2009-09-04

Novi teški izazovi Hrvatima!

 

   Vijesti o podizanju spomenika srpskim fašističkim četnicima, na tlu Republike Hrvatske, je novi teški izazov hrvatskome narodu. Nema nikakve dvojbe što je i povijesno utvrđeno, da je ustanak Srba u Hrvatskoj bio u savezništvu s talijanskim, Musolinijevim Fašistima u cilju komadanja hrvatskih prostora između fašističke Italije i fašističke Srbije. Srpskim fašističkim ustankom 27. srpnja 1941. ubijeno je nekoliko desetina hrvatskih civila: žena, djece, staraca koji su se vraćali iz mjesnih katoličkih crkava sa svetih misa. Mnoge hrvatske kuće su spaljene i tako je otpočeo velikosrpski ustanički pokolj hrvatskoga naroda u Hrvatskoj 27. 7. 1941.

   Danas, nakon pobjedonosnog Domovinskog rata podizati spomenike stranim ustaničkim hordama na tlu Republike Hrvatske je zločin nad zločinima, koji će sigurno izazvati nove hrvatske izazove, u vlastitoj domovini, koja je s tolikim žrtvama bila oslobođena Domovinskim ratom od istih srpskih ustanika.

   Ovim upozoravajućim pismom želi se skrenuti pozornost Vladi Republike Hrvatske da se kloni podizanja spomenika stranim fašističkim ustanicima i okupatorima hrvatskih prostora. Stranim ustanicima i okupatorima na hrvatskim prostorima mogu se podizati samo kulturni a nikako osvajački spomenici. Zato se traži od Vlade Republike Hrvatske da se kloni podizanja spomenika stranim fašističkim i drugim osvajačima na tlu R. Hrvatske.

   Ovim pismom se upozoravaju odgovorni funkcionari Republike Hrvatske kao i zastupnici Hrvatskog (državnog) sabora da se suprotstave bilo kakvim pritiscima stranih antihrvatskih snaga, za podizanje spomenika onima koji su ubijali nedužne hrvatske građane, kao u ovome slučaju hrvatske "misare" koje su mučenički pobili srpski fašistički četnički razbojnici.

   Ako Vlada Republike Hrvatske nastavi sa ovakvim provokacijama, i to našim hrvatskim sredstvima, onda ona ne može računati na podršku Hrvata u Državi Hrvatskoj. Takva Vlada nije hrvatska nego izdajnička i ona nema ovlaštenje hrvatskoga naroda da stoji na čelu Republike Hrvatske. Nitko nije ovlašten da se igra žrtvama hrvatskoga naroda!

 

Savjet Slobodne Hrvatske

Mate Ćavar 

hapok1990@hotmail.com

 

2009-05-28, KOMUNIZAM ĆEMO SRUŠITI NA TRGU MARŠALA TITA U ZAGREBU!

 

 http://www.hdpz.htnet.hr/broj206/index206.html

KOMUNIZAM ĆEMO SRUŠITI NA TRGU MARŠALA TITA U ZAGREBU!

Iza nas su skupovi naše udruge, a pred nama povijesni datumi od nacionalne važnosti. Početkom proljeća okupili smo se na redovnome, VIII. Saboru Hrvatskog društva političkih zatvorenika u Zagrebu, i kao svake godine tradicionalno, 30. travnja  proslavili smo Dan političkih uznika, ovog puta u Šibeniku.

Vraćam se na ta dva naša interna događaja, želeći naglasiti značenje naše udruge i još uvijek životnost naših članova. Stoga bih podsjetio čitatelje našeg mjesečnika, da su u radu našega VIII. Sabora sudjelovali dr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, prof.dr. Andrija Hebrang, zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, zamjenik ministra zdravstva i socijalne skrbi dr. Ante Zvonimir Golem i drugi uglednici. Također bih podsjetio, da su u Šibeniku na našoj svečanosti povodom Dana političkih uznika, sudjelovali gradonačelnica Šibenika gospođa Nedjeljka Klarić, župan Šibensko-kninske županije Goran Pauk, saborski zastupnik Ante Kulušić i mons. Ante Ivas biskup šibenski, koji je samo za nas bivše političke uznike predvodio misu u katedrali Sv. Jakova i održao propovijed, koju će svi nazočni pamtiti do kraja života.

Ne mogu se sjetiti udruge, koja na svojim internim skupovima može okupiti tako ugledne goste i to ne samo protokolarno na pet do deset minuta, već za čitavo vrijeme trajanja. To se može dogoditi samo onim udrugama, koje svoje postojanje dokazuju kontinuiranim radom, samo onima koji su pridonijeli stvaranju neovisne hrvatske države, samo onima koji  se još uvijek bore za povijesnu istinu o stradanju hrvatskog naroda i samo onima koji svoj narod vole više od drugih, ali ga ne smatraju izabranim narodom.

U danima pred nama je obilježavanje čitavog niza događaja na kojima sudjelujemo zajedno s braniteljima i ostalim domoljubnim udrugama, u spomen na žrtve Bleiburga i Križnih puteva, Crvenih stijena i Crnih potoka, Macelja, Luga i Jazovke do Bljeska i Oluje.

No, preporučujem našim članovima, da svu energiju svojih poodmaklih godina sačuvaju i usmjere na prosvjedni skup 6. lipnja ispred Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, u cilju promjene sadašnjeg naziva trga. Poštujući žrtve pale za domovinu, ovoga trenutka je važnije da konačno skinemo simbol komunističke diktature i maknemo ime zločinca s najljepšeg trga naše metropole. Ako uspijemo - a ne sumnjam da hoćemo - i žrtve bi skidanje natpisa Trg maršala Tita odobrile kao veći izraz poštovanja i sjećanja od bilo kakvog vijenca i prigodnog govora na mjestima njihova stradanja.

Krivac za zločin u Bleiburgu ima još i danas sjedište ispred HNK u Zagrebu.

Usprkos naporima vezanima za putovanje, obično smo najbrojniji na Bleiburgu, no komunizam ćemo srušiti u Zagrebu ispred HNK, a nikada ne na Maclju ili u Bleiburgu. Zato  vas pozivam, dođimo svi u subotu  6. lipnja u 11 sati ispred HNK, pozovite i svoje prijatelje, da budu svjedoci konačnom padu komunizma u Hrvatskoj.

Alfred OBRANIĆ, predsjednik
Hrvatskog društva političkih zatvorenika

2009-05-28, Četvrtak, 28 Svibanj 2009

 

dk., omiš: Hoće li Solana u zatvor zbog 'ometanja istrage'?

 

Hoće li Solana u zatvor zbog 'ometanja istrage'?

 

Lijepo je bilo vidjeti kako naša Jadranka Kosor ponizno i sa smiješkom na usnama skakuće oko glavnog haaškog tuži-babca Sergea Brammertza ne bi li ga uvjerila kako Hrvatska ne skriva nikakav topnički zapis, ne bi li mu dokazala kako je naš Stipe sve što je imao još 2000.g. uredno Haagu i predao.

 

Uzalud!

I ponovno će tužiteljevo izviješće UN-u po Hrvatsku biti negativno, i ponovno će ostati 'zaključano' Poglavlje o Pravosuđu.

Čak ni blokada od strane Slovenije više nije bitna kako bi se spriječio pristup Hrvatske obećanoj zemlji-EU!

A Jadranka Kosor je mogla, a nije, barem upozoriti haaškog tužitelja da problem glede famoznih topničkih dnevnika ne leži skriven negdje u ladicama na Pantovčaku, problem 'leži' evidentno u ponašanju Europske komisije i njenog glavnog čovjeka, Javiera Solane spram Tribunala.

O čemu se radi?

Koncem veljače 2008. sudsko vijeće u predmetu Gotovina&ostali izdalo je «vladi Europske unije» u Bruxellesu (Europskoj komisiji) obvezujući nalog, tzv. sub-poenu, kojom nalažu dostavu (čak)95 dokumenata obrani generala Ante Gotovine.

To su, ali, postojeća izviješća ratnih sladoledara-europskih promatrača iz Knina i Zagreba, iz kolovoza ‘95, a odnose se i na zbivanja u Oluji, odnosno na prekomjerno granatiranje Knina prilikom kojeg je, a propos, poginuo jedan jedini četnik!

Punu godinu dana mudri Javier Solana šuti kao zaliven sve dok branitelj Luka Mišetić nije, dakle nakon više od godine dana, poslao novi zahtjev i od 'časnog', haaškog suda zatražio intervenciju kod neslanog Solane jer od EU nisu stigli promatrački dnevnici zapisani po eu-sladoledarima.

Ne samo da dnevnici nisu stigli, nije stigao nikakav odgovor!

Hrvatska Vlada na čelu s umiljatom Jadrankom Kosor do danas nije intervenirala ni kod Suda niti kod Europske komisije ali je zato branitelj Gotovine, Luka Mišetić tražio od sudskog vijeća u Haagu izdavanje naloga EU i Solani o provođenju istrage i utvrđivanju krivca koji skriva spomenute dokumente.

Dakle, arhivi u kojima se čuvaju izviješća «euro-sladoledara» pravnički gledano potpadaju pod nadležnost najmoćnijeg ministarstva Europske komisije i njenog visokog predstavnika za sigurnost i zajedničku vanjsku politiku, Javiera Solane, najmoćnijeg čovjeka EU-e.

O kakvom se licemjerju odnosno neprincipijelnosti europske politike prema Hrvatskoj radi najbolje svjedoči permanentna blokada nastavka pregovora o ulasku RH u EU prekinuta između ostalog i zbog stava pet (neprijateljski raspoloženih, nap.a.)zemalja EU koje Hrvatskoj predbacuju neisporučivanje tzv. topničkih dnevnika, a 'same' ih skrivaju!?

Uza sve to valja istači da RH do sada nije od Haaga dobila sub-poenu za dostavu topničkih dnevnika, ali je to bio dovoljan razlog da Velika Britanija, Nizozemska, Belgija, Finska i Danska blokiraju pregovore; perfidna dvostruka mjerila!!!

Slovenska blokada tek je rezervna varijanta blokade!

Zašto sve ovo navodim?

Pa, svima u ovoj, uistinu, poniženoj zemlji, osim našem pravosuđu i Jadranki Kosor zaduženoj za odnošaj s Tribunalom, sasvim je jasno da gospodin Javier Solana 'neslano' krši pravila haaškog Tribunala odnosno (zlo-)namjerno ometa istragu i to na štetu ljudi optuženih za teško kazneno djelo: udruženi zločinački poduhvat!

Sjetimo se stoga:

Kao međunarodni kazneni sud i ICTY posjeduje inherentne ovlasti u odnosu na ponašanje kojim se ometa njegovo provođenje pravde.

Takvo ometanje može uključivati ponašanje kojim se sprječava, nanosi šteta ili zlorabi provođenje pravde, bilo kojoj strani u sudskom postupku.

Oni koji na takav način svjesno i hotimice ometaju provođenje pravde (kao što to više od godinu dana radi upravo Javier Solana, nap.a.) mogu stoga biti optuženi za nepoštivanje Međunarodnog suda.

Optužnica protiv Josipa Jovića, za nepoštivanje suda-ometanje istrage, potvrđena je 9. rujna 2005.g. Razlog podizanja optužnice bio je veoma bizaran: Josip Jović je, naime, 'otkrio' ime zaštićenog svjedoka na suđenju Tihomiru Blaškiću iz 1997.g., aktualnog predsjednika RH i uglednog građanina ove zemlje, Stipe Mesića!

Dana 19. svibnja 2006., Tužiteljstvo je podnijelo zahtjev u kojem traži izmjenu i spajanje optužnica protiv Stjepana Šešelja i Domagoja Margetića, i Marijana Križića (ta su trojica također bila optužena za jednako nepoštivanje suda 2005. godine) s optužnicom protiv Josipa Jovića.

Dana 30. kolovoza 2006. a nakon više od godinu dana bjesomučnog progona i Jovićevog pritvaranja, Raspravno je vijeće časnog ICTY-a izreklo presudu i proglasilo Josipa Jovića krivim za: nepoštivanje Međunarodnog suda (pravilo 77(A)(ii) Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda).

Kazna: novčana kazna od 20.000 eura koju mora platiti tajniku Suda u roku od 30 dana od presude.

Dobro je Jović i prošao jer kazna je mogla biti i puno veća, sto tisuća Eura ili čak osam godina robije u Sheveningenu!

E sad, postavlja se pitanje:

Hoće li haaški Tribunal podići jednaku optužnicu i protiv Javiera Solane na temelju namjernog ometanja istrage po predmetu prikrivanja krucijalnih dokaza na procesu hrvatskim generalima, hoće li ga pritvoriti?

Ili, hoće li možda hrvatsko pravosuđe na čelu s rezolutnim ministrom Ivanom Šimonovićem tužiti Europsku Komisiju zbog jednakog kaznenog djela, utvrđenog po neprikosnovenim-pravednim haaškim principima koji vrijede za sviju jednako?

Hoće, i to kad 'na vrbi rodi grožđe'!

dk., omiš

HRVATSKA

2009-05-26

 

Cijenjeni g. Stojkoviću i ostali prijatelji
Hrvatskog uljudbenog pokreta,
 
Priloženo šaljem Vam članak koji je objavljen na krugovalu Radio Slovoodbna Evropka, kao i na njihovom portalu, te naš prigovor.
 
U međuvremenu razgovarali smo s urednicom Lejlom Sarić (vidjeti popd: "kontakti"). Razgovor je naprasno prekinut, jer dotična je gospođa odbila tobožnju našu metodu "isljeđivanja". Glavnu urednicu nismo pronašli.
 
Molim Vas nazovite i Vi Radio Slobodnu Evropu i prosvjedujte.
 
Pozdrav
t.d.

 

Hrvatska

 

Desničarski prosvjed protiv antifašista



Radio Slobodna Evropa (www.slobodnaevropa.org)



26. svibnja 2009.

 

Ankica Barbir-Mladinović

 

U Zagrebu se, na Titov rođendan, pred kućom nekadašnjeg partizanskog komandanta, Stjepana Hršaka, okupila skupina ekstremnih hrvatskih desničara optužujući Titovog partizana za ubojstvo dvadesetak katoličkih svećenika u svibnju 1945. godine. Sam Hršak i Savez antifašističkih boraca Hrvatske to opovrgavaju i upozoravaju na ponovo ojačani trend blaćenja Tita i antifašističkog pokreta u Hrvatskoj, uz sve grublje falsificiranje povijesti.

 

Oko dvadesetak članova i štovatelja ekstremne hrvatske desnice, više njih u crnim košuljama i s ustaškim znakovljem, okupilo se prijepodne, uz policijski nadzor, pred vilom na zagrebačkom Tuškancu u kojoj živi 90-godišnji partizanski komandant Stjepan Hršak i skoro puna dva sata ga prozivali da izađe, te optuživali Tita i partizane za zločine nad Hrvatima u svibnju i lipnju 1945. godine.


Predsjednik Hrvatskog pokreta Štit, Branko Stojković:

 

Umirovljeni partizani danas dobro žive i bezbrižno i za ništa nisu odgovorni. Stjepan Hršak, Simo Dubajić, Josip Manolić - osobno su sudjelovali u likvidacijama i ubojstvima Hrvata.



"Sa hrvatskih ulica tražimo brisanje Titova imena. Partizanska i Titova obilježja treba proglasiti zločinačkim. Komunističke vođe, koje su se ogriješili o zakon, treba izvesti pred sud. Umirovljeni partizani danas dobro žive i bezbrižno i za ništa nisu odgovorni. Stjepan Hršak, Simo Dubajić, Josip Manolić - osobno su sudjelovali u likvidacijama i ubojstvima Hrvata. Tražimo konačan obračun sa komunističkim režimom i prošlošću."



Ekstremna desnica je protiv partizanskog zapovjednika Hršaka već početkom devedesetih pokrenula sudski postupak i optužila ga da je odgovoran za ubojstvo dvadesetak katoličkih svećenika i bogoslova u lipnju 1945. godine na Macelju u Sloveniji, no postupak je obustavljen zbog nedostatka dokaza. Danas su najavili da u rujnu nastavljaju slična okupljanja pred kućama ostalih partizanskih funkcionera, od Josipa Manolića pa nadalje, koje smatraju odgovornima za zločine, a optuženim hrvatskim generalima Gotovini, Norcu i Branimiru Glavašu uputili su posebne brzojave potpore.


"Živo! Ovakve trebamo - poštene, pravedne."

"Za dom spremni! Borba se nastavlja!"

 

Poručujemo svima onima koji su okaljali i počinili ratne zločine - raznoraznim tovarišima, Burdušima, Mesićima, Sanaderima, Milanovićima i svima - njima će biti suđeno za veleizdaju.



Potporu skupu pružio je i umirovljeni hrvatski general iz Domovinskog rata, Ljubo Ćesić Rojs:


"Poručujemo svima onima koji su okaljali i počinili ratne zločine - raznoraznim tovarišima, Burdušima, Mesićima, Sanaderima, Milanovićima i svima - njima će biti suđeno za veleizdaju, a ovim ratnim zločincima koje oni odlikuju da ćemo mi pojedinačno podnijeti kaznenu prijavu. Stjepane Hršaku, ako treba, organizirat ćemo se svaki dan ovdje. Iziđi ako ti nisi počinio zločine i reci tko je poubijao 20 fratara franjevaca."


Rijetki prolaznici nisu se zaustavljali, a iz Hršakove vile nitko nije izišao niti ušao. Na skupu je pročitano Hršakovo pismo u kojem on odbacuje svaku krivnju za navedeni zločin. Skup je završen mirno, ironičnim uručivanjem takozvanog antiodlikovanja "velered Hude jame" zbog prikrivanja komunističkih zločina, i to hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću, predsjedniku Hrvatskog sabora Luki Bebiću, članu Saveza antifašističkih boraca Hrvatske, Ivanu Fumiću, i još nekolicini antifašista.


Fumić tvrdi da je partizanski komandant Stjepan Hršak nedužan i da je u Hrvatskoj na djelu grubo i teško falsificiranje povijesti:


"Veze nema čovjek sa tim ubojstvima, ama baš nikakve veze. To je jednostavno organizirani pokušaj diskreditiranja. Hrvatski nacisti žele sada na papiru dobiti rat. Tu se ujedinila i ekstremna desnica, desno krilo crkve i vladajuća stranka koja želi pred svake izbore homogenizirati tu desnicu, kako bi ona bila centar okupljanja svih tih desnih snaga i jedan organizirani trend napada na sve antifašističko - od mijenjanja ulica, rušenja spomenika, do falsificiranja biografije Tita i falsificiranja jama i žrtava. Ispada da smo mi pokrenuli II svjetski rat, a ne Hitler i Musolini."

 

NAŠ PRIGOVOR

 

Ime: Hrvatski uljudbeni pokret Grad: Zagreb

26.05.2009 10:00

 

Cijenjeni g. uredniče,

Danas ste objavili članak Ankice Barbir-Mladinović "Desničarski prosvjed protiv antifašista" u kojem stoji i sljedeće:

"Oko dvadesetak članova i štovatelja ekstremne hrvatske desnice, više njih u crnim košuljama i s ustaškim znakovljem ..."

Istaknuti navod je neistinit, zlonamjeran i otvoreno pogramaški, te je bezrezervno usmjeren protiv našeg zakonitog djelovanja.

Nitko na skupu, bilo naši članovi, bilo gosti, nije nosio nikakva ustaška obilježja. Također, nitko nije bio niti obučen u crne majice, osim sljedećih izuzetaka. Bila je samo jedna osoba u crnoj majici (Miroslav Rovis), koja je registrirana za proizvodnju reklamnih majica, ali sa slikom generala Ante Gotovine, te jedna osoba u crnom odijelu (Dean Gulubić), kojemu je prije deset dana umro otac.

Uostalom zar je crna boja zabranjena?

Tim svojim postupkom nanijeli ste nam veliku moralnu i materijalnu štetu.

Stoga od Vas tražimo:

1.     Suspenziju i stegovni postupak za Ankicu Barbir-Mladinović,

2.    Javnu ispriku i obećanje da se nešto slično ne će ponoviti,

3.    Objavu interviewa na temu "Okupljanja domoljubnih i državotvornih Hrvata", što je službeni naziv skupa, koje će imati ukupno 14 postaja (Križni put - Bleiburg), a koje se organizira u svrhu potpore rezolucijama Skupštine Europskog parlamenta o komunističkim zločinima, a što se u Hrvatskoj političkoj i društvenoj praksi ignorira,

4.    Adekvatnu donaciju, odnosno financijsku potporu, za daljnje održavanje skupova Okupljanja.

U protivnom morat ćemo podnijeti tužbu za naknadu pričinjene nam moralne i materijalne štete.

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

Radni ustoj SINOVI OTCA DOMOVINE

dr. sc. Tomislav Dragun

predsjednik

PS:
Vaš članak i naša primjedba bit će objavljeni u sljedećem broju (br. 60 - 30.5.2009.) Glasniku Hrvatskog uljudbenog pokreta, internetskom časopisu, koji se redovito šalje na 30.000 adresa u Hrvatskoj i svijetu.

 

2009-05-31, Nedjelja, 31 Svibanj 2009

Irena Beyeler

NE PROSVJEDUJTE PROTIV JOSIPA MANOLIĆA

Eh, Vi muški!

 

Poštovani g. Dragun!

 

Javljam vam se s nekim svojim razmišljanjima i pogledima na cjelokupnu situaciju koja potresa našu Hrvatsku. Željela bih iznijeti neke svoje stavove i viđenja, pa makar se nitko ne složio sa mnom.

Naime, o čemu razmišljam? Mislim da ovo za što se svi zalažemo, za lustraciju zločina iz 2. svjetskog rata je naša sveta zadaća i obveza.  Ali sada dolazi ono ALI. Smatram da nam je u ovim najtežim trenutcima za Hrvatsku najvažnije da se SVI, apsolutno SVI,  dignemo u razotkrivanje istine o Srbima civilima, koje plasira  VERITAS  SAVE ŠTRBCA. Mi moramo razotkrivati ulogu koju su Srbi odigrali  zajedno s JNA. Vidim grozne podjele među nama samima. Javljaju se struje za Miroslava Tuđmana, za Andriju Hebranga i itd., itd. Ja sam toliko jadna da bih najradije kao žensko uzela bič i vas muške sve, ako ne potamanila, onda dobro prebila. Svaki rad bilo koje domoljubne udruge je predivan, ali svako vuče na svoju stranu. Za Boga dragoga sada je posljednja sekunda da nešto poduzmemo.

Razotkrivajući ulogu Srba civila Save Štrbca i Pupavca, javnom prozivkom Mesića, Bebića, Sanadera, s ostacima udbe i komunističkog režima, treba prozvati sud u Haagu. Treba javno čitati presude koje su vođene u Hrvatskoj, gdje svjedoci tvrde da su prisiljavani. Postoje imena i prezimena dokazanih srpskih zločinaca. Suđenje Mirku Norcu, Branimiru Glavašu, nedavno suđenje branitelju u Karlovcu i toliko drugih suđenja. Treba glasno iznijeti slučaj oslobađanja srpskog zločinca u Splitu,  ZBOG PROCEDURALNE POGREŠKE. Mislim da se zove Arambašić. Tko je za to odgovoran. Neka se njemu sudi. Braneći takve stavove i stavljajući se  pod jedan  barjak SVIH nas ujedno se borimo za sve naše generale, ali također i za obranu digniteta našeg Domovinskog rata. Za Boga dragoga povežimo se svi zajedno. Tajno kontaktirajte s udrugama za koje znadete da nisu izdajničke i u službi vladajućih. Tajno pregovarajte s Miroslavom Tuđmanom. Gdje je Čondić, gdje su svi ostali?

Ja vam najiskrenije kažem da se ne slažem ni u kom slučaju s vama gdje najavljujete prosvjed ispred Tuđmanove kuće. ZAŠTO? Zato što ćete u ovoj situaciji pogubnoj za Hrvatsku napraviti još gore -- čak pogubne podjele -- s time bi dali samo argument svim sotonskim protivnicima prvenstveno HAAGU I MESIĆU kako je kompletna hrvatska obrana zločinačka. U životu, a pogotovo u politici, neke se stvari moraju i prešutjeti. Da li ste ikada čuli kojeg Srbina da proziva svoje. NIKADA. O Amerikancima i Englezima ili Izraelu da se i ne govori. Ulogu Tuđmana treba gledati i u kontekstu onog vremena. Sada se tek vidi koju je gamad imao oko sebe. Pitamo se svi -- kako smo uopće uspjeli stvoriti slobodnu HRVATSKU. Nemojte misliti da ja ništa ne znam. Nadam se da će vam bar malo istine reći činjenica da sam bila u Paraginom HSP, a moj sin u prvim postrojbama HOS-a. Svi znamo što se desilo Paradžiku i Kraljeviću. Svi znamo istinu. Moj sin je svoju prvu zaduženu pušku dao prijatelju muslimanu u svetoj obrani Hrvatske ALI JEDNOSTAVNO NIJE
VRIJEME DA SE SADA POTEŽU TA PITANJA. Eto moj je prijedlog da u devetom mjesecu mjesto prozivanja Manolića se organizira  skup -- možda posljednji   PODRSKE GENERALIMA -- RAZOTKRIVANJE ULOGE SRBSKIH CIVILA -- RAZOTKRIVANJE SAVE ŠTRBCA, A TIME I ULOGA HAŠKOG SUDA -- PROZIVANJE MESIĆA -- PROZIVANJE SLOVENIJE KOJA BUDI FAŠIZAM I KOJA JE DOBILA ULOGU OD MOĆNIKA, ISTU ONU KOJU JE DOBIO MILOŠEVIĆ 1991. Moj je prijedlog da se svim demokratskim snagama u svijetu prvenstveno u Njemačkoj počnu slati poruke potpisane i anonimne za pomoć protiv progona komunističkog režima koji vode Mesić, Sanader, Fumić, Bebić, itd, itd. Mi moramo nastojati svoj KRIK, možda uzaludni,  uputiti van, jer će nas, inače razmrvljene, razjedinjene, pohvatati kao zečeve. Mi smo Hrvati sami sebi najveći neprijatelji. Možda ni nismo vrijedni naše Hrvatske. Dakle počnimo. Treba jedan veličanstveni skup potpore generalima i obrani Domovinskog rata kao onaj u Splitu, ali ovoga puta bez izdajnika. Svi mi koji smo vani trebamo uzeti godišnji odmor i doći u Hrvatsku, a ne odavde se junačiti po internetu. Sve je to lijepo ali čitam - PROGLAS HRVATSKOM NARODU -- udruge iz Stuttgarta. Ja pitam, a kojem to narodu? To je jednostavno za mene u najmanju ruku neodgovorno da ne kažem diletantski. Zar ovom narodu koji je razoružan, koji gladuje, ovim hrvatskim herojima koje se hapsi, ovim hrvatskim rodoljubima koji podignu svoj glas -- malo se priča i sve padne u zaborav.
 
Za sada toliko. Nadam se da ćemo se čuti. Hrvatskoj treba jedna Ivana Orleanska da muške nauci voditi mudru rodoljubnu politiku makar vas držala pod vojničkom čizmom. Da ste vi muški bili pametni nakon smrti Tuđmana vojska je trebala preuzeti vlast barem na par godina.

 

2009-05-23

HRVATSKI SVJETSKI SABOR

Broj: 01-1-19/09.
Poreč  22.svibnja  2009.

                                                          REPUBLIKA HRVATSKA      

                                                          PREDSJEDNIKU VLADE I PREDSJEDNIKU

                                                          HRVATSKE DEMOKRATSEK ZAJEDNICE

                                                          Dr. Ivo Sanader

ORVORENO PISMO

 

         Štovani gospodine Predsjedniče Hrvatske Vlade I Predsjedniče Hrvatske Demokratske  Zajednice. dr. sc. Ivo Sanaderu!

 

         Obraćamo se Vama kao predsjedniku HDZ, stranke koju su  mnogi od  nas  osnivali, kao i  mnogi drugi koji su postali članovi stranke od prvog dana njenog postojanja .

         Prihvatili smo izvorni program HDZ koji se je temeljio na zajedništvu svih Hrvata svijeta, kao i drugih nacionalnosti koje poštuju hrvatski Narod i Državu Hrvatsku. Tim programom HDZ je Hrvatima izvan domovine garantirano da će njihova građanska prava pa i pravo glasa Ustavom RH biti osigurano. Bilo je tako. Hrvati izvan Hrvatske su prihvaćeni kao sastavni dio hrvatskog Naroda sa pravima i obvezama prema Državi Hrvatskoj.
Na ovaj način Dr.Tudjman je htio pomiriti dvije komponente istog naroda, koje su zbog ideoloških nazora do tih dana bile nepomirljive. Tim cinom je Dr.Tudjman kao političar i kao “kršćanin” htio stvoriti preduvjete za zadaću kojoj je bio na ćelu, kako bi je uspješno i efektivno obavio.

          Zakopavanjem ratnih sjekira i objedinjavanjem hrvatskog Naroda, kako na nacionalnoj, tako i na vjerskoj osnovi, te provincijskoj rascjepkanosti. Uvrštavanjem onih neodlučnih, koji su živjeli u strahu, on je stvorio “sveto”   Trojstvo,  kojem se niti jedan agresor nije mogao oduprijeti. Spekulanti, kako domaci, tako i strani su smatrali da se takav plan ne može  ostvariti. Oni su debelo pogriješili. Dr. Tudman bio je u pravu.

          Hrvati izvan domovine su sa punim povjerenjem prihvatili nacionalni program HDZ-a, odazvali su se pozivu pok. Predsjednika DR Franje Tuđmana i sa nekoliko desetina milijardi dolara pomogli Hrvatskoj da se odupre vojnoj sili koja je bila nekoliko desetina puta jača od Hrvatske. Hrvatski Narod je bio ne naoružan ne pripremljen na rat sa srpskom agresorom ( JNA bez paravojnih

Jedinica, zvanično je smatrana trećom vojnom silom u Evropi). Hrvati izvan domovine stavili su se na oltar domovine, t.j  na raspolaganje  mladoj hrvatskoj  administraciji i diplomaciji, tako da je svaki Hrvat u svijetu bio hrvatski ambasador i otvarao put Hrvatskoj u svijet. Postignuto je jedinstvo hrvatskog Naroda na nivou svijeta. Pobijeđen je neprijatelj.  Pobijeđen je agresor. Svijetu smo dokazali da nikakva vojna ni diplomatska sila nije uspjela spriječiti osamostaljenje države Hrvatske, dokazali smo da nijedna sila svijeta ne može pokoriti Hrvate kada su složni. Srpska soldateska je nanijela ogromne ljudske žrtve  i materijalne štete hrvatskom Narodu i državi Hrvatskoj. JNA je bila srpska armija od samog svog osnutka, a to je hrvatsko iseljeništvo dokumentirano dokazivalo velikim silama zapada, koja je uz paravojne srpske snage i uz pomoć domaćih izdajica hrvata pravoslavaca “srpske” nacionalnosti koji su nanijela toliko zla hrvatskom Narodu da će trebati na desetine godina da se izbrišu tragovi te nesreće, kako na terenu, tako u dušama Hrvata cijelog svijeta.

         Ta zajednička snaga duha hrvatskog Naroda pobijedila je sve sile koje su tada radile, a neke i danas rade protiv Hrvatske. Stvorena je Neovisna Republika Hrvatska.  Dr. Franjo Tuđman je uspio objediniti Hrvate svijeta i staviti  ih u funkciju  Hrvatske i tako ostvariti višestoljetni san Hrvata, sve od 1102. god, t,j od tzv. Pacte Convente, i ostvariti samostalnu, demokratsku i neovisnu državu svih Hrvata svijeta.

         Nažalost ta euforija sreće i zajedništva nije dugo trajala. Prikriveni komunisti  i u redovima HDZ-a koji ne vole Hrvatski Državu i narod, kojima se diže  kosa na glavi pri samom spomenu Hrvata i Hrvatske,  preuzeli su perfidno vlast  u Hrvatskoj i spriječili demokratske promjene funkcioniranja sustava vladanja narodom i državom. Nije došlo do promjene sustava gdje djeluje vladavine prava , način vladanja je ostao isti kao što je bio jednopartijskom sustavu, tako da je promijenjena vlast, umjesto jedne partije sada imalo njih nekoliko, ali po istom receptu i na isti način vladanja u državi kao u bivšoj Jugoslaviji. Isti sustav, iste metode i isti način vladanja (ponižavanja) naroda i države.

         Sadašnja partitokratska vlast je po narod i državu pogubnija nego jednopartijska vladavina. . Sada imamo više partija, sto je prividna lažna demokracija. Partije se međusobno dogovaraju. Trguju narodom i državom.

Zajednički dijele plijen. Nacionalno bogatstvo se dijeli po snazi partije. Vidljivo je u praksi da se radi O PODEJLI PLIJENA I VLASTI. Hrvatski Narod koji je krvario za demokratsko hrvatsko  društvo, je izigran, prevaren, a Hrvati izvan domovine odbačeni ( i dalje politički nepodobni-gotovo neprijateljska emigracija, sto je bio rječnik po zlu poznate brutalne službe pod imenom UDB-a) kao islužena krpa koja vise nikome ne treba.

        Partitokrati u Hrvatskoj prigrabili su sebi političku i gospodarsku vlast, financije, tiskovine i većina sredstva informiranja su u njihovoj funkciji, tako su postali apsolutni gospodari života i budućnosti naroda i države Hrvatske. Hrvate izvan domovine svim sredstvima se želi otuđiti od Hrvatske počevši od uskraćivanja putovnice, do pljačke i prevare pojedinaca koji su došli u Hrvatsku sa poštenim namjerama investiranja u svojoj domovini, sto je trebalo stimulirati povratak u Domovinu.

         Pojedini hrvatski povratnici priklonili su se partitokratima i debelo unovčili svoju podaničku vjernost  i izdaju Hrvata za svoje osobne interese . Za nagradu postali su dio partijske vlasti  u politici i gospodarstvu. Tako udruženi  učestvuju sistematski  u vođenju naroda  i države hrvatske u propast.
         Gospodine  dr. Ivo Sanaderu, pitamo Vas da li je to način kako Vi mislite, da ce se Hrvati izvan Domovine vratiti u državu u kojoj cvjeta kriminal, mito, korupcija,  podobnost, nepotizam i slične anomalije.??

Od jedne od najbogatijih država u Evropi Hrvati postaju sluge u vlastitoj kući  gladni kruha i lišeni osnovnih sredstava za život. Hrvatski Narod koji je četrdeset i više godina teško stvarao hrvatsko nacionalno bogatstvo. Danas nema osnovne uvjete za život. Možda se Vi gospodine Sanaderu ne sjećate poslijeratnih pjesama  koje je porobljeni hrvatski Narod potajno pjevao: ”Gladan kruha, žedan vode, željan mira i slobode” !!!!! Danas ste VI GOSPODINE SANADERU PREDSJEDNIK VLADE HRVATSKE DRŽAVE U KOJOJ SE PONOVNO POCINJU PJEVATI TAKOVE PJESME.!!!!!!?  Društveno vlasništvo pretvoreno je u državno. Državno vlasništvo partitokrati  su uzeli sebi i svojim poltronima, a stvaraoci tih vrijednosti. Danas ne mogu sebi platiti osnovne komunalije i gladni su kruha, dok pojedini vlastodršci legalno posjeduju nekoliko miliona eura u bankama u zemlji i inozemstvu a neki i milijarde na stranim nepoznatim računima. HDZ je mnoge udruge Hrvata u svijetu pretvorio u svoje ispostave  i time nanio i danas nanosi  podjele među Hrvatima izvan domovine.
         Gospodine Predsjedniče HDZ nema što tražiti među Hrvatima izvan Hrvatske, (osim u svrhu ojačavanja Vaše birokracije i pokoravanja  i razbijanja Jedinstvene cjeline Hrvata svijeta), niti bilo koja druga stranaka ima sto tražiti tamo.

         Hrvati izvan Hrvatske imaju i trebaju imati samo jednu stranku, a to je Hrvatska i hrvatski narod ma gdje bio.

         Bivši jugoslaveni ušavši u HDZ su još 1992 godine počeli odbacivati Hrvate izvan domovine, tako da danas nakon 18 godina samostalnosti RH  je napravljen takav jaz između Hrvata u Hrvatskoj i Dijaspori veći nego što je bio prije domovinskog rata, zato su  i nestale organizacije, jer su bilo krivo usmjerene. Pokidane su gotovo sve veze među Hrvatima u državama gdje žive, kao i između Hrvata u drugim državama, a odnos medju Hrvatima po kontinentima da i ne govorimo, te odbojan odnos sa Hrvatima u Hrvatskoj.

         U prvim godinama osamostaljenja, Hrvati izvan domovine su imali 12. svojih zastupnika u Saboru RH koje je imenovao Predsjednik RH (To nije bilo najsretnije riješene). Izbornim Zakonom to pravo predsjedniku RH je oduzeto ( potpuno ispravno) i uvedena jedna izborna jedinica za cijelu milijunsku Dijasporu. Time je napravljen još gori zakon, još više su Hrvati izigrani, tako da po tom  zakonu Hrvati izvan domovine nemaju  svog zastupnika, nego iz Bosne i Hercegovine. To je napravljeno tako bez obzira što Hrvati u Bosne i Hercegovini nisu hrvatska Dijaspora. Hrvati u BIH su konstituivni narod Bosne i Hercegovine. Proglasiti Hrvate Bosne i Hercegovine Dijasporom ( značilo bi da je ta država vlasništvo Srba i Muslimana-Bošnjaka)  je pogubno po Hrvate u BiH i za RH to je izdaja nacionalnih  interesa Hrvata BiH i hrvatskog naroda kao cjeline i same države Hrvatske.

          Na prvom održanom Saboru ove udruge (HSSD) 2002 godine donesen je prijedlog da Hrvati izvan domovine imaju 9 izbornih jedinica i da biraju 12 svojih zastupnika u Sabor RH.. (Upućen je prijedlog Saboru i Vladi RH, ali nikad nismo dobili ni odgovor, a kamoli da je Vlada i Sabor o tom prijedlogu raspravljao!!??.). 2004. Godine na Prvom Senatu Hrvatskog Svjetskog Sabora obnovljen je prijedlog, ponovno je upućen Saboru RH i Vladi (Nikada nismo dobili ni odgovor, niti je pokrenuto to pitanje u vladi niti u Saboru. RH)

Na Skupu Hrvata 2005 godine ponovljen je zahtjev za izmjenu izbornog zakona, na koji nikada nismo dobili odgovor???

Dana 9. Ožujka 2009 godine ponovno smo obnovili Zahtjev, (vidi privitak br.1) Vjerujemo da će te udovoljit Hrvatima svijeta i nasu  molbu pozitivno riješiti.

         Predsjednik SDP Zoran Milanović (Predsjednik druge stranke po veličini u Hrvatskoj) izjavljuje da Hrvatima izvan Hrvatske treba ukinuti pravo glasa. t.j ukinuti listu za Dijasporu. Uputili smo Gosp, Milanoviću i njegovoj stranci pismo, i postavili mu pitanje u kojoj državi bi on bio predsjednik stranke i kolika bi država bila da nije bilo Dijaspore (Nismo dobili odgovor na naš upit jer za njega dijaspora i Hrvatski Svjetski sabor ne postoje)

         Stav Zorana Milanovića i njegovog SDP nas ne čudi jer se oni drže kao zvanični nasljednici bivše Komunističke partije Hrvatske ( i ne stide se, niti se crvene), koja je bila saučesnik u genocidu Hrvata po političkoj platformi i djelima SKJ od 1945 do 1990. t,j, za vrijeme njihove apsolutne vladavine. Danas se također  pokušavaju sa pravnim i  političkim sredstvima obračunati sa Hrvatima koji žive i rade izvan Hrvatske, samo zbog toga jer među inim nemaju podrške, bas zbog svoje političke prošlosti i moderne demagogije. Žele ih otpisati. Mnogi Hrvati u svijetu se pitaju nije li takvim stavom i postupkom gosp. Milanovića njegova stranka počinila i još uvijek čini izdaju hrvatskih nacionalnih interesa.?

     Dana 14. Ožujka 2009 godine gosp. Vladimir Šeks za večernji list izjavljuje da je postignut napredak u izmjeni Ustava RH, te da je postignuta suglasnost  sa oporbom  da se oduzme pravo glasa Hrvatima izvan domovine.???  Predlaže se da mogu glasovati samo oni koji imaju prebivalište u Hrvatskoj, a istovremeno su suglasni nacionalnim manjinama u Hrvatskoj osigurati dvostruko pravo glasovanja???  Po uzoru na koju zemlju, ili recipročno na kojeg susjeda? Ako se takav prijedlog izmjene Ustava RH usvoji, praktično ukidaju se sva prava Hrvatima izvan domovine. Svakom normalnom Hrvatu je poznato da Hrvati izvan domovine trebaju imati ista prava kao i Hrvati u domovini, a za sigurno ne manje nego nacionalne manjine. Ovim prijedlogom izmjene Ustava RH radi se protiv interesa hrvatskog Naroda i protiv nacionalnih interesa Države Hrvatske. To Gosp. Vladimir Šeks vrlo dobro zna kao pravnik. On zna što je  kao Predsjednik Sabora i glavni saborski pravnik učinio za većinu saborskih akata, koje  svakih nekoliko godina mijenjamo, zbog nestručnosti i ne usklađenosti sa europskim standardima  čime svrstavamo Hrvatsku u trećerazredne zemlje, zemalja u tranziciji, i štetimo interesima hrvatskog Naroda u moralnom i ekonomskom pogledu.

         Njegovom zaslugom u Hrvatskoj vlada partitokracija, vladaju predsjednici stranaka (partija), a ne demokracija, koju suvremeni svijet poznaje. On je kreator Zakona koji su upereni protiv interesa Hrvata kao što su Zakon o radu kojim su razvlašteni radnici samoupravljači, Zakon kojim je društvena imovina pretvorena u državnu, Zakonom o pretvorbi kojim je omogućeno partitokartima i menagerima  da državnu imovinu dodjele sebi ili svojoj  odabranoj  rodbini i prijateljima i tako izvrše pljačku hrvatskog Naroda po tom zločinačkom, ne socijalnom i moralnom zakonu.

          Gospodine Predsjedniče HDZ dr.sc. Ivo Sanaderu !

Hrvatskim Zakonima i partitokratskom vladavinom uvukao se je strah u kosti Hrvata skoro više nego što je bio za vrijeme komunizma. (Zbog gubljenja radnih mjesta, zbog toga sto samo poslušnici mogu dobro živjeti, beskičmenjaci koji samo klimaju glavom i plješću onima koji narodu gule kožu.), Ne zaboravite država je najveći poslodavac.

        Povijest će osuditi sve hrvatske vlastodršce koji su se otuđili od naroda koji svoju slavu stiću na izdaji interesa svog naroda i Države Hrvatske.

         GOSPODINE Dr. IVO SANADERU I VAS ĆE POVIJEST OSUDITI NASTAVITE LI TIM PUTEM KAKO SADA VODITE DRZAVU I ZADUZUJETE NE INFORMIRANI NAROD, DA SE NEZNA GDJE STE TOLIKE MILIJARDE UTROSILI???

 

         Vas molimo da budete čovjek koji će prekinuti praksu otuđivanja čovjeka od čovjeka, Hrvata od njegove Domovine a Hrvate izvan domovine od svog Naroda i Države Hrvatske.

        Usvajanjem našeg prijedloga će se vratiti povjerenje u Hrvatsku Državu, Vladu i u Vas kao čovjeka. Vas molimo da date tračak nade Hrvatima u Hrvatskoj i u svijetu, da Hrvate izvan domovine prihvatite kao sastavni dio hrvatskog Naroda, jer to oni i jesu. Hrvati izvan domovine zaslužuju da ih se kao takve ravnopravno prihvati kao Hrvate u Hrvatskoj. Vas molimo da prihvatite prijedlog izmjene Izbornog Zakona i umjesto jedne izboren jedinice da se uvede 9. izbornih jedinica kao što je u prijedlogu kojeg dostavljamo u privitku br. 1.  Vas osobno molimo da prihvatite program zajedništva Hrvata svijeta za koji zalaže Hrvatski Svjetski Sabor. Program, koje je u Hrvatskoj prihvaćeno 1990 godine, kojeg su prihvatili svi domoljubi u i izvan domovine. Danas Vi trebate biti vođa tog programa kao što je bio pok. Dr Franjo Tuđman 1990. Zahvaljujući tom programu pok. Dr. Franje Tuđmana Hrvata sirom svijeta i u Domovini smo oslobodili državu od okupatora, gdje je proliveno mnogo hrvatske krvi, ali je Hrvatska oslobođena i postala međunarodno priznata neovisna demokratska država. Genocidnim i komunističko-fašističkim metodama Hrvati su prisilnim metodama rastjerani po cijelom svijetu i veće zlo im Vi i Vaša vlada ne bi smjeli ili  trebali nanositi. Vi znate da su potoci suza i krvi prolivene u borbi za slobodnu Hrvatsku, sada Vi i Vaši ministri krojite zakone po nečijem naređenju da ozakonite i potvrdite političke progone i raseljavanje hrvatskog naroda od Australije i Novog Zelanda do Argentine i sjeverno od Californije do Kanade i Aljaske. Mislite li Vi gospodine i Vaš pisac ne demokratskih zakona gosp. Šeks koga će te dovesti na hrvatske prostore kada iskorijenite autohtone Hrvate??? Danas je Hrvatska ugrožena više nego je bila 1990.  jer je povijesna istina da se vojno okupiran narod kad li  će se osloboditi, a realitet je da je danas Hrvatska  ekonomski okupirana, moralno razorena, politički porobljena ( sve radi nečijih globalizacijskih interesa) i iz ekonomskog ropstava se je mnogo teže osloboditi nego iz vojnog.

         VI Gospodine Predsjedniče dr sc..Ivo Sanaderu morate smoći snage, hrabrosti i ljudskog dostojanstva, pa pomoći svom napaćenom Narodu, koji je umoran od 9 stoljeća okupacije i ratovanja, te ujediniti sve Hrvate svijeta, ne zbog novaca, nego radi Božje pravde a ujedno zbog toga, jer ste i Vi hrvatski sin, ili Vi mislite da niste i da Vas se sudbina hrvatskog Naroda ne tiče, važno je samo stanje na bankovnom računu. Mislimo da nam dugujete dostojan odgovor, bez obzira kakav bio, jer ovo će poslije izvjesnog čekanja biti poslano Hrvatima na svih 6 kontinenata.
S Štovanjem, želimo vjerovati da ste nas razumjeli.

CC:
Porec Zagreb , New York , Chicago, Los Angeles, Vancouver , Hobart, Sydney
Perth I dr..
Predsjednik HSSD  Niko Soljak Prof. ing.

 

Radio Marija i Damir Borovčak

      2009-03-23

      Dragi Drago,

      hvala Ti za Tvoj trud i pomoć pri našem posjetu Hudoj Jami.

      Šaljem Ti tekst jučerašnje teme iz emisije koju sam imao na Radio Mariji.

      Srdačan pozdrav D.

       

       Radio Marija, VJERA U SJENI POLITIKE

      Tema mjeseca – nedjelja 22. ožujka 2009. *21,00 sat

      Urednik i voditelj - Damir Borovčak

       

      Huda Jama u licemjerju politike

       

      Iz današnjeg Evanđelja kroz razgovor s Nikodemom Isus objašnjava Božji sud: »Ljudi su više voljeli tamu nego Svijetlo, jer su im dijela bila zla.« I odmah zatim nastavlja: »Svatko tko čini zlo mrzi svjetlo i ne dolazi k svijetlu, da se ne otkriju njegova djela« (Iv 3,20). I danas postoje oni koji su cijeli život mrzili Svijetlo i mislili kako se njihova djela nikada ne će otkriti.

      Početkom ožujka stiže iz Slovenije vijest o stravičnom otkriću masovnog zločina nad ratnim i civilnim zarobljenicima poslije Drugog svjetskog rata. U Hudoj Jami, u Barbarinom rovu, probijanjem 40 kubika betona, opeke, gline i željeza, u dužini od 5 metara tih prepreka, otvoren je tunel – pun mumificiranih žrtava. Zbog nedostatka zraka tijela nisu potpuno istrunula te se ukazao jeziv prizor. Ima izjava kako su neke žrtve i žive zazidane. Otkriće ovog stravičnog zločina ostaje bez kajanja onih koji inzistiraju samo na ustaškim zločinima.

               Nalaz žrtava u Hudoj Jami, poklapa se s nalazom kostiju više žrtava kod mjesta Gornji Hrašćan u Međimurju. Ta vijest ostaje posve bez odjeka, posebno političara. IKA 17. ožujka donosi izjavu Biskupskog vijeća u Varaždinu o pronalasku kostiju na području župe Macinec. Varaždinski biskup Josip Mrzljak sazvao je sjednicu Biskupskog vijeća u Varaždinu. Na sjednici je, uz stalne članove vijeća, sudjelovao i župnik iz Macinca Stjepan Markušić. Na području njegove župe, na nasipu lijeve obale rijeke Drave, između naselja Gornji Hrašćan i Trnovec 5. ožujka 2009. iskopane su ljudske kosti, koje su ostaci osoba odvedenih iz varaždinskog zatvora i logora te pobijenih 1945. godine. Na dužini od 200 m pronađene su kosti koje pripadaju petorici ubijenih. Svjedoci govore da su te 1945. godine iz nasipa virila ubijena tijela u dužini od 7 km. Same kosti progovaraju, kosti ubijenih koji nisu imali ispraćaj, ni grob dostojan čovjeka, rekao je između ostalog župnik iz Macinca. Biskupsko vijeće, na čelu s biskupom Mrzljakom, izjavljuje kako sa zabrinutošću prati otkrivanje kostiju iz masovne grobnice kod Gornjeg Hrašćana u župi Macinec. Svjedočanstvo macinskog župnika potiče da se ovom događaju dade poseban naglasak te se nadležnim i odgovornim službama šalje iz Varaždinske biskupije apel za istragu i dostojan ukop. Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina službeno je zatražilo da se radovi na rekonstrukciji nasipa obustave, jer se na grobištu nalaze ostaci između 1600 i 1700 žrtava. Pod naslovom „U masovnoj grobnici 1700 žrtava Križnog puta“ Večernji list 22. ožujka piše kako je Društvo ogorčeno na Županijsko državno odvjetništvo »zbog opstruiranja nastojanja da se otkriju grobišta, te žrtve dostojno pokopaju«. Predsjednik Društva Franjo Talan smatra da je potrebno da se cijelo područje nasipa temeljito istraži.

               Ovaj nalaz kostiju u dužini od 7 kilometara kod Gornjeg Hrašćana podsjeća na Tezno. »A kada je prije dvije godine u Teznom, kraj Maribora, otkrivena do sada najveća grobnica hrvatskih vojnika, zguranih u kilometrima duge tenkovske rovove , na zagrebačkim je političkim brežuljcima uglavnom bio muk. Novinar Herald Tribunea bio je zgrožen stravičnim prizorom, kilometarskom grobnicom s možda 10.000 kostura. Pisao je da u Sloveniji ima 540 sličnih masovnih grobnica s 100.000 ubijenih te da se poratna ubijanja u Sloveniji „ne mogu usporediti ni s jednim u Europi“ s obzirom na to da je u samo dva mjeseca pobijeno više ljudi nego u četiri godine rata. Tekst Herald Tribunea u Hrvatskoj je prešućen i odšućen«, piše Milan Jajčinović u Obzoru (VL, 14. ožujka), pod naslovom „Zašto su političari šutjeli nakon otkrića najveće hrvatske grobnice“.

               »Svi znamo da se ovakvi jezivi zločini nisu mogli dogoditi bez zapovijedi i znanja maršala Tita, te da su u njemu sudjelovale stotine Brozovih krvnika, ali za to se ni nakon tako dugo vremena ne mogu ili ne žele naći krivci«, piše Mladen Pavković (Hrvatsko slovo, 20. ožujka). Pavković pita »kad će početi istrage, odnosno suđenja za one partizane i komuniste koji su nakon 2. svjetskog rata bez suda i suđenja ubijali i bacali u jame na desetke tisuća nevinih u Hrvatskoj?« te kad će početi istrage i za masovne grobnice iz Domovinskog rata kojih prema izjavama ministrice Kosor ima 143 masovne i oko 1200 pojedinačnih grobnica. Ukupno 1.343 utvrđenih grobišta što odgovara istom broju sudskih procesa koji bi se trebali pokrenuti. 

               »I dok za Barbarin rov slovenski partizani odgovornim za ovaj zastrašujući masovni zločin optužuju jugoslavenskog diktatora Josipa Broza Tita, maršala JNA, mlake su reakcije iz hrvatskog političkog vrha. Konkretno, aktualni hrvatski predsjednik Stjepan Mesić nije se uopće osjetio pozvanim reći bilo kakav stav«, piše Ivica Marijačić (Hrvatski list, 19. ožujka). A u svezi opetovanog zahtjeva građanske inicijative Krug za trg koja je 14. ožujka održala konferenciju za tisak na otvorenom, ispod ploče s nazivom Trga maršala Tita, »gradonačelnik Zagreba Milan Bandić odbio je prijedlog rekavši da se ime ne će mijenjati, zatim da bi on bio sretniji da se Trg zove imenom Josipa Broza Tita, a ne maršala Tita i da on trgu nije ime nadijevao pa ga ne će ni skidati. S odbijanjem prijedloga složio se i HDZ u Skupštini Zagreba. Dakle u glavnom hrvatskom gradu nema političke volje da se ukloni ime nespornog zločinca s najljepšeg zagrebačkog trga«, piše Hrvatski list.

               Zbog svih ovih događaja koji su nas iz prošlosti zapljusnuli ovog mjeseca, reagiraju i udruge i građani osobno. Primjerice Mate Ćavar iz Zagreba piše otvoreno pismo gradonačelniku Zagreba, u kojem između ostaloga poručuje: »Zar Vi, kao gradonačelnik Zagreba, podržavajući maršala Tita, ne osjećate da se time solidarizirate sa zločinima nad Hrvatima najvećeg ubojice hrvatskoga naroda i jednoga od desetorice najvećih zločinaca dvadesetoga stoljeća, po međunarodnome sudu? Kao gradonačelnik glavnoga grada svih Hrvata, zar ne ćete posjetiti tek otkriveno masovno stratište hrvatskoga naroda u rudniku Barbarin rov kod Laškoga? (...) Podržavati imena masovnih ubojica hrvatskoga naroda je solidariziranje sa njihovim zločinima«, poručuje Ćavar u svom otvorenom pismu (HKV-portal 19.ožujka).

               Barbarin rov u Hudoj Jami 9. ožujka posjećuje potpredsjednica vlade Jadranka Kosor i ministar unutarnjih poslova Karamarko. Ta vijest samo potvrđuje već raniju spoznaju da je rudnik svete Barbare u Hudoj Jami pun Hrvata. Večernji list 21. ožujka objavljuje da su državni odvjetnici Hrvatske i Slovenije obišli stratište u rovu Barbara. Na početku su nađena i označena tijela 120 žrtava. Što dublje u rov sloj tijela sve je deblji, pa se pretpostavlja da je u hodniku 400-500 posmrtnih ostataka, izjavio je Jože Balažič s Instituta za sudsku medicinu iz Ljubljane. Balažič pretpostavlja da je ulazni hodnik najvjerojatnije mjesto s najmanje tijela u rovu. O kakvom sotonskom stratištu i zločinu je riječ govori izjava da su nakon horizontalnog rova još dvije vertikalne jame duboke 45 i široke 6 metara. Prema spoznajama koje postoje, te su dvije rupe pune tijela, izjavio je Balažič. Prema neslužbenim proračunima, u svakom oknu rudarskih dizala nalaze se posmrtni ostaci oko 3.500 ljudi. Državni odvjetnik Mladen Bajić poslije uviđaja je izjavio: »Ono što sam vidio užasno je. To je nemoguće opisati. Kad sam ulazio, nisam mogao misliti da je prizor baš takav. Moram priznati da sam potresen onime što sam vidio i što sam čuo od slovenskih kolega«. Bajić je napomenuo da je hrvatska strana ispitala nekoliko osoba u vezi s okolnostima u kojima su se dogodile masovne egzekucije u Hudoj Jami, no da nije riječ o očevicima nego o svjedocima koji tumače okolnosti iz tog vremena. Također je izjavio da se oslanja na slovenske, hrvatske i britanske arhive u kojima bi mogli biti spisi ključni za otkrivanje identiteta žrtava i egzekutora.

               Ljubljanske Slovenske novice (19. ožujka) već na naslovnici prikazuju kapelicu pred Barbarinim rovom te oštro kritiziraju slovensku politiku s pitanjima zašto se javnosti želi prikazati da je grobište »otkrito na novo«. Pod naslovom Mar je kapelica padla z neba? (hr. – Zar je kapelica pala s neba?) u članku se opisuje kako je još 1997. godine kapelica bila izgrađena ispred Barbarinog rova. Društvo za ureditev zamolčanih grobišč (hr. – Društvo za uređenje prikrivenih grobišta) podiglo je i brine se o kapelici. Godine 2001. Barbarin rov i službeno je evidentiran kao grobište. Nekadašnji predsjednik Društva za ureditev zamolčanih grobišč, Franc Perme, ogorčen je na sadašnje pisanje i govor u Sloveniji te u Slovenskim novicama izjavljuje »da je grobišče odkrito na novo, je čista laž«. Slovensko društvo se također teško bori da istina dođe na vidjelo. Možda i zato jer se govori da su neki od krvnika i danas još živi. Član društva je i Hrvat Dragutin Šafarić, koji živi u Velenju i koji potvrđuje cijelu situaciju. Perme kaže kako su kapelu postavili »v spomen Slovencem, Hrvatom in Nemcem, ki počivajo v rudniku in okolici« te izjavljuje da po njegovim informacijama u Barbarinom rovu prije svega leže hrvatski civili i to od staraca do dojenčadi. U zborniku tog Društva izdanom 2000. godine piše da su u rudniku zazidani i živi ljudi, a pretpostavka je do 12.000 žrtava. Perme je ogorčen što se zbog dnevne politike sada govori o novom otkriću u Barbarinom rovu, dok je već puno ranije sve dobro poznato i opisano.

               Dakle, Ljubljanske Slovenske novice Barbarin rov povezuju s dnevnom politikom. Huda Jama našla se tako u licemjerju politike, ne samo u Sloveniji već i u Hrvatskoj. Ne ulazeći u dubiozu zašto su Slovenci upravo sada otvorili Barbarin rov i proglasili ga otkrićem, ostaje pitanje zašto hrvatski državni odvjetnik žurno dolazi u Hudu Jamu, a ne primjerice i na druga prijavljena stratišta u Hrvatskoj. Posljednji primjer je i stratište Gornji Hrašćan.


      Slušate Radio Mariju Radio Marija program uživo 

      www.radiomarija.hr
      RADIO MARIJA
      Jordanovac 110
      HR - 10000 Zagreb
      e-mail: info@radiomarija.hr

      Tel: +385 1 232 77 77  - broj za javljanje u emisiju
      Tel: +385 1 232 70 00  - urednistvo

      Emisija VJERA U SJENI POLITIKE - svake 4.nedjelje u 21:00

      Voditelj je Damir Borovčak

    OKUPLJANJE

    OKUPLJANJE

     

    HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

    Udruga za zaštitu prava građana

    Radni ustroj SINOVI OTCA DOMOVINE

    Pete poljanice 7

    10000 ZAGREB

    hrvatska.uljudba@gmail.com

    091-33-88.431

     

    Zagreb, na dne 21. svibnja 2009.

     

     

    HRVATSKIM GRAĐANIMA

    U DOMOVINI I ISELJENIŠTVU

     

    Predmet:

    SLUŽBENI POZIV za

    sudjelovanje u radu političkog skupa.-

     

     

    HRVATSKI ULJUDBENI POKRET, Udruga za zaštitu prava građana, Radni ustroj SINOVI OTCA DOMOVINE, priređuje

     

    25. svibnja 2009. godine u 11 sati u Zagrebu, ispred kuće Tuškanac 61,

     

    a u kojoj stanuje komunistički ratni zločinac Stjepan Hršak,

     

    OKUPLJANJE

    DOMOLJUBNIH I DRŽAVOTVORNIH HRVATA

     

    u svrhu poticaja dotičnog Stjepanu Hršaku, komandantu vojne OZNE za područje Krapine na kajanje za ubojstvo 22 franjevca i svećenika u noći od 4. na 5. lipnja 1945. godine u Maceljskoj šumi.

    Priredba je prijavljena Policijskoj Upravi Zagrebačkoj.

     

    POZIVAMO

     

    Vas za sudjelovanje u radu ovog političkog skupa, bez ikakvih ograničenja glede iznošenje svojih stajališta.

     

    Zagreb, Tuškanac 61 (foto: Dragutin Šafarić)

     

    Radni raspored priredbe:

     

    10.30 – Osobno paljenje svijeća za hrvatske žrtve s Križnog puta

    11.00 - Okupljanje

     

    1.    Tomislav Dragun: Riječ na početku

    2.   Molitva za naše pokojne

    3.   Diana Majhen:U VJEČNI SPOMEN, čitanje ulomka iz knjige Frana Živičnjaka

    4.   Prvo pismo Stjepana Hršaka

    5.   Govornici:Dragutin Šafarić, Dean Golubić, Branko Stojković, Marko Francišković, Vjekoslav Škreblin, Mladen Schwartz,

    6.   Mile Prpe:PRELUDIJ ZA MARŠEVE SMRTI, pjesma

    7.   Lovorka Dragun Mirković: Dodijeljena odličja VELEREDA HUDA JAMA

    8.   Drugo pismo Stjepana Hršaka

    9.   Govornici:Vladimir Biondić, Šime Tolić (Stuttgart) i Miroslav Rovis

    10.              Pozdravne poruke: Leo Pločkinić, predsjednik alternativne Vlade Hrvatske Republike Herceg Bosne, Mostar, Zvonko Ranogajec, kršćanski TV producent, Evanston (USA), Ivan Šegedin, pjesnik, Korčula i Radovan Smokvina (Švicarska)

    11.         Sjećanje na Ilu Galića iz Dalja

    12.              Govornik:Ljubo Ćesić Rojs

    13.               Brzojavke hrvatskim generalima Anti Gotovini (autor:

    Akademik Mirko Vidović) i Branimiru Glavašu

    14.              Tomislav Dragun: Zaključci Okupljanja

     

    Svoje primjedbe i prijedloge možete dostavite na adresu: Zagreb, Pete poljanice 7, odnosno na e-mail: hrvatska.uljudba@gmail.com ili na telefon: 01/29-23-756, 01/29-23-757 (fax), 091/33-88-431.

     

     

    dr. sc. Tomislav Dragun

    predsjednik

     

    2009-05-20, Glas koncila

     

    Mile Prpa

    ŽIVI SE BOJE MRTVIH

     

    Bura, bura! Sad će grunut bura...! Pjevao je Maksim Gorki najavljujući u svojoj, inače prekrasnoj pjesmi u prozi -  Pjesmi o Burevjesniku – nastup revolucije! Tada su se živi bojali živih!

     

    Danas u Hrvatskoj, još uvijek na ruševinama komunističkog sustava, sustiže nas vrijeme kad se živi počinju bojati mrtvih! Ne svi živi i ne od svih  mrtvih. Kao robovi grijeha mnogi se u Hrvatskoj počeše pribojavati svojih žrtava, i to onih iz doba njihove iluzionističke mladosti od prije već više od šezdeset godina. Kada, u ime revolucije, koja ih je uvjeravala i u nepostojanje Boga, pa je bilo sve dopušteno – ljudski život nije vrijedio nit' jedne čahure, a poglavito ako se radilo, kako su oni mislili o životu nekoga tko je uz to „klasni“ ili „narodni neprijatelj“.

     

    Već tisućama godina sve humanističke filozofije i sve religije svijeta nas uče da je ljudski život nešto najdragocjenije, nešto najsvetije, nešto u što se ne smije dirati. Živi i pusti i druge da žive! To je geslo već stoljećima poznato. U svojoj knjizi Filozofija čovjeka išao sam za čitavi stupanj još i dalje kazavši – „Živi i življenjem svojim i druge snaži...!“

     

    Vidite, ali raspon ljudske dobrote i ljudskoga zla kreće se, simbolično kazano - od osobe izrazito pune čovječnosti s jedne strane (od na primjer sv. Antuna) pa sve do - osobe izrazito pune nečovječnosti do ( na primjer jednog Hitlera ili nekoga njemu sličnog), s druge strane. Kao što se u prirodi raspon mirisa kreće od čudesnog ugodnog mirisa jednog zumbula ili jorgovana pa na drugom polu do - nekog nepodnošljivog smradeža, neke strvine ili nešto slično.

     

    Po našim djelima, simbolično kazano,  svi se mi, beziznimno svi, nalazimo na nekoj poziciji između ta dva spomenuta čovjeka, ili još slikovitije između ta dva mirisa, vrlo ugodnog i vrlo neugodnog. Svaki na svome mjestu kako svojim životom zaslužuje. A kako živimo u vlastitoj slobodnoj volji, taj izbor svakome je u potpunosti osoban.

     

    Ali strah od vlastitih žrtava, je nešto što se nosi u samome sebi i što se više ide prema kraju života taj strah je sve veći i sve nepodnosljiviji. I za žaliti je sve one koji su to, bez obzira na bilo kakvo pravdanje, sami sebi priuštili, sami su postali rob grijeha jer su razarali tuđe živote. U svome životu nisu poštivali tisućljetne tekovine humanističkih filozofija i religija svijeta o najvećoj vrijednosti života.

     

     „Ne bojte se onog koji uzima tijelo! / Gle, otac i majka odgoje mladića, /trudom i mukom kroz življenje cijelo. /U trenu ga netko ustrijeli kao ptića./

     

    /A mi i dalje živi i u svijetu jačem, /i ubojice naše za nama će stići. /Ali za tijelom našim grcat' će plačem,/  ko roblje grijeha, ne mogu ni prići.“ (Citati iz knjige M. P. ECCE HOMO iz psalama 200. i 201.)

     

    Ali strah od mrtvih na osobnom, a ne na kolektivnom planu, je potakla i činjenica, da se u Sloveniji, u Hrvatskoj i drugdje na mnogo mjesta same kosti masovno počele izranjati iz zemlje, kao da je došlo njihovo vrijeme, dižu se mrtvi i optužuju žive. Kao da se ponovno čuje krik života pred smrću sa tisuća stratišta, kao da sve vapi za ..... pravdom.

     

    Ali pravde nema nit' će je biti, barem ne ove ljudske. Makar se radilo o biblijskom pogromu naroda, i tragičnom uništenju gotovo cijele mladosti našeg naroda, i to uglavnom u doba mira. Pravde nema pa makar se radilo, a radi se u potpunosti o neusporedivo najvećoj tragediji hrvatskog naroda u cjelokupnoj njegovoj povijesti. Nema je zato jer u toj kategoriji ubojica postoji internacionalna solidarnost, da dosad nitko iz komunističkog svjetonazora nije odgovarao pred zakonom, pa ma što da je napravio. Kao najveća nepravda u povijesti svijeta – njih je pravda u potpunosti mimoišla. Zato nemojte gajiti iluzije, jer su oni svi zaštićeni antifašizmom kao svjetonazorom, kao neprobojnim plaštem i interesima Velike Britanije, koja nagrađuje i brani sve one koji su se borili u ratu na njenoj strani, beziznimno sve i uopće je ne interesira što su prema nekome drugom napravili.

     

    Ali radi povijesne istine, istine kao istine, može se ne znam koliko netko ljutiti – istina će uvijek izbiti na vidjelo. Ne može se sakriti grad koji se nalazi na brdu. (Krist)

                        

    Ali zanimljivo je reagiranje, već dobrano i nervoznog, našeg Predsjednika na izmaku mandata, koji u svojoj životnoj filozofiji ne prizna ravnopravnost žrtava. Za jedne, za one koje je napravila druga strana, ne njegovog svjetonazora, ne vrijede nikakva pravila – žrtve na toj (crvenoj) strani sve su, po njemu - beziznimno sve nevine, a vojska koja je to napravila je sva, beziznimno sva, kriva do zadnjeg vojnika. A kako se radi o stotinama tisuća pripadnika vojske, koji su bez ikakve osude ili suda  okrutno pogubljeni u doba mira, a isto toliko, ako ne i više i civila svih uzrasta, od male djece do staraca  od ruke crvenih, što nije samo slučaj s Hrvatskom. Po njemu, dakle svi su krivi i pravedno je što su pogubljeni. I u njihove grobove se ne smije dirati, već to treba prepustiti povjesničarima i njihovom kabinetskom radu.

     

    Pitam vas, u koju bismo ideologiju, u filozofiju koje ideologije smjestili takvo razmišljanje prvog čovjeka vlasti u Hrvatskoj. Filozofija fašizma je plitka da tako nešto u nju stane, filozofija komunizma, je isto tako plitka da bi i u nju stale takve monstruozne postavke. Ne želi ni čuti da je to zločin. Dakle činjenica da je u miru na najokrutniji način pogubljeno nekoliko stotina tisuća nenaoružanih vojnika i civila svih uzrasta - po njemu nije zločin, pa niti najmanji. Danas bi se teško našao bilo koji pripadnik njemačke vojske iz Drugog svjetskog rata, koji se ne bi složio da ono što je radio Hitler da se radilo o teškom zločinu genocida i sl. Mislim da je njemačka nacija danas u tome potpuno jedinstvena.

     

    Odavanje pieteta žrtvama u Bleiburgu, gdje je pristiglo desetak tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i Europe, i koje je proteklo u miru i dostojanstvu i u molitvi uz služenje sv. Mise naziva – Dernekom (nekom proslavom gdje se ljudi zabavljaju, nekakvim sajmištem)! Pravdanje i podržavanje tog zločina je jednako njegovom izvršenju. Postoji još biblijska misao – da je zločinac jednako onaj koji je zločin učinio, kao i onaj koji zločin pravda, ili ga skriva. O ljudi moji, zar je to moguće....?

     

    Kao istinoljubivim ljudima dužnost nam je javno kazati, upravo u obrani antifašizma, da takav monstruozni zločin, koji predstavlja pravi biblijski pogrom naroda i to svoga vlastitoga, nema niti može imati niti najmanje veze sa antifašizmom. Antifašizam je kao svjetski pokret - pokret života, a ne pokret smrti. U Europi, gdje su bili istinski antifašisti, došlo je do momentalne istinske slobode, a takvih masovnih stratišta kod njih nigdje i nema, pa nemaju što ni iskapati. A eventualni krivci na drugoj strani  ako ih je bilo - bili su suđeni i kažnjeni dovođenjem pred lice pravde.

                        

    Doista, što je previše, previše je i od jednog Mesića....!

     

    Kako su na našim prostorima same od sebe posvuda počele masovno izranjati kosti iz zemlje, i sve izlazi na bjelilo dana, i progovaraju...i optužuju...! 

     

    Počeo je izmed oblaka i mora gordo lebdjeti, više ne vjesnik Bure, već vjesnik Istine, sad nalik na bijelu munju. Klikće on i njegov kliktaj više ne žudi buru, ni snagu gnjeva, ni plamen strasti već silnu vjeru u pobjedu Ljubavi, konačnu POBJEDU ISTINE, pa i na ovim našim prostorima!                                                          

    Mile Prpa

    mile.prpa@zg.t-com.hr

    DRUŠTVA ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA

    2009-05-12

     

    Hodočašće „Dravskom trasom križnog puta“ u dužini od 700 kilometara

          Pred 64 godine engleska je vojska u južnoj Austriji u ruke partizana izručila više stotina tisuća izbjeglica i vojnika koji su od straha od osvete i smaknuća pohrlili predati zapadnim saveznicima. Izručeni narod i vojska, koja se sastojala uglavnom od pripadnika hrvatskih oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske, od domobrana i ustaša, kojima je najveći grijeh bio što su se borili za svoju samostalnost, protiv ugnjetavanja naroda koji su ih u prošlosti podjarmljivali i na sve načine iskorištavali.

         Dio izručene vojske i naroda ubijen je u Sloveniji, a svirepim ubojstvima prethodila su mučenja i poniženja. U to doba sretni su bili oni koje su pripadnici osvetničke partizanske vojske odmah ustrijelili. No mnogi nisu bili te sreće, neki su i živi bacani u jame, vrtloge rijeka, vodene bujice. Jedni su kao što nam je danas poznato ugurani u rudnike i ostavljeni da tamo u najgorim mukama umru. Monstruozni su bili načini smrti kojima su krvnici nad obespravljenim pukom iživljavali. Pljačke, otimačine bili su samo sastavni dio povampireno obreda klanja.

        No u prvi mah nije se moglo poubijati svi koje su Englezi izručili, dio ih je ipak preživio te su u marševima smrti upućivani na tzv. križne putove gdje s kojih se mnogi vratili nisu. Kako je osnovna krivnja izručene vojske bila želja za samostalnom hrvatskom državom ubijali su ih nemilice, a da bi se uništila i svaka pomisao na hrvatsku samostalnost ubijeno je sve što je hrvatski mislilo i hrvatsku sanjalo. Poubijani su prvotno  svi časnici, intelektualci, a kako je svećenstvo bilo jedno od najškolovanijih predvodnici partizansko-komunističkog terora posebno su se obrušili na katoličke svećenike i Crkvu.

      Jedan od kolona križnog puta krenula je iz Maribora preko Varaždina, Koprivnice i Osijeka prema Vukovaru i istoku bivše tvorevine. Na putu su nastala brojna stratišta i grobišta. Nakon 46. godine nad zarobljenim vojnicima i civilima isti mentalni sklop izvršio je ubojstvo bespomoćnih hrvatskih branitelja, koji su se sukobili mnogobrojnom i bolje naoružanom neprijatelju. Grobište na Ovčari simbol je povratka povampirenog zla koje kao da se nakon sna od pola stoljeća ponovno probudilo. 

            Zbog toga se svake godine, povodom Bleiburške tragedije održava hodočašće stazama patnje i bola, stazama poniženja i gaženja ljudskog dostojanstva kako bi se i ostalim, malo manje osjetljivim i nešto bešćutnijim sunarodnjacima skrenula pozornost da smo svoju samostalnost dužni i tim bezbrojnim žrtvama.

                Tako su i ove godine na put prema Bleiburgu, krenuli hodočasnici Josip Buha Dida i Branko Čulo, na put dug 700 kilometara da bi takom odali počast žrtvama koje su pred 64 godine ubijene iako ubijene biti nisu trebale. Krenuli su na put prema Bleiburgu, mjestu gdje je pred 64 godine hrvatska vojska položila oružje, mjestu gdje je izbjeglo stanovništvo vraćeno i prepušteno na milost i nemilost svojih progonitelja. Branko i Dido pješaće svoj križni put, želeći se napojiti na putu muke svojih sunarodnjaka, a u subotu 16. svibnja sudjelovat će sa brojnim tisućama sjećanju na stradanje i likvidacije svojih sunarodnjaka. Komemorativni put stradanja Josip je započeo 26. travnja u Vitezu, odakle je trasom preko Žepča, Doboja, Modriče, Babine Grede, Vukovara i Ovčare došao do Borova gdje su hodočasnici sudjelovali u komemoraciji i sjećanju na ubojstvo 12 hrvatskih policajaca koji su 2. svibnja 1991. godine poubijani u pripremljenoj zasjedi. Trasom uz Dravu hodočasnici su na varaždinsko područje prispjeli u subotu, kad su došli do Ludbrega, te su zastali i u Čukovcu gdje su kod spomen križa zapalili svijeće, a prenoćili su kod obitelji Nade i Pavla Kancijana. U nedjelju su prispjeli u Varaždin, a u ponedjeljak ujutro, 11. svibnja krenuli su prema Sloveniji, a na putu kroz Varaždinsku županiju posjetili su i grobište Pancericu u Virje Otoku gdje su kod spomen križa zapalili svijeće te se odmorili kod mještana naselja. Na putu prema graničnom prijelazu Dubrava Križovljanska zastali su i kod spomen križa u Lovrečanu, koji je postavljen iznad grobišta u kojem su pokopane žrtve udbine likvidacije iz srpnja 1946. godine, a sretna put poželjeli su im i dobročinitelji

             Pomoć u realizaciji zacrtanog pješačko-molitvenog puta hodočasnicima su pružili i članovi Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava iz Varaždina, a hodočasnike je na graničnom prijelazu, na ulasku u Sloveniju dočekao Dragutin Šafarić, predsjednik Povjerenstva društva iz Velenja koji će im biti na pomoći u prolasku kroz susjednu državu koju će hodočasnici napustiti 14. svibnja kod Dravograda gdje će im se priključiti hodočasnici koji iz ostalih smjerova Hrvatske dolaze na obilježavanje 64 obljetnice stradanja poznatom pod nazivom Bleiburška tragedija. Prvi spomen hod trasom od Ovčare i Vukovara, do Bleiburga tzv. dravskim smjerom „križnog puta“ 1945. godine, hodočasnici pješače svake godine, a prvi puta se trasom prošlo u svibnju 2005 kada je hodočašće održano pod motom „Tihi koraci na spomen dvaju domovinskih ratova Ovčara 1991– Bleiburg 1945“.

       Zapisao franjo talan


    2009-05-08

    ----- Original Message -----

    From: Vera Valcic

    To: damir borovcak

    Sent: Friday, May 08, 2009 3:14 PM

    Subject: Re: BOSIH NOGU ŠUM U POGREBNOM HODU

     

    Dragi i mnogo postovani g. Borovcak, koliko sam zelila biti na toj komemoraciji za" 6 portreta iz pogrebnog hoda", toliko Vam se zahvaljujem za slike i tekst poslan na moju e mail adresu.. Iz istog razreda Uciteljske skole u Osijeku je istim nacinom kako su nestale nekoliko stotina tisuca Hrvata od paklenske mrznje i  zelje za najnepravedniju pobjedu nad Hrvatima, nestalo je jos drugih 14 mladica, nijedan od njih nije bio nikada u nekom ratnom polozaju, nosio pusku ili sl. Neduzne, nevine su dotukli. Za dvojicu od tih kolega se zna poimence da su bili u bolnici u Zagrebu i od tamo na kamionu odvedeni do  Maribora i vise se o njima nije nista culo. Sigurno su im kosti u onom antitankovskom rovu blizu Maribora. Sve su ovo mucenici ne samo zato sto su Hrvati, mrznja je bila usplamtana jos i s mrznjom za Katolicku pripadnost. Hrvata, Jedina je utjeha da su se odmah nasli u jedinstvu s Ocem Nebeskim. A kad su ti ubojice dovrsili posao ubijanja i dosli na pr u Zagreb imali su ono sto smo mi po tihi, sapcuci nazvali "partizanska bolest", naime imali su  zivcane napade  i izvikivali na javnim mjestima ono sto su  im  sjecanja a mozda i mrvica savjesti dovodila na povrsinu sjecanja. To je bilo vikanje:  ubij, zakolji i slicno i padali bi na zemlju u nekom uzasnom transu, ja sam to vikanje  osobno cula. Nakon nekog vremena se to vise nije culo, jer su ih njihovi "gospodari " sigurno strpali u bolnice ili ludnice.  O tome se jos nije javno govorilo od kako su te "bleiburske"  strahote javno otkrivene.

    Ne mogu shvatiti , da te sve otkrivene masovne grobnice moze netko nijekati. Gdje im je volje za priznati istinu. Kakovi su to ljudi, pocevsi od visoko po stavljenih politickih osoba.? Hvala za sve i svima koji na otkrivanje istine rade.  Pozdravlja Vera VB

     

    P.S. Ime profesorice Marice  Stankovic je bilo spominjano kao Slavice Stankovic. To bi trebalo ispraviti ako ce se to jos negdje pretiskavati. Nalazi se u tekstu o Ivici Kovacevic.