2009-07-09, Četvrtak, 09 Srpanj 2009

 

Akademik Mirko VIDOVIĆ: MIRKO VIDOVIC PODNIO JE TUZBU PROTIV INANA LASICA

 

MIRKO VIDOVIC PODNIO JE TUZBU PROTIV INANA LASICA-GORANKICA ZBOG TOGA STO GA JE STAVIO NA CELO LISTE ZA ODSTREL POLITICKIH DJELATNIKA U PROGONSTVU

 

BOSNA I HERCEGOVINA
Vlada Bosne i Hercegovine
Javno tuzilastvo Bosne i Hercegovine Sarajevo.

 

PREDMET: Mirnodopski zlocinac Ivan LASIC-GORANKIC

Gospodine Javni Tuzitelju!

U zagrebackom dnevniku 'Vecernji list' procitao sam clanak o privodjenju Ivana Lasica, nekadasnjeg velikog sefa UDBE u BiH i u Jugoslaviji zbog zapovjedne odgovornsoti u planiranju, organiziranju i fizickoj likvidaciji politickih emigranata po zapadnoj Europi.

Hrvatski profesionalni izvjestitelj Domagoj Margetic poslao mi je, prije godinu dana, posebno izvijesce o sastanku republickih i saveznih sefova UDB-e u Sarajevu, koji su, u povodu Titove smrti, donijeli odluku da pobiju vodece emigrante koji su djelovali po zapadnoj Europi i u slobodnom svijetu uopce.

Tom prilikom i Ivan Lasic je supotpisao odluku da se 'likvidiraju' vodeci politicki emigranti, a na celu te liste bio sam ja - Mirko Vidovic, ondasnji Predsjednik Sabora Hrvatskog Narodnog Vijeca i u tom svojstvu sudionik u radu Madridske konferencije 1980 i Ottawske konferencije 1985.

Ovim dopisom zahtijevam da Javno tuzilastvo Bosne i hercegovine povede posebnu anketu o ulozi Ivana Lasica-Grankica u organizciji mog - promasenog! - pokusaja ubojstva dne 07 drpnja 1985 u mom vrtu kod Lyona u Francuskoj.

Ocekujem Vas uzvratni odgovor radi dopune predmeta za razmatranje, istragu i - pravedan sud!

 

Mirko Vidovic
Vitez Reda Medjunarodne akademije.

 

2009-07-06, Ponedjeljak, 06 Srpanj 2009

Akademik Mirko VIDOVIĆ: BOZIJA DJECA NISU NICIJI ROBOVI!

BOZIJA DJECA NISU NICIJI ROBOVI!

Prilikom mog prvog posjeta Americi, koncem studenog 1977, pozvan sam na Godisnju sjednicu Medjunarodne Lige za Ljudska Prava.

Na svecani Prijem, koji je Liga uprilicila tom prilikom, u cast hrvatskog politickog zatvorenika savjesti, dosao je i nekadasnji Drzavni tajnik US State departementa George Ball.

Tom prilikom, kako je to obicaj na cocktailu i ne samo kod Amerikanaca, godp. Ball mi je postavio pitanje: 'Sta je za vas, mlade intelektualce - Tito?'

Uzvratio sam mu odmah kratko i jasno: 'Tito je i za starije i za mladje Hrvate - nastavljac diktature kralja Alekandra'.

On je pomakom glave potvrdio tu cinjenicu.

Par dana nakon toga dospio sam u Washington, gdje sam bio primljen u sve tri velike americke drzavne ustanove.

Najznacajniji prijem bio je uprilicen u Uredu Procelnika Komisije za vanjske veze US Congressa - hon. Clement Zablocky.

Razgovor je vodjen 'on tape' uz nazocnost dvojice Hrvata koji su me pratili prigodom tih posjeta.

Nakon odgovora na postavljana pitanja hon. Zablocky je dao slijedecu izjavu:

"Amerika nikad nije priznala Jugoslaviju kao komunisticku zemlju.

Amerika nikad nije stala na stajaliste da Jugosalvija mora postojati.

Amerika takodjer nikad nije zauzela stajaliste da Hrvatska ne moze opet postati nezavisnom drzavom, ako to dokaze slobodno izrazena volja hrvatske nacije'.

Razgovor je uprilicen dvije godine nakon zavrsetka Helsinske konferencije i moj ulazak u US Congress bio je za sve Hrvate, a osobito za ondasnju Titovu administraciju - znak da se blizi vrijeme ocitovanja slobodno izrazene volje europskih nacija kojima, iz imperijalistickih svadja i ljubomora, nije bilo omoguceno da se organiziraju u svoje posebne nacionalne drzave.

To je bio pocetak djelovanja Hrvata u slobodnom svijetu na koji je reagirala beogradska "Politika", koja je svoj bijes prikazala objavom moje fotografije ispod koje je pisalo: 'Mirko Vidovic u ulozi ustaskog ambasadora'. N.B.

Hrvatski tisak ni do dana danasnjeg nije dobio dopustenje da objavljuje moje slike.

Bar u tom je srbijanski tisak i onda i danas znatno liberlaniji.

Pocetkom veljace 1991 odgovarao sam 'uzivo' na pitanja Verana Matica preko njegovog 'Radio 92' pola sata.

Radio zagreb nikad nije dobio odobrenje da se preko hrvatskog nacionalnog radija cuje rijec onoga tko je branio hrvatske interese po citavom svijetu, pa i na Madridskoj konferenciji, na kojoj je Hrvat (Bozic) bio opunomoceni predstavnik RTB - i pred novinarima izrugivao nasa obrazlaganja da jedna povijesna nacija moze biti slobodna samo u svojoj slobodnoj drzavi...

No, bilo kako bilo, mi smo se dobro pripremili da obavimo svoje hrvatsko drzavo, ne cekajuci da nam partijski komesari nesto odobre, a kamo li zapovjede.

Zato je Hrvatska i uspjela u svijetu dobiti posve drugaciju sliku od one koje su o nama sirili domaci profesionalni orjunasi i skojevci, a to i dalje cine, doduse, nailazeci u svijetu na neshvacanje pa i na otvoren prezir i na osude!

Nas cilj zapisan je na samom pocetku 'Ustava HNV-a':

'Temeljni zadatak Hrvatskog Narodnog Vijeca jest djelatno pomagati hrvatski narod svim prikladnim sredstvima za oslobodjenje drzave Hrvatske" (Cl.1.,t.2).

Bitna svrha svih nasih napora je dakle - oslobodjenje drzave Hrvatske', a ne neko izmisljanje do sad ne postojece, pa odjednom 'deus ex machina' - iz nicesa stvorene drzave koju su odmah 'zdravodrugovi' razdrzavili pa pretvorili u - republjiku. Berekinski posao.

No, bili smo i ostali, niti optimisti ni pesimisti, nego li - realisti.

A realnosti u svijetu idu tendencijom jacanja ljudskih i nacionalnih, prava bez obzira na sva oklijevanja, prevare, ispade i druge teske 'pogreske u koracima' u hodu suvremene civilizacije.

Imali smo u vidu da je Albanija Envera Hoxhe bila nezavisna, ali ne i slobodna zemlja, i da je nezavisnost jedno, a sloboda nesto drugo.

Ovo drugo je nemoguce ostvariti s komunistima samo u Hrvatskoj.

U svim drugim zemljama komunisti su bili dokazani patrioti, a od dolaska Bakarica na celo KPH - ponasali su se kao izdajnici, jos godi od otvorenih dusmana sa strane.

Srbijanci se nika dnisu nadali da ce dobiti Srijem, dok im to nije dao - dplitska mandrila - Vicko Krstulovic, clan 'Djilasov komisije' zaduzen za komadanje Hrvatske, i to unatoc protivljenja Andrije Hebranga, vodje hrvatskih antifasista.

No, nezavisnost drzava u Europi od onih "Wilsonovih 14 tocaka" koje je pokusavao afirmirati u europskoj stvarnosti na Versailleskom kongresu, a odmah zatim i na Mirovnoj konferenciji, isla je sporo i mukotrpno.

Koliko god su nacionalisti koristili svaku priliku da afirmiraju svoju drzavnost, imperijalisti (i kolonijalisti i internacionalosti) cinili su sve sto su mogli da to relativiziraju ili onemoguce.

Jer, nezavisniost jedne nacije u Europi ovisi o - vanjskim faktorima.

No, sloboda unutar jedne nezavisne nacije ovisi samo o unutrasnjih odnosima snaga koje djeluju, kao kod nas u Hrvatskoj - centripetalno i centrifugalno.

I dan danas.

Uoci Referenduma za nezavisnost, svi 'leaderi' u Hrvatskoj su pozivali narod da NE GLASA ZA NEZAVISNOST, a NAROD JE LISTOM GLASAO ZA NEZAVISNOST!

No, kako po komunistickoj ideologiji nista ne moze biti 'sprovedeno u praksu' ako to vladajuca ideologija ne prihvaca, tako je i Ivica Racan u, i danas poltronskom, 'Vjesniku', i to na prvoj stranici izjavio da je taj hrvatski Referendum za nezavisnost imao vrijednost tek 'sondaze javnog misljenja'.

Nitko mu tada nije mogao proturjeciti.

Ta, zar bas on nije bio Direktor Jozine dijaljeksticke skole u Kumrofcu!?

Prilikom 'Zagrebackog proljeca' i 'Hrvatski tjednik' se je hvalio da je August Cesarec u Kerestincu na zidu napisao parolu 'Zivjela Sovjetska Hrvatska!'.

Ta tendencija kod hrvatskih komunista ni danas nije promjenjena.

Zar Mesic nije sve ucinio da je reaktualizira.

No, nas stil djelovanja u vanjskom svijetu, djelovanja ciji je odjek, najvise zahvaljujuci 'cirkulaciji nasih 'radnika na privremenom radu' ipak dospio i do zadnjeg sela u nasoj Domovini, nadjasao je buku mikrofona na banderama setalista logora u Staroj gradiski!

Narod je tako bio spreman da glasa - za nezavisnost!

Nas rad je najprije prosirio po svijetu istinu o nasoj povijesti i istinu o nasoj dvostrukoj zarobljenosti naroda koji je ponikao na svom tlu, na njemu se tisucama godina odrzao, nikad niciji rob nije bio niti moze i smisliti da bi to mogao biti. Zarobljenik, da, ali rob - ne!

S panslavistima i jugomarksistima smo odnijeli sve bitke viteski i u korist nase nacije, za jcsnje mira u Europi i u svijetu.

Ono jeste da su danas mass-media u Hrvatskoj pod totalitarnom cenzurom, ali - Internet nas veze sa svijetom i oni tu vise ne mogu nista.

Ako ne u svojoj kuci, ono sigurno u susjedstvu, svatko preko Interneta dozna kako stoji 'rejting' Ive Sandera kao deklariranog 'Tudjmanova nasljednika', a time i zadnjeg odjeka prosovjetske politike koju su urotnicki dogovorili, nakon Tudjmanove smrti.

Mesic, Racan i Sanader, ciji satovi pokazuju svaki svoje vrijeme - bilo pa proslo!

Sanaderovim padom uoci dolaska Predsjednika Obame u Moskvu, kratkim rezom je presjecena pupkovina izmedju staljinizma i, kako to zapisa Dum Marin Drzic - 'ljudi na hvo' - staljincica.

Ove godine, srpnja mjeseca, ostvaruje se volja neba koje nikad svoju djecu ne napusta propaati, pa ni kad ih prepusti 'zvijerima u ljudskoj spodobi' da pokazu svoju pravu narav i da se u njihovu padu proslavi volja Oca Nebeskoga!

Jer, s divljacima i cudovistima bez vjere i duse, moze se izici na kraj samo snagom vjere u istinu!

Jer, svi lazovi i ubojice se poznaju po tome sto uzivaju u ponizavanju i mucenju ljudi, ubijajuci u njima nadu da bi mogli biti oslobodjeni napasti i zivjeti puninom ljudskog dostojanstva, kao djeca Bozija. 'Vjeruj, vjeruj, spasit ce te vjera!' - zapisa stari steklis Gustl, alias AGM.

Nije mu bilo sudjeno biti puckim uciteljem, pak je postao - ucitelj puka.

Prognanik. Dezerter. Politicki emigrant i - navjestitelj slobode snagom misli kao jekom zvona na katedrali!

Vjera je velika stvar i blago onome kome je Bog da.

A tko god dobije dar vjere, pozna se po tome sto padne u nemilost 'kneza ovoga scijeta'.

I veliki crkveni dostojanstvenici, uvijek spetljani s vlascu i ma kakva da je, izgone ljude vjere iz hramova, ali to u njima samo razgara oganj vjere po onoj Kristovoj: "Blago vama, kad ljudi zamrze na vas i kad vas izopce i izbace vase ime kao zloglasno - zbog Sina Covjecjega" (Mt.V.,11).

Nije Lav Tolstoj bio jedini koji do prozivio - i to doslovno - tu sudbinuu - usud izopcenika.

A Sin Covjecji je i Sin Boziji, nas ljudski Brat, jer, nas Gospodin s visine Kriza oprosti onima koji ne znadu sta rade, jer niti imaju vjere ni duse.

Jer: "Onaj koji govori u svoje ime, zeli da sebe proslavi.

A onaj koji hvali onoga tko mu je dao poslanje dostojan je povjerenja i u njemu nema nepravednosti" (Iv.VII, 18).

Stoga samo oni koji imaju dar vjere znadu sta znaci: "Budite savrseni kao sto je savrsen vas Otac Nebeski" (Mt.V, 48).

Ovdje jezgroviti pojam 'savrsen' ne znaci svemoguc ni svemocan, a kamo li arogantni despot i bogovlasnik, nego li - cjelovit covjek, tocno onakav kakvim ga je stvorio Stvoritelj - na sliku i priliku svoju.

A zivot djece Bozije je - Golgota.

Jer: "Nitko toliko ne voli kao onaj koji da svoj zivot za svoje bliznje" (Iv.XV,13).

Ovu Isusovu misao bi trebalo velikim slovima isklesati u sredisnjem svetistu posvecenu Domovinskom ratu i - pozlatiti je.

Oni koji, nakon odluke nase hrvatske nacije da obnovi svoju drzavnu nezavisnost, dadose svoje zivote za pobjedu volje nase nacije, a ne neke ideologije ili ikakve druge izmisljene doktrine vladanja nad narodom, oni su - sveti ljudi.

Kanonizirani samim cinom i na samom casu svoje smrti! Nema nista velicanstvenije, nista muzevnije, nista svetijeg od - borbe za slobodu u ime samoodedjenog naroda.

Time vrsimo zelju nase nacije i Boziju zapovijed, jer, kako to lijepo zapisao apostol

Pavao: "Vi, naime, niste primili duha ropstva, da ponovno budete u strahu, vec ste primili duha posinjenja kojim vicemo: Abba - Oce!

Sam Duh svjedoci zajedno s nasim duhom, da smo djeca Bozija"(P. Rim. VIII, 15).

Nasa vjera nas je ucinila duhom slobodnima i stoga svaki onaj koji nas nagovara da budemo iciji robovi, u prvom redu dokazuje da - nema ni vjere ni duse!

Boze cuvaj Hrvatsku - nas mili Dom!

Mirko VIDOVIC
Akademik

 

2009-07-20

Ante Rokov Jadrijević

TKO TO TAMO ZAMAGLJUJE?

Uvodna napomena:

Nova predsjednička predizborna kampanja se već počela zahuktavati, a najavljuju se i neki novi i prijevremeni parlamentarni izbori, već početkom slijedeće godine.

U tu svrhu se ovih dana u Kastvu kod Rijeke počela okupljati jedna nova, ovaj put Udbo-masonerijska koalicija, po svemu sudeći pod dirigentskom palicom engleske tajne službe MI6, kojoj je pokojni Ivica Račan dao odriješene ruke u Hrvatskoj još 2001.g.

Stoga nije zgorega podsjetiti se nekih glavnih aktera Račanove Vlade iz tog vremena, koji će i u ovoj novoj „Koaliciji narodnih izdajnika“ jamačno igrati neke ključne uloge.

Jer, „Repetitio est mater studiorum“!

A.R.J.

* * * * * *

U grčevitom trenutku za Račanov režim i njegovu „Koaliciju Narodnih Izdajnika“, kada se otvorio ambis ispod Riječke banke i ambis ispod nevjerovatno „uspješnog“ brodogradilišta „Viktor Lenac“, kada je u tijeku novi egzodus Hrvata iz Bosne, kada još nije završena Linićeva „naftna afera“, ministar unutarnjih poslova u Račanovoj Vladi Šime Lučin pokušava odvući pažnju hrvatske javnosti na strahovito važan problem prometnih prekršaja, najavljujući svoj novi i još genijalniji prijedlog novog zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Dakle, što je gubitak „Viktora Lenca“ od 30 i oho-ho kusur milijuna dolara ili gubitak od preko 100 milijuna i oho-ho kusur milijuna eura Riječke banke, prema 0,5 do 0,8 grama alkohola pripitih vozača po kilogramu njihove (tjelesne) težine!

Što je prema tome problemu jedan mali problemčić novog egzodusa Hrvata iz Drvara?

Zar sigurnosni pojas u automobilu nije važniji od sigurnosnog pojasa na hrvatskim granicama?

Zar problem mobitela u automobilima nije daleko važniji od onih 42 milijuna dolara koje je Goran Granić „ustupio“ bankrotiranom američkom Enronu?

Dakle, potonula je udbomafijaška Riječka banka, potonuo je udbomafijaški „Viktor Lenac“!

Neka je, bilo je i vrijeme!

Oni koji u Banskim dvorima u to nisu htjeli vjerovati 1990./1991.g., kada je Ante Rokov Jadrijević u „Viktoru Lencu“ (u onom vremenu nazvanom „Brodogradilište Viktor – Rokov -Vrhovnik“) „čistio Petu kolonu“ i zato dobio otkaz dok se kao dragovoljac nalazio na ličkom bojištu 1992.g., sada će se znojiti pred „učiteljicom života“ i strepiti da njihovo korumpirano ime ne izađe na vidjelo!

Ne, diler Riječke banke Eduard Nobilo ništa nije radio na svoju ruku!

I nije to problem ni od jučer, ni od prekjučer.

To je prastari „problem“ Riječke banke, još od vremena njenog starog direktora Togunjca i uspona njegovog (tada) mladog zeta inž. Damira Vrhovnika.

I vremena one stare riječke Udbomafije Grahovca, Kadijevića, Stevanovića, Karanovića i Linića (koji je u to vrijeme bio financijski direktor Rafinerije Rijeka).

Riječka banka je bila najjača utvrda srpske Udbe u Rijeci.

Kroz nju su se srpska Udba i KOS-ovac Damir Vrhovnik obilato financirali.

Kada se otkrije barem polovicu tih tajnih veza, saznat će se da je to daleko najveći skandal u povijesti komunističke Hrvatske, za koji su znale sve komunističke glavešine od 1975. godine naovamo (računajući tu i Račana)!

Bio je to „permanentni rođendan Dedinjske i Kumrovečke djece“, da spomenem samo Mišu Broza i Vanju Špiljka.

A kada (nekažnjeno) kradu prvi, počnu krasti i drugi.

A na kraju će se – možda – saznati koje je sve Tuđmanove ministre bio potkupio Damir Vrhovnik i pomoću čijeg se prljavog novca Ivica Račan vratio na vlast u Hrvatskoj!

Pročitao sam u „Glasu Istre“ (odnosno riječkom „Novom listu“) izvrstan članak Sergeja Gerca, koji ni ranije nije štedio inž. Damira Vrhovnika.

Izostavio je, međutim, Slavka Linića i Gorana Granića (ništa bez Granićevih „službenih tajni“!).

A iznad svega je g. Gerc izostavio korumpirane novinare „Novog lista“, naročito one koji su bili na stalnom platnom spisku direktora brodogradilišta „Viktor Lenac“ inž. Damira Vrhovnika, naročito one koji su sve moje intervjue 1991./1992.g. iskrivljavali u korist direktora Damira Vrhovnika.

Nije, dakle, spomenuo „nenadmašnog“ Gorana Drenjaka, Nevenku Petković, Koraljku Martić i slične.

Bez takvih novinara Damir Vrhovnik ne bi bio ono što je bio, a ni tek sada otkrivena šteta koju je on pričinio Riječkoj Banki, „Viktoru Lencu“, Rijeci i Hrvatskoj ne bi bila tolika; bila bi deset puta manja.

A kolika je stvarno, to ćemo tek saznati.

Ako ikada saznamo....

Dakle, Budiša, Ti si na potezu!!

Ne daj im da to opet zataškaju!

Ante Rokov Jadrijević

 

P.S. (2009.g.):

E, a ništa se nije otkrilo u „aferi Riječke banke“.

Tu je „Aferu Riječke banke“ preko noći zataškao Slavko Linić.

Oslobođena su krivnje dva srpska glavna direktora te banke, a za novog direktora postavljen je opet jedan Srbin – Petar Radaković.

Dakle, „Pojeo vuk magarca“!!

Međutim, prije par dana čuli smo vijest da će se dileru Riječke banke Eduardu Nobilu ponovo suditi.

Valjda su ga prestrogo kaznili – čak na šest godina zatvora.

Dakle, za preko 16,6 milijuna dolara po svakoj godini zatvora.

Strašno! Zaista strašno!

A.R.J.

2009-08-18, Utorak, 18 Kolovoz 2009

Ante Rokov Jadrijević, dipl. ing.: BEZOBRAZNI PROVOKATOR STIPE MESIĆ

 

BEZOBRAZNI PROVOKATOR STIPE MESIĆ
(beskrajna Mesićeva laprdanja o „antifašizmu“)

 

Naš odlazeći vulgarni predsjednik Republike, retardirana prostačina bez premca Stipe Mesić („Apage Satanas!“), uporno – do iznemoglosti i do dosadnosti tvrdi da je „Hrvatska proizašla iz antifašizma“

(u srpskom Novom listu iz Rijeke 28. srpnja 2009., iz pera svojeg vlastitog novinara Borisa Pavelića)

 – te je dodao: „onaj koji to negira napada Ustav“.

Najkraći komentar na to je:

bilo je raznih „antifašizama“, a Bogme je bilo i raznih „Ustava“.

Sjetimo se samo Staljinovog Ustava SSSR-a iz 1936.g. i Račanovog iz 2001.g.

Račan je čak dvaput uzastopno mijenjao naš demokratski Ustav, a Staljinov Ustav iz 1936.g. je bio hvaljen kao najdemokratskiji Ustav na svijetu u to vrijeme!

A onda je odmah uslijedio Staljinov genocid nad „sovjetskim“ narodima!

I to „samo“ trideset milijuna likvidiranih ljudi.

A od toga broja najmanje deset milijuna u ime Staljinovog „antifašizma“!

A to znači i Titovog „antifašizma“!! I Mesićevog, Manolićevog i Lončarovog „antifašizma“, dakako.

A sada i ovdje, ja pitam Mesića i sve njegove MI6 - novinare tipa Borisa Pavelića (et comp.):

Koja je to Hrvatska proizašla iz antifašizma?

I kojeg antifašizma?

Ova naša nova Hrvatska nije proizašla iz Manolićevog i Mesićevog „antifašizma“ nego iz našeg hrvatskog antikomunizma!

I iz našeg svetog Domovinskog rata, u kojem smo srušili njihov crveno-crni jugo-srpski fašizam Slobodana Miloševića i Titovih generala (predvođenim Veljkom Kadijevićem i Blagojem Adžićem).

Naprotiv, takozvana Mesićeva (Manolićeva i Lončareva) je „Hrvatska“ proizašla iz zločinačkog staljinizma (koji oni podlom podvalom zovu „antifašizmom“) i zato je – voljom Staljina – ponovo brutalno okupirana i ponovo završila u svojoj staroj mračnoj „tamnici naroda“ – Velikosrpskoj Jugoslaviji, odnosno „Srboslaviji“.

 A to nije bila prava Hrvatska!!

Znači, Mesić se kao utopljenik hvata za slamku spasa nekakvog svog i Manolićevog i Lončarovog „antifašizma“.

A to mu je „argument od slame“, kao što je i on sam „čovjek od slame“ – tipični retardirani komunistički pajac, t.j. pagliacco!

Ili kako sam ga ja često posljednjih sedam godina nazivao – „dvorska luda“ s udbaškog Pantovščaka.

* * * * * *

Tko o čemu, predsjednik Republike Stipe Mesić o svom (crvenom!!) „antifašizmu“.

I o crnom fašizmu kojega više nigdje nema u našoj stvarnosti.

Osim u glavama starih udbaša, koji svojom novom agitacijom i propagandom pokušavaju isprati svoju mračnu prošlost i svoje krvave ruke.

Jedini fašizam koji danas postoji u Hrvatskoj je crveni Udbo-fašizam Mesićevog Pantovščaka (koji se pojavljuje ili u obličju donekle profinjene Udbo-masonerije i/ili u obličju ulične Udbo-mafije - a taj joj je oblik itekako opipiljiv i u materijalnom obliku!).

Dovoljno je pogledati tko sve non-stop „čergari“ s našim Ciganinom-Predsjednik po svijetu, za čiji račun „čergare“, čije „čerge“ posjećuju.

A to su gotovo iste rute kojima se skitao i pokojni diktator Tito.

I sve nas je to papreno skupo koštalo!

S druge strane, dovoljno je pogledati tko vlada našim „pravosuđem“, tko nam postavlja suce (uključujući i predsjednika Vrhovnog suda R.H.!), tko štiti najveće „bande lopovske“ u ovoj državi, tko je sve ostao netaknut ili pošteđen sudskih sankcija, itd.

Velik je Mesićev strah od rasvjetljavanja najmračnijih dijelova komunističke prošlosti.

Zna se i zašto.

Crveni povijesni falsifikati pucaju po svim šavovima.

Nove tisuće kostura njihovih zvjerski ubijenih žrtava posvuda izlaze iz hrvatske i slovenačke zemlje, a njihovi duhovi svake noći kao aveti jašu nebom ponad Pantovščaka.

Sablasti prošlosti i strah od novih noćnih mora pritišće stare komunističke zločince na Pantovščaku, koji stoga sve slabije i manje spavaju i sve više drhte od straha.

Neumitno im se približava kraj mandata ... A onda?

Možda im dolazi Sudnji dan?!

Bože daj to!

To je glavni razlog zbog kojeg Mesić grozničavo sve politizira: i M.P. Thompsona, i Sinjsku Alku, i Dan Pobjede 5. kolovoza 1995.g., i Dan antifašističke borbe 22. lipnja 1941.g., i Proboj logoraša u konc-logoru Jasenovac 1945. i Bleiburg i Kočevski Rog i sva „polja smrti“ po Sloveniji, 1945.g.

Ama baš sve naš Ciganin-Predsjednik politizira!

A sve više - i sada najviše - politizira i problematizira svoj sukob s našom hrvatskim katoličkom crkvom i njenim Kaptolom!

Sada je Mesić konačno napao i sam KRIŽ !

Mesić nikako da se pomiri s činjenicom da je naš križ pobijedio njegovu crvenu petokraku u našem svetom Domovinskom ratu (i tako konačno oslobodio Hrvatsku!!), pa on stoga drži da - kad je već njegova crvena petokraka protjerana iz javnih prostora - onda po njemu ne bi smjelo biti mjesta ni našem križu u javnim prostorima.

E, šipak, Ciganine-Predsjedniče!

„Cuius regio, illius religio“!

(„čija je zemlja, onoga je i vjera“ – vjerski sporazum u Ahenskom miru iz 1.555.g.).

Nećemo nove vjerske ratove na Balkanu!

Pogledajmo stoga, koja sila Mesića na to tjera?

Pođimo redom – od kraja prema početku:

Mesić je odbio doći na misu u Kninu, u crkvu Sv. Ante.

Pa što onda? Što će (bivši??) staljinist Mesić na misi u crkvi Sv. Ante u Kninu i to na Dan Pobjede 5. kolovoza?

Što će taj „Nečastivi“ Mesić u našoj hrvatskoj crkvi, pogotovu u Kninu?

A Mesić je to spretno iskoristio kao svoju novu provokaciju!

Mesić je – da bi popravio svoj prethodni predsjednički gaf u Kninu – uoči Sinjske Alke došao u crkvu Velike Gospe Sinjske (crkve u kojoj sam i ja kršten i krizman).

Ma, tko mu je u crkvi u Sinju dozvolio da uđe u tu našu svetinju?

Tko je dozvolio tom poganinu - poganom Mesiću da uđe i oskrnavi našu katedralnu crkvu Velike Gospe sinjske?

Što ima jedan takav „Nečastivi“ ulaziti u tu našu svetu sinjsku crkvu?

Evo što: došao je provocirati!

Mesić je sam sebe pozvao na Sinjsku Alku.

Da bi ponovo provocirao!

A taj prljavi i protu-narodni zadatak su odradili stari sinjski udbaši i komunisti, koji se nadaju da smo mi Sinjani i Cetinjani zaboravili na onu njihovu „Husinu jamu“ na Kamešnici, u koju su oni 1944.g. bacili oko 700 svojih zvjerski ubijenih žrtava.

A oni su o tome morali cijeli svoj život šutjeti!

Zar im još nije dovoljno te njihove sramote?

Uostalom, što jedan Stipe Mesić ima raditi na Sinjskoj Alki?

Naša Alka je ratnička i vjerska svetkovina, na kojoj nipošto nije mjesto jednom „Nečastivom“ Stipi Mesiću, koji je u jesen 1993.g. i u proljeće 1994.g., zajedno s Josipom Manolićem i njihovim udbašima zdušno zagovarao da se ovjekovječi tadašnja „Amputacija Hrvatske“ po granicama tadašnjih UNPA – zona!

Toliko o „ratniku“ i pričuvnom general-bojniku Stipi Mesiću, a sada „vrhovnom zapovjedniku“, odnosno „vojskovođi“ Stipi Mesiću!

S druge strane, Mesić ne vjeruje u našeg Boga – jer je njegov pravi Bog umro u Moskvi 5. ožujka 1953.g.!

Što onda jedan takav izrod, izdajnik i nevjernik ima raditi na našoj ratničkoj i vjerskoj svetkovini - Sinjskoj Alki?

Evo što: Stipe Mesić je došao provocirati Sinjane!

Zauzvrat je dobio od Sinjana pravi odgovor: Apage Satanas!!

Da bi prikrio još jednu svoju i Udbo- masonerijsku sramotu, na proslavi četničkog dana Ustanka u Srbu 27. srpnja ove 2009.g., na kojemu je njegova pajdašica Vesna Pusić održala svoj pozdravni i slavopojni govor bivšim „crvenim četnicima“ Đoke Jovanića, Stipe Mesić je sazvao svoje novinare na Pantovščak, na „druženje“, gdje su novinari dobili poseban zadatak da oštro napadnu svojevrsnog stožernog hrvatskog „narodnog tribuna“ M. P. Thompsona, u povodu njegovog masovnog koncerta (pred 10.000 Hrvata) u Biogradu n/m.

Zbog toga je izraženo zgražanje nad „zabrinjavajućom činjenicom da je deset tisuća mladih zajedno s Thompsonom skandiralo 'Za dom spremni!' “.

(a za što bi drugo pravi muževi trebali biti spremni? Za svoju majku, za svoju sestru, za svoju kćerku i za svoju ženu!

A to je taj sveti „dom“! I zato smo „za dom spremni“!).

Ni „Dan antifašističke borbe“ 22. lipnja u šumi Brezovica kod Siska nije prošao bez Mesićeve pjesme „po šumama i gorama“ i njegovog već šablonskog govora o „antifašizmu“ i demokraciji.

Bogme smo mi stariji krvavo zapamtili tu njihovu „antifašističku demokraciju“!

Njihov Goli otok i Staru Gradišku.

Njihove „demokratske izbore“ 1946.g.!

Njihov „demokratski“ otkup žita i stoke, praćen krvavim udbaškim terorom (samo u „Cazinskoj buni“ 1950.g. UDBA je pobila 650 seljaka u jednoj noći, onih koji su odbili dati svoje žito i svoju stoku u bescijenje komunističke vlasti!).

Sjećamo se još uvijek prvih dvadeset godina „demokratskog“ i „antifašističkog“ terora, sve do smjene mračnog Aleksandra Rankovića – dotadašnjeg sveopćeg gospodara života i smrti! I stoga Stipe Mesić uporno laprda i o „udžbenicima povijesti koji stvaraju dezorijentiranu mladež“

(novinar Boris Pavelić u srpskom „Novom listu“ iz Rijeke).

„Povijesni revizionisti nas tjeraju – smatra Mesić – na pristajanje na povijesnu laž da su kolaboracionisti bili domoljubi koji su počinili neki zločin i da su pobjednički antifašisti bili krvožedna rulja kojoj je cilj bio samo ubijanje Hrvata“.

Ma, „stani malo Gedžo s Pantovščaka, i mi konja za trku imamo!“.

Ima nas sve više „povijesnih revizionista“ koji smo protiv Mesićevskih povijesnih falsifikatora, a koji se – evo opet – množe pod okriljem Mesićeve, Manolićeve i Lončareve UDBE (a uz obilnu pomoć Judinih škuda iz kese Georga Sorosa): Ive Goldsteina, Tvrtka Jakovine, Udbo-katolika Drage Pilsela i čitave bulumenta novinara-povjesničara

(primjer Tihomira Ponoša iz srpskog „Novog lista“ u Rijeci).

Mi rušimo njihove povijesne falsifikate, a da smo u tome u pravu u prilog nam ide i rezolucija Europskog parlamenta u Bruxellesu o osudi komunizma kao zločinačkog totalitarnog sistema.

Dakle, svi smo mi revizionisti! Hura!!

Pa i sam Stipe Mesić je revizionist!

Ali za razliku od nas, on je prljavi revizionist.

To je slučaj generala Tihomira Blaškića na Haaškom sudu u cijelosti pokazao!!

Mesić je pokušao prljavo revidirati povijest rata u Srednjoj Bosni, pa je potpuno nevin čovjek, hrvatski general Tihomir Blaškić odsjedio u zatvoru Sheveningena punih devet godina zbog Mesićevih povijesnih laži, odnosno njegovog povijesnog revizionizma!

Srećom, Haaški sud je nakon devet godina otkrio Mesićeve revizionističke povijesne falsifikate.

A što se tiče spomenutih „kolaboracionista“, kud ćeš većeg „kolaboracionista“ od Stipe Mesića!

A sudbina kolaboranta je propisana Božjim zakonom: smrtnom kaznom! Hoćemo li i to dočekati?

Daj Bože da i to dočekamo!

A što se tiče najnovijeg Mesićevog napada na naš katolički križ u javnim prostorima, pod pretekstom da u hrvatskoj vojsci ima i pravoslavaca i Židova i muslimana i ateista, valja reći da Mesić namjerno cilja na provokaciju, ali i izazivanje kaosa.

Mesić podlo cilja na relativiziranje suvereniteta hrvatskog naroda i njegovu ponovnu podjelu sa Srbima pa čak i ostalim nacionalnim i vjerskim manjinama.

Mesić je svjestan da mu se bliži kraj posljednjeg mandata i on želi ponovo stvoriti mutnu situaciju, a on sam se najbolje snalazi u mutnim situacijama.

Uostalom, to je njegov prvi izbor za predsjednika Republike pokazao u siječnju i veljači 2.000-te godine!

Stoga Mesić cilja na izazivanje vjerskih nesnošljivosti u Hrvatskoj, kako bi (vjerojatno po nalogu iz judeomasonerijskoj stožera u Londonu) u stanju kaosa otvorio put Vesni Pusić na Pantovščak, a sebi u Banske dvore!

Mesić je ovu moju staru tvrdnju (tvrdnju od prije godinu i pol dana!) ovih dana konačno demantirao, ali tko je još naivan da mu u to povjeruje?!

Tko će to vjerovati Stipi Mesiću?!

Eto, to je glavni razlog zašto Mesić uporno gura svoj nos u naše crkvene stvari, dok on sam istovremeno našoj katoličkoj crkvi priječi bilo kakvo pravo da svoj hrvatski narod i u politici usmjerava prema svojim moralnim i civilizacijskim vrijednostima.

A to je nešto što joj nitko ne može zabraniti.

Neki su to već probali pa su opekli svoje prste!

Ante Rokov Jadrijević (hrvatski socijal-radikal)

 

moderator - kontakt