog novog zakona o sigurnosti prometa na cestama.

    Dakle, što je gubitak „Viktora Lenca“ od 30 i oho-ho kusur milijuna dolara ili gubitak od preko 100 milijuna i oho-ho kusur milijuna eura Riječke banke, prema 0,5 do 0,8 grama alkohola pripitih vozača po kilogramu njihove (tjelesne) težine!

    Što je prema tome problemu jedan mali problemčić novog egzodusa Hrvata iz Drvara?

    Zar sigurnosni pojas u automobilu nije važniji od sigurnosnog pojasa na hrvatskim granicama?

    Zar problem mobitela u automobilima nije daleko važniji od onih 42 milijuna dolara koje je Goran Granić „ustupio“ bankrotiranom američkom Enronu?

    Dakle, potonula je udbomafijaška Riječka banka, potonuo je udbomafijaški „Viktor Lenac“!

    Neka je, bilo je i vrijeme!

    Oni koji u Banskim dvorima u to nisu htjeli vjerovati 1990./1991.g., kada je Ante Rokov Jadrijević u „Viktoru Lencu“ (u onom vremenu nazvanom „Brodogradilište Viktor – Rokov -Vrhovnik“) „čistio Petu kolonu“ i zato dobio otkaz dok se kao dragovoljac nalazio na ličkom bojištu 1992.g., sada će se znojiti pred „učiteljicom života“ i strepiti da njihovo korumpirano ime ne izađe na vidjelo!

    Ne, diler Riječke banke Eduard Nobilo ništa nije radio na svoju ruku!

    I nije to problem ni od jučer, ni od prekjučer.

    To je prastari „problem“ Riječke banke, još od vremena njenog starog direktora Togunjca i uspona njegovog (tada) mladog zeta inž. Damira Vrhovnika.

    I vremena one stare riječke Udbomafije Grahovca, Kadijevića, Stevanovića, Karanovića i Linića (koji je u to vrijeme bio financijski direktor Rafinerije Rijeka).

    Riječka banka je bila najjača utvrda srpske Udbe u Rijeci.

    Kroz nju su se srpska Udba i KOS-ovac Damir Vrhovnik obilato financirali.

    Kada se otkrije barem polovicu tih tajnih veza, saznat će se da je to daleko najveći skandal u povijesti komunističke Hrvatske, za koji su znale sve komunističke glavešine od 1975. godine naovamo (računajući tu i Račana)!

    Bio je to „permanentni rođendan Dedinjske i Kumrovečke djece“, da spomenem samo Mišu Broza i Vanju Špiljka.

    A kada (nekažnjeno) kradu prvi, počnu krasti i drugi.

    A na kraju će se – možda – saznati koje je sve Tuđmanove ministre bio potkupio Damir Vrhovnik i pomoću čijeg se prljavog novca Ivica Račan vratio na vlast u Hrvatskoj!

    Pročitao sam u „Glasu Istre“ (odnosno riječkom „Novom listu“) izvrstan članak Sergeja Gerca, koji ni ranije nije štedio inž. Damira Vrhovnika.

    Izostavio je, međutim, Slavka Linića i Gorana Granića (ništa bez Granićevih „službenih tajni“!).

    A iznad svega je g. Gerc izostavio korumpirane novinare „Novog lista“, naročito one koji su bili na stalnom platnom spisku direktora brodogradilišta „Viktor Lenac“ inž. Damira Vrhovnika, naročito one koji su sve moje intervjue 1991./1992.g. iskrivljavali u korist direktora Damira Vrhovnika.

    Nije, dakle, spomenuo „nenadmašnog“ Gorana Drenjaka, Nevenku Petković, Koraljku Martić i slične.

    Bez takvih novinara Damir Vrhovnik ne bi bio ono što je bio, a ni tek sada otkrivena šteta koju je on pričinio Riječkoj Banki, „Viktoru Lencu“, Rijeci i Hrvatskoj ne bi bila tolika; bila bi deset puta manja.

    A kolika je stvarno, to ćemo tek saznati.

    Ako ikada saznamo....

    Dakle, Budiša, Ti si na potezu!!

    Ne daj im da to opet zataškaju!

    Ante Rokov Jadrijević

     

    P.S. (2009.g.):

    E, a ništa se nije otkrilo u „aferi Riječke banke“.

    Tu je „Aferu Riječke banke“ preko noći zataškao Slavko Linić.

    Oslobođena su krivnje dva srpska glavna direktora te banke, a za novog direktora postavljen je opet jedan Srbin – Petar Radaković.

    Dakle, „Pojeo vuk magarca“!!

    Međutim, prije par dana čuli smo vijest da će se dileru Riječke banke Eduardu Nobilu ponovo suditi.

    Valjda su ga prestrogo kaznili – čak na šest godina zatvora.

    Dakle, za preko 16,6 milijuna dolara po svakoj godini zatvora.

    Strašno! Zaista strašno!

    A.R.J.

    2009-08-18, Utorak, 18 Kolovoz 2009

    Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.: BEZOBRAZNI PROVOKATOR STIPE MESIĆ

     

    BEZOBRAZNI PROVOKATOR STIPE MESIĆ
    (beskrajna Mesićeva laprdanja o „antifašizmu“)

     

    Naš odlazeći vulgarni predsjednik Republike, retardirana prostačina bez premca Stipe Mesić („Apage Satanas!“), uporno – do iznemoglosti i do dosadnosti tvrdi da je „Hrvatska proizašla iz antifašizma“

    (u srpskom Novom listu iz Rijeke 28. srpnja 2009., iz pera svojeg vlastitog novinara Borisa Pavelića)

     – te je dodao: „onaj koji to negira napada Ustav“.

    Najkraći komentar na to je:

    bilo je raznih „antifašizama“, a Bogme je bilo i raznih „Ustava“.

    Sjetimo se samo Staljinovog Ustava SSSR-a iz 1936.g. i Račanovog iz 2001.g.

    Račan je čak dvaput uzastopno mijenjao naš demokratski Ustav, a Staljinov Ustav iz 1936.g. je bio hvaljen kao najdemokratskiji Ustav na svijetu u to vrijeme!

    A onda je odmah uslijedio Staljinov genocid nad „sovjetskim“ narodima!

    I to „samo“ trideset milijuna likvidiranih ljudi.

    A od toga broja najmanje deset milijuna u ime Staljinovog „antifašizma“!

    A to znači i Titovog „antifašizma“!! I Mesićevog, Manolićevog i Lončarovog „antifašizma“, dakako.

    A sada i ovdje, ja pitam Mesića i sve njegove MI6 - novinare tipa Borisa Pavelića (et comp.):

    Koja je to Hrvatska proizašla iz antifašizma?

    I kojeg antifašizma?

    Ova naša nova Hrvatska nije proizašla iz Manolićevog i Mesićevog „antifašizma“ nego iz našeg hrvatskog antikomunizma!

    I iz našeg svetog Domovinskog rata, u kojem smo srušili njihov crveno-crni jugo-srpski fašizam Slobodana Miloševića i Titovih generala (predvođenim Veljkom Kadijevićem i Blagojem Adžićem).

    Naprotiv, takozvana Mesićeva (Manolićeva i Lončareva) je „Hrvatska“ proizašla iz zločinačkog staljinizma (koji oni podlom podvalom zovu „antifašizmom“) i zato je – voljom Staljina – ponovo brutalno okupirana i ponovo završila u svojoj staroj mračnoj „tamnici naroda“ – Velikosrpskoj Jugoslaviji, odnosno „Srboslaviji“.

     A to nije bila prava Hrvatska!!

    Znači, Mesić se kao utopljenik hvata za slamku spasa nekakvog svog i Manolićevog i Lončarovog „antifašizma“.

    A to mu je „argument od slame“, kao što je i on sam „čovjek od slame“ – tipični retardirani komunistički pajac, t.j. pagliacco!

    Ili kako sam ga ja često posljednjih sedam godina nazivao – „dvorska luda“ s udbaškog Pantovščaka.

    * * * * * *

    Tko o čemu, predsjednik Republike Stipe Mesić o svom (crvenom!!) „antifašizmu“.

    I o crnom fašizmu kojega više nigdje nema u našoj stvarnosti.

    Osim u glavama starih udbaša, koji svojom novom agitacijom i propagandom pokušavaju isprati svoju mračnu prošlost i svoje krvave ruke.

    Jedini fašizam koji danas postoji u Hrvatskoj je crveni Udbo-fašizam Mesićevog Pantovščaka (koji se pojavljuje ili u obličju donekle profinjene Udbo-masonerije i/ili u obličju ulične Udbo-mafije - a taj joj je oblik itekako opipiljiv i u materijalnom obliku!).

    Dovoljno je pogledati tko sve non-stop „čergari“ s našim Ciganinom-Predsjednik po svijetu, za čiji račun „čergare“, čije „čerge“ posjećuju.

    A to su gotovo iste rute kojima se skitao i pokojni diktator Tito.

    I sve nas je to papreno skupo koštalo!

    S druge strane, dovoljno je pogledati tko vlada našim „pravosuđem“, tko nam postavlja suce (uključujući i predsjednika Vrhovnog suda R.H.!), tko štiti najveće „bande lopovske“ u ovoj državi, tko je sve ostao netaknut ili pošteđen sudskih sankcija, itd.

    Velik je Mesićev strah od rasvjetljavanja najmračnijih dijelova komunističke prošlosti.

    Zna se i zašto.

    Crveni povijesni falsifikati pucaju po svim šavovima.

    Nove tisuće kostura njihovih zvjerski ubijenih žrtava posvuda izlaze iz hrvatske i slovenačke zemlje, a njihovi duhovi svake noći kao aveti jašu nebom ponad Pantovščaka.

    Sablasti prošlosti i strah od novih noćnih mora pritišće stare komunističke zločince na Pantovščaku, koji stoga sve slabije i manje spavaju i sve više drhte od straha.

    Neumitno im se približava kraj mandata ... A onda?

    Možda im dolazi Sudnji dan?!

    Bože daj to!

    To je glavni razlog zbog kojeg Mesić grozničavo sve politizira: i M.P. Thompsona, i Sinjsku Alku, i Dan Pobjede 5. kolovoza 1995.g., i Dan antifašističke borbe 22. lipnja 1941.g., i Proboj logoraša u konc-logoru Jasenovac 1945. i Bleiburg i Kočevski Rog i sva „polja smrti“ po Sloveniji, 1945.g.

    Ama baš sve naš Ciganin-Predsjednik politizira!

    A sve više - i sada najviše - politizira i problematizira svoj sukob s našom hrvatskim katoličkom crkvom i njenim Kaptolom!

    Sada je Mesić konačno napao i sam KRIŽ !

    Mesić nikako da se pomiri s činjenicom da je naš križ pobijedio njegovu crvenu petokraku u našem svetom Domovinskom ratu (i tako konačno oslobodio Hrvatsku!!), pa on stoga drži da - kad je već njegova crvena petokraka protjerana iz javnih prostora - onda po njemu ne bi smjelo biti mjesta ni našem križu u javnim prostorima.

    E, šipak, Ciganine-Predsjedniče!

    „Cuius regio, illius religio“!

    („čija je zemlja, onoga je i vjera“ – vjerski sporazum u Ahenskom miru iz 1.555.g.).

    Nećemo nove vjerske ratove na Balkanu!

    Pogledajmo stoga, koja sila Mesića na to tjera?

    Pođimo redom – od kraja prema početku:

    Mesić je odbio doći na misu u Kninu, u crkvu Sv. Ante.

    Pa što onda? Što će (bivši??) staljinist Mesić na misi u crkvi Sv. Ante u Kninu i to na Dan Pobjede 5. kolovoza?

    Što će taj „Nečastivi“ Mesić u našoj hrvatskoj crkvi, pogotovu u Kninu?

    A Mesić je to spretno iskoristio kao svoju novu provokaciju!

    Mesić je – da bi popravio svoj prethodni predsjednički gaf u Kninu – uoči Sinjske Alke došao u crkvu Velike Gospe Sinjske (crkve u kojoj sam i ja kršten i krizman).

    Ma, tko mu je u crkvi u Sinju dozvolio da uđe u tu našu svetinju?

    Tko je dozvolio tom poganinu - poganom Mesiću da uđe i oskrnavi našu katedralnu crkvu Velike Gospe sinjske?

    Što ima jedan takav „Nečastivi“ ulaziti u tu našu svetu sinjsku crkvu?

    Evo što: došao je provocirati!

    Mesić je sam sebe pozvao na Sinjsku Alku.

    Da bi ponovo provocirao!

    A taj prljavi i protu-narodni zadatak su odradili stari sinjski udbaši i komunisti, koji se nadaju da smo mi Sinjani i Cetinjani zaboravili na onu njihovu „Husinu jamu“ na Kamešnici, u koju su oni 1944.g. bacili oko 700 svojih zvjerski ubijenih žrtava.

    A oni su o tome morali cijeli svoj život šutjeti!

    Zar im još nije dovoljno te njihove sramote?

    Uostalom, što jedan Stipe Mesić ima raditi na Sinjskoj Alki?

    Naša Alka je ratnička i vjerska svetkovina, na kojoj nipošto nije mjesto jednom „Nečastivom“ Stipi Mesiću, koji je u jesen 1993.g. i u proljeće 1994.g., zajedno s Josipom Manolićem i njihovim udbašima zdušno zagovarao da se ovjekovječi tadašnja „Amputacija Hrvatske“ po granicama tadašnjih UNPA – zona!

    Toliko o „ratniku“ i pričuvnom general-bojniku Stipi Mesiću, a sada „vrhovnom zapovjedniku“, odnosno „vojskovođi“ Stipi Mesiću!

    S druge strane, Mesić ne vjeruje u našeg Boga – jer je njegov pravi Bog umro u Moskvi 5. ožujka 1953.g.!

    Što onda jedan takav izrod, izdajnik i nevjernik ima raditi na našoj ratničkoj i vjerskoj svetkovini - Sinjskoj Alki?

    Evo što: Stipe Mesić je došao provocirati Sinjane!

    Zauzvrat je dobio od Sinjana pravi odgovor: Apage Satanas!!

    Da bi prikrio još jednu svoju i Udbo- masonerijsku sramotu, na proslavi četničkog dana Ustanka u Srbu 27. srpnja ove 2009.g., na kojemu je njegova pajdašica Vesna Pusić održala svoj pozdravni i slavopojni govor bivšim „crvenim četnicima“ Đoke Jovanića, Stipe Mesić je sazvao svoje novinare na Pantovščak, na „druženje“, gdje su novinari dobili poseban zadatak da oštro napadnu svojevrsnog stožernog hrvatskog „narodnog tribuna“ M. P. Thompsona, u povodu njegovog masovnog koncerta (pred 10.000 Hrvata) u Biogradu n/m.

    Zbog toga je izraženo zgražanje nad „zabrinjavajućom činjenicom da je deset tisuća mladih zajedno s Thompsonom skandiralo 'Za dom spremni!' “.

    (a za što bi drugo pravi muževi trebali biti spremni? Za svoju majku, za svoju sestru, za svoju kćerku i za svoju ženu!

    A to je taj sveti „dom“! I zato smo „za dom spremni“!).

    Ni „Dan antifašističke borbe“ 22. lipnja u šumi Brezovica kod Siska nije prošao bez Mesićeve pjesme „po šumama i gorama“ i njegovog već šablonskog govora o „antifašizmu“ i demokraciji.

    Bogme smo mi stariji krvavo zapamtili tu njihovu „antifašističku demokraciju“!

    Njihov Goli otok i Staru Gradišku.

    Njihove „demokratske izbore“ 1946.g.!

    Njihov „demokratski“ otkup žita i stoke, praćen krvavim udbaškim terorom (samo u „Cazinskoj buni“ 1950.g. UDBA je pobila 650 seljaka u jednoj noći, onih koji su odbili dati svoje žito i svoju stoku u bescijenje komunističke vlasti!).

    Sjećamo se još uvijek prvih dvadeset godina „demokratskog“ i „antifašističkog“ terora, sve do smjene mračnog Aleksandra Rankovića – dotadašnjeg sveopćeg gospodara života i smrti! I stoga Stipe Mesić uporno laprda i o „udžbenicima povijesti koji stvaraju dezorijentiranu mladež“

    (novinar Boris Pavelić u srpskom „Novom listu“ iz Rijeke).

    „Povijesni revizionisti nas tjeraju – smatra Mesić – na pristajanje na povijesnu laž da su kolaboracionisti bili domoljubi koji su počinili neki zločin i da su pobjednički antifašisti bili krvožedna rulja kojoj je cilj bio samo ubijanje Hrvata“.

    Ma, „stani malo Gedžo s Pantovščaka, i mi konja za trku imamo!“.

    Ima nas sve više „povijesnih revizionista“ koji smo protiv Mesićevskih povijesnih falsifikatora, a koji se – evo opet – množe pod okriljem Mesićeve, Manolićeve i Lončareve UDBE (a uz obilnu pomoć Judinih škuda iz kese Georga Sorosa): Ive Goldsteina, Tvrtka Jakovine, Udbo-katolika Drage Pilsela i čitave bulumenta novinara-povjesničara

    (primjer Tihomira Ponoša iz srpskog „Novog lista“ u Rijeci).

    Mi rušimo njihove povijesne falsifikate, a da smo u tome u pravu u prilog nam ide i rezolucija Europskog parlamenta u Bruxellesu o osudi komunizma kao zločinačkog totalitarnog sistema.

    Dakle, svi smo mi revizionisti! Hura!!

    Pa i sam Stipe Mesić je revizionist!

    Ali za razliku od nas, on je prljavi revizionist.

    To je slučaj generala Tihomira Blaškića na Haaškom sudu u cijelosti pokazao!!

    Mesić je pokušao prljavo revidirati povijest rata u Srednjoj Bosni, pa je potpuno nevin čovjek, hrvatski general Tihomir Blaškić odsjedio u zatvoru Sheveningena punih devet godina zbog Mesićevih povijesnih laži, odnosno njegovog povijesnog revizionizma!

    Srećom, Haaški sud je nakon devet godina otkrio Mesićeve revizionističke povijesne falsifikate.

    A što se tiče spomenutih „kolaboracionista“, kud ćeš većeg „kolaboracionista“ od Stipe Mesića!

    A sudbina kolaboranta je propisana Božjim zakonom: smrtnom kaznom! Hoćemo li i to dočekati?

    Daj Bože da i to dočekamo!

    A što se tiče najnovijeg Mesićevog napada na naš katolički križ u javnim prostorima, pod pretekstom da u hrvatskoj vojsci ima i pravoslavaca i Židova i muslimana i ateista, valja reći da Mesić namjerno cilja na provokaciju, ali i izazivanje kaosa.

    Mesić podlo cilja na relativiziranje suvereniteta hrvatskog naroda i njegovu ponovnu podjelu sa Srbima pa čak i ostalim nacionalnim i vjerskim manjinama.

    Mesić je svjestan da mu se bliži kraj posljednjeg mandata i on želi ponovo stvoriti mutnu situaciju, a on sam se najbolje snalazi u mutnim situacijama.

    Uostalom, to je njegov prvi izbor za predsjednika Republike pokazao u siječnju i veljači 2.000-te godine!

    Stoga Mesić cilja na izazivanje vjerskih nesnošljivosti u Hrvatskoj, kako bi (vjerojatno po nalogu iz judeomasonerijskoj stožera u Londonu) u stanju kaosa otvorio put Vesni Pusić na Pantovščak, a sebi u Banske dvore!

    Mesić je ovu moju staru tvrdnju (tvrdnju od prije godinu i pol dana!) ovih dana konačno demantirao, ali tko je još naivan da mu u to povjeruje?!

    Tko će to vjerovati Stipi Mesiću?!

    Eto, to je glavni razlog zašto Mesić uporno gura svoj nos u naše crkvene stvari, dok on sam istovremeno našoj katoličkoj crkvi priječi bilo kakvo pravo da svoj hrvatski narod i u politici usmjerava prema svojim moralnim i civilizacijskim vrijednostima.

    A to je nešto što joj nitko ne može zabraniti.

    Neki su to već probali pa su opekli svoje prste!

    Ante Rokov Jadrijević (hrvatski socijal-radikal)

     

    2009-07-06, Ponedjeljak, 06 Srpanj 2009

    Akademik Mirko VIDOVIĆ: BOZIJA DJECA NISU NICIJI ROBOVI!

    BOZIJA DJECA NISU NICIJI ROBOVI!

    Prilikom mog prvog posjeta Americi, koncem studenog 1977, pozvan sam na Godisnju sjednicu Medjunarodne Lige za Ljudska Prava.

    Na svecani Prijem, koji je Liga uprilicila tom prilikom, u cast hrvatskog politickog zatvorenika savjesti, dosao je i nekadasnji Drzavni tajnik US State departementa George Ball.

    Tom prilikom, kako je to obicaj na cocktailu i ne samo kod Amerikanaca, godp. Ball mi je postavio pitanje: 'Sta je za vas, mlade intelektualce - Tito?'

    Uzvratio sam mu odmah kratko i jasno: 'Tito je i za starije i za mladje Hrvate - nastavljac diktature kralja Alekandra'.

    On je pomakom glave potvrdio tu cinjenicu.

    Par dana nakon toga dospio sam u Washington, gdje sam bio primljen u sve tri velike americke drzavne ustanove.

    Najznacajniji prijem bio je uprilicen u Uredu Procelnika Komisije za vanjske veze US Congressa - hon. Clement Zablocky.

    Razgovor je vodjen 'on tape' uz nazocnost dvojice Hrvata koji su me pratili prigodom tih posjeta.

    Nakon odgovora na postavljana pitanja hon. Zablocky je dao slijedecu izjavu:

    "Amerika nikad nije priznala Jugoslaviju kao komunisticku zemlju.

    Amerika nikad nije stala na stajaliste da Jugosalvija mora postojati.

    Amerika takodjer nikad nije zauzela stajaliste da Hrvatska ne moze opet postati nezavisnom drzavom, ako to dokaze slobodno izrazena volja hrvatske nacije'.

    Razgovor je uprilicen dvije godine nakon zavrsetka Helsinske konferencije i moj ulazak u US Congress bio je za sve Hrvate, a osobito za ondasnju Titovu administraciju - znak da se blizi vrijeme ocitovanja slobodno izrazene volje europskih nacija kojima, iz imperijalistickih svadja i ljubomora, nije bilo omoguceno da se organiziraju u svoje posebne nacionalne drzave.

    To je bio pocetak djelovanja Hrvata u slobodnom svijetu na koji je reagirala beogradska "Politika", koja je svoj bijes prikazala objavom moje fotografije ispod koje je pisalo: 'Mirko Vidovic u ulozi ustaskog ambasadora'. N.B.

    Hrvatski tisak ni do dana danasnjeg nije dobio dopustenje da objavljuje moje slike.

    Bar u tom je srbijanski tisak i onda i danas znatno liberlaniji.

    Pocetkom veljace 1991 odgovarao sam 'uzivo' na pitanja Verana Matica preko njegovog 'Radio 92' pola sata.

    Radio zagreb nikad nije dobio odobrenje da se preko hrvatskog nacionalnog radija cuje rijec onoga tko je branio hrvatske interese po citavom svijetu, pa i na Madridskoj konferenciji, na kojoj je Hrvat (Bozic) bio opunomoceni predstavnik RTB - i pred novinarima izrugivao nasa obrazlaganja da jedna povijesna nacija moze biti slobodna samo u svojoj slobodnoj drzavi...

    No, bilo kako bilo, mi smo se dobro pripremili da obavimo svoje hrvatsko drzavo, ne cekajuci da nam partijski komesari nesto odobre, a kamo li zapovjede.

    Zato je Hrvatska i uspjela u svijetu dobiti posve drugaciju sliku od one koje su o nama sirili domaci profesionalni orjunasi i skojevci, a to i dalje cine, doduse, nailazeci u svijetu na neshvacanje pa i na otvoren prezir i na osude!

    Nas cilj zapisan je na samom pocetku 'Ustava HNV-a':

    'Temeljni zadatak Hrvatskog Narodnog Vijeca jest djelatno pomagati hrvatski narod svim prikladnim sredstvima za oslobodjenje drzave Hrvatske" (Cl.1.,t.2).

    Bitna svrha svih nasih napora je dakle - oslobodjenje drzave Hrvatske', a ne neko izmisljanje do sad ne postojece, pa odjednom 'deus ex machina' - iz nicesa stvorene drzave koju su odmah 'zdravodrugovi' razdrzavili pa pretvorili u - republjiku. Berekinski posao.

    No, bili smo i ostali, niti optimisti ni pesimisti, nego li - realisti.

    A realnosti u svijetu idu tendencijom jacanja ljudskih i nacionalnih, prava bez obzira na sva oklijevanja, prevare, ispade i druge teske 'pogreske u koracima' u hodu suvremene civilizacije.

    Imali smo u vidu da je Albanija Envera Hoxhe bila nezavisna, ali ne i slobodna zemlja, i da je nezavisnost jedno, a sloboda nesto drugo.

    Ovo drugo je nemoguce ostvariti s komunistima samo u Hrvatskoj.

    U svim drugim zemljama komunisti su bili dokazani patrioti, a od dolaska Bakarica na celo KPH - ponasali su se kao izdajnici, jos godi od otvorenih dusmana sa strane.

    Srbijanci se nika dnisu nadali da ce dobiti Srijem, dok im to nije dao - dplitska mandrila - Vicko Krstulovic, clan 'Djilasov komisije' zaduzen za komadanje Hrvatske, i to unatoc protivljenja Andrije Hebranga, vodje hrvatskih antifasista.

    No, nezavisnost drzava u Europi od onih "Wilsonovih 14 tocaka" koje je pokusavao afirmirati u europskoj stvarnosti na Versailleskom kongresu, a odmah zatim i na Mirovnoj konferenciji, isla je sporo i mukotrpno.

    Koliko god su nacionalisti koristili svaku priliku da afirmiraju svoju drzavnost, imperijalisti (i kolonijalisti i internacionalosti) cinili su sve sto su mogli da to relativiziraju ili onemoguce.

    Jer, nezavisniost jedne nacije u Europi ovisi o - vanjskim faktorima.

    No, sloboda unutar jedne nezavisne nacije ovisi samo o unutrasnjih odnosima snaga koje djeluju, kao kod nas u Hrvatskoj - centripetalno i centrifugalno.

    I dan danas.

    Uoci Referenduma za nezavisnost, svi 'leaderi' u Hrvatskoj su pozivali narod da NE GLASA ZA NEZAVISNOST, a NAROD JE LISTOM GLASAO ZA NEZAVISNOST!

    No, kako po komunistickoj ideologiji nista ne moze biti 'sprovedeno u praksu' ako to vladajuca ideologija ne prihvaca, tako je i Ivica Racan u, i danas poltronskom, 'Vjesniku', i to na prvoj stranici izjavio da je taj hrvatski Referendum za nezavisnost imao vrijednost tek 'sondaze javnog misljenja'.

    Nitko mu tada nije mogao proturjeciti.

    Ta, zar bas on nije bio Direktor Jozine dijaljeksticke skole u Kumrofcu!?

    Prilikom 'Zagrebackog proljeca' i 'Hrvatski tjednik' se je hvalio da je August Cesarec u Kerestincu na zidu napisao parolu 'Zivjela Sovjetska Hrvatska!'.

    Ta tendencija kod hrvatskih komunista ni danas nije promjenjena.

    Zar Mesic nije sve ucinio da je reaktualizira.

    No, nas stil djelovanja u vanjskom svijetu, djelovanja ciji je odjek, najvise zahvaljujuci 'cirkulaciji nasih 'radnika na privremenom radu' ipak dospio i do zadnjeg sela u nasoj Domovini, nadjasao je buku mikrofona na banderama setalista logora u Staroj gradiski!

    Narod je tako bio spreman da glasa - za nezavisnost!

    Nas rad je najprije prosirio po svijetu istinu o nasoj povijesti i istinu o nasoj dvostrukoj zarobljenosti naroda koji je ponikao na svom tlu, na njemu se tisucama godina odrzao, nikad niciji rob nije bio niti moze i smisliti da bi to mogao biti. Zarobljenik, da, ali rob - ne!

    S panslavistima i jugomarksistima smo odnijeli sve bitke viteski i u korist nase nacije, za jcsnje mira u Europi i u svijetu.

    Ono jeste da su danas mass-media u Hrvatskoj pod totalitarnom cenzurom, ali - Internet nas veze sa svijetom i oni tu vise ne mogu nista.

    Ako ne u svojoj kuci, ono sigurno u susjedstvu, svatko preko Interneta dozna kako stoji 'rejting' Ive Sandera kao deklariranog 'Tudjmanova nasljednika', a time i zadnjeg odjeka prosovjetske politike koju su urotnicki dogovorili, nakon Tudjmanove smrti.

    Mesic, Racan i Sanader, ciji satovi pokazuju svaki svoje vrijeme - bilo pa proslo!

    Sanaderovim padom uoci dolaska Predsjednika Obame u Moskvu, kratkim rezom je presjecena pupkovina izmedju staljinizma i, kako to zapisa Dum Marin Drzic - 'ljudi na hvo' - staljincica.

    Ove godine, srpnja mjeseca, ostvaruje se volja neba koje nikad svoju djecu ne napusta propaati, pa ni kad ih prepusti 'zvijerima u ljudskoj spodobi' da pokazu svoju pravu narav i da se u njihovu padu proslavi volja Oca Nebeskoga!

    Jer, s divljacima i cudovistima bez vjere i duse, moze se izici na kraj samo snagom vjere u istinu!

    Jer, svi lazovi i ubojice se poznaju po tome sto uzivaju u ponizavanju i mucenju ljudi, ubijajuci u njima nadu da bi mogli biti oslobodjeni napasti i zivjeti puninom ljudskog dostojanstva, kao djeca Bozija. 'Vjeruj, vjeruj, spasit ce te vjera!' - zapisa stari steklis Gustl, alias AGM.

    Nije mu bilo sudjeno biti puckim uciteljem, pak je postao - ucitelj puka.

    Prognanik. Dezerter. Politicki emigrant i - navjestitelj slobode snagom misli kao jekom zvona na katedrali!

    Vjera je velika stvar i blago onome kome je Bog da.

    A tko god dobije dar vjere, pozna se po tome sto padne u nemilost 'kneza ovoga scijeta'.

    I veliki crkveni dostojanstvenici, uvijek spetljani s vlascu i ma kakva da je, izgone ljude vjere iz hramova, ali to u njima samo razgara oganj vjere po onoj Kristovoj: "Blago vama, kad ljudi zamrze na vas i kad vas izopce i izbace vase ime kao zloglasno - zbog Sina Covjecjega" (Mt.V.,11).

    Nije Lav Tolstoj bio jedini koji do prozivio - i to doslovno - tu sudbinuu - usud izopcenika.

    A Sin Covjecji je i Sin Boziji, nas ljudski Brat, jer, nas Gospodin s visine Kriza oprosti onima koji ne znadu sta rade, jer niti imaju vjere ni duse.

    Jer: "Onaj koji govori u svoje ime, zeli da sebe proslavi.

    A onaj koji hvali onoga tko mu je dao poslanje dostojan je povjerenja i u njemu nema nepravednosti" (Iv.VII, 18).

    Stoga samo oni koji imaju dar vjere znadu sta znaci: "Budite savrseni kao sto je savrsen vas Otac Nebeski" (Mt.V, 48).

    Ovdje jezgroviti pojam 'savrsen' ne znaci svemoguc ni svemocan, a kamo li arogantni despot i bogovlasnik, nego li - cjelovit covjek, tocno onakav kakvim ga je stvorio Stvoritelj - na sliku i priliku svoju.

    A zivot djece Bozije je - Golgota.

    Jer: "Nitko toliko ne voli kao onaj koji da svoj zivot za svoje bliznje" (Iv.XV,13).

    Ovu Isusovu misao bi trebalo velikim slovima isklesati u sredisnjem svetistu posvecenu Domovinskom ratu i - pozlatiti je.

    Oni koji, nakon odluke nase hrvatske nacije da obnovi svoju drzavnu nezavisnost, dadose svoje zivote za pobjedu volje nase nacije, a ne neke ideologije ili ikakve druge izmisljene doktrine vladanja nad narodom, oni su - sveti ljudi.

    Kanonizirani samim cinom i na samom casu svoje smrti! Nema nista velicanstvenije, nista muzevnije, nista svetijeg od - borbe za slobodu u ime samoodedjenog naroda.

    Time vrsimo zelju nase nacije i Boziju zapovijed, jer, kako to lijepo zapisao apostol

    Pavao: "Vi, naime, niste primili duha ropstva, da ponovno budete u strahu, vec ste primili duha posinjenja kojim vicemo: Abba - Oce!

    Sam Duh svjedoci zajedno s nasim duhom, da smo djeca Bozija"(P. Rim. VIII, 15).

    Nasa vjera nas je ucinila duhom slobodnima i stoga svaki onaj koji nas nagovara da budemo iciji robovi, u prvom redu dokazuje da - nema ni vjere ni duse!

    Boze cuvaj Hrvatsku - nas mili Dom!

    Mirko VIDOVIC
    Akademik

     

    2009-09-16

    HOZ – Hrvatski Obredni Zdrug – JAZOVKA

    matični broj 02247178; broj bankovnoga računa za kune: 2390001–1100347334;

    za inozemni novac (devize): 7030–2247178; SWIFT: HPBZ HR 2X, IBAN: HR47 2390 0011 1003 4733 4

    kod Hrvatske poštanske banke d.d., HR – 10000 Zagreb, Jurišićeva 4

     

     

    Hrvatski  Obredni  Zdrug

    HOZ   JAZOVKA

     

    10000 Zagreb, Josipa Slavenskoga 7

     

    • korienski pravopis •

    bgl./tel.:  01-3890608

    091-9003317

    bv./fax:   01-3897621

    e-pošta: hoz.jazovka@post.t-com.hr

    Dopis br. 2009 – 0910                                          U Zagrebu, dne 10. rujna2009.

    Prima:

    D O R H

    Državno odvjetnišvo Republike Hrvatske

     10000 Zagreb, Gajeva 30a

    Predmet:  

    Z A H T J E V

     za punu podporu DORH-a

    znanstvenim iztraživanjima o partizanskim zločinstvima

    i za hitan pravosudni progon oznaško-partizanskih zločinaca

     

    Poštovani državni odvjetnici!

     

    Pozivamo se na obćepoznate činjenice o uzastopnim odkrićima množtvenih stratišta i grobišta, te o ekshumacijama žrtava pokolja u 2. svjetskome ratu, a poglavito u poraću, i to diljem Hrvatske i bivše države Jugoslavije. Žrtve su bez ikakva suda divljački poubijali oznaško-partizanski zločinci po zapoviedima svojih komandira, komandanata, komesara te njihovih vojno-partijskih moćnika s Josipom Brozom Titom na čelu. Primjerice, u Sloveniji se odnedavna javnosti odkrivaju strahote iz rudnika sv. Barbare, u Hrvatskoj množtvena grobišta Gornji Hrašćan, Zaprešić, Benkovac, Daksa, ...

             Pozivamo se i na  Odluku ili Rezoluciju Vieća Europe od 25. siečnja 2006., na Izjavu ili Deklaraciju Hrvatskoga sabora od 30. lipnja 2006. i na Odluku ili Rezoluciju Europskoga sabora ili parlamenta od 2. travnja 2009., jer takve europske i hrvatske izprave zahtievaju osude komunističkih zločinačkih sustava, zločinstava i zločinaca, pa obvezuju i DORH na provedbu!

             Hoće li hrvatsko pravosuđe bezkrajno šutjeti kao i nakon odavna odkrivenih množtvenih stratišta i grobišta poput Jazovke, Maclja, Mirlović-Drage, Husine jame, Bažkih Oštarija, Crnoga potoka, Brezovice, ...? Hoće li unatoč bezbrojnim Jazovkama, kojih je do sada odkriveno i zabilježeno tisuću i pet stotina diljem bivše države Jugoslavije, a od toga šest stotina u Sloveniji? Hoće li vječno izbjegavati svoju dužnost unatoč bezbrojnim podatcima o partizansko-oznaškim zločinstvima, unatoč lako dostupnim dokazima – primjerice – na mrežnoj stranici www.safaric-safaric.si i na naslovu Družtvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, Varaždin, Kolodvorska 3?

             Podsjećamo, da je i g. Antun Kvakan iz DORH-a u razpravama o takvim strahotama najavio na HTV-u obtužnicu proti Simi Dubajiću, jer je Titov partizan Dubajić predvodio ubijanje 30.000 ljudi na Kočevskome rogu. Ali, zašto DORH tolikih godina čeka i kasni? Dotle je Dubajić, navodno, u Beogradu neobtužen i nekažnjen umro. Zar će tako i Milka Planinc izbjeći obtužnicu? Zar će i maceljski Stjepan Hršak, zar i jazovski Rade Bulat, kao što već smrću izbjegoše Milka Kufrin, Lutvo Ahmetović i Marko Belinić, jer se DORH ne pokrenu ni proti njima ni proti nepoznatim ubojicama, i to niti nakon zaprimljenih kaznenih prijava (god. 1998. prijavila udruga Hrvatski domobran i god. 1999. prijavila udruga Hrvatski branitelji dragovoljci Domovinskoga rata)? Istina, g. Kvakan reče na HTV-u, da DORH sustavno iztražuje partizanska zločinstva i, štoviše, zapošljava stručnjake povjestnike radi znanstvene obradbe podataka i dokaza, ali ne reče, zašto se i dalje prešućuju obćepoznata zagrebačka grobišta i stratišta poput, primjerice, onih kod Učiteljskoga fakulteta na Savskoj cesti, na Tuškancu, u Maksimiru i diljem podsljemenskoga pojasa ...

             Pa podsjećamo DORH, kojemu je sjedište u Zagrebu, da se i na vukovarskoj Ovčari 1991. opetovao pokolj Hrvata s Jazovke 1945., pokolj ranjenika, pokolj mučenika, pokolj nemoćnih iz hrvatskih bolnica, poglavito zagrebačkih na Kunišćaku i Sv. Duhu, te iz inih lječilišta.

     

    Poštovani državni odvjetnici, u ime podpisnika i ciele hrvatske javnosti zahtievamo stoga od vas jasne i cjelovite odgovore na ova pitanja:

     

    1.    U kojemu je stupnju priprema obtužnice zbog pokolja na Kočevskome rogu, kako se nastavlja nakon navodne Dubajićeve beogradske smrti, tko su ini osumnjičenici, t.j. budući obtuženici, te iztražujete li taj pokolj nadalje ili obustavljate iztragu?

    2.    Što poduzimate u svezi s inim – odkrivenim i popisanim – stratištima i grobištima, izpitujete li pripadnike dotičnih partizanskih postrojba, pripremate li obtužnice protiv takvih zločinaca barem po – inače tako rado potezanoj – zapovjednoj odgovornosti?

    3.   Koji su i kakvi su plodovi iztraživačkoga rada skupine povjestničara, koji za DORH znanstveno i po pravilima struke pronalaze dokaze o partizansko-oznaškim izvršnim i zapovjednim zločinstvima?

    4.    Surađujete li s odvjetničtvima ili tužiteljstvima, s redarstvom i povjestnicima inih država, poglavito Republike Slovenije i Republike BiH, u kojima su množtvena stratišta i grobišta tadašnjih državljana hrvatskih?

     

    Jednako u ime jasne i cjelovite obrane prava, zakona i ustava Republike Hrvatske zahtievamo:

     

    5.    Neka DORH omogući skupini povjestnika daljnja iztraživanja – bezuvjetno i bez izlika o štednji proračunskoga novca – kako bi se komunističko-partizanska zločinstva znanstveno, nepristrano i cjelovito dokazala!

    6.    Neka DORH omogući skupini povjestnika rad, kojime bi se uz odkrivanje množtvenih stratišta i grobišta dokazivala istina o izvršnim i zapovjednim ubojicama!

    7.    Neka DORH na osnovi povjestničkih nalaza i dokaza osumnjičenike ispita pa obtuži zločince i zločinački partizansko-komunistički sustav!

    Očekujući jasan odgovor u roku od mjesec dana,

     

    s poštovanjem

    za Zdrug

    Boris Prebeg, predsjednik

    hoz.jazovka@post.t-com.hr

     

    Budući prilog: Popis osoba i udruga pridruženih u znak podpore ovomu Zahtjevu

     


    2009-09-16

    Ja tako mislim

    Otvoreno pismo gospođi Pusić

    Gospođo Pusić, slavite zločin

    „Bilo je svanulo sunce (27. srpnja 1941) koje je obasjavalo cijelu okolinu. Četa se već spremala za pokret prema žandarmeriskoj stanici Trubar. Kada je četa stigla u reon Žitkovca pojavio se putnički voz, jer pruga na tom mjestu nije bila prekidana.
    U vozu nije primijećena vojska pa su ustanici propustili voz prema Vagnju. Na željezničkoj stanici Vaganj, Damjan Željković sa grupom starijih ljudi i omladinaca pokupio je sve putnike iz voza.
    Među njima se nalazio ustaša Marko Špiranović, katolički svećenik Petar Maks i neki trgovci. Ova grupa je izvela iz voza strojovođu Lokšmita, čiji je sin tada bio član KPJ i nalazio se kod ustanika. Grupa Damjana Željkovića je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubnjači i sve ih, bez ičijeg odobrenja postreljala. “
    Stevo Babić, Sjećanje učesnika, Drvar, 1941-1945, str. 207-208.

    Poštovana gospođo Pusić,


    Č
    itam u novinama da ste bili u Srbu gdje se slavila uspomena na 27. srpnja 1941. godine!
    Što se na taj dan dogodilo u Srbu i njegovoj okolici govori i navedeni citat iz knjige koju je napisao partizan i sudionik tih događaja. Dogodio se strašan zločin. U Srbu je na taj dan od ustanika na zvjerski način ubijen svećenik Juraj Gospodnetić. Tih je dana u okolici Srba ubijeno oko 220 hrvatskih seljaka koji su, moramo li isticati, bili nenaoružani, sela Medak, Krnjauša i druga spaljena su do temelja, a seljani ili poubijani ili rastjerani sa svojih ognjišta. Đoko Jovanić u tim je akcijama priključio četnicima svoj odred od šezdeset komunista te su tako udruženi četnici i komunisti pokoljima nad seljacima Hrvatima počeli ustanak protiv NDH. Đoko Jovanić je, znamo, nakon svega postao general i junak JNA!
    Vama je, gospođo, kao sveučilišnoj profesorici poznato koje su sudioništvo u tim događajima imali likovi poput izvjesnih Polovina, Rašeta, Torbica, Omčikusa, Rađenovića i drugih. Zbog tih događaja KP je Polovinu osudila na smrt strijeljanjem, ali je pomilovan i kraj rata je dočekao kao general JNA! Kazna za zločine koje su počinili Polovina i drugi bila je kao što vidimo strašna – generalski čin.
    Ako su se događaji ovako povijesno odvijali, kakav ste Vi to antifašizam, gospođo, slavili u Srbu? Zar su u tom ustanku poubijani seljaci Hrvati bili fašisti? Ako seljaci nisu bili fašisti, a vjerujem da i Vi mislite kako ubijeni nisu bili fašisti, zašto, gospođo Pusić, radite reviziju povijesnih događaja pa zločinački pokolj nazivate antifašističkim ustankom?
    Vi, gospođo, kao sveučilišna profesorica imate obvezu višu od one općeljudske obveze da prezirete zločin ma s koje god strane bio počinjen. Međutim, kao što vidimo, Vi svojim prisustvom u Srbu slavite te zločine!?
    Kako će studenti koje poučavate na sveučilištu imati povjerenja u Vas kao profesoricu koja slaveći zločin na neki način i sama u njemu sudjeluje? Šaljete li Vi to, profesorice, svojim činom poruku mladima da se zločin isplati ako ga se dobro ideološki kamuflira kao što se ovaj zločin kamuflira antifašizmom?
    U širem kontekstu Vašeg posjeta Srbu postavlja se pitanje kako će mladi ljudi razlikovati crvenu zvijezdu petokraku koju su nosili komunisti predvođeni Đokom Jovanićem (a koji su sudjelovali u navedenim zločinima u Srbu) od zvijezde petokrake koju je nosio Veselin Šljivančanin dok je razarao Vukovar? Ima li gospođo Pusić razlike u tim petokrakama?
    Nakon otkrića Hude Jame i Jame kod Teznog, kao i ove kod Zaprešića, objektivan čovjek ne može zaključiti drukčije nego da zvijezda petokraka povezuje sve jame od one prve – Golubnjače, preko Jazovke pa svih ostalih zaključno s jamom na Ovčari u Vukovaru.
    Sve te jame punili su četnici i komunistima bacajući u njih ljude koji nisu suđeni, a čija je krivica proizlazila iz same činjenice da su bili Hrvati. Veselin Šljivančanin je 1991. nosio petokraku baš kao i Đoko Jovanić 1941! Koja je razlika, gospođo Pusić između navedenih zločina koji su se dogodili u razmaku od pedeset godina? Vojnici počinitelji zločina, nosili su istu oznaku: zvijezdu petokraku! Nije li vrijeme, gospođo profesorice, da i zvijezdu petokraku uvrstimo među zabranjene simbole?
    Zašto ste Vi, gospođo Pusić, zapravo posjetili Srb kada se tamo 27. srpnja 1941. nije dogodio antifašistički ustanak, već su udruženi četnici i komunisti počinili zločin nad civilima?
    Vaš posjet Srbu politički i ljudski je neprihvatljiv čin jer Vi, gospođo, zacijelo znate da četništvo u Hrvatskoj nije rehabilitirano. Ako mislite da komunisti imaju pravo na zločin (iz čina slavlja u Srbu koje ste svojom prisutnošću uveličali, tako se zaključuje), Vi u Srbu niste smjeli biti zbog četnika i njihovih zločina koje su oni na tom prostoru počinili.
    Smije te li Vi, gospođo Pusić, nakon svega govoriti da ste demokrat, da osuđujete sve zločine, i, na kraju, smijete li govoriti da ste antifašističke orijentacije? Po mom mišljenju smijete pod uvjetom da se opisani događaji nisu dogodili, da zločina nad civilima tamo nije bilo, ili pod uvjetom da Vi u Srbu niste bili navedenoga dana kada se tamo slavio zločin!
    Zločin se u Srbu međutim dogodio, a Vi ste svojim boravkom tamo veličali taj zločin. Sve je dakle jasno, gospođo, kako u vezi s Vašom osobnosti tako i u vezi s antifašističkim ustankom koji je u Srbu počeo pokoljem Hrvata.
    Istina neka pobijedi pa makar svijet propao. Vama je, profesorice, ta izreka poznata i na latinskom jeziku. Što ćemo dakle s istinom, gospođo Pusić? Što se to dogodilo u Srbu i što ste Vi tamo zapravo slavili? U ime Istine, u ime ljudskosti, u ime intelektualne i moralne obveze prema profesorskom zvanju i u ime časti Predsjednika Republike Hrvatske za koju ste dužnost podnijeli kandidaturu, molim Vas da odgovorite što se događalo u Srbu i što ste tamo slavili???

    Marijan Osmak

    2009-11-28

     

    Piše: Mile Pešorda            

    (HRVATSKO SLOVO br. 762, kolumna EUROGLEDI, 27.XI.2009.)

     

    300.000 četnika

     

     Kakva je sveza između glasine M.Pupovca iz 1992. o  „11.000 dece srpske nacionalnosti prekrštene na katoličku veru“ i (č)etničke agresije „300.000 vojnika“ iz Srbije na Hrvatsku te hateveovskoga balkan-teferiča o 250.000 hrvatskih državljana „istjeranih iz Krajine“?   

     

       Da bismo došli do živoga kamena istine o stravi hrvatskoga narodnog stradanja u dvadesetom stoljeću i o slavi osloboditeljske žrtve za slobodu domovine i dostojanstvo čovjeka, još nam je pobijediti, s pomoću svjetlosti istine i zdrava djelovanja ustavne države, paklenski jedan sustav laži, njegovih mreža glasina, poluistina i  agenturnog djelovanja, koji su nam u „nasljedstvo“ ostavili idejni tvorci fašističkoga slogana „do istrage vaše, ili naše“ iz 1902. i njegovi boljševistički izvođači, koji su taj srbobranski poklič ludosti  saželi u poznatoj tvrdnji Titova doglavnika Đilasa da Hrvati moraju umrijeti kako bi njihova „Jugoslavija“ živjela. Moglo bi se čak reći, s nešto pretjerivanja, da nam je uvezeni i nametnuti sustav laži i mitomanije nanio zla nešto malo manje nego egzekutorski kroatocidni stroj komfašizma, inače zaustavljen tek u onaj čas  kada se je nad kraljevskim Kninom zavihorio znamen slobode.

      Sveudilj strukturalno prilagođena stoljetnom sustavu laži i programirane šutnje s gledom na hrvatsku kulturno-političku suvremenost i povijestnu svevremenost, (a)nacionalna nam je dalekovidnica protekle nedjelje vješto podmetnula balkan-teferič između Aleksandra (Stankovića) i Emira Nemanje (Kusturice), s ubačenom zlotvornom natuknicom o Hrvatima kao onima koji su Hrvatsku „etnički očistili“ od 250.OOO hrvatskih državljana spremnih ne za demokraciju nego za velikosrpsku „Republiku Srpsku Krajinu“.  Kada je središnji stožer Laži odlučio do besmisla ponavljati  inačicu  jugodržavne izmišljotine  o „hrvatskoj genocidnosti“, sastavljenu s ciljem sramoćenja Hrvata i nanošenja političke štete Hrvatskoj, možda će nam to  jednoga dana otkriti naši povjesničari, ali činjenica jest da je nacionalno-osloboditeljsku Oluju, u kontekst grozote „etničkoga čišćenja“, stavljao čak i zastupnik u Hrvatskom saboru M.Pupovac. Pri tome je ne samo zanemarivao povijesnu istinu, nego također zaboravio kako je, u glasovitom srbijanskom magazinu „Duga“, godine 1992., o ratu i  „sudbini Srba u Hrvatskoj“, govorio sljedeće: „Najveći dio njih će se morati iseliti, stradaće, ili će se izgubiti u hrvatskoj populaciji. Ostaće, eventualno, nešto čuvara grobalja.“ (OSTAĆE SAMO ČUVARI GROBALJA,„Duga“ br.470., str.13., Beograd, 1.-14.III.1992.) I dok su ove Pupovčeve zloguke proročanske riječi  bile zaboravljene, ostala je živjeti laž, koju je Pupovac pustio u široku javnost u istom broju beogradskoga glasila, da je, naime,  u demokratskoj Hrvatskoj „jedanaest hiljada dece srpske nacionalnosti, na razne načine, raznim povodima i uticajima prekršteno u katoličku veru“ („Duga“,str.12.).

          Hrvatska je domovina nerazlučivim dijelom svijeta i svaki hrvatski dom itekako dobro osjeća kakve teške posljedice po istinu o Hrvatima i mir u ljudima i među narodima ostavljaju ružne izmišljotine, i neprijateljske,  poput one Malparteove o „košarici prepunoj izvađenih ljudskih očiju“, ili ove pupovčevske o „11 hiljada srpske dece prekrštene u katoličku veru“, utoliko više što one nastaju i opstaju unutar postavljenoga sustava laži, kao stanoviti nastavak rata i istrage, prilagođen mirnim uvjetima.

       Kako istina stradava u carstvu laži, pokazuje sudbina svjedočenja o ulomku istine koje je, u istom broju „Duge“, na str. 56., iznio  srpski političar i glumac Bata Živojinović, u tom času zastupnik u srbijanskome parlamentu, kao član vladajuće Socijalističke partije Srbije, i poštovatelj njezina predsjednika, vožda S.Miloševića. „Ja  otvoreno kažem da je sramota kad se neko u ovom trenutku bori da se skloni Slobodan Milošević. Zar da padne predsednik, padne Vlada i raspusti se Skupština u trenutku kad Srbija ima 300.000 vojnika na ratištima u Hrvatskoj? Svi oni imaju dnevnice koje su prvo iznosile 310, a sada ima vojnika koji primaju 1350 dinara dnevno. To plaća srpski radni čovek. I kad neko pomene nemaštinu, mora da zna da tih 300.000 ljudi nisu otišli na ratište da bi dobijali dnevnice, već da bi branili ugrožene Srbe. Njima se to jednostavno mora dati.“ („Predsednik nije dugme“ – Velimir Bata Živojinović o stvarnim razlozima popularnosti Socijalističke partije Srbije, „Duga“ br. 470, izdavač BIGZ, generalni direktor BIGZ-a i glavni urednik „Duge“: Ilija RAPAJIĆ) Javno je svjedočenje Dvornikova ex-prijatelja i odličnoga glumca Bate bilo odmah zazidano hudojamskim zidovima šutnje, a istina o 300.000 četnika na (č)etničkom okupatorskom radu u Hrvatskoj, s plaćama i svim inim potporama srbijanskim i svesrpskim, nije bila vrijedna pozornosti politokracije i medijokracije niti  u Hrvatskoj, a osobito ne tuzemne nam „intelektualne dojavničke strukture“, one  koja ustrajno „brani i zastupa velikosrpska četnička stajališta“ (Z.Tomac).

       Kakva je pak uzročno-posljedična sveza između glasine M. Pupovca o „11.000 dece srpske nacionalnosti prekrštene u katoličku veru“ i četničke agresije godine 1992. „300.000 vojnika“ iz Srbije na Hrvatsku, plaćenih na račun „srpskoga radnog čoveka“,  te  aktualnoga hateveovskog balkan-teferiča o „250.000 Srba istjeranih iz Krajine“, valja vjerovati kako će to o čemu Hrvatska šuti barem neki međunarodni znanstveni  „tribunal“ rasvijetliti. Ili netko istinoljubivo profesionalan i hrabar poput francuske novinarke Florence Hartmann, koju je prvo nacivožd, kao nepodobnu dopisnicu pariškoga Le Mondea, protjerao iz Beograda, a zatim su haaški sudci osudili,  ne vožda, već nju, parišku Cvijetu, koja je prva svijetu otkrila, u listopadu 1992.,  masovnu grobnicu Ovčaru.  Oni koji su od istine, ne mogu odustati od istine, makar se svim suradnicima neistine nudi  omamljujući pokrov od bogozaborava, od prodavača Tmine.