UDBAŠKI POČASNI BLEIBURŠKI VOD

      2007-09-04

       

      Izjava za hrvatsku javnost predsjednika Pochasnoga bleiburshkog voda

      Kao predsjednik Pochasnoga bleiburshkog voda upucujem hrvatskoj javnosti izjavu, kojom je zhelim upoznati sa zbivanjima koja su u posljednje vrijeme zadesila Pochasni bleiburshki vod.

      Hrvati shirom svijeta godinama su se, s punim pravom i na veliko zadovoljstvo svih nas, ponosili nashim radom, pomagali nam moralno i materijalno u odrzhavanju i promicanju uspomene na prijevarom izruchenu a zatim pobijenu hrvatsku vojsku i civilno puchanstvo, u svibnju 1945.
      Od tada do danas nastojimo ochuvati tu uspomenu i prenositi je kao povijesnu istinu buducim narashtajima hrvatskog naroda. U svemu shto smo radili pomagali su nam Hrvati iz emigracije, od kojih su mnogi i sami bili svjedoci tih tragichnih dogadjaja. Zajednichkim naporima kupili smo zemljishte na bleiburshkom polju i na njemu godine 1987. podigli spomenik hrvatskoj vojsci i gradjanskim osobama, zhrtvama komunistichkog zlochina, te otada do danas redovito priredjivali godishnje komemoracije. Podigli smo i nekoliko drugih spomenika na vishe mjesta u Austriji, gdje se nalaze grobovi hrvatskih vojnika.

      Sve shto sam spomenuo, duzhan sam dodati, uchinili smo i uz pomoc Crkve, a zasluge za to pripadaju neumrlom vlch. Vilimu Cecelji, koji je svojim zasluzhenim ugledom i odgovarajucim utjecajem ishodio sva potrebna dopushtenja austrijskih vlasti. Svojom rukom napisao je vlch. Cecelja tekst na spomen-plochi "U chast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci / svibanj 1945."

      Tekst je bio napisan hrvatskim jezikom i uz prijevod na njemachki.

      Godine 2005. netko je, bez nashega znanja i pristanka, a da ni do danas josh ne znamo pouzdano tko je stajao iza toga, neovlashteno izmijenio ovaj izvorni tekst na spomeniku. Od tada do danas novi tekst je mijenjan tri puta, ali ni do danas nije proveden zahtjev starih, autentichnih chlanova Pochasnoga bleiburshkog voda, da se na spomenik vrati prvobitni, izvorni natpis.

      S obzirom da je sve te manipulacije izvrshio Bozhe Vukushic, uvijek na svoju ruku i bez dogovora s Pochasnim bleiburshkim vodom, pozivao sam ga da uchini ono shto mi zahtijevamo, ali on to nije uchinio ni do danas, uz objashnjenje, da iza njega stoje Crkva u Hrvata i Vlada Republike Hrvatske, u shto mi ne vjerujemo.

      S obzirom da su svi stari chlanovi-osnivachi Pochasnoga bleiburshkog voda digli svoj glas u obranu povijesne istine koja se ovom zamjenom teksta zheli prikriti i krivotvoriti, kao i u obranu dostojanstva i chasti svih nas, chlanova Pochasnoga bleiburshkog voda, a napose vlch. Vilima Cecelje, apeliram, u ime svih nas, na cjelokupnu rodoljubnu hrvatsku javnost da podrzhi nash zahtjev i osudi samovolju nametnutog nam suradnika i samoproglashenoga "glasnogovornika PBV" Bozhe Vukushica, koji po svojoj biografiji nema ni najmanje uvjeta da bude chlan Pochasnoga bleiburshkog voda, a josh manje njegov tajnik.

      Dobio sam mnoge prosvjede iz svih krajeva svijeta, s pitanjem, tko je Vukushica primio u PBV. Odgovorio sam, da je doshao u nashu sredinu upucen iz Hrvatskoga Drzhavnog Sabora, u koji smo imali povjerenja.

      Danas postavljamo pitanje, je li on doista vjerodostojni tumach zhelja i namjera Hrvatskog Sabora. To pitanje postavljam tim prije, shto mi on u posljednje vrijeme prijeti da ce me tuzhiti austrijskoj policiji, ako budem insistirao na vracanju izvornoga teksta na spomenik.


      Ostavljam po strani sve shto se u posljednje vrijeme negativno chuje i pishe o njemu u raznim sredstvima priopcavanja, mene u ovom trenutku zanima samo vracanje izvornog teksta na spomenik, kako bi se izbjegle krivotvorine i onemogucile lazhne interpretacije u buduchnosti.

      Dodat cu samo jedno: nisam zasluzhio da me bilo tko napada, jer sam 60 godina chuvao uspomenu na nashe zhrtve. Zhelim chasno i poshteno zhivjeti josh koju godinu, ili koji mjesec, ili koji dan, koliko mi Bog bude dodijelio, zhelim umrijeti chasno i poshteno kao shto sam i zhivio, a ne kao izdajnik svoje brace i svojih suboraca.

      U ime svih izvornih chlanova Pochasnoga bleiburshkog voda,

      Mirko Karachic
      Austrija
      _________________
      Za let si, dusho, stvorena...

       

    2009-06-20

     

    Povjesničar Mladen Ivezić

    autor knjiga (među inim) "Titova umjetnost mržnje" i "Jasenovac - brojke"

     

    Mesić gori od četnikâ

     

    Antikristi započinju lov na Hrvate i Katoličku crkvu

    Stjepan Mesić, koji je na protuustavan način; prijevarom i jasnom prisilom nametnut Hrvatskoj za predsjednika, poslužio se lažima o Jadovnu kod Gospića, ne bi li i opet pozvao na genocid nad Hrvatima. Istinoljubne povjesnike on, lažući u Lici zajedno s Ivom Goldsteinom, nazva neprijateljima Hrvatske te pozva na njihovo onemogućavanje i zatvaranje!

    Bio je u Jadovnu i I. Goldstein. Na sudu i u knjizi „Jasenovac/Brojke“ dokazao sam da Ivo Goldstein na fakultetu, u knjigama i člancima za hrvatski narodni novac hrpimice laže protiv hrvatskoga naroda.

    I u Jadovnu je I. Goldstein očito uporabio četničko lažno svjedočanstvo o tobožnjih 28.540 ubijenika. U knjizi sam „Jasenovac/Brojke“ o tome svjedočanstvu, danom u beogradskome komesarijatu za izbjeglice 1942. g., napisao: 7. lipnja Drago Svjetličić, Srbin iz Doboja svjedoči Komesarijatu, da je u Jasenovcu bio od 27. kolovoza 1941. g. do 21. travnja 1942. g. Tvrdi da je neko vrijeme bio zatočen sa, zbog pijanstva kažnjenima, ustašama iz "željezne bojne" (?). Kaže da ne zna koliko je ljudi u Sabirnome i radnom logoru Jasenovac stradalo, ali je to velik broj. Za Gospić kaže, da je u njemu pobijeno 28.500 (jer da su mu to ustaše rekli)“.

    Nikakvih dokaza ni imena nema! Nije postojala nikakva željezna bojna, ali se o svrsi sabirnih tabora u NDH vidi i iz činjenice da se u njih zatvaralo političke nepoćudnike zajedno s pijancima a onda se sve puštalo kući. Cinično je prema hrvatskome narodu i pravim žrtvama izmišljati mase lažnih žrtava.

    Bilo je 27 osnova za taj pritvor, sve je bilo razvidno, a od veljače 1942. pred ulazom u jasenovački tabor svaka je nova stražarska postrojba posebnu prisegu da ničim neće zlorabiti svoju moć morala položiti nad 10 svježih ustaških grobova, među kojima i onim brata Ivice Matkovića, upravnika Tabora. Njih je 10 strijeljano po kratku postupku (pred pokretnim prijekim sudom) jer se utvrdilo da su dogovoru sa židovskim zapovjednicima baraka preprodavali zlatninu, koju su ovi bili oteli zatočenicima. Tada su strijeljana i ta dvojica; Bruno Dijamantštajn i David Špiler, te zakopani na urednu jasenovačkom židovskom groblju. Novine su NDH i svih hrvatskih saveznika prenijele to, Hrvatskoj ne baš laskavo, izvješće u članku dra Pröbsta.

     

     

    Služe se četničkom promidžbom iz 1942. godine

     

    Nezavisna je Država Hrvatska osnivala sabirne tabore za sumnjivce i ugroženike, što je u skladu s međudržavnim ratnim i humanitarnim pravom. Naravna stvar da se u tim taborima živjelo bolje, nego li u zatvorima.

    Laži o masovnim likvidacijama u Jadovnu izmislila je 8. veljače 1942. četnička promidžba. Tada je nadbiskupu Stepincu odaslano pismo lažno pripisano dru Prvislavu Grisogonu, Hrvatu – četniku, spominjući 80.000 Srba ubijenih i bačenih u jame kod Jadovna. Pri tome pogrješno pišu „Jadnikovo“.

    Dalje to pismo: Talijani su fotografisali posudu sa 3.500 srpskih očiju te jednog Hrvata okićenog sa ogrlicom od nanizanih srpskih očiju i jednog koji je došao u Dubrovnik opasan sa dva reda srpskih jezika'.

    Druga je vrsta laži ona, da se u Gospiću od zatočenika proizvodilo sapun. To je stara engleska laž o Nijemcima iz Prvoga svj. Rata.

    Valjalo je pobuniti Srbe a svijet uvjeriti da su ubijene mase ljudi tijela kojih više ne postoje. Tijekom rata to se nije moglo provjeravati a poslije se moglo, ali su na dnu bile kosti Hrvata koje poubijaše antifašisti, pa je sve ostalo čista laž.

    Promidžba se brzo raširila.

    Brzojavku je sa sadržajem sličnim PseudoGrisogonu 24. srpnja 1942. poslao jugoslavenski veleposlanik u Ankari Ilija Šumenković premijeru Slobodanu Jovanoviću, u London.

    21. prosinca 1942. g. četnička radijska postaja 'Karađorđe' zlorabi Pseudogrizogona čitajući mu dijelove uz napomenu: 'Ustaška zverstva najbolje se vide iz pisma Hrvata Prvislava Grizogona'.

    Pseudogrizogona su travnja 1943. g. uočili službenici NDH, kao veoma pomodnu temu u Beogradu. Strojem je prepisan na ćirilicu, ali je napisan ijekavski (da bi se pojačalo dojam da ga je napisao Hrvat priznajući hrvatsku krivnju, iako je P. Grisogono tada pisao ekavski).

    Zagrebački je Katolički list 1944. g. ukazivao na tu stravičnu lažnu promidžbu, koju je množila i varirala antifašistička genocidna udruga.

     

     

    Svrha; motivirati genocid nad Hrvatima

     

    Tobožnje Grisogonovo pismo pušteno je u optjecaj odmah. Zato on, odmah poslije izlaska na slobodu, u veljači 1942. g., piše skupini svojih jugoslavensko-četničkih drugova (R. Kneževiću, J. Banjaninu, M. Grolu i G. Angjelinoviću /ujaku Vesne Pusić/), osuđujući hrvatsko nezavišnjaštvo, ali ukazujući na štetnost prokazbe cijeloga hrvatskog naroda i Katoličke crkve: 'Te laži i falsifikati protrče kroz Šumadiju za nekoliko dana, toliko koliko je nužno da se izazove talas ogorčenja i zgražanja, a nestanu pre nego bi se moglo utvrditi da li su laži ili bar preteranost. Potsećam Vas kako je nekoliko dana po Beogradu kružio glas o nekom plombiranom vagonu sa natpisom ˝Svinjska mast za Beograd˝ a u njemu - otsečene srpske gave; onaj drugi o nekim ogromnim sanducima sa iskopanim srpskim očima. Svrha je bila (…) da se javno mišljenje usija do najvećeg potencijala, na način da ne bude više u stanju da se opre makar kakvoj sugestiji u pitanju otkuda zlo dolazi i gde zlu treba tražiti lek'.

    Antifašistički 4. korpus (Lika, Banovina, Kordun), skoro 100% Srba, u novinama 1943. g. piše: 'krv za krv, smrt za smrt'. Kasnije se dopunjuje: 'svaku kap nevine krvi, (…) treba osvajač platiti potocima svoje pasje krvi'.

    Vidimo da je 'osvajač' (a to znači i hrvatski vojnik, ali i drugi lojalan pripadnik Nezavisne Države Hrvatske) pas, da vrijedi toliko da potoci njegove krvi vrijede koliko samo jedna kap; i to svaka kap, antifašističke, u stvari srpske.

    Antikrist Karl Marx napisa: 'S narodima je kao i s pojedincima - tome nas uči cela istorija. Da bi im se oduzela mogućnost napada, moraju im se oduzeti sredstva obrane. Nije dovoljno samo uhvatiti za gušu, već valja i ubiti'.

    Sovjetski antikrist Erenburg 1944. g. pisaše u novinama, što se prenijelo među Mesićeve jugoantifašiste: 'Ubijajte, ubijajte! Kod Nijemaca nema nedužnih, ni među živima ni među onima koji će se roditi! Izvršavajte upute druga Staljina gazeći zauvijek fašističku zvijer još u utrobi. Slomite silom oholost njemačkih žena. Uzmite ih kao zakonit plijen. Ubijajte, ubijajte, vrijedni vojnici Crvene vojske, u vašemu jurišu kojem se ne može oduprijeti'.

    Đilas napisa članak “Sveta mržnja”, kojim elaboriraše kako borce poticati  na pokolje.

    Svoju sam knjigu “Titova umjetnost mržnje” zaključio tvrdnjom da je 1941.-1945. samo na području današnje Republike Hrvatske u antifašističkim tiskovinama objavljeno najmanje 10.000 takvih članaka a u tiskovinama NDH najvjerojatnije nijedan.

     

    U toj sam knjizi objavio i pjesmu antikrista Ivana Gorana Kovačića “Mrzimo vas”:

     

    “MRZIMO VAS!                                    Naše ljute guje

    Mrzimo vas, hulje,                                   Kroz kost će vam gmizat,

    Mrzimo, krvnici,                                      Pobješnjele kuje

    Vi, pljačkaške rulje!                                Crijeva će vam lizat

        U majčinoj klici                                  Muhe zukavice i smrdljivi crvi

                    Kunu vašu djecu utrobe svih žena                 Osvetu će množit

    (…)                                                            u crnoj vam krvi

     

    Srcem bismo jeli

    Pogano vam meso

    Na lešine sjeli

    I kliktali bijesno,

    Smrdežima vašim punili bi pluća

    Za pobjede nove, nova nadahnuća.

     

     

    Četnici mnogo bolji od Mesića!

     

    Veljače 1942. g. piše četnik Grisogono svoje odreknuće od Pisma i Alojziju Stepincu:

    “Preuzvišeni! Prošlo je nekoliko dana da mi je došao pod ruku daktilografirani prepis pisma upućenog Vama, koje kola po Beogradu, a na kome, opet daktilografiran, stoji potpis Dr Grizogono (…) Kako ja niti sam to pismo sastavljao niti o njemu uopšte nešto znao, dok mi ga neki znanac nije pokazao, želim saopštiti Vašoj Preuzvišenosti da ja sa tim pismom nemam nikakve veze”.

    Dakle; Grisogono je brzo, odmah po izlasku iz zatvora, već u veljači 1942. dezavuirao to pismo.

    Ono je vjerojatno napisano dok je Grisogono bio u zatvoru, a on ga je odmah po izlasku demantirao pravim pismom Stepincu, što naknadno službeno potvrđuju i Grisogonova kći i Nadbiskupijino tajništvo.

    Suradnik obitelji Grisogono, dr. Vlastimir Stojanović tvrdi da je u širemu društvu, desetak godina kasnije, u krugu obitelji Pribićević, u Beogradu, saznao da je Pseudo Grizogona izdiktirao rođeni brat Svetozara Pribićevića - Adam.

    I jugoslavenski komunist, šef ideološke komisije CKSKH, Ljubo Boban već 1985. ispravlja generala Velimira Terzića, a 1987. ponavlja taj ispravak, ukazujući na pismo – ispriku i odreknuće od Pseudogrizigona koje je sam Prvislav Grisogono još za Rata napisao Stepincu.

    Da ne bi bilo zabune o stavovima Prvislava i Nenada Grisogona, evo što je kolovoza 1943. g. pisao Mladen Žujović, zapovjednik zapadnobosanskih, ličkodalmatinskih i hercegovačkih vojnočetničkih odreda Draži Mihailoviću: Generalni sekretar: Grisogono Dr. Nenad, advokat, sin Dra. Prvislava, odličan u svakom pogledu, služi mi i kao oficir za vezu (pri mom štabu)“.

    Dr. Vlastimir Stojanović, bivši suradnik obojice Grisogona, ukazuje na zlorabe PseudoGrizogona, pa čak i kako iz njegove knjige preuzimaju tekstove od mnogo stranica te ih, bez oznake, skraćuju, prikazujući ih integralnim! Vrhunac je, kada su jedno izvješće od cca 20 stranica sveli na cca 3 stranice, bez oznake kratnje! To je kao da u rečenici “Ne ubijajmo ih” izbacite ono “ne”.

    Stojanović najjasnije zaključuje: “I, najzad, što je ovdje i najvažnije, taj izvještaj Grisogono nikada nije napisao. Izveštaj na kojega se autori pozivaju npisao je Berislav Angjelinović, svome bratu Grgi Angjelinoviću (to su četnici – ujaci Mesićeve ljubimice Vesne Pusić, nap. M. I.). U mojoj zbirci dokumenata to je pokazano na način koji ni u kojem slučaju, ni na koji način, ne može izazvati zabunu. No Živojinoviću i Lučiću bilo je potrebno to pripisati Grisogonu i oni su to, eto, bez i malo kolebanja i skrupula, i učinili. Nečuveno, ali istinito!”.

     

     

     Kako se spremao genocid nad Hrvatima 1990.-ih

     

    Antifašisti su spremno preuzeli četničke laži o Jadovnom. Raspisaše se o tome i bez kakva dokaza.

    Srpskopravoslavni duhovnici istakli su se pod naslovom 'Mošti vladike Nikolaja u otadžbini', kojom zgodom Atanasije Jeftić nije propustio povezati mit s Jadovnom: 'Preleteo si velikomučeničko Jadovno, Jasenovac, Glinu…'.

    Talijanski mason i antikrist Marco Aurelio Rivelli ne zna hrvatski, ne poznaje relevantnu literaturu, nije radio na arhivskoj građi i pojma nema o elementarnim stvarima, a doktorira pišući o Alojziju Stepincu kao „genocidnome nadbiskupu“.

    On kaže i dosljedno ponavlja: 'logor Krušica' (treba 'Kruščica'), 'logor Đadovno' (treba 'Jadovno'), '25. aprila 1945, trupe Narodno - oslobodilačke vojske Jugoslavije' (treba 'Jugoslovenske armije'), 'Janka Simraka' (treba 'Šimraka'), 'Hrvatske katoličke crkve' (krivo), 'nadbiskup Božanić' itd.

    A ipak obrani doktorsku disertaciju protiv Stepinca!!! Na toj obrani umiješaše se iz publike neki isusovci kritikom elementarnih neistina, ali Rivelliju antikristi priznaše doktorat. Dao ga je prevesti na francuski, a na hrvatski ga je 1990.-ih brzo prevela i tiskala jedna četnička obitelj iz Istre.

    Još jedan Hrvat-antifašist, Krsto Škanata 1993. g. za srpsku televiziju uređuje jako dugu lažno dokumentarnu emisiju, popraćenu krivo tumačenim slikama, filmovima glumatanjem itsl. (Dunav film: 'Bog i Hrvati', 1993. g.). Vidimo; napadaju se katolicizam i hrvatstvo.

    Tako laže i o pravoslavnoj materi koja u Gospiću kod ustaša traži svoga sina, povevši sa sobom 12-godišnju kćer: 'Uzeše joj ćerku. Na majčine proteste, krvnici kao da su hteli da je uteše, dali su joj jedan mali zavežljaj. Žena mišljaše da je neki mali dar. Otvori ga i pade u nesvest. Unutra su bile oči njenog sina. To se dogodilo u Gospiću a žrtva se zvala Dukić Imao je 16 godina'.

    Sve izmišljeno i lažno a dobra podloga za onu četničku tvrdnju o 3.500 iskopanih očiju, koju Škanata pri tome razrađuje!

    Stožerna su mjesta Škanatinog igrokaza bajke o Jadovnu i o starcu Vukašinu u Jasenovcu. TV je svojim umjetničko-promidžbenim sredstvima i činjenicom da je državna, dakle dužna poštivati istinu, djelovala stravično.

    Glavni je Šešeljov četnički promidžbenjak Vjekoslav Radović (mati Hrvatica, otac vjerojatno Crnogorac, iako ih ima i Hrvata). On je 1991. izmislio bajku o 40-oro srpskih beba zaklanih u Vukovaru. Koliko je Hrvata pobijeno zbog te laži? Koliko stoga što antifašisti već skoro 60 godina tako lažu o Hrvatima?

     

     

    Spremaju nam novi genocid!!!

     

    Zločinac Stjepan Mesić nije slučajno krenuo u Jadovno, tragom Pseudogrizogona i pisma Stepincu!

    Jadovno je gluplji, raniji vid laži o hrvatskim zločinima. Bio je rat, pa se nije moglo istraživati kraške jame. Nakon Rata nisu antifašisti ništa ni pokušali istražiti, znajući da lažu.

    Početkom rata izmisliše još i to da su Hrvati od ljudi pravili sapun, što je glupi prijepis engleske protunjemačke promidžbe iz 1. svj. Rata.

    Trebalo je nekako dokazati da smo zločinci, a da se ne vide tijela žrtava, koja nisu postojala. O Jasenovcu slagaše da ih se pokapalo, pa ih i opet nisu nakon Rata iskapali jer preminuli u Taboru bijahu javno i pristojno sahranjeni, pa i u posebnim grobljima; katoličkom, židovskom, pravoslavnom i muslimanskom. Neoznačene masovne grobnice pune su Hrvata koje poubijaše antifašisti, pa ih nakon Rata svaki put poslije eventualna iskopa odmah zatrpaše.

    Onda izmisliše bacanje lješova u Savu, što je kretenizam non plus ultra jer bi poticalo srpski ustanak i osvetu. Hrvatožderica Zora Dirnbach je u svome hrvatskim narodnim novcem plaćenom antifašističkom filmu čak upriličila i to da lješine iz Jasenovca plutaju zagrebačkim kupalištem, dakle 50-ak kilometara uzvodno! Pri tome je slijedila bolesnu maštu, također antikrista, Ivana Gorana Kovačića iz pjesme „Leševi putuju“. Tek su pri svršetku rata, pod utjecajem laži o Auschwitzu, u Jasenovac smjestili nekakve izmišljene masovne spalionice ljudi, da ne bi morali dokazivati broj žrtava.

    Kada god zabiše lopatu, iskopaše ostatke Hrvata i naših saveznika što ih antifašisti poubijaše bez suda!

    To nikada ne prestaje. Novinar Paolo Rumiz priznaje da su vojnici JNA ulazeći u Vukovar poslije četnika našli 'u jednom podrumu čovjeka pribita za stol te zaklanu djevojčicu čije su oči stavljene u čašu', na što je jedan od njih poludio. Time posve neutralni Rumiz, ne znajući povijesni kontekst, svjedoči o pogubnosti antifašističkih laži.

    Nijedan od u Haagu osuđenih srpskih zločinaca, makar i nakon nagodbe, nije propustio reći da je sva zla počinio svjestan strahota koje su Hrvati ili ustaše bili počinili nad Srbima u doba NDH. 99% tih zločina čista su laž, koja je omogućila genocid nad Hrvatima 1945. i kasnije te bogaćenje i pljačku što nad svježim hrvatskim lješovima čine Goldstein, Mesić, Pupovac i njihovi antifašisti danas.

    Antifašističko je zlo počinilo genocid nad Hrvatima 1945., a terorizira nas I prijeti nam i danas.

    Svijet se ne može dijeliti samo na fašiste i antifašiste.

    A što je s nama, 99% normalnih?

    Ako je fašizam totalitarizam, odvratan svojom nametljivošću i sve zahvalnošću, onda je antifašizam beskonačno gori jer u svojemu nazivu ima samo negaciju rabeći istu parolu; “tko nije s nama, taj je vrag i treba ga uništiti”. Svatko tko nije zagrižen poput njega, antifašistu je fašist; i skrban otac, koji sinu brani drogu, i zabrinuta mati koja sprječava kćerin promiskuitet, umjetnik koji želi stvoriti i uljepšati, a ne samo srušiti i poružniti, duhovnik ili učitelj koji bi narod htjeli oplemeniti uzvišenim, nadljudskim, znanstvenik koji dokazuje istinu…

    Mesić, koji uporno opravdava genocide nad hrvatskim narodom, želi i opet njime zaprijetiti, lažno okrivljujući cijeli naš narod i svakoga tko traži istinu.

     

     

     



    [1] Na obim su Mesićevim izborima na biračkim mjestima birački listići bili numerirani, složeni po redu, s brojevima prema gore. Birač bi došao, glasno izgovorio ime i prezime, to bi glasno ponovio član povjerenstva i svi bi vidjeli da se upisuje da je baš osoba toga imena i prezimena glasovala. Svi su vidjeli i to, da je baš ta osoba dobila baš listić toga i toga broja. Nije to bilo teško pratiti. Na svakome je mjestu bilo 600-800 potencijalnih birača pa je valjalo isprintati 15-16 stranica sa završnim zadnjim trima brojkama (koje su na tome biračkom mjestu jedinstvene). Kako su birači dolazili, tako ih se po redu i upisivalo uz te brojeve. Pri brojidbi je glasova trebalo, pak, samo zapisivati broj listića i za koga se na tome lističu glasovalo. Kasnije se usporede ta dva popisa i zna se da je NN imao listić broj XY te da je na listiću broj XY zaokružen, recimo, Mesićev protivnik te da je, dakle, NN glasovao protiv komunista. Kada se to utvrdi, otkaz dobiva takav zaposlenik u državnoj ili gradskoj službi ili firmi, kooperant, nabavljač itsl. Isto vrijedi i ako članovi obitelji takva zaposlenika “krivo” glasuju.  Ustav RH jasno kaže da izbori moraju biti tajni. Obi su Mesićevi izbori bili javni, dakle protuustavni a to, što se nitko protiv njih nije pobunio, jasno pokazuje ne samo kakve su tzv. NGO, nego i kakva je tobožnja domoljubna oporba. Ne radi se o ekscesu ili mogućnosti ekscesa, nego o izborima koji su javni po direktivi Jadranka Crnića, koji je bio nametnut za predsjednika Ustavnoga suda mjesec-dva prije prvih a otišao s toga mjesta mjesec-dva poslije drugih Mesićevih izbora!

     


     

    2009-07-09, Četvrtak, 09 Srpanj 2009

    prof. Goran Jurišić: Govor mržnje balkanskih titoista

     

    HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA

     

    Priopćenje za tisak povodom govora mržnje predsjednika Republike Mesića na dan obljetnice bitke kod Siska od 22. lipnja, i Dubrovačkoga gradonačelnika povodom obljetnice dana nezavisnosti od 25. lipnja.

     

    Govor mržnje balkanskih titoista

    Najoštrije osuđujemo zlouporabu slobode javne riječi i javnoga položaja od strane predsjednika Republike Stjepana Mesića, i dubrovačkoga gradonačelnika Andre Vlahušića koji govorom mržnje odnosno partizanskom agitacijskom propagandom vrijeđaju hrvatske antifašiste i antikomuniste, ruše europske demokratske standarde i blate Republiku Hrvatsku pred domaćom i svjetskom javnošću!

    Nedopustivo je da predsjednik Mesić boljševičkim metodama izvrće povijesnu istinu o Drugom svjetskom ratu i poraću na području Hrvatske, prikazujući dan oružanog ustanka komunističke partije od 22. lipnja 1941. kao čin borbe za slobodu jer to je notorna laž, s obzirom da je javni cilj KPJ bio socijalistička Oktobarska revolucija i obračun sa svim antikomunistima i braniteljima hrvatskog državnog prava, i obnova tamnice naroda Jugoslavije, pod propagandističkim geslima borbe za slobodu, ravnopravnost i demokraciju, i pod krinkom borbe protiv fašizma.

    Anti-europsko ponašanje predsjednika Mesića i gradonačelnika Dubrovnika, Vlahušića, je protivno humanističkim standardima koje je postavilo Vijeće Europe i Hrvatski sabor o osudi zločina komunizma ili titoizma.

    Napad dubrovačkoga gradonačelnika na don Miljenka Babaića povodom njegova govora istine povodom Dana državnosti /nezavisnosti/ od 25. lipnja 2009., u kojemu je don Babaić biranim riječima zahvalio poginulim hrvatskim braniteljima na obrani domovine, koji su bili za dom spremni u obrani od velikosrpske agresije (1991.-1995.), i ubijeni na vlastitoj grudi od fašističkih i komunističkih zločinaca iz Srbije i Crne gore, i osudio hrvatske Jude u sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, prozivajući s pravom „Tita, partizane i komuniste zločincima i sramotom povijesti“, je sramota za grad Dubrovnik kojega su od velikosrpske okupacije spasili hrvatski antifašisti – hrvatski branitelji iz cijele Hrvatske koji su na Srđu bili za dom spremni i pobijedili četničke brigade tako zvane 'JNA', a među njima su se u junačkoj obrani Dubrovnika isticali hrvatska Policija i HOS, a ne Stjepan Mesić ili Andro Vlahušić i HNS-Liberalni demokrati!

    Potrebno je spomenuti da je zapovjednik dubrovačke ratne brigade 1994. na Srđu posebno zahvalio predsjedniku HSP-a Dobroslavu Paragi i hrvatskim bojovnicima iz HOS-a zbog nesebične i ključne obrane Dubrovnika na Srđu 1991. godine.

    Za razliku od Stjepana Mesića i Andre Vlahušića je Dobroslav Paraga zbog obrane Dubrovnika, Vukovara i cijele Hrvatske već 18 godina pod čeličnom cenzurom 'slobodnih medija', o čijoj je 'slobodi' nedavno svjedočio i istraživački novinar Hrvoje Appelt, a to je sloboda samo za politički podobne titoiste (crvene fašiste) koji su najčešće i korumpirani zločinci.

    Treba istaknuti čin hrabrosti u govoru don Babaića jer danas se u 'Mesićevoj udbaško-neokomunističkoj titoističkoj Hrvatskoj' gubi, ne samo imetak i ugled, nego i život zbog obrane slobode javne riječi i povijesne istine jer klevete i udbo-mafija ubijaju ljude, domovinu i slobodu!

    Neprijatelj broj 1 slobode i demokracije u Hrvatskoj je predsjednik Republike Stjepan Mesić koji blati antifašizam i antikomunizam, i titoističkim agitpropom nanosi ljagu hrvatskom narodu jer vrijeđa žrtve komunizma, među kojima se nalaze brojni antifašisti!

    Tito, partizani i komunisti su zločinci, i mjesto im je na smetlištu povijesti!

    Ovom prilikom najoštrije prosvjedujemo i protiv saborskoga zastupnika HDZ-a Andrije Hebranga koji je u televizijskom razgovoru s novinarom Tihomirom Dujmovićem pozitivno ocijenio protunarodni partizansko-komunistički 'NOB', iako je od strane toga gerilsko-revolucionarnog pokreta ubijeno na tisuće nedužnih hrvatskih civila i pobijeno bezbroj ratnih zarobljenika od 22. lipnja 1941. do 8. svibnja 1945. godine, jer je partizanski pokret bio staljinistički odnosno zločinački, vođen od teških ratnih zločinaca iz politbiroa CK KPJ na čelu sa doušnikom sovjetske tajne policije NKVD, Josipom Brozom – 'Titom/Valterom'.

    Predsjednički kandidati, ako nisu spremni kao mogući budući predsjednik Republike zastupati demokraciju, u kojoj titoizam kao totalitarni pokret nema što raditi, ne trebaju se ni kandidirati!

    ZAVNOH/AVNOJ je staljinistički relikt i nema što tražiti u hrvatskom Ustavu, tako da budući šef države mora biti spreman na novu ustavotvornu demokratsku skupštinu, i boriti se za slobodu, demokraciju i ljudska prava i nacionalna prava hrvatskog političkog naroda, i povesti lustraciju bivših komunista i udbaša iz javnih službi RH, i borbu protiv korupcije dovesti do pobjede hrvatske države protiv udbo-mafije!

    Novi predsjednik Republike mora biti spreman rasvijetliti sva politička ubojstva iz devedesetih godina počinjena po neoboljševičkom režimu Franje Tuđmana i Josipa Manolića, te kazniti nalogodavce ubojstva i ubojice koji su sa predumišljajem ubili Antu Paradžika i generala HOS-a Blaža Kraljevića i druge pravaše i hrvatske branitelje, te mora ukinut medijsku cenzuru i osigurati osnovna ljudska prava i slobodu medija u Republici Hrvatskoj, kao i restaurirati ustavni višestranački sustav, i kazniti njegove razbijače iz redova HDZ-a i SDP-a, te posebno kazniti doušnika KOS-a JNA, Antu Đapića, i njegove sponzore i zaštitnike u vrhu hrvatske politike!

    Novi predsjednik Republike mora biti zaštitnik hrvatskog državnog prava i demokratskih vrijednosti, građanskih prava, slobode i ravnopravnosti svih stanovnika Hrvatske bez obzira na etničko porijeklo i vjeru, a posebno uspostaviti hrvatsku nacionalnu sigurnost odnosno sve ono što su propustili učiniti Račanova i Sanaderova koalicijska vlada i treći predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić.

     

    Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma
    Voditelj Goran Jurišić, Zagreb.

     

    CROATIAN CENTER OF SURVEY CRIMINAL COMMUNISM

    Hrcentar.izk@gmail.com


    2009-06-24

     

    Dan hrvatske državnosti,

    Boninovo, 2009.

     

           Danas, na blagdan sv. Ivana Krstitelja, ovdje na groblju častimo svoju slobodnu državu Hrvatsku. Častimo na poseban način vas poginule hrvatske branitelje koji ste svojoj grudi darovali život i krv. Kroz vašu žrtvu častimo i sve žive hrvatske branitelje, posebno naše nestale i one koji trpe tamo do Den Haaga.

            Rekoh sv. Ivan Krstitelj. Herod je bio moćan, ali bijedan. Odrubio je Ivanu glavu zbog istine. Ivan je mučenik i svetac, a Herod zločinac i sramota povijesti. Tako su Jugo-komunistički zločinci osudili Stepinca. Mrtvu su mu izvadili srce i uništili ga. Zbog čega? Kako će ti bijednici podnijeti srce puno istine i ljubavi, a oni ga nisu uspjeli slomiti i učiniti zlim. Stepinac je mučenik i blaženik, a Tito, partizani i komunisti su zločinci i sramota povijesti.

          Molimo Boga za vas dragi poginuli hrvatski branitelji, za našu tužnu Domovinu. Da, tužni ste vi koji ste je ljubili do smrti, kao i svi živi koji ju vole. Zašto? Jer danas neki govore da ste i vi krivi. Izjednačavaju vašu ljubav i krv s mržnjom Srba i Crnogoraca koji su vas ubili na vašoj grudi govoreći: 'Svi su krivi', i 'svatko se svakome treba ispričati'. Sramotnih li Juda hrvatske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vi niste ništa krivi. Hrvatski branitelji i Domovinski rat su časni  i sveti. Krivi su oni koji su nastupali i nastupaju u ime Velike Srbije, Jugoslavije, komunizma, oni koji su 1945.- 1995. sustavno vršili zločin nad hrvatskim narodom i domovinom, zločin nad istinom, slobodom i križem pod kojim počivate. Vi ste pravi antifašisti jer ste ustali za slobodnu državu Hrvatsku protiv  komunističko-partizanskih zločinaca što su planski vršili genocid nad hrvatskim narodom, a sebe danas lažno prikazuju antifašistima. O tome svjedoči i Ivan Grah u svojoj najnovijoj knjizi „Udarit ću pastira“, gdje govori o partizanskim zločinima i progonima u Istri. Rekao je kako su komunisti u Istri pobili nakon II. Svjetskog rata one prave antifašiste, te su sebe danas prozvali antifašistima. Današnji antifašisti u Istri nemaju ništa s onim izvornim antifašizmom, već imaju veze sa zločinačkim komunizmom. To je nama u Dubrovniku jasno i po zločinu na Daksi, jer su partizani organizirali tzv. suđenje tri tjedna nakon izvršenog zločina.

        Vi ste se borili za Hrvatsku a oni danas govore o nekakvom zapadnom Balkanu. Ubijeni ste u ime petokrake i kokarde. Nažalost četnički i komunistički koljači danas se slobodno šeću Hrvatskom i više od toga; vođe četničke pobune sjede u Hrvatskom saboru, zakonodavnoj vlasti i medijima, dok su junaci Domovinskog rata u zatvorima. Sramotni predsjednik Hrvatske poziva one koji su vas ubili da se vrate u Hrvatsku, bez suda za zločine nad Hrvatima. Još jedan nož u leđa živima i vama mrtvima. I kao što su 1945. četničke uniforme zamijenili partizanskim sada bi opet četničke uniforme iz Domovinskog rata zamijenili vašim. A otac domovine Ante Starčević o njima je ovako pisao: narod je hervatski poznao nečistu kerv koja mu je onu sramotu i nesreću zadala; narod hervatski smatra tu kerv za tudju, slavoserbsku; narod hervatski neće trpiti, da ta sužanjska pasmina oskvernjuje svetu zemlju Hervata….

          Proplači nebo, proplači sveta hrvatska zemljo. Da, hrvatske junake – i vas poginule - u Den Haagu istinom brani srpski general Mrkšić, a lažima tereti Mesić s drugim komunističkim satrapima. Molimo svemogućeg Boga, sv. Ivana Krstitelja, blaženog Alojzija Stepinca, sve hrvatske svece i mučenike da nam budu na pomoć. Molimo za vaš mir u nebu. Hvala vam što ste u Domovinskom ratu bili za dom spremni protiv jugoslavenskih, srpskih, crnogorskih, komunističkih zločinaca. Hvala vam…

        Oče naš…

     

     U Dubrovniku, 24. lipnja 2009.                                      don Miljenko Babaić

     

    2009-06-24

     

    Dan hrvatske državnosti,

    Boninovo, 2009.

     

           Danas, na blagdan sv. Ivana Krstitelja, ovdje na groblju častimo svoju slobodnu državu Hrvatsku. Častimo na poseban način vas poginule hrvatske branitelje koji ste svojoj grudi darovali život i krv. Kroz vašu žrtvu častimo i sve žive hrvatske branitelje, posebno naše nestale i one koji trpe tamo do Den Haaga.

            Rekoh sv. Ivan Krstitelj. Herod je bio moćan, ali bijedan. Odrubio je Ivanu glavu zbog istine. Ivan je mučenik i svetac, a Herod zločinac i sramota povijesti. Tako su Jugo-komunistički zločinci osudili Stepinca. Mrtvu su mu izvadili srce i uništili ga. Zbog čega? Kako će ti bijednici podnijeti srce puno istine i ljubavi, a oni ga nisu uspjeli slomiti i učiniti zlim. Stepinac je mučenik i blaženik, a Tito, partizani i komunisti su zločinci i sramota povijesti.

          Molimo Boga za vas dragi poginuli hrvatski branitelji, za našu tužnu Domovinu. Da, tužni ste vi koji ste je ljubili do smrti, kao i svi živi koji ju vole. Zašto? Jer danas neki govore da ste i vi krivi. Izjednačavaju vašu ljubav i krv s mržnjom Srba i Crnogoraca koji su vas ubili na vašoj grudi govoreći: 'Svi su krivi', i 'svatko se svakome treba ispričati'. Sramotnih li Juda hrvatske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vi niste ništa krivi. Hrvatski branitelji i Domovinski rat su časni  i sveti. Krivi su oni koji su nastupali i nastupaju u ime Velike Srbije, Jugoslavije, komunizma, oni koji su 1945.- 1995. sustavno vršili zločin nad hrvatskim narodom i domovinom, zločin nad istinom, slobodom i križem pod kojim počivate. Vi ste pravi antifašisti jer ste ustali za slobodnu državu Hrvatsku protiv  komunističko-partizanskih zločinaca što su planski vršili genocid nad hrvatskim narodom, a sebe danas lažno prikazuju antifašistima. O tome svjedoči i Ivan Grah u svojoj najnovijoj knjizi „Udarit ću pastira“, gdje govori o partizanskim zločinima i progonima u Istri. Rekao je kako su komunisti u Istri pobili nakon II. Svjetskog rata one prave antifašiste, te su sebe danas prozvali antifašistima. Današnji antifašisti u Istri nemaju ništa s onim izvornim antifašizmom, već imaju veze sa zločinačkim komunizmom. To je nama u Dubrovniku jasno i po zločinu na Daksi, jer su partizani organizirali tzv. suđenje tri tjedna nakon izvršenog zločina.

        Vi ste se borili za Hrvatsku a oni danas govore o nekakvom zapadnom Balkanu. Ubijeni ste u ime petokrake i kokarde. Nažalost četnički i komunistički koljači danas se slobodno šeću Hrvatskom i više od toga; vođe četničke pobune sjede u Hrvatskom saboru, zakonodavnoj vlasti i medijima, dok su junaci Domovinskog rata u zatvorima. Sramotni predsjednik Hrvatske poziva one koji su vas ubili da se vrate u Hrvatsku, bez suda za zločine nad Hrvatima. Još jedan nož u leđa živima i vama mrtvima. I kao što su 1945. četničke uniforme zamijenili partizanskim sada bi opet četničke uniforme iz Domovinskog rata zamijenili vašim. A otac domovine Ante Starčević o njima je ovako pisao: narod je hervatski poznao nečistu kerv koja mu je onu sramotu i nesreću zadala; narod hervatski smatra tu kerv za tudju, slavoserbsku; narod hervatski neće trpiti, da ta sužanjska pasmina oskvernjuje svetu zemlju Hervata….

          Proplači nebo, proplači sveta hrvatska zemljo. Da, hrvatske junake – i vas poginule - u Den Haagu istinom brani srpski general Mrkšić, a lažima tereti Mesić s drugim komunističkim satrapima. Molimo svemogućeg Boga, sv. Ivana Krstitelja, blaženog Alojzija Stepinca, sve hrvatske svece i mučenike da nam budu na pomoć. Molimo za vaš mir u nebu. Hvala vam što ste u Domovinskom ratu bili za dom spremni protiv jugoslavenskih, srpskih, crnogorskih, komunističkih zločinaca. Hvala vam…

        Oče naš…

     

     U Dubrovniku, 24. lipnja 2009.                                      don Miljenko Babaić

     


    2009-06-30, Utorak, 30 Lipanj 2009., dragovoljac

    don Miljenko Babaić: Dan hrvatske državnosti

    Dan hrvatske državnosti,
    Boninovo, 2009.

    Danas, na blagdan sv. Ivana Krstitelja, ovdje na groblju častimo svoju slobodnu državu Hrvatsku.

    Častimo na poseban način vas poginule hrvatske branitelje koji ste svojoj grudi darovali život i krv.

    Kroz vašu žrtvu častimo i sve žive hrvatske branitelje, posebno naše nestale i one koji trpe tamo do Den Haaga.

    Rekoh sv. Ivan Krstitelj. Herod je bio moćan, ali bijedan.

    Odrubio je Ivanu glavu zbog istine.

    Ivan je mučenik i svetac, a Herod zločinac i sramota povijesti.

    Tako su Jugo-komunistički zločinci osudili Stepinca.

    Mrtvu su mu izvadili srce i uništili ga.

    Zbog čega?

    Kako će ti bijednici podnijeti srce puno istine i ljubavi, a oni ga nisu uspjeli slomiti i u činiti zlim.

    Stepinac je mučenik i blaženik, a Tito, partizani i komunisti su zločinci i sramota povijesti.

    Molimo Boga za vas dragi poginuli hrvatski branitelji, za našu tužnu Domovinu.

    Da, tužni ste vi koji ste je ljubili do smrti, kao i svi živi koji ju vole.

    Zašto?

    Jer danas neki govore da ste i vi krivi.

    Izjednačavaju vašu ljubav i krv s mržnjom Srba i Crnogoraca koji su vas ubili na vašoj grudi govoreći: 'Svi su krivi', i 'svatko se svakome treba ispričati'.

    Sramotnih li Juda hrvatske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

    Vi niste ništa krivi.

    Hrvatski branitelji i Domovinski rat su časni i sveti.

    Krivi su oni koji su nastupali i nastupaju u ime Velike Srbije, Jugoslavije, komunizma, oni koji su 1945.- 1995. sustavno vršili zločin nad hrvatskim narodom i domovinom, zločin nad istinom, slobodom i križem pod kojim počivate.

    Vi ste pravi antifašisti jer ste ustali za slobodnu državu Hrvatsku protiv komunističko-partizanskih zločinaca što su planski vršili genocid nad hrvatskim narodom, a sebe danas lažno prikazuju antifašistima.

    O tome svjedoči i Ivan Grah u svojoj najnovijoj knjizi „Udarit ću pastira“, gdje govori o partizanskim zločinima i progonima u Istri.

    Rekao je kako su komunisti u Istri pobili nakon II. Svjetskog rata one prave antifašiste, te su sebe danas prozvali antifašistima.

    Današnji antifašisti u Istri nemaju ništa s onim izvornim antifašizmom, već imaju veze sa zločinačkim komunizmom.

    To je nama u Dubrovniku jasno i po zločinu na Daksi, jer su partizani organizirali tzv. suđenje tri tjedna nakon izvršenog zločina.

    Vi ste se borili za Hrvatsku a oni danas govore o nekakvom zapadnom Balkanu.

    Ubijeni ste u ime petokrake i kokarde.

    Nažalost četnički i komunistički koljači danas se slobodno šeću Hrvatskom i više od toga; vođe četničke pobune sjede u Hrvatskom saboru, zakonodavnoj vlasti i medijima, dok su junaci Domovinskog rata u zatvorima.

    Sramotni predsjednik Hrvatske poziva one koji su vas ubili da se vrate u Hrvatsku, bez suda za zločine nad Hrvatima.

    Još jedan nož u leđa živima i vama mrtvima.

    I kao što su 1945. četničke uniforme zamijenili partizanskim sada bi opet četničke uniforme iz Domovinskog rata zamijenili vašim.

    A otac domovine Ante Starčević o njima je ovako pisao: „ narod je hervatski poznao nečistu kerv koja mu je onu sramotu i nesreću zadala; narod hervatski smatra tu kerv za tudju, slavoserbsku; narod hervatski neće trpiti, da ta sužanjska pasmina oskvernjuje svetu zemlju Hervata….“

    Proplači nebo, proplači sveta hrvatska zemljo.

    Da, hrvatske junake – i vas poginule - u Den Haagu istinom brani srpski general Mrkšić, a lažima tereti Mesić s drugim komunističkim satrapima.

    Molimo svemogućeg Boga, sv. Ivana Krstitelja, blaženog Alojzija Stepinca, sve hrvatske svece i mučenike da nam budu na pomoć.

    Molimo za vaš mir u nebu.

    Hvala vam što ste u Domovinskom ratu bili za dom spremni protiv jugoslavenskih, srpskih, crnogorskih, komunističkih zločinaca.

    Hvala vam. Dubrovniku,

    don Miljenko Babaić

     


    2009-06-30, Utorak, 30 Lipanj 2009., dragovoljac

     

    M M.: S istinom boljševici znaju samo boljševički

     

    S istinom boljševici znaju samo boljševički

    Gradonačelnik Dubrovnika je zaprijetio, a mediji preko vikenda prenijeli, kako "Grad Dubrovnik više ne će sudjelovati na komemoracijama na kojima će se umjesto riječi Božje slušati nešto što protuslovi svim dostignutim humanističkim standardima".

    Povod za ove prijetnje je bila propovijed don Miljenka Babaića izrečena pod spomen-križem na Boninovu, gdje je službeno obilježavan Dan državnosti za područje Dubrovnika.

    A na koga se odnose "humanistički standardi" dubrovačkog gradonačelnika Andre Vlahušića nije teško pretpostaviti.

    Kao štošta drugoga u današnjoj Republici Hrvatskoj, "humanistički standardi" o kojima govori Vlahušić rezervirani su ekskluzivno za predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, saborske zastupnike, odnosno vlast, i tzv. hrvatske antifašiste, gdje nam ovo tzv. ne znači da pravih hrvatskih antifašista nema, nego da se "humanistički standardi" ni slučajno ne odnose na njih.

    Što je to točno od riječi do riječi tako teško povrijedilo gradonačelnika Andru Vlahušića može se pročitati u nastavku kao poseban prilog.

    A nama se ne čini kako je don Miljenko Babaić rekao išta spornog, osim ako neki ne mogu čuti ni pred spomen-križem istinu koja se u Hrvatskoj uporno prešućuje, i to od čovjeka čiji je poziv iskrenošću dati nadu i utjehu. Don Babaić je između ostaloga rekao kako su hrvatski branitelji ubijani u ime petokrake i kokarde.

    To je neosporno točno - JNA je nosila petokraku a četnici kokarde - koliko god bi neki ovo zajedništvo rado zaboravili.

    Nazvao je branitelje istinskim antifašistima, dok je komunističko-partizanske zločince što su planski izvršili genocid nad Hrvatima proglasio lažnim antifašistima.

    Što bi tu bilo krivoga nije nam jasno.

    Da je lažima predsjednik Mesić teretio hrvatske branitelje u Den Haagu zna svatko tko je imalo ozbiljnije pratio suđenja.

    Uostalom, za sintagmu "vrijeme krivokletnika" čuo je vjerojatno svaki čitatelj našeg Portala, kao što i dobro vjerojatno zna od kuda ona dolazi i na koga se odnosi.

    Istina, don Babaić nije u izrečenom bio nimalo nježan - Josipa Broza Tita, partizane i komuniste naziva zločincima i sramotom povijesti.

    Ali, kao da je istina o kojoj svećenik govori imalo nježna.

    Kao da su komunistički i partizanski zločinci bili imalo nježni sa svojim stotinama tisuća hrvatskih žrtava.

    Kao da je današnja politička elita imalo nježna s hrvatskim braniteljima, njihovim zapovjednicima, ili obazriva prema njihovoj časti i ponosu.

    I u trenutku dok ovo pišemo ta tzv. hrvatska vlast aktivno i izravno podmeće obrani generala Gotovine, dakle obrani koja jedina stoji između Hrvatske i presude joj za "zajednički zločinački pothvat".

    Kako bi to trebalo nazvati po "humanističkim standardima" s kojima se kiti Andre Vlahušić?

    Kako bi trebalo nazivati ministra pravosuđa i nadređenog mu predsjednika Vlade?

    Dakle, iz svega rečenoga je očigledno kako Vlahušića posebno brine i smeta to što bi se istina danas i dalje uspješno prešućivala, konsenzusom političke i medijske elite, da tome ne smeta Katolička crkva.

    Pa zato gradonačelnik, na potpuno isti način kao i trenutačni predsjednik Republike Hrvatske, prijeti i govori što netko ima ili nema iz crkvenih krugova za reći.

    Oni kojima Vlahušić pripada bi i dalje određivala što branitelji smiju i ne smiju čuti o sebi i svojoj borbi.

    Oni bi određivali koji branitelji su podobni, a koji nepodobni, koji su za zatvor i progon, a koji ne.

    Što branitelj smije učiniti, a što ne ako ne žele izgubiti podršku uvaženog gradonačelnika i još uvaženijeg predsjednika Republike.

    Što drugo reći, nego da nekima ni 21. stoljeće izgleda nije u stanju izbiti boljševizam iz njedara.

    M. M.

     


    2009-07-01, Srijeda, 01. srpanj 2009

    Fra Martin Planinić: UZ NAPADAČA NA ANTIFAŠISTE

     

    UZ NAPADAČA NA ANTIFAŠISTE

     

    Našao sam na Internetu: «HDZ potiče kontroverznog svećenika koji poučava djecu u ustaškim pjesmama»

    Valjda je to izvadak iz članka «Napadač na antifašiste don Babić dobitnik nagrade Župe dubrovačke» od Silvije Radunović, objavljena u Novom listu od 18. svibnja 2007., a djelomice na Internetu www.hrvatskauljudba.hr  Ispod glavnog naslova nalazi se i podnaslov: «Govor na svetoj misi».

    Donosim doslovce djelomice objavljeni tekst na Internetu: «Don Miljenko Babić prošlog je tjedna održao govor potkraj svete mise na blagdan Gospe od obrane, zaštitnice župe dubrovačke i poručio:

     ''Tko je za zločine genocid nad Hrvatima odgovarao?

    Oni su nagrađeni raznim povlasticama.

    Više od toga zločinci i njihova djeca, bez imalo srama lažu, brane i opravdavaju zločine nad Hrvatima: i Fumić, i Mesić – na sramotu hrvatskog naroda – predsjednik – i Zunić, i Puhovski''.»

    Ne vidim zla u ustaškim pjesmama.

    Neka se javi svatko tko ima išta protiv ovih pjesama:

     

    Kad ustaša umire na travi,
    Cvati cvijeće crven bijeli plavi.

    Jaši Jure konja bijela,
    O ramenu parabela.

    Parabela sitno laje
    Ustaša se ne predaje.

    Usporedimo ove s onom koju sam nekoć čuo na Radio Sarajevu:

    Oj Partijo, tko te ne volio,
    Čelični ga metak pogodio.

    Nitko nije reagirao, a možda nije ni smio reagirati, već se, možda, morao diviti revolucionarnoj pjesmi.

    A sada pitam: Koliko bi godina otišao u zatvor tko bi zapjevao; Paveliću, tko te ne volio, čelični ga metak pogodio?

    Neka odgovore alergičari na ustaške pjesme.

    Budući da nisam našao cijeli članak, ne mogu ništa reći ni o HDZ-u ni o kontroverznom svećeniku «koji poučava djecu o ustaškim pjesmama».

    Ostavljam to po strani.

    Ukoliko nekom bude krivo što su u ovom članku navedene neke ustaške pjesme, koje su potpuno neutralne i bez naboja, neka izliječi svoju alergiju i na ustašu koji na križnom putu strada i koji, iako ubijen, doživljava svake godine u Jasenovcu reprizu svoga stradanja 22. «aprila».

    Mogu se samo bezrezervno složiti s don Miljenkom Babićem i čestitati mu što je rekao istinu.

    Jer, nitko od antifašističkih zločinaca nije ni suđen ni osuđen, čak ni simboličnom kaznom, nego su primali i još danas primaju debele mirovine, zahtijevajući da im se njihovo razbojstvo još više naplati, dok branitelji Republike Hrvatske živeći u bijedi nalaze jedino rješenje u samoubojstvu.

    Gore rečeno pokušat ću i obrazložiti.

    Kao što nije isto kršćanin i kršćanstvo, tako nije isto ni antifašit i antifašizam.

    Pokret može biti besprijekoran, a njegovi članovi?

    Loši i toliko gori koliko je pokret besprjekorniji.

    Kao što ne može nijedan teolog dokazati besprijekornost kršćana na temelju kršćanske besprijekornosti, tako ni članovi antifašističkog pokreta ne mogu dokazati besprijekornost antifašista na temelju doktrinalne besprijekornosti antifašizma.

    Koliko je antifašizam besprijekoran, a fašizam zao, toliko je i veći zločinac antifašist od fašista.

    Veće je zlo činiti zločin gazeći ispravna načela negoli činiti zločin u skladu s lošim načelima, suprotno nedavnoj Mesićevoj izjavi od 22. «aprila».

    Zato na temelju gore izloženog mogu bez uzmaka reći:

    Budući da nije članak cjelovit, ne mogu biti siguran da ću se složiti sa svim onim što je rekao don Miljenko.

    No, s onim što mu je pripisano i na Internetu objavljeno potpuno se slažem uz poklik:

    Čestitam Vam, velečasni Babiću! Hrabro naprijed!

    Vrijeme je reći: popu pop, bobu bob, Pilipu Pilip, paripu parip.

    Antifašisti, gazeći svoj kristalni nauk, učinili su velike zločine.

    Ne samo u ratu već i nakon završena rata kad je moralo oružje utihnuti i kad je trebalo puške u šoške složiti.

    Zatvaranje u logor svih američkih građana japanskog podrijetla, zračni sagovi nad Njemačkom, rušenje Drezdena i bacanje atomskih bomba na Japan ratni su zločini.

    Prepustiti Nijemce, povratnike iz Grčke, partizanskom puškaranju ratni je zločin zapadnih saveznika.

    A oružani napad na njih?

    Zločin je partizanskih razbojnika.

    Nijemce, povratnike iz Grčke, trebalo je zaštititi i ne dopustiti da itko otvori vatru na njih.

    Pucati u Nijemce-povratnike ne bijaše borba protiv nacizma već pokolj nevinih ljudi koji su željeli mirno proći i u Njemačku doći.

    Predaja Kozaka Staljinu i hrvatskih vojnika Titu zločin je što tereti Veliku Britaniju.

    Od toga zločina ne može se ona oprati ni lugom ni sapunom.

    Jer, nakon predaje omogućen je pokolj razoružane vojske i nezaštićenih civila komunistima koje zli potomci još gorih otaca osudiše, a da svoje očeve ne ukoriše, ne osudiše niti ih se zastidješe.

    Ubijanje zarobljenika, bijaše antifašistička svagdašnjica nakon završena rata.

    A genocid nad hrvatskim narodom?

     

    Tekovina je njihove «besprijekorne» humanosti. Jer, planirano istrjebljenje i raseljavanje Hrvata zločin je bez razumijevanja.

    Ubijani su momci da se nema tko oženiti, ljudi da se nema tko ženama vratiti.

    A preživjeli «sretnici»?

    Osuđivani su na duge vremenske kazne da bude nemoguće začeće budućih Hrvata u eksploziji nataliteta, kad se muževi vrate svojim ženama i kad mladići sklope brak sa svojim ostarjelim djevojkama.

    Može li itko pošten biti, a nabrojena antifašistička (zlo)djela ne osuditi?

    Pitanje za razmišljanje nakon preblage propovijedi uzoritog kardinala, zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića.

    Tko objavi moju propovijed, održanu u Tihaljini 18. lipnja 1995., pokazat će koliko je blag naš kardinal.

    Jer, strože se može govoriti o blajburškoj tragediji, negoli se moglo očekivati od kardinala, Josipa Bozanića, čija blagost zaslužuje našu čestitku i antifašističku zahvalu, ukoliko je itko od njih za nju.

    Ploče-Tepčići,

    Fra Martin Planinić

     

     

    moderator - kontakt