HRVATSKA HRVATSKIH DRZAVLJANIMA

    2007-08-30, (Domagoj Margetić)

     

    http://vecernji.hr/newsroom/news/croatia/2904084/index.do

     

    DORH o aktivnostima na utvrđivanju ratnih zločina 2. svjetskog rata

     

    ZAGREB - Prema obavijestima kojima raspolaže Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH), Vrhovno državno tužiteljstvo Slovenije udovoljit će zamolbi da dostavi podatke do kojih je došlo u svojim istraživanjima o ratnim zločinima za vrijeme i neposredno nakon II. svjetskog rata, objavljeno je danas na web stranicama DORH-a.

     

    Državno odvjetništvo navodi da je u okviru svog rada na utvrđivanju tih zločina, njihovih počinitelja i naredbodavaca, 20. kolovoza zatražilo sve raspoložive podatke o ekshumacijama i istraživanjima u Sloveniji, te o izvidima pojedinih zločina na lokacijama u Hrvatskoj i Sloveniji i prijavama o mogućim odgovornim osobama.

     

    DORH ističe i kako je u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom osmišljen istraživački projekt u vezi s ratnim zločinima počinjenima krajem i neposredno nakon II. svjetskog rata.

     

    "Radi se o izuzetno složenom istraživačkom projektu koji prelazi same granice mogućeg utvrđivanja kaznene odgovornosti te je 22. kolovoza 2007. Hrvatski državni arhiv izvijestio DORH kako bi to istraživanje vodilo više timova", priopćuje DORH.

     

    U priopćenju stoji da bi na čelu prvog tima bili istaknuti stručnjaci iz Hrvatskog instituta za povijest, drugi tim vodili bi stručnjaci koji rade na prikupljanju dokumentacije vezane uz Bleiburg i Križni put, dok bi treći tim vodio ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva. Treći tim ima zadaću pretraživanja arhiva u drugim državama, napose arhiva Vojno-historijskog instituta u Beogradu i vojnih arhiva u Londonu.

     

    Sve to omogućit će da se sustavno i na znanstvenoj osnovi utvrdi gdje su zločini počinjeni, tko su mogući počinitelji te njihovi naredbodavci, a što bi sve u konačnici omogućilo Državnom odvjetništvu pokretanje kaznenih postupaka, stoji u priopćenju.

     

    Državno odvjetništvo napominje da se Državnom arhivu obratilo zbog teškoća u pribavljanju dokumentacije i utvrđivanja odgovornih osoba iz tadašnjih vojnih i civilnih struktura. Kako ni istraživanjem Arhiva nisu dobiveni zadovoljavajući odgovori, osmišljen je spomenuti istraživački projekt.

     

    DORH redovno izvješćuje Hrvatski sabor o svom radu na pojedinim područjima pa tako i u vezi s ratnim zločinima počinjenima za vrijeme i neposredno nakon II. svjetskog rata. Hrvatski sabor i ove je godine izviješten o radu na tom području u Godišnjem izvješću Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2006., navodi se u priopćenju DORH- a.

    (Hina)

     

     

    Komentari

    Što mislite o ovoj temi?

     

    bosut1, 30.08.2007, 10:27

    Bez obzira

    na to da li su egzekutori pomrli ili ih ima jos zivih, te zlocine treba istraziti do kraja i osuditi i zlocine i zlocince.Vojnici NDH i civili su posmicani nenaoruzani nakon sto su se predali i odlozili oruzje.

     

    Domovi, 30.08.2007, 09:14

    Charlly karakteru

    Prema konvenciji UN-a iz 1948 godine naoružane osobe se ne smatraju civilima. Civili o kojima ti pišeš ( u našoj novijoj povijesti) su bili naoružani za razliku od onih koje su oni ubijali. Isto tako su i naši vojnici koje su Englezi predali partizanima bili nenaoružani jer su predali oružje vjerujući da će biti zaštićeni. I tu je ta «mala» razlika. Ti i ostali takvi neuspjeli primjerci ljudske vrste stalno ističete te vaše civilne žrtve a naše stvarne civilne podcjenjute ili se neki još i time hvale. Vaš Simo Dubajić je u svojoj knjizi, koju je predstavio na sajmu u Frankfurtu između ostalog napisao:.. ja sam tamo na Kočevskom rogu napravio mitološku stvar. Ja sam bio komandant egzekucije 13.000 itd. A Fumić ne vidi sve ove protutenkovske rovove i jame nego cinično svodi sve na nekoliko grobova.

     

     

    Marsijanac, 30.08.2007, 02:25

    Pitomaca 1945 ....ovako je sudila krvava crvena banda

    Krizni put. Prolazi cetverored hrvatske vojske. Jedan mladic, otprilike 19 godina, hoda bez cipela (uzeli ih partizani). Na njemu domobranska uniforma. Stopala sva u krvi, na njima nema koze (negdje su pred cetverored bacili staklo). U strasnim je bolovima. Javi se, ”druze ja nemogu dalje”. Partizancina sidje sa konja uhvati ga za kosu i rece ”pa i neces, jeb*m ti majku ustasku”. Odvuce ga iza kuce moga strica, ispali mu metak u potiljak i gurne ga u stajsko djubre. U iducih 10 kilometara ubili su jos sestoricu. Tako su “sudili” komunisti. Ali po medjunarodnom zakonu RATNI ZLOCINI NE ZASTARIJEVAJU. Da li je itko ikada cuo da je netko od tih komunista ili zapadnih saveznika bio sudjen za ogavne zlocine koje su pocinili za vrijeme i poslije II svj. rata. CRVENA armija je silovala preko 2.5 milijuna njemackih zena i djevojcica, iselila 15 milijuna Njemaca (etnicko ciscenje), otjerala stotine tisuca njemackih vojnika u Sibir. Zapadni saveznici su u poratnim koncentracionim logorima do smrti izgladnili preko 1.7 milijuna Njemaca. Sjetimo se Hirosime i Nagasakija ( u par sekundi isprzeno je preko 150,000 CIVILA). Sjetimo se Dresdena. Srbokomunisti su ocistili Vojvodinu od Njemaca i Madjara (oko 400,000 pobijenih civila, oduzeli im svu imovinu. To ***** , Hitler, bio je pravi svetac u usporedbi. Saveznici su povjesali njemacke zlocince. A gdje je sad (i onda bio) taj CASNI DEMOKRATSKI SUD da sudi tim ogavnim zlocincima. Po zapovjednoj odgovornosti morali su biti objeseni Churchill, Roosewelt, Einsenhower, Staljin i Tito sa barem jos desetke tisuca kriminalaca. Taj “demokratski” zapad i danas “oslobadja” svijet od “terorista”. I sad nam dodje s tog “demokratskog” zapada Karla. Proglasi nasu vladu i HV zlocinackim organizacijama a nase generale ratnim zlocincima uz blagoslov ”naseg” predsjednika Mesara! Smrad!!!

     

    Charll, 30.08.2007, 06:16

    Zrtve rata

    Paulin dvor, Medjacki djep...... Partizani su prije sezdeset godina "sudili" tako svojim protivnicina, a bilo je zlocina i u novijoj povijesti i to nad civilima, i zbog tih zlocina postoji medjunarodni sud u Haagu. Za partizanske zlocine vise nemas kome suditi ali za ove je ipak krenulo!!!

     

     

    Marsijanac, 30.08.2007, 02:28

    *****

    g o v n o

     

     

    Matura, 30.08.2007, 01:49

    Zrtve poraca

    Sinovi i unuci djedova izvojevali su slobodnu Hrvatsku. Imali su nadu da ce im slobodna Hrvatska konacno reci, gdje su kosti nasih djedova. Sedamnajst godina su cekali dok je vecina svjedoka otisla na vjecni san.Postoji sumnja da se to dogodilo namjerno. Danas se sprma ovaj odbor onaj odbor strucnjaka za masovne grobnicea, sto je sa hiljadama koji su ubijeni na kriznom putu od Austrije do Bitolja? Mi se hvalisemo antifasizmom a, zaboravljamo da su ti antifasisti sudjelovali u najvecem zlocinu nad hrvatskim narodom, a sto je najzalosnije da su to bili ljudi koji se nisu mogli braniti.

     

    Andjelko, 30.08.2007, 00:38

    Samo tako polako dok svi svjedoci umru....

    A onda ce svi partizani biti oslobodjeni za teror kojeg su nad nama vrsili 60 i kusur godina. Cuj nema dokaza. Ne treba nam Slovenija za dokaze. Obratite se profesoru Johnu Prceli u Clevelandu, on ima puno dokaza. Mozete pogledati iz Zivicnjakovu spomen knjigu pa cete vidjeti dosta poznatih Zagrebcana na toj listi. Koca Popovic, Kosta Nadj i ekipa drugih partizana tu iz komsiluka gdje su rodjeni Stepinac, Kuharic, Penic i ostali znacajni iz tog kraja. A onda mozete malo otic i u Split koje Bajinih junaka. Jurjevic mozda nesto zna i o tome, pa onda u Dubrovnik, pa Sibenik, Zadar a ne bi bilo lose da malo skoknet i do Trsta i malo procakulate s Talijanima o tome kako im je bilo mjesec dana pod komandom druga Staljina i njegovih agenata. Nema dokaza...?? Cudna prica, zaista cudna.... Andjelko Galic www.blogihrvati.com

     

    Charlli, 30.08.2007, 06:24

    Teror 60 godina?

    Neposredno poslje rata su tajne sluzbe kao sto je OZNA, SDB, UDBA p cak i SJS "ocistile" Jugoslaviju od svojih protivnika i dalje se nije ubijalo. U stvari ubili su sedamdsetih u Svedskoj Hrvatskog imigranta Brunu Barisica koje su dugo trazili i kasnije se nije culoza politicka ubojstvo. Ali praksu politickih ubojstva imao je i HDZ recimo obitelj Zec, Blaz Kraljevic i bilo je jos ali se ne mogu sjetiti

     

    bosut1, 29.08.2007, 20:11

    DORH

    samo tako, treba vec jednom istjerati stvarina cistac i osuditi zlocine i zlocince.

    2009-05-22, Petak, 22 Svibanj 2009

    Davor Dijanović: Silovanje povijesti

     

    Silovanje povijesti

     

    Nije trebalo dugo čekati da bi se nakon Bleiburške komemoracije oglasili dežurni čuvari svete istine koju nam već više od šezdeset godina propovijedaju ishlapjeli titoisti i njihova vazalska piskarala po vrlo demokratskim nezavisnim medijima.

    Predsjednik-građanin Stipe Mesić komemoraciju je okarakterizirao kao «ustaški dernek», dok su novinari – oni iz udbaško-titoističko-skojevskog miljea dakako - Andriju Hebranga optužili da relativizira povijest izjednačavajući sve žrtve.

    Riječ je dakako o već sto puta viđenom i nimalo neočekivanom scenariju.

    Ne želeći ulaziti u «relativiziranje» povijesti vrijedi se ipak zapitati: postoji li manje i više vrijedna žrtva?

    Po kojim je to kriterijima neka žrtva vrjednija od druge žrtve?

    Ne zaslužuju li sve žrtve, žrtve bilo kojeg režima i ideologije, jednak tretman?

    Svaki razuman čovjek složiti će se s time da je svaka žrtva jednako vrijedna i da svaka žrtva zaslužuje naše istinsko poštovanje.

    Međutim, «ima gadova» koji tako ne misle.

    To su oni gadovi koji ni mrtvima ne daju mira pa otkrivanje masovnih grobnica nazivaju oživljavanjem fašizma i relativiziranjem povijesti ili pak smatraju kako grobnice ne treba iskapati već se treba «okrenuti budućnosti».

    To što mnoge obitelji ni danas, više od šezdeset godina nakon rata, ne znaju gdje leže kosti njihovih predaka, to takvim moralnim nakazama očito nije bitno.

    Da tragikomedija bude veća, iste takve moralne nakarade s druge se strane predstavljaju kao veliki liberali, legalisti i propagatori ljudske jednakosti.

    Postoji jedna zanimljiva paralela: preuveličavanje broja žrtava Jasenovaca za vrijeme Jugoslavije i današnje agresivno isticanje «antifašističkih» temelja hrvatske.

    Kao što je napuhavanje broja žrtava Jasenovca nekada služilo kompromitaciji ideje hrvatske samostalnosti i neovisnosti logika: ustaše (pri čemu se misli na Hrvate) su pobili 700 000 ili milijun ljudi-Hrvati su koljači-Hrvati ne zaslužuju vlastitu državu), tako se danas «antifašizam» (kojega je g. Branko Hebrang u intervjuu za Hrvatski list (23.4.2009.) ispravno označio kao paravan za «zagrobni život komunističkog mentalnog sklopa») koristi kao sredstvo za zataškavanje, minoriziranje i opravdavanje partizansko-komunističkih zločina(ca).

    Da je razotkrivanje komunističkih zločina i zločinaca u Hrvatskoj delikatan posao vide sada i članovi HHO-a.

    Dok su se isti bavili razotkrivanjem i isticanjem što stvarnih što nestvarnih zločina nakon Oluje i kriminaliziranjem Tuđmana, tada je njihovo djelovanje bilo poželjno.

    Danas kada prozivaju komunističke zločince, danas su i oni na udaru agresivnih protuhrvatskih medija.

    Ukoliko je hrvatska zaista demokratska zemlja, kako se političari vole hvaliti, zašto se konačno ne utvrdi prava povijesna istina?

    Zašto se ne utvrdi točan broj žrtava svih režima?

    Ljubica Štefan, inače dobitnica najvišeg izraelskog priznanja «Pravednik među narodima», temeljito je dokumentirala da je Jasenovac bio aktivan i nakon Drugog svjetskog rata, kao komunistički logor (2. hrvatski žrtvoslovni kongres, 1998 g.).

     Zašto se to ne istraži?

    Ili se u tome možda krije razlog zašto Tito nikada nije posjetio Jasenovac?

    Kakvo je to društvo koje s jedne strane slavi bl. Alojzija Stepinca, koji je u komunističkom vokabularu slovio kao «klerofašist», a s druge strane ne želi maknuti trg njegova krvnika?

    Znaju li Hrvati kada pjevaju «Do nebesa nek se ori» ili «Zdravo Djevo» da su autora tih poznatih pjesama, isusovca Petra Pericu, partizani strijeljali 1944. g. na otoku Daksi kraj Dubrovnika?

    Je li Bleiburg, kao sinonim za čitavu toponimiju smrti nakon Drugog svjetskog rata, bio slučajnost ili, što stotine i tisuće masovnih grobišta pokazuju, jedan osmišljen, pažljivo organiziran i ideološki potkovan zločin?

     Tko se to i zašto boji istine?

    Riječ je o elementarnim pitanjima na koja će hrvatsko društvo morati odgovoriti.

    Kad-tad.

    A da bi vidjeli od kuda dolazi mržnja koju iskazuju prokomunistički političari i novinari, i što je to bio «antifašizam» u Jugoslaviji, dovoljno je pročitati jednu pjesmu iz komunističke građe za kulturno umjetnički rad, autora I.G. Kovačića.

    Nakon čitanja te pjesme bit će nam jasnije odakle neki i danas crpe nadahnuća:

    Mrzimo vas, hulje,
    Mrzimo, krvnici,
    Vi, pljačkaške rulje!
    U majčinoj klici
    Kunu vašu djecu utrobe svih žena
    Iznad našeg doma
    Bombom porušena.
    Naše ljute guje
    Kroz kost će vam gmizat,
    Pobješnjele kuje
    Crijeva će vam lizat
    Muhe zukavice i smrdljivi crvi
    Osvetu će množit
    u crnoj vam krvi
    Srcem bismo jeli
    Pogano vam meso
    Na lešine sjeli
    I kliktali bijesno,
    Smrdežima vašim punili bi pluća
    Za pobjede nove, nova nadahnuća.

      Stari Latini bi rekli: sapienti sat!

    Davor Dijanović

     

    OKUPLJANJE

    OKUPLJANJE

     

    HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

    Udruga za zaštitu prava građana

    Radni ustroj SINOVI OTCA DOMOVINE

    Pete poljanice 7

    10000 ZAGREB

    hrvatska.uljudba@gmail.com

    091-33-88.431

     

    Zagreb, na dne 21. svibnja 2009.

     

     

    HRVATSKIM GRAĐANIMA

    U DOMOVINI I ISELJENIŠTVU

     

    Predmet:

    SLUŽBENI POZIV za

    sudjelovanje u radu političkog skupa.-

     

     

    HRVATSKI ULJUDBENI POKRET, Udruga za zaštitu prava građana, Radni ustroj SINOVI OTCA DOMOVINE, priređuje

     

    25. svibnja 2009. godine u 11 sati u Zagrebu, ispred kuće Tuškanac 61,

     

    a u kojoj stanuje komunistički ratni zločinac Stjepan Hršak,

     

    OKUPLJANJE

    DOMOLJUBNIH I DRŽAVOTVORNIH HRVATA

     

    u svrhu poticaja dotičnog Stjepanu Hršaku, komandantu vojne OZNE za područje Krapine na kajanje za ubojstvo 22 franjevca i svećenika u noći od 4. na 5. lipnja 1945. godine u Maceljskoj šumi.

    Priredba je prijavljena Policijskoj Upravi Zagrebačkoj.

     

    POZIVAMO

     

    Vas za sudjelovanje u radu ovog političkog skupa, bez ikakvih ograničenja glede iznošenje svojih stajališta.

     

    Zagreb, Tuškanac 61 (foto: Dragutin Šafarić)

     

    Radni raspored priredbe:

     

    10.30 – Osobno paljenje svijeća za hrvatske žrtve s Križnog puta

    11.00 - Okupljanje

     

    1.    Tomislav Dragun: Riječ na početku

    2.   Molitva za naše pokojne

    3.   Diana Majhen:U VJEČNI SPOMEN, čitanje ulomka iz knjige Frana Živičnjaka

    4.   Prvo pismo Stjepana Hršaka

    5.   Govornici:Dragutin Šafarić, Dean Golubić, Branko Stojković, Marko Francišković, Vjekoslav Škreblin, Mladen Schwartz,

    6.   Mile Prpe:PRELUDIJ ZA MARŠEVE SMRTI, pjesma

    7.   Lovorka Dragun Mirković: Dodijeljena odličja VELEREDA HUDA JAMA

    8.   Drugo pismo Stjepana Hršaka

    9.   Govornici:Vladimir Biondić, Šime Tolić (Stuttgart) i Miroslav Rovis

    10.              Pozdravne poruke: Leo Pločkinić, predsjednik alternativne Vlade Hrvatske Republike Herceg Bosne, Mostar, Zvonko Ranogajec, kršćanski TV producent, Evanston (USA), Ivan Šegedin, pjesnik, Korčula i Radovan Smokvina (Švicarska)

    11.         Sjećanje na Ilu Galića iz Dalja

    12.              Govornik:Ljubo Ćesić Rojs

    13.               Brzojavke hrvatskim generalima Anti Gotovini (autor:

    Akademik Mirko Vidović) i Branimiru Glavašu

    14.              Tomislav Dragun: Zaključci Okupljanja

     

    Svoje primjedbe i prijedloge možete dostavite na adresu: Zagreb, Pete poljanice 7, odnosno na e-mail: hrvatska.uljudba@gmail.com ili na telefon: 01/29-23-756, 01/29-23-757 (fax), 091/33-88-431.

     

     

    dr. sc. Tomislav Dragun

    predsjednik

     

    2009-05-08, Petak, 08 Svibanj 2009

    Akademik Mirko VIDOVIC: JEDNO JE ROG A NESTO SASVIM DRUGO JE - SVIJECA!

     

    JEDNO JE ROG A NESTO SASVIM DRUGO JE - SVIJECA!

     

    Latinska rijec 'discepantio' znaci - jedno znati, a nesto sasvim drugo javno tvrditi.

    Pojam diskrepancija je, premda malo ljudi o tome vodi racuna, sveprisutan u ljudskoj stvarnosti koju je, na zalost, nepodobno nazivati zbiljom.

    U izvorni smisao pojma 'discrepantio' spada uglavnom sve ono sto je o Hrvatskoj sireno u svijetu otkako je relativizirana hrvatska drzavna nezavisnosti.

    Po neistinama koje su dominatori ili neprijatelji hrvatske nacije sirili o nama moguce je tocno procijeniti stupanj porobljenosti.

    No, oni koji se boje istine i podmuklo usucuju svjedoke istine i pozvavatelje stvarnosti time ujedno dokazuju i svoje necovjestvo.

    A represija nad svjedocima istine, u evandjeoskom smislu, je jedan od oblika satanizma.

    Sotona je, prema Isusovim rijecima - lazov i ubojica.

    Ne bi bilo razborito ni uzimati narcisoidne iliti obranaske utuke na klevete o nasem nacionalnom bicu kroz povijest kao mjerilo na temelju kojeg se treba pisati povijest za skolsku djecu i mladez uopce.

    Koliko god su nedostojni civiliziranom drustvu klevete nista manje nije stetno ni samohvaljenje.

    To su, u biti, dva oblika laganja od kojih je kleveta opasnija jer nerijetko prijedje u represiju pa i ubojstvo.

    Takvu sudbinu su dozivjeli, medju brojnim hrvatskim ucenjacima Albert Haller u Dubrovniku i Kerubin Segvic u Splitu: kad (pra)covjek ne moze izici na kraj s covjekom, on se masa toljage i udara sugovornika - po glavi.

    Bolje od navedenih zrtava crvenih fasista prosao je Zadranin, Dr Dinko Suljak, ne stoga sto je bio u partizanima, nego stoga sto je pobjegao iz partizana na stranu zapadnih saveznika, kad je vidio da se izvodi rusenje Nezavisne Hrvatske po receptu Karla Marxa - da bi se Hrvatska ugradila u komunisticki svjetsko carstvo.

    Rodjen u Zadru 1915, Dinko Suljak je upoznao stvarnost iz vremena Austrije, Italije, Banovine Hrvatske, NDH i nasao se u partizanima.

    Nikada, svjedoci on, nije ubijano toliko civila i rodoljuba koliko u ideoloskom mlinu crnog i crvenog ludila.

    Njegova sudbina usporediva je sa sudbinom brojnih hrvatskih rodoljuba koji su bili spremni sluziti svakom rezimu koji bi podrzao ideal hrvatske drzavne nezavisnosti.

    U toku kratkotrajne Banovine Hrvatske bio je upraviteljem ispostave kotara Biograd na moru i Ninu.

    Nakon proglasa Nezavisne Drzave Hrvatske, Dinko Suljak je obnasao duznost pristava i poslije kapitulacije Musolinijeva rezima, u rujnu 1943 u kotaru Crikvenica, a zatim u Krlobagu i na otoku Pagu, sve do rujna 1943.

    Nakon toga Dinko Suljak se je nasao na 'oslobodjenom teritoriju' i mobiliziran je u partizanske postrojbe.

    U toku pokreta i kretanja jedinice kojoj je pripadao, sudjelovao je i u oruzanoj borbi sucelice prema hrvatskim domobranima a i ustasama jedinice Delka Bogdanica u Lici.

    U svojim uspomenama iz tog razdoblja on pravi usporedbu izmedju ponasanja domobrana iza kojih su stajali ustaski koordinatori i partizana iza kojih su stajali komunisticki komesari.

    Osobno je dozivio pokusaj grupe partizana da pretrci na stranu domobrana i nardebu komunistickog komandanta da im se puca u ledja.

    Dr Suljak dodaje:

    "U Lici i Kordunu teroristicki komesari, koncem 1941 i pocetkom 1942 godine pocinju ubijati najvidjenije i najbolje ljude demokratske orjentacije.

    Tako au u opcini Dreznici ubili 82 covjeka, u opcini Medak 141, a u selu Jasenku 24, u opcini Skare 182, u selu Doljnji 17, u Vrhovinama 81, u Gospicu 11, u Plaskom 62, u Dubravama 5, u Udbini 6, Brinju 17, Korenici 22, Gomirju 25, Brlogu 88 itd.

    Usporedo s ubojstvima rusili su i pravoslavne crkve, manastire i hramove.

    U jednoj maloj zoni Like, u prvom periodu svojih teroristickih akcija komunisti su unistili ili ostetili 25 crkava.

    "Popis koga od Srba treba ubiti pravili su Srbi-komunisti.

    Poznat je slucaj Save Dragosavca s nadimkom 'Spico' iz sela Vrebac kod Gospica (Lika).

    Srbin Sava Dragosavac, otac Dusana Dragosavca, danas jednog od komunistickih gospodara u Hrvatskoj, stavio je dobrovoljno svoju kucu na raspolaganje ustaskom povjereniku T.Z. za Liku i s njime se prijateljski povezao... 'Spico' je dao popis Srba komunista ustaskom povjereniku, kako bi ih se mogao rijesiti.

    Svi ti Srbi bili su pobijeni (str.94)" (v. Dr Dinko Suljak "Trazio sam Radicevu Hrvatsku", izd HR, 1988).

    Nesto slicno mozemo procitati i u uspomenama Vece Holjevca od pocetka do kraja partizanskog pokreta u uzoj Hrvatskoj, u knjizi "Zapisi iz rodnog grada" (itd. NZ MH, Zg, 1972).

    Evo nekih navoda iz te knjige:

    "Mi smo bili spremni pucati na hrvatske fasiste kako bismo spasili ugrozene Srbe u kamionima, a oni, njihovi suseljani, Srbi, bili su protiv toga" (str.152).

    "Zapravo, selo se istom budilo i njegovi stanovnici su ustanovili da su napadnuti, a mi tu nismo nasli ni jednog ustase.

    Na zalost, to nije bilo sve, jer smo uskoro ustanovili da su ubijena cetiri seljaka, a sest ih je bilo ranjeno, dok je jedan bio zarobljen.

    On je uporno tvrdio da u selu nema ustasa.

    A usto je planulo i nekoliko kuca koje su zapalili partizani"(193)

    "U svom uvodnom izlaganju Hebrang je, naime, rekao, da je stvaranjem NDH fasisticki okupator htio zadovoljiti vjekovne teznje hrvatskog naroda i time ga pridobiti za sebe.

    Medjutim, razlog postojanja te drzave je sluzenje neprijatelju, pa je njena politika, prema tome, protunarodna" (s.206).

    "Prema zamisli, akcija je trebala biti izvedena ovako:

    dvadesetak partizana, pod mojom komandom, polazi iz sela Vuckovici u domobranskim odorama s fesovima na glavi i ulazi u grad Karlovac marsirajuci ulicama kao bilo koji domobranski vod.

    Dolazi pred zatvor ili bolnicu, gdje se vec nalazi Grga s unaprijed smisljenim rasporedom, blokira zgradu izvana i iznutra, donosi nasem drugu civilno odijelo, zatim se vraca nazad"(s.209).

    "Pravoslavni pop iz Tusilovica znao je nesto o nasem kretanju i to odmah javio ustasama u Karlovac.

    Bilo je prijepodne... Odjednom smo culi kako kroz Babinu Goru dolazi neka vojna jedinica.

    Tek kasnije smo saznali da se radi o cijeloj bojni, koja je brojala oko 500 ustasa, a na cijem celu je bio onaj pravoslavni pop" (s.153), itd.

    Ovakvih i slicnih svjedocanstava iz vihora II. svjetskog rata postoje mnogi iskazi i zapisi od kojih bi se mogla sastaviti citava jedna biblioteka.

    Kad bi se povijest tog najsvirepijeg od razdoblja nase povijesti u zadnjih sto godina pisala bar na ovim objektivnim i vjerodostojnim iskazima sudionika domobranstva i partizana koji nisu ni na kraj pameti imali rusenje svoje drzave i izrucivanje svoje nacije tudjinu na nemilost, novi narastaji bi shvatii i smisao bratimljenja sinova domobrana i partizana, pa i nekih ustasa i komunista, koji su u nejednakoj borbi uspjeli slomiti Titovu diktaturu - izbaciti iz Hrvatske Partiju, Armiju, Udbu i Kos, i tako ostvariti, kako to, prema Veci Holjevcu rece svojim partizanima sam Andrija Hebrang - vodja hrvatskih antifasista.

    No, nikad tako surovo, fanaticki, s mrznjom svega sto je hrvatsko, - suludo nije s pozicija vlasti nitko provocirao pobjednicki hrvatski narastaj kao Stjepan Mesic i njegovi bolesni 'zdravo drugovi' - vodje dzelata koji su tamanili svoj vlastiti narod uvjereni da je to dokaz njihove ideoloske superiornosti.

    Od njih su jos gori falsifikatori nase sveukupne povijesti koji ponizavaju sve nas i sveukupno, jeduci narodni kruh i ponavljajuci kao papige, ono sto su kao partijski komesari ucili po panslavistickim brlozima.

    Bio sam doveden u situaciju da ovoh dana jednom od njih, Dr-u Dubravku Lovrenovicu, porucim slijedece:

     Gospodine Lovrenovicu!

    Vijest objavjena u 'Vecernjem listu' od 31.12.2008, po kojoj je medjunarodna skupina geneticara, zajedno s nasim Ministrom Znanosti (itd), Dr-om Primorcem, tocno ustanovila sjedilacki znacaj vecine naseg pucanstva, uz tvrdnju da smo tu bili prije Ledenog doba, i da smo prezivjeli Ledenodoba na svom tlu gdje i danas postojimo.

    Zar to nije nesto novo za sve nas?

    Razumije se da je za mene ovo misljenje isto sto i misljenje mentora u strucnosti postulatora diplome u ovom podrucju znanosti.

    Zanima me u koju klasu, prema ovoj klasifikaciji, koja daje dojam sluzbene i konacne, spadamo - i Vi i ja?

    Proslijedjujem vam nedavno objavjen clanak u kojem stoji da je skup visokih medjunarodnih strucnjaka dokazao nase - sjedilacko podrijetlo.

    Nikad ni jedan kronicar u Antici nije spomenuo da bi sjevernije od Karpata bilo nekih 'slavena'.

    A Vi nas sve nazivate potomcima Slavena, Avara, i drugih barbarski skupina rusitelja, pljackasa i masovnih ubojica, koji su se, preko Usca Dunava, srucili na Balkan s namjerom da opljackaju Carigrad!

    Avari na persijskom jeziku znaci - lutalice.

    Nije to neka posebna rasa, to je banda pljackasa u kojoj su sudjelovali mnogi odredi najrazlicitijeg podrijetla, medju kojima nije bilo Hrvata!

    Njih su, prema Konstantinu Porfirogentetu iz nasih krajeva protjerali - Bijeli Hrvati, koji su odista postojali sjeverno od Karpata, a nigdje ne pise da su i oni bili neki Slaveni.

    Titula Ban je sumerskog, a ne avarskog, podrijetla i danas postoji u persijskom jeziku u izvornom izgovoru i znacenju, kao i u bosanskom jeziku.

    To je znanstveno, cak pozitivisticki, dokazano!

    Cega ste vi doktor, ako to ne znate!?

    Nazivajte sebe i svoje istomisljenike kako vas je volja, ali nemojte, molim vas ponizavati nas ostale nazivajuci nas potomcima: lutalica, pljackasa, ubojica, rusitelja i notornih divljaka.

    Tog podrijetla su, moguce, oni sto u svakom ratu sve sruse, pobiju, zapale i opljackaju.

    Svakom svoja tradicija, ali nas je daleko vise nego njih.

    I jaci smo i od njih i od njihovih saveznika i pomagaca.

    Sad, u nezavisnosti i u miru, jedna od glavnih zadaca znanstvenika a i politicar abit ce da te barbare civiliziramo, 'dovedemo k spoznanju prava', kako to, coce, zapisa Vladika Rade Petrovic u svoje vrijeme.

    Malo je reci da smo i u nezavisnoj hrvatskoj drzavi ostali zrtvama povijsne diskrepancije, da svoju djecu saljemo u skolu da ih pavloviziraju ovi podvaljivaci rogova za svijece!

    Cega je dosta - dosta je!

    Htjeli, ne htjeli, morat ce prihvatiti dijalog s argumentima u ruci i po zdravu razumu.

    A svoje ideoloske debilitacije neka zadrze za svoje interno mazanje ociju.

    Solo u duetu ili coporativno - to je njihova stvar.

    Grijeh protiv Duha Istine je jedini neoprostiv grijeh i na ovom i na onom svijetu...

     

    Mirko VIDOVIC
    Akademik

     

    2009-05-10, Nedjelja, 10 Svibanj 2009., „dragovoljac“, Geza: ZAVNOH U TOPUSKOM

     

    ZAVNOH U TOPUSKOM

     

    U sklopu boravka u Topuskom, naročito kada se slavi ZAVNOH, nudi se fašistički - antifašistički paintball u suradnji s Paintball klubom Glina.

    Ubijanje bojama, a ne puščanim zrnima , organizira se uz bogatu gastronomsku ponudu.

    Vrijeme u Topuskom može se provesti ratno aktivno.

    Cijena XL PAKET (marker, zaštitna maska, maskirno odijelo, 500 kuglica) - 200 kn + dodatnih 500 kuglica 150 kn

    Navedene cijene su bez PDV-a. i bez antifašističkih tirada o velikom značenju ZAVNOH-a za Hrvatsku državu nakon što je ubijen, ne paontbollom, već vješanjem osnivač ZAVNOH-a ustaša i fašist Hebrang, izdajica Hrvatskog naroda, neprijatelj druga Tita i KPJ.

    Zato opet imamo veliko slavlje Hrvata u Topuskom.

    U tom gradu 8. i 9. svibnja 1944. godine, prije 65. godina održano je Treće zasjedanje ZAVNOH-a bez kojeg ne bi bilo današnje Hrvatske antifašističke države.

    Koliko je to zasjedanje bilo važno i dalekosežno pokazuju odluke koje su tada donešene:

    ZAVNOH postaje nositelj suvereniteta države Hrvatske, koja zahvalajujući upravo ZAVNOH- u nikada nije postala DRŽAVA, već samo republika u okviru komunističke države Jugoslavije .

    Tada se donose četiri važna ustavna akta:

    1. Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na 2.zasjedanju AVNOJ-a.

    Odobrenje je dano onima koji će glasati za Jugoslavensku državu, a ne Hrvatsku po mjeri i konceptu druga Tita dalekovidnog hrvatskog državnika koji ne dopušta da Hrvatska nakon 2. Svjetskog rata postane država.

    2. Odluka o ZAVNOH - u kao vrhovnom zakonodavnom i izvršnom tijelu Hrvatske koji će donositi Odluke prema odlukama antifašističke Komunističke Partije Jugoslavije ( KPJ ) pod mudrim rukovodstvom i diktatom druga Tita.

    3. Donešena je Deklaracija o osnovnim pravima hrvatskog naroda i građana demokratske komunističke Hrvatske u kojoj će Hrvati banditi demokratski biti poubijani i uništeni.

    4. Odluka o ustroju i poslovanju Okružnog narodnooslobodilačkog odbora (NOO) u Federalnoj državi Hrvatskoj koja nikada nije postala država, na način da na čelu NOO budu antifašisti, a ne komunisti.

    Na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a utvrđuju se u privremenom ustavu buduća Republika, a ne država hrvatska, da u Hrvatskoj vladaju temeljna demokratska načela sloboda mišljenja i vjere, prava stranačkog okupljanja, prava na privatno vlasništvo i poduzetništvo te nacionalna ravnopravnost.

    Ta demokratska načela su toliko snažno ugrađena u temelje današnje Hrvatske države, da traju punih 65. godina bez koriozije titanske kakvoće.

    Ovo su odredbe privremenog ustava koje su cijelo vrijeme striktno primjenjivane tako da je svako slobodno mišljenje kažnjavano kao kapitalističko buržoaska devijacija, a vjera je bila toliko slobodna da su svi članovi po partijskoj dužnosti morali krstiti djecu u katoličkim crkvama, vjenčavati se u crkvama.

    Na grobovima Titovih komunista antifašista obvezatno je morao biti križ umjesto daske za zvijezdom petokrakom.

    Privatno vlasništvo je u tom privremenom ustavu Hrvatske države bilo toliko razvijeno da su sve privatne obrtničke radionice, tvornice i trgovine preko noći postale društvene, a njihovi bivši vlasnici su postali direktori.

    To im je omogućio dosljedni komunizam i antifašizam koji je uvijek bio pravedan i dobrobitan za Hrvatski narod, pa je tako dobrobitan i danas kada se slavi u Topuskom.

    Nacionalna ravnopravnost je razvijena do te mjere da su svi Hrvati poslije ZAVNOH-a postali ravnopravni sa Srbima.

    Sve su to povijesne činjenice koje pokazuju da je zasjedanje ZAVNOH-a bilo najveća promocija Hrvatske države i hrvatskog partijskog rukovodstva na čelu s Hebrangom koji je antifašistički osuđen na smrt, ne po odredbama privremenog ustava kojeg je sam pisao, već je osuđen demokratski na partijskim antifašističkim sastancima diljem Hrvatske.

    Kako su antifašistička suđenja Hebrangu i ZAVNOH- u izgledala pokazuju zapisnici s partijskih sastanka antifašističkih čelija.

    U Zagrebu na V. Rajonskom antifašističkom Komitetu Komunističke Partije Hrvatske je zapisano:

    Opčenito, naša organizacija primila je povoljno odluku CK KPJ i traži najoštriju osudu za izdajnički rad Hebranga, time da ga se kazni smrću, a isto tako traži da se pročisti organizacija od svih takovih i njima sličnih hrvatskih elemenata - hebrangovaca u koliko su negdje zakonspirisani.

    Svi izražavaju svoju odanost antifašističkom CK KPJ i drugu Titu.

    U rezolucijama, koje je donašalo antifašističko partijsko članstvo uvijek se tražila najoštrija kazna.

    Skoro svako odelenje demokratski je tražilo smrtnu osudu fašiste i bandita Hebranga.

    U Đurđevcu i Koprivnici kao i u Zagrebu na svim antifašističkim sastancima osjetilo se je veliko povjerenje prema Partiji, drugu Titu i CKJ, a ne prema Hebrangu i CKH .

    Tražila se najstroža smrtna kazna za Hebranga zato što je bio protiv Tita i odluka CKJ.

    U vanpartijskim masama, dakle u antifašistički masama, jer antifašisti nisu bili komunisti, nije bilo neke diskusije u vezi Hebranga.

    Mase su o tome šutjele kaže, nitko drugi, nego revolucionar Dušan Dragosavac, ljubitelj Hebranga i hrvatskih komunista nacionalista.

    U Kutini je na sastanku kotarskog komiteta KPH održanog dne 18.V.1948 g. drugarica antifašistkinja iz C.K. KPH-a, rekla da je Hebrang vodio šovinističku politiku protiv Srba.

    Reakcionarni stavovi Hebranga izraženi su u odlukama trećeg zasjedanja Z.A.O.N.H-a, tj. da se Hrvati bore za svoju samostalnu državu.

    Zbog toga je on bio smijenjen sa dužnosti sekretara C.K. K.P. Hrvatske.

    Tada je bio primljen u polit biro CKJ.

    Kao vjeran komunist antifašist odan Titu i drugovima gdje je samoprijegorno radio u Beogradu sve do svoje smrti vješanjem o radijator.

    Na sastanku partijske ćelije Gradskog Odbora Crvenog Križa Zagreba, održan 19.V.1948. god. predlaže se da se Hebrangu ne dodijeli nikakva druga kazna već samo smrt, kao neprijatelju i izdajici K.P.J., što je već pokazao na zasjedanju ZAVNOH-a kada je za Hrvatsku tražio kapitalizam, a ne Titov boljševički ruski komunizam.

    Drugarica Fanika kaže da se slaže sa antifašističkim odlukom CKKPJ i komisijom CKKPJ i traži najoštriju kaznu za Hebranga - smrt strijeljanjem.

    Drugarica Bosa kaže da se slaže sa svime što je rekla drugarica antifašistkinja Fanika i misli da se Hebranga treba kazniti na smrt striljanjem.

    U Dubrovniku drug antifašist Vlahov Milan osvrćući se na štetočinski i izdajnički rad Andrije Hebranga, tvorca ZAVNOH-a, treba kazniti smrtnom kaznom.

    Drug Vlahov postavlja i pitanje kako je bilo moguće da Andrija Hebrang kao izdajnika Hrvatskog naroda postane glavni akter na zasjedanju ZAVNOH-a?

    Drug Radovčić Pero kaže da se u potpunosti slaže sa ocjenom druga antifašiste zavnohovca druga Vlahova i da je potrebno izreći najveću kaznu - smrt.

    Rekić Ilija u potpunosti se slaže sa odlukom CK KPJ i smatra da je odluka pravilno donešena.

    Teodorović Anka u potpunosti se slaže sa izjavom gore navedenog druga Ilije i smatra da je pravilno donešena odluka.

    Komlenac Čedo u potpunosti se slaže sa odlukom CK KPJ da se Hebranga najstrožije kazni radi cijepanja bratstva i jedinstva.

    Diklić Borka u potpunosti se slaže sa izjavama gore navedenih drugova i drugarica.

    Potvrđuje isto: Smrtna kazna!

    Vučković Slavica slaže se sa svim izlaganjem ostalih drugova i ima puno povjerenje da će drug Tito i CK KPJ donijeti pravilno rješenje i likvidirati Hebranga.

    U 2. RAJONSKOM KOMITETU K.P.H. u Zagrebu dne 20-V-1948. održani su sastanci u 68 antifašističke ćelije, a prisustvovalo je 938 članova partije .

    Na samim sastancima poslije čitanja odluke CKKPJ većina zapažanja i osvrta bilo je zbog Hebrangove sabotaže u privredi i zbog klevetanja druga TITA.

    Uz to kod Hebranga su se osvrtali na slabo držanje pred klasnim neprijateljem.

    Kroz diskusiju koja se je uglavnom kretala oko pitanja kako su se Hebrang osnivač ZAVNOH-a mogao tako dugo održati na komunističkom antifašitičkom položaju.

    Objašnjeno je da je C.K. a naročito drug TITO nastojao da se Hebranga preodgoji, jer Hebrang nije imao rusko antifašističko komunističko iskustvo kao Tito.

    Svoje antipartijske i fašističke radnje Hebrang je pokušao podvaliti Titu i KPJ-u odlukama ZAVNOH-a, što su, kao što se zna, Tito i Kardelj energično spriječili.

    Većina članstva se takodjer izjasnila i tražila da se Hebranga putem narodnih vlasti izvede pred sud i sudi na smrt.

    To se je najbolje vidjelo kod nastojanja da svi članovi potpišu rezoluciju s kojom se zahtjeva smrtna kazna a i primijetilo se takodjer i ogorčenju zbog njihovih nedjela naročito u antifašističkim ćelijama: Solovljeve ulice, Zarazne bolnice, Voćarske ceste gdje su drugarice čak i osječajno plakale.

    Interesantan je slučaj u ćeliji Voćarske ceste gdje su sve drugarice skoro sa plačem zahtijevale da se Hebranga sudi na smrt.

    Drug Šimić u Sili izjasnio se da Hebranga osnivača ZAVNOH-a treba ubiti.

    Drug antifašist Vrbnik Vinko iz Gl. odbora sindikata izjavljuje da je Hebranga lično vidio da vrši sabotaže u šećerani Županja.

    Blaž Mesarić izjavljuje da je on 1941 god. bio član M.K. i da je na osnovu toga što je čuo odluku smatra Hebranga krivcem za neuspjeh kod oslobadjanja drugova iz Kerestinca.

    Dalje su mnogi drugovi diskutovali o tome kako je Hebrang intervenisao za razne tipove, te kako mu je žena visoka dama koja je još u partizanima svaku večer zahtijevala belu kavu a posle oslobodjenja prodavala kuće u Pakracu.

    Sve ovo pokazuje koliko je ZAVNOH važan za današnju Hrvatsku.

    Zato će u budućnosti ZAVNOH sve više dobivati na značenju, jer da nije bilo ZAVNOH-a ne bi bilo ni Hebranga, a da nije bilo Hebranga ne bi bilo ni privremenog demokratskog ustava koji je trajao punih 65. godina, sve do danas.

    ZAVNOH je današnji hrvatski Sabor u kojem vrijedi " Popljuj, ponizi, stvori pritisak kroz medije. "

    To je ta poznata antifašistička komunistička formula, kaže Berislav Rončević, što je je, kao što vidimo, do smrti prvi iskusio Hebrang, a zatim svi Hrvati koji su bili z hebrangov ZAVNOH, a protiv druga Tita i CKJ-u.                                                                                 Autor: Geza

    center>

    2009-05-12, Ponedjeljak, 11 Svibanj 2009

    Akademik Mirko VIDOVIĆ: O VLADAVINI LJUDSKE GLUPOSTI

     

    O VLADAVINI LJUDSKE GLUPOSTI

     

    suradnici.jpgIscrpan odgovor na pitanje o mitomanijji i opesivnom sadizmu Josipa Boljkovca, posebno kad je rijec o njegovoj 'kritici' politike Franje Tudjmana, bio bi dug koliko i jedns dobra doktorska teza o vladavini gluposti u svijetu u toku dvadesetog stoljeca.

    Da bismo shvatili brljikanje Boljkovca, moramo najprije shvatiti pocetak kaosa koji su proizvele crna i crvena ideologija, odnosno podsjetiti se na okolnosti koje su prouzrocile i proizvele 'Sarajevski atentat 1914'.

    Malo je i starijih domacih pisaca kojima je poznato da su u samom zametku tog atentata bila dvojica Hrvata - Ivo Andric i Vladimir Prelog - oba dobitnici Nobelove nagrade, jedan za knjzevnost, a drugi za organsku kemiju.

    Mladi Prelog je trebao sluzbeno predati kitu cvijeca Nadvojvodskom paru, dok je Andric bio clanom teroristicke organizacije 'Mlada Bosna', koja ih je usmrtila.

    No, iza Andrica stajao je Apis, iza Apisa vojni atase Ruske ambasade u Beogradu Ardatovski, a iza Ardatovskog stara ruska opsesija da izbiju na toplo Jadransko more sluzeci se usput svim i svacim.

    Iza Preloga stajala je katolicka naivnost pomijesana s kazuistickim 'otrovom u staniolu' da plemenit cilj opravdava i podmukle postupke spletkara, kakovi su bili Habsburzi.

    Sve sto se je s nama u to vrijeme zbivalo bila je stvar dogovora Beca i Vaticana.

    No, kao sto god je Francuska bila najveci protivnik ustupanja Sandzaka Srbiji 1908., da bi Bec mogao nesmetano anektirati BiH kao leno habsburske krune i neki dobitak bez igre, tako je Rusija u tome vidjela neslogu zapadnih sila i dokaz da se i drskost isplati.

    Sarajevo 1914 je najvise stete nanio Rusiji, a tek u drugom valu sukoba interesa - u povodu II. sv. rata - sva europska carstva su se, nakon udara u epicentar paneuropske strategije - razdrobila.

    Komunizam je, zahvaljujuci masonskoj III. Francuskoj Republici (koja je bila prekinula diplomatske odnose s Vaticanom!), pobudio, potaknuo i pomogao uspon Mussolinija.

    Mussolini je sve do uspona Hitlera bio predmet udvaranja zapadnih saveznika i Moskve.

    Churchill je za Mussolinija tvrdio da je Mussolinija 'sam Bog poslao da Europu osposobi da se opre komunistuckoj opasnosti'.

    No, kad je Mossolini pobudio i dao primjer Hitleru, ovaj ga je podigao na kvadratnu potenciju, a zatim ga podvrgnuo svojoj strategiji koja je isla za tim da slomi 'Versailleski poredak'.

    Odluka o raspadu Habrsburske monarhije donesena je na Kongresu masona u Svicarskoj 1917.

    Sve preduvjete za kaos u Europi i u svijetu stvorili su borbeni ateisti ma koje oni boje nosili i simbole isticali.

    U svom romanu 'Le Diable et le Bon Dieu' Sartre pokazuje kako je Muenchen 1938 bio pokusaj zapadne diplomacije da udobrovolji Hitlera lukavstvom, a Hitler je to lukavstvo iskoristio da ga pretvori u ocitovanje slabosti i kukavstine.

    Jer, i bijela macka je nocu crna, pa tako i ateisticki komunizam u biti se ni u cemu ne razlikuje od ateistickog fasizma.

    Najbolji dokaz za to je bas - Mussolini kojeg su u pocetku obozavali i Roosvelt, i Churchill, i Staljin i Hitler, a koji je prema Katolickoj crkvi imao neskriven negativan odnos.

    Zadojen Nietszcheovom 'filozofijom superiornosti nagonske strasti', Hitler je jos prije Muenchena 1938 ('Njemacko-sovjetski sporazum u Rappallu 1922, a zatim i na sirem planu pokusaja pariranja zapadnih saveznika, zajedno s Mussolinijem! u Locarnu 1925) potajno radio na sporazumu sa Staljinom.

    Uostalom, Lenjina su poslali u Sankt Petersburg Njemci - spakovanog u plombiranom vagonu.

    I kad su ti tajni pregovori 'sazrelli', doslo je do potpisivanja 'Sporazuma RIBBENTROP-MOLOTOV', dne 23.08.1939.

    Posljedice paktiranja izmedju nacista i komunista ni danas nisu nadidjene!

    Stoga se je Europski Parlament nadnio nad pogubnost tog pakta i donio 'Rezoluciju' koja obvezuje sve europske zemlje clanice da svake godine na taj nadnevak javno komemorira taj pakt izmedju zla i goreg, da Europa ne zaboravi da se dobro jednih na stetu drugih na dulji rok nikome ne donosi ikakva trajnog boljitka.

    Staljinovi koncentrcioni logori inspirirali su Hitlera!

    No, nakon napada Hitlera na Staljina, 1941, postao je ocito da zapadni saveznici moraju izabrati 'svoju svinju' za tovljenje kako bi druga 'svinja' bila zaklana (parafraziram Churchilla).

    Trebao bi procitati Kravcenkove memoare 'Izabrao sam slobodu', pa da se vidi koliko vojnog materijala su Amerikanci izrucili morem i kopnom 'oncle Jo'-u, tj Staljinu, da smogne snage i suzbije napredovanje Hitlera prema istoku.

    Tek nakon kapitulacije Italije, formiran je savez zapadnih leadrera i Staljina u odnosu prema zajednickom neprijatelju.

    Odlucan trenutak bio je 'Sastanak velike Torjice u Tehranu' od 28.11.do 01.12.

    Treba usporediti sadrzaj Izjava i u Tehranu i u Jajcu, da se vidi da su to plodovi istog projekta nacinjenog u Londonu.

    Bitni dio 'Izjave Trojice' u Tehranu i prvog pasusa 'Izjave AVNOJ-a' u Jajcu - istog dana, 29.11.1943, obvezuju supotpisnike na postivanje prava na separatizamn i slobodno udruzenje narodnih drzava na cijelom prostoru na kojem se vodi antinacisticki rat.

    Rusi su imali u vidu svestranu pomoc Titu.

    Zbacivanjem vodje hrvatskih antifasista Hebranga s polozaja vodje hrvatskog Pokreta otpora, na kormilo sveukupnih snaga koje su pomagali Saveznici i s Istoka i sa Zapada, bilo je zvono na uzbunu, koje je prisililo Churchilla na hitni put u Moskvu Dne 04.10.1944) gdje je htio rascistiti taj problem sa Staljinom.

    Dogovoreno je da po crti rijeke Drine zapad uzme pod svoj utjecaj zapadni dio Jugoslavije, a SSSR istocni.

    No, Tito ih je sve izigrao, jer nakon Hebranga, prevario je i bana Subasica

    No Zapad nikad nije priznao Jugoslaviju kao komunisticku zemlju, niti je ikad ikojom odlukom promijenio svoje pravo na utjecaj na prostor zapadno od Drine!

    To mi je osobno, prilikom sluzbenog prijema u Uredu Procelnika za Vanjske veze US Congressa rekao sam hon. Clement Zablocki koji je, u prosincu 1977.obavljao tu visoku duznost.

    No, vec kad se je Tito, potaknut i iz Londona i iz Moskve, sastao s Drazom Mihajlovicem u Uzicama (u devetom mjesecu 1941), medju njima je pao sporazum da se Jugoslavija razdijeli u dvije zone utjecaja po crti Palic-Ston, da istocno od te crte Draza vodi svoje cetnike, a zapadno od te crte da Tito razara NDH.

     

     

    podjela-1.jpg

     

    Kad je dobio odrijesene ruke da radi sta hoce istocno od te crte, po planu 'Cetnickog ustava' (o cemu je najopsirnije pisao Dr Djoka Slijepcevic u svojoj knjizi 'Jugoslvija uoci i za vreme II. svetoskog rata'), pocelo je masovno klanje muslimana na teritoriju istocne Bosne, najvise oko Foce i Visegrada.

    O tom klanju iznio je svoje jezivo svjedocenje rah. Adilbeg Zulfikarpasic.

    O podjeli teritorija 'Drzave Srba, Hrvata i Slovenaca' nikad se nije raspravljalo na medjunarodnim forumima, jer se je dobro znalo s kakvim teritorijalnim cjelinama je sastavljena Versailleska tvorevina, koju je Aleksandar Kardjordjevic tek 1929 nazvao - Jugoslavija.

    Njegovo izmisljanje 'banovina' nema nikakve ni povijesne ni pravne podloge, kao ni 'Sporazum Cvetkovic-Macek' iz 1939.

    Naime, narod nije nikad bio poznvan da se, putem referenduma izjasni o tim pogadjanjima i diktatima, a tako je i ostalo sve do supotpisivanj i ratificiranja 'Zavrsnog dokumenta Helsinske konferencije'.

    Na temelju medjunarodnih pravnih postava, nacija Hrvatske i nacija Bosne su se putem refeenduma (198.0531991 i 01.03.1992) izjasnile u korist OBNOVE drzavne nezavisnosti nasih dviju povijesnih banovina kao sastavnice Kraljevstva i u doba Trpimirovica i u doba Kotromanica (kralj Tvrtko).

    Mi sad radimo na definitivnom kodificiranju drazavonisti i Hrvatske i Bosne, radeci i na pripremama za donosenje konacnih i trajnih USTAVA, na temelju kojih ce biti nadgradjivana pravna drzava i vladavina prava, te stvaranje interesne zajednice radi strateske stabilnosti na istocnoj jadranskoj obali, a sve to tocno po odredbama iz Tehrana i Jajca 1943

    (prvi pasus 'Izjave').

    U pripremama za samoodredjenje nasih nacija, komunisticki blok je igrao solo na svoju kartu veza s Moskvom.

    U tome se je sastojala i misija Djilasa u Zagrebu 1987, a i djelo HNV-a iste godine u USA.

    Mi smo pripremali obnovu pravne drzave, a oni pretvaranje federacije u konfederaciju s teritorijalnim modifikacijama po slovu "S" na salveti Guilde Halla.

    Buduci da je Boljkovac prihvatio ulazak u sluzbu Franje Tudjmana i to ko Ministar unutrasnjih poslova, ne vidi se sta mu i zasto sad pada na pamet da kritizira politiku u cijoj je sluzbi dobrovljno bio.

    Pogotovu kad se uzme u obzir da je bas Boljkova izrucio Vojnom sudistu u Sarajevu, one hrabre Splicane koji su skocili na tenk JNA da ga sprijece da dospije na polozaj s kojeg ce tuci po gradu pod Marjanom.

    Tada je Boljkovac izjavio: 'JNA je i nasa hrvatska armija i mi ne cemo nikome dozvoliti da je napada!'.

    Vrhovni komandant te JNA bio je - Stjepan Mesic.

    Daj znaj zasto oni danas ne mogu podnijeti da im se to javno napomene...

    Narod je realizirao, ne njihov, nego li nas projekt - obnove pravne drzave i odvajanja od Jugoslavije kako u Hrvatskoj tako i u Bosni.

    No, uoci narednih predsjednickih izbora, 'internacionala' je prosto pala u stanje 'deliriuma tremensa' jer znadu da su ovi naredni mjeseci i zadnji mjeseci vladavine ideolosko-politicke koncepcije, koju je pregazilo vrijeme, a i hrvatska vojnicka cizma.

    Koncept koji je narod prihvatio je obnova pravne drzavine s vladavinom prava na citavom nasem etnickom i povijesnom prostoru!

    Direktno suprotno njihovom projektu opstanka panslavisticke i jugomarksisticke magle nad nasim potamnjenim prostorima.

    Pod garancijom NATO Saveza.

    Zato je Tudjman i isao zadnje godine svog zivota u Moskvu da sklopi savez izmedju HV i Vojske Ruske Federacije.

    Zato je Mesic dovodio i Gorbacova i Putina u Hrvatsku 'na mala vrata', i zato i Boljkovac sad slini kad kritizira Tudjmana jer je to naruceno opet - iz Moskve - sto u nju vise gleda, brze mu se gubi iz vida.

    Iz Moskve s kojom ovih dana (uoci skorog posjeta americkog Predsjednika Obame Moskvi) Zapad opet vodi tajne traktacije kojima bi trebali pasti novi dogovori i interesnim podrucjima u Europi.

    No, javnost malo zna o tekucem podmuklom hrvanju oko nas, osobito u vezi sa sudbinom Bosne.

    No, u tom smislu htio bih nasim prijateljima - neki to vec vjerojatno vec znadu - reci da je medju velikima ovog puta vec uglavljeno pitanje opstanka i ucvrscenja na svojim povijesnim temeljima i na zasadama medjunarodnog prava - cjelovite i nedjeljive Bosne. Insallah!

    Sve je dobro dok je ziva glava i u njoj postojana Bozija vedrina.

    Mirko VIDOVIC
    Akademik

     

    2009-05-10, Nedjelja,10 Svibanj 2009., Geza: ZAVNOH U TOPUSKOM

     

    ZAVNOH U TOPUSKOM

     

    U sklopu boravka u Topuskom, naročito kada se slavi ZAVNOH, nudi se fašistički - antifašistički paintball u suradnji s Paintball klubom Glina.

    Ubijanje bojama, a ne puščanim zrnima , organizira se uz bogatu gastronomsku ponudu.

    Vrijeme u Topuskom može se provesti ratno aktivno.

    Cijena XL PAKET (marker, zaštitna maska, maskirno odijelo, 500 kuglica) - 200 kn + dodatnih 500 kuglica 150 kn

    Navedene cijene su bez PDV-a. i bez antifašističkih tirada o velikom značenju ZAVNOH-a za Hrvatsku državu nakon što je ubijen, ne paontbollom, već vješanjem osnivač ZAVNOH-a ustaša i fašist Hebrang, izdajica Hrvatskog naroda, neprijatelj druga Tita i KPJ.

    Zato opet imamo veliko slavlje Hrvata u Topuskom.

    U tom gradu 8. i 9. svibnja 1944. godine, prije 65. godina održano je Treće zasjedanje ZAVNOH-a bez kojeg ne bi bilo današnje Hrvatske antifašističke države.

    Koliko je to zasjedanje bilo važno i dalekosežno pokazuju odluke koje su tada donešene:

    ZAVNOH postaje nositelj suvereniteta države Hrvatske, koja zahvalajujući upravo ZAVNOH- u nikada nije postala DRŽAVA, već samo republika u okviru komunističke države Jugoslavije .

    Tada se donose četiri važna ustavna akta:

    1. Odluka o odobrenju rada predstavnika Hrvatske na 2.zasjedanju AVNOJ-a.

    Odobrenje je dano onima koji će glasati za Jugoslavensku državu, a ne Hrvatsku po mjeri i konceptu druga Tita dalekovidnog hrvatskog državnika koji ne dopušta da Hrvatska nakon 2. Svjetskog rata postane država.

    2. Odluka o ZAVNOH - u kao vrhovnom zakonodavnom i izvršnom tijelu Hrvatske koji će donositi Odluke prema odlukama antifašističke Komunističke Partije Jugoslavije ( KPJ ) pod mudrim rukovodstvom i diktatom druga Tita.

    3. Donešena je Deklaracija o osnovnim pravima hrvatskog naroda i građana demokratske komunističke Hrvatske u kojoj će Hrvati banditi demokratski biti poubijani i uništeni.

    4. Odluka o ustroju i poslovanju Okružnog narodnooslobodilačkog odbora (NOO) u Federalnoj državi Hrvatskoj koja nikada nije postala država, na način da na čelu NOO budu antifašisti, a ne komunisti.

    Na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a utvrđuju se u privremenom ustavu buduća Republika, a ne država hrvatska, da u Hrvatskoj vladaju temeljna demokratska načela sloboda mišljenja i vjere, prava stranačkog okupljanja, prava na privatno vlasništvo i poduzetništvo te nacionalna ravnopravnost.

    Ta demokratska načela su toliko snažno ugrađena u temelje današnje Hrvatske države, da traju punih 65. godina bez koriozije titanske kakvoće.

    Ovo su odredbe privremenog ustava koje su cijelo vrijeme striktno primjenjivane tako da je svako slobodno mišljenje kažnjavano kao kapitalističko buržoaska devijacija, a vjera je bila toliko slobodna da su svi članovi po partijskoj dužnosti morali krstiti djecu u katoličkim crkvama, vjenčavati se u crkvama.

    Na grobovima Titovih komunista antifašista obvezatno je morao biti križ umjesto daske za zvijezdom petokrakom.

    Privatno vlasništvo je u tom privremenom ustavu Hrvatske države bilo toliko razvijeno da su sve privatne obrtničke radionice, tvornice i trgovine preko noći postale društvene, a njihovi bivši vlasnici su postali direktori.

    To im je omogućio dosljedni komunizam i antifašizam koji je uvijek bio pravedan i dobrobitan za Hrvatski narod, pa je tako dobrobitan i danas kada se slavi u Topuskom.

    Nacionalna ravnopravnost je razvijena do te mjere da su svi Hrvati poslije ZAVNOH-a postali ravnopravni sa Srbima.

    Sve su to povijesne činjenice koje pokazuju da je zasjedanje ZAVNOH-a bilo najveća promocija Hrvatske države i hrvatskog partijskog rukovodstva na čelu s Hebrangom koji je antifašistički osuđen na smrt, ne po odredbama privremenog ustava kojeg je sam pisao, već je osuđen demokratski na partijskim antifašističkim sastancima diljem Hrvatske.

    Kako su antifašistička suđenja Hebrangu i ZAVNOH- u izgledala pokazuju zapisnici s partijskih sastanka antifašističkih čelija.

    U Zagrebu na V. Rajonskom antifašističkom Komitetu Komunističke Partije Hrvatske je zapisano:

    Opčenito, naša organizacija primila je povoljno odluku CK KPJ i traži najoštriju osudu za izdajnički rad Hebranga, time da ga se kazni smrću, a isto tako traži da se pročisti organizacija od svih takovih i njima sličnih hrvatskih elemenata - hebrangovaca u koliko su negdje zakonspirisani.

    Svi izražavaju svoju odanost antifašističkom CK KPJ i drugu Titu.

    U rezolucijama, koje je donašalo antifašističko partijsko članstvo uvijek se tražila najoštrija kazna.

    Skoro svako odelenje demokratski je tražilo smrtnu osudu fašiste i bandita Hebranga.

    U Đurđevcu i Koprivnici kao i u Zagrebu na svim antifašističkim sastancima osjetilo se je veliko povjerenje prema Partiji, drugu Titu i CKJ, a ne prema Hebrangu i CKH .

    Tražila se najstroža smrtna kazna za Hebranga zato što je bio protiv Tita i odluka CKJ.

    U vanpartijskim masama, dakle u antifašistički masama, jer antifašisti nisu bili komunisti, nije bilo neke diskusije u vezi Hebranga.

    Mase su o tome šutjele kaže, nitko drugi, nego revolucionar Dušan Dragosavac, ljubitelj Hebranga i hrvatskih komunista nacionalista.

    U Kutini je na sastanku kotarskog komiteta KPH održanog dne 18.V.1948 g. drugarica antifašistkinja iz C.K. KPH-a, rekla da je Hebrang vodio šovinističku politiku protiv Srba.

    Reakcionarni stavovi Hebranga izraženi su u odlukama trećeg zasjedanja Z.A.O.N.H-a, tj. da se Hrvati bore za svoju samostalnu državu.

    Zbog toga je on bio smijenjen sa dužnosti sekretara C.K. K.P. Hrvatske.

    Tada je bio primljen u polit biro CKJ.

    Kao vjeran komunist antifašist odan Titu i drugovima gdje je samoprijegorno radio u Beogradu sve do svoje smrti vješanjem o radijator.

    Na sastanku partijske ćelije Gradskog Odbora Crvenog Križa Zagreba, održan 19.V.1948. god. predlaže se da se Hebrangu ne dodijeli nikakva druga kazna već samo smrt, kao neprijatelju i izdajici K.P.J., što je već pokazao na zasjedanju ZAVNOH-a kada je za Hrvatsku tražio kapitalizam, a ne Titov boljševički ruski komunizam.

    Drugarica Fanika kaže da se slaže sa antifašističkim odlukom CKKPJ i komisijom CKKPJ i traži najoštriju kaznu za Hebranga - smrt strijeljanjem.

    Drugarica Bosa kaže da se slaže sa svime što je rekla drugarica antifašistkinja Fanika i misli da se Hebranga treba kazniti na smrt striljanjem.

    U Dubrovniku drug antifašist Vlahov Milan osvrćući se na štetočinski i izdajnički rad Andrije Hebranga, tvorca ZAVNOH-a, treba kazniti smrtnom kaznom.

    Drug Vlahov postavlja i pitanje kako je bilo moguće da Andrija Hebrang kao izdajnika Hrvatskog naroda postane glavni akter na zasjedanju ZAVNOH-a?

    Drug Radovčić Pero kaže da se u potpunosti slaže sa ocjenom druga antifašiste zavnohovca druga Vlahova i da je potrebno izreći najveću kaznu - smrt.

    Rekić Ilija u potpunosti se slaže sa odlukom CK KPJ i smatra da je odluka pravilno donešena.

    Teodorović Anka u potpunosti se slaže sa izjavom gore navedenog druga Ilije i smatra da je pravilno donešena odluka.

    Komlenac Čedo u potpunosti se slaže sa odlukom CK KPJ da se Hebranga najstrožije kazni radi cijepanja bratstva i jedinstva.

    Diklić Borka u potpunosti se slaže sa izjavama gore navedenih drugova i drugarica.

    Potvrđuje isto: Smrtna kazna!

    Vučković Slavica slaže se sa svim izlaganjem ostalih drugova i ima puno povjerenje da će drug Tito i CK KPJ donijeti pravilno rješenje i likvidirati Hebranga.

    U 2. RAJONSKOM KOMITETU K.P.H. u Zagrebu dne 20-V-1948. održani su sastanci u 68 antifašističke ćelije, a prisustvovalo je 938 članova partije .

    Na samim sastancima poslije čitanja odluke CKKPJ većina zapažanja i osvrta bilo je zbog Hebrangove sabotaže u privredi i zbog klevetanja druga TITA.

    Uz to kod Hebranga su se osvrtali na slabo držanje pred klasnim neprijateljem.

    Kroz diskusiju koja se je uglavnom kretala oko pitanja kako su se Hebrang osnivač ZAVNOH-a mogao tako dugo održati na komunističkom antifašitičkom položaju.

    Objašnjeno je da je C.K. a naročito drug TITO nastojao da se Hebranga preodgoji, jer Hebrang nije imao rusko antifašističko komunističko iskustvo kao Tito.

    Svoje antipartijske i fašističke radnje Hebrang je pokušao podvaliti Titu i KPJ-u odlukama ZAVNOH-a, što su, kao što se zna, Tito i Kardelj energično spriječili.

    Većina članstva se takodjer izjasnila i tražila da se Hebranga putem narodnih vlasti izvede pred sud i sudi na smrt.

    To se je najbolje vidjelo kod nastojanja da svi članovi potpišu rezoluciju s kojom se zahtjeva smrtna kazna a i primijetilo se takodjer i ogorčenju zbog njihovih nedjela naročito u antifašističkim ćelijama: Solovljeve ulice, Zarazne bolnice, Voćarske ceste gdje su drugarice čak i osječajno plakale.

    Interesantan je slučaj u ćeliji Voćarske ceste gdje su sve drugarice skoro sa plačem zahtijevale da se Hebranga sudi na smrt.

    Drug Šimić u Sili izjasnio se da Hebranga osnivača ZAVNOH-a treba ubiti.

    Drug antifašist Vrbnik Vinko iz Gl. odbora sindikata izjavljuje da je Hebranga lično vidio da vrši sabotaže u šećerani Županja.

    Blaž Mesarić izjavljuje da je on 1941 god. bio član M.K. i da je na osnovu toga što je čuo odluku smatra Hebranga krivcem za neuspjeh kod oslobadjanja drugova iz Kerestinca.

    Dalje su mnogi drugovi diskutovali o tome kako je Hebrang intervenisao za razne tipove, te kako mu je žena visoka dama koja je još u partizanima svaku večer zahtijevala belu kavu a posle oslobodjenja prodavala kuće u Pakracu.

    Sve ovo pokazuje koliko je ZAVNOH važan za današnju Hrvatsku.

    Zato će u budućnosti ZAVNOH sve više dobivati na značenju, jer da nije bilo ZAVNOH-a ne bi bilo ni Hebranga, a da nije bilo Hebranga ne bi bilo ni privremenog demokratskog ustava koji je trajao punih 65. godina, sve do danas.

    ZAVNOH je današnji hrvatski Sabor u kojem vrijedi " Popljuj, ponizi, stvori pritisak kroz medije. "

    To je ta poznata antifašistička komunistička formula, kaže Berislav Rončević, što je je, kao što vidimo, do smrti prvi iskusio Hebrang, a zatim svi Hrvati koji su bili z hebrangov ZAVNOH, a protiv druga Tita i CKJ-u.                                                                             Autor:Geza



    2009-05-12, Ponedjeljak, 11 Svibanj 2009

    priredio i dopunio: dk., omiš: «Crveni topuzi» iz Topuskog!

    «Crveni topuzi» iz Topuskog!

    andrija-hebrang-1.jpgNikad mi nije bilo sasvim jasno od kuda potječe naziv 'Zemaljsko' u nazivu ZAVNOH-a?

    Naime, ako postoji pojam 'zemaljsko' onda mora postojati i njegov kontrapunkt 'vanzemaljsko' a farizejski hvalospjevi utemeljenju hrvatske države koje smo čuli na ovogodišnjem 'zasjedanju crvenih topuza' u Topuskom zvuče upravo vanzemaljski-nestvarno!

    Čudnovato, iako su na ovogodišnjoj «topuzkoj fešti» nazočila i tri još živuća i još važeća 'narodna heroja' iz komunističke ere (Slavko Komar, Milutin Baltić i Rade Bulat), nitko se od nazočnih nije ni potrudio da se barem sjeti…. prvog potpredsjednika ZAVNOH-a Andrije Hebranga, starijeg.

    Njegovoj su obitelji nakon Andrijina smaknuća, 1949.g.(?), drugovi 'antifašisti' čak i prezime promijenili po beogradskim knjigama u Markovac …. da se zatre svaki trag zločina 'crvenih topuza', ili, kako to štovani Akademik Mirko Vidović preciznije kaže 'crvenih fašista'!

    Pa, mogao je barem aktualni predsjednik hrvatskog parlamenta proisteklog, eto, iz «topuzkog ZAVNOH-a», drug Luka Bebić zatražiti od prisutnih 'antifašista' barem minutu šutnje u znak pijeteta prema svom dalekom ali časnom predšasniku …. ako i ne s političkim naglaskom onda barem s minimalnim ljudskim štovanjem.

    Ni govora, pa, Hebrang je naravno bio ustaša, tj. bio je Hrvat, nepoćudni državotvorac!

    Pa, da se drugovi ZAVNOH-ovci podsjete kako su to oni utemeljili hrvatsku državu ubijajući upravo one hrvatske prvake koji su se takvu 'opaku zamisao' usudili i izreći, na nju i pomisliti:

    Na zasjedanjima ZAVNOH-a, (ovo-) Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske, 1944.g., u Otočcu, Plaškom i Topuskom Andrija Hebrang začetnik je i organizator priključenja Istre, Rijeke, Zadra i otoka Hrvatskoj, stvaranju Federalne Države Hrvatske, pokrenuo je osnivanje Telegrafske agencije Hrvatske, u to je vrijeme uveden vjeronauk kao izborni predmet (vrlo kratke trajnosti!), a u radu ZAVNOH-a sudjelovali su i članovi HSS-a te Srpski klub vijećnika.

    Zbog naglašenih težnji za ostvarivanjem hrvatske nacionalne ideje

    -«Hrvatska ima pravo da sama upravlja sobom, da ima svoj Sabor kao vrhovni zakonodavni organ i nosilac suvereniteta, i svoju narodnu vladu»

    -Andrija je već u listopadu 1944.g. smijenjen s mjesta generalnog tajnika CK KPH i imenovan je povjerenikom trgovine i industrije NKOJ-a (Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije) a u prosincu je imenovan predsjednikom Privrednoga savjeta NKOJ-a….

    U travnju 1946.g. na prijedlog odanih Brozovih doušnika, velikih 'antifašista' poput Milovana Đilasa i Edvarda Kardelja, Andrija Hebrang je isključen iz Politbiroa CK KPJ zbog sukoba oko, eto za naivce, koncepcije gospodarskoga razvoja.

    U lipnju iste godine smijenjen je s dužnosti ministra industrije i predsjednika Privrednoga savjeta

    Rodio mu se sin Andrija.

    Ali i dalje slijedi neviđeni progon, «mic po mic», i konačno:

    Od 3. ožujka 1948.g. UDBA je počela prisluškivati Andrijine telefonske razgovore a u travnju je stavljen u kućni pritvor.

    S dužnosti ministra lake industrije smijenjen je 5. svibnja.

    Na partijsko saslušanje, negdje na nepoznato mjesto na Fruškoj gori, Andriju je iz kućnoga pritvora (u tadašnjoj Rumunjskoj ulici br. 56), 7. svibnja 1948. u 6 sati, odveo osobno general Ivan Gošnjak u pratnji dvaju osoba nepoznatih imena.

    Partijska komisija zaključila je da je Andrija surađivao s ustašama, da je vodio šovinističku politiku u odnosu na Srbe... i niz drugih 'antifašističkih' izmišljotina.

    Za istražitelja je postavljen 'pljunuti'udbaš Milorad Milatović, poslije (Hebrangova ubojstva!?) unaprijeđen u generala.

    Za trajanja istrage Andrija je terećen kao ustaški špijun zbog prokazivanja zagrebačkih komunističkih ilegalaca u ustaškome zatvoru, a kao sovjetski agent zbog odavanja državnih tajni Sovjetima i podrške rezoluciji IB-a.

    Uhićen je i odveden u beogradski zatvor Glavnjaču.

    Javni tužitelj FNRJ Josif Malović 27. listopada izdao je rješenje o pokretanju istrage s istražnim zatvorom zbog kaznenog djela 'protiv naroda i Brozove države-Jugoslavije'.

    Ta istraga službeno nikada nije završena.

    U 'knjigu dežurstva kod Hebranga' arhiviranu u Dosjeu Hebrang 10. lipnja 1949.g., dežurni oficir u Glavnjači, zloglasnom Udbinom zatvoru, zapisao je:

    «0-3 h: Sremac (Andrija) bio na saslušanju do 1 h, poslije odveden izvan zgrade, drugi su svi spavali.

    ...18-21h: Sremac se nije vratio!?»

    I narednih dana lipnja ponavljana je ta glupa bilješka….Andrija nikako da se vrati!?

    Istražitelj Milorad Milatović i drugovi stražari složiše ipak zapisnik o smrti, precizno na dan 11. lipnja 1949. u ranim jutarnjim satima 'po predmetu smrti uhapšenika Andrije Hebranga iz Beograda' u kome «antifašistički pošteno» zaključiše da je uhapšenik Hebrang izvršio samoubojstvo, vješanjem o niskopodni radijator u tamničkoj ćeliji…. ali, tijela mu ne nađoše, do dana današnjega!?

    I još nešto o našem antifašisti Luki Bebiću, iz njegova euforičnog govora u Topuskom:

    «Odluke koje je ZAVNOH tada (1944.g.) donio imale su velik i dalekosežan značaj za hrvatski narod i njegovu državnost jer su one postale ustavno-pravni temelj suvremenoj hrvatskoj državi, a ZAVNOH prethodnik modernog hrvatskog parlamenta», teatralno će drug Luka na «topuzkom zasjedanju» ove godine!

    Istaknuo je još i to da je 'slobodarski, demokratski i državotvorni duh našeg naroda (kojeg to naroda, Luka?), potreba da slobodno odlučuje o svojoj nacionalnoj i političkoj sadašnjosti i budućnosti iskazivana tijekom duge i teške nacionalne povijesti'.

    A evo kako je drug predsjednik Sabora prije 28 godina rješavao pitanje slobode, demokracije i državotvornosti svog hrvatskog naroda, čestitajući Neretljanima Božić, 24. prosinca 1971.g….

    Potrebito je, citiram: «brže, energičnije i efikasnije poduzimanje svih mjera koje zakon predviđa protiv nacionalizma i šovinizma i drugih neprijateljskih djelatnosti», dodao bih: i sve to u cilju očuvanja stečevina ZAVNOH-a, tog 'licemjernog temelja' hrvatske države!

    I za kraj još nešto:

    Pa, mogao je barem prisutni «narodni heroj» Rade Bulat, živući sudionik davnih, krvavih događanja iz 'velike bitke' kod Stepinčeva Krašića ispričati nešto o tome kako su duboko iskopani temelji hrvatske države…. duboki i mračni poput poznate jame Jazovka nedaleko Sošica u koju su pobacani ne samo teško ranjeni (više od 200!), ustaše i domobrani 1943.g., nego i bolesnici i ranjenici iz zagrebačkih bolnica nakon 'antifašističkog oslobođenja' Zagreba 8. svibnja 1945.g.!

    Ps.:

    Udruga «Hrvatski domobran» je 8. svibnja 1998. godine podnijela kaznenu prijavu protiv 'narodnih heroja' Rade Bulata, Marka Belinića (po Mesiću odlikovanog 2003.g.!), Milana Žeželja te Lutve Ahmetovića i Milke Kufrin-Bulat zbog ratnog zločina u Krašiću.

    Do procesa nikad nije došlo, niti će ikada doći… cijeli predmet već 11 godina leži u DORH-ovoj ladici, kod bivšeg komunističkog tužitelja a danas glavnog državnog odvjetnika, Mladena Bajića.

    Štitio je njih neprikosnoveni imunitet «jugoslavenskih narodnih heroja», a našeg Radu štiti, valjda još i danas, za razliku od Branimira Glavaša … imunitet zastupnika ZAVNOH-a!?

    Odličje narodnog heroja mu ne može ukinuti ni naš 'Precednik', on to radi jedino kad su u pitanju pravi heroji Domovinskog rata koji su jedini i zaslužni za stvaranje hrvatske države!

    Sam Rade Bulat kasnije se hvalio tim 'herojskim djelom': «Snijeg oko Krašića u promjeru od 2 km bio je sav crn od ustaških leševa».

    U izvještaju upućenom CK KPH, jedan drugi 'heroj', Lutvo Ahmetović teško tereti upravo Radu Bulata što je dopustio da njegov zamjenik Milan Žeželj (kasnije i general, također 'narodni heroj' i 18 godina Titov ađutant…. i 'švaler' Jovanke Broz) na trgu usred Sošica javno zakolje desetoricu zarobljenika….

    Milan Žeželj se kasnije hvalio da je pokolj izvršio istom četničkom kamom s kojom je poklao stanovnike istrijebljenog hrvatskog sela Boričevac (hrvatsko selo kod Donjeg Lapca spaljeno do temelja od Žeželjevih četnika, 1941.g.!).

    Rade Bulat navodi precizno da je u pokolju u Sošicama smaknuto 226 zarobljenika, čime su se ukupni hrvatski gubitci popeli na 720 mrtvih.

    Uoči masakra, a nakon bitke, zarobljenici nisu bili ni identificirani, ni popisani, niti su im uzete vojne iskaznice, već su iz stroja na trgu u središtu Sošica izdvajani nasumično prema osobnom nahođenju 'antifašističkih' glavešina.

    Tobožnji 'narodni sud', čijom su navodnom grupnom smrtnom presudom partizanski izvori kasnije pravdali vlastita zvjerstva počinjena u Sošicama, uopće nije zasjedao, niti je utvrdio osobnu krivicu bilo kojeg od zarobljenika.

    Zasjedanje bilo kakvog suda definitivno poriče i sam Bulat navodeći kako su zarobljenici «na sveopći zahtjev naroda suđeni javno (aklamacijom?), te kao koljači i palikuće pravedno likvidirani», ili, polumrtvi bačeni u jamu zvanu Jazovka…. koja je 'otkrivena' tek 1990.g.!

    (Izvori: 'Slobodna Dalmacija', 'Hrvatski domobran', zapis: 'Kronologija života i nestanka Andrije Hebranga')

    priredio i dopunio: dk., omiš

    2009-05-17, Nedjelja, 17 Svibanj 2009, „Hrvatski Dragovoljac“

     

    Akademik Mirko VIDOVIĆ: NEKAZNJENI ZLIKOVCI SU JEDINI VIDLJIVI VAMPIRI

    NEKAZNJENI ZLIKOVCI SU JEDINI VIDLJIVI VAMPIRI

    Kad je rijec o pravnoj drzavi i vladavini prava, vrijedi uzeti u obzir 'Ustav Republike Francuske' koji je stupi na snagu nakon famozne 'gradjanske revolucije' u Francuskoj.

    'Clan dva' tog 'Ustava' ni danas nije nista izgubio na svojoj logicnosti pa, prema tome, ni na aktualnosti.

    Taj 'Cl 2'. (navedenog ustava glasi):

    "Universaluté des citoyens français est le souverain" ('Univerzalnost gradjanstva je vladar').

    U toj logicnosti plural postaje - singular.

    Dakle, sveukupnost gradjanstva koji cine jednu naciju ima u svim stvarima vodjenja drzavnih poslova prvu i zadnju rijec i to putem referenduma.

    Prema tome postoji znak jednakosti izmedju pojmova 'nacija' i 'drzava'.

    Drzavni teritorij je prostor na kojem suvereno postoji i samom sobom vlada jedna nezavisna nacija - po svojoj slobodnoj volji.

    Koliko puta smo culi onu Djilasovu, uoci pokolja na Bleiburgu i na Kriznom putu, kad je objavio Titovu odluku rijecima:

    'Hrvatska vojska mora umrijeti da bi Jugoslavija zivela'.

    No, vojska jedne nacije koja se je obnovila u cjelini u svojoj nezavisnoj drzavi je - njezina vitalna snaga vojna sila.

    Ubiti vojsku jedne drzave bez suda i sudjenja, jedino stoga sto omogucuje opstanak nacije u svojoj nezavisnosti je tezak zlocin koji ni Zapadni ni Istocni saveznici nisu prakticirali nakon zavrsetka Drugog svjetskog rata.

    I ne samo zbog 'Zenevskih konvencija', nego jer tako nesto nikad civilizacija nigdje nije cinila, do komunizma.

    To je ucinio samo Tito.

    Prilikomovogodisnjeg komemoriranja izdaje koju je, na Bleiburgu, Zapad pocinio prema hrvatskoj naciji, culi smo rijeci Dra Andrije Hebranga i mostarskog biskupa, preuzv. Ratka Perica.

    Mostarski biskup je otvoreno izjavio da je tu pocinjen - genocid nad hrvatski narodom, a Dr Hebrang da je Tito tim cinom postao - ratni zlocinac.

    No, univerzalnost gradjanstva, odnosno nacija, nije ono sto znaci grcka rijec 'gene', nego li 'ethne'.

    Izdajom hrvatskog naroda na Bleiburgu Tito nije pocinio 'genocid' nego li - etnocid'.

    Ubijanje drzave u koju se je kristalizirala jedna nacija je najtezi zamisliv zlocin prema covjeku i ljudskom rodu uopce.

    Dr Hebrang je, usporedbom Jasenovca i Bleiburga, u obje situacije vidio sudbinu svoje obitelji, odnosno svoga oca, koji je prezivio Jasenovac, ali ne i logoriste na Banjici u Beogradu.

    Kao da ni njemu samome nije jasno da je nacija isto sto i drzava i da je udar na drzavu maksimalno obezlicenje nacije, odnosno kolektivno i tjelesno i mentalno smaknuce ukupnosti gradjanstva srusene drzave.

    Opasno je mijesati pojmove 'nezavisnosti' s pojmom 'slobode'.

    Hoxhina Albanija je bila nezavisna, ali nije bila slobodna.

    A Hrvatska u Titovom grobistu i mrtvih i zivih nije ni teoretski mogla biti slobodna jer je ne samo zabranjivala slobodu savjesti, nego i teoretski nijekala postojanje ljudske savjesti, a bez slobode savjesti nema istine, a bez istine nema niti moze biti slobode.

    Bar tako pise u 'Evandjelju'.

    Kad je u univerzalnosti gradjanstva samo jedna ljudska grupa lisena prava na slobodu savjesti, ne moze biti govora ni o slobodnom drustvu pa ni o nezavisnosti nacije.

    Tom patvorinom nejednakih jedan dio pucanstva terorizira i ponistava drugi dio pucanstva, dakle nejednakost nijece univerzalnost gradjanstva.

    Stoga je borba za istinu po kojoj se jedino moze postojati kao slobodno ljudsko bice, glavna zadaca je svijesnih javnih poslenika u ukupnosti gradjanstva svake drzave.

    Tom borbom se ostvaruju pretpostavke unutrasnje slobode i vanjske nezavisnosti.

    No, ETNOCIDU u Hrvatskoj prethodile su mnoge pojavnosti i to s raznih strana, a nerijetko i uz sudjelovanje domacih izroda i izdajnika.

    Odavna smo izlozeni napasnim invazijama sa svih strana, mnoge jace sile pa i velesile su sve cinile da postanu gospodari naseg drzavnog teritorija, ali ni jednom od njih nije poslo za rukom da zavladaju odjednom svim nasim krajevima, kako bi na sve mogli odnaroditi, asimilirati i tako ponistiti nas povijesni tok i nasu svijest o posebnosti.

    No, razne siledzije s raznih strana, oslanjajuci se na domace izrode i izdajnike, otimali su komad po komad nase zemlje, a na otetim komadima izmisljali su neka 'plemena' koja nisu smjela biti dio hrvatske nacije i davali im izmisljena imena.

    No, nikad nisu uspjeli okupirati bas sve hrvatske krajeve pa tako nisu uspjeli danam bas svima nametnu neko drugo ime i tako nas sasjeku s naseg korjena.

    Zahvaljujuc tome Hrvati su na 'reliquae reliquiarum alium regni Croatiae' ocuvali svijest o posebnosti, a u Ilirskom pokretu je preporodjena ideja o nasoj sedantarnosti i jedinstvu koje je neprekinuto opstalo u nasem lijepom narodnom jeziku.

    Od povijesnog znacaja, u tom smislu, je djelo Ljudevita Gaja polovicom devetnaestog stoljeca, a u istom smislu preporod samosvijesti i nakon komunistickog etnocida, Hrvatska je dozivjela svoju obnovu grcevitom obranom svog jezika polovicom sezdesetih godina dvadesetog stoljeca.

    U pocetnom zamahu sudara europskih carstava krajem prve polovice dvadesetog stoljeca stvoreni su uvjeti za preporod hrvatske drzavne nezavisnosti, bar u svojoj pocetnoj fazi.

    Da je sva hrvatska nacija bila odusevljena tim cinom, to dokazuje ne samo cinjenica da dne 10.04.1941 nigdje u Hrvatskoj nije doslo do protesta, ni javnog ni zaplotnjackog.

    Tek kad je Staljin trazio od svojih ovisnika organiziranih u Kompartije, da udare na neprijatelja SSSR-a, pojavile su se grupe skolovanih agenata provokatora koje su, kako to lijepo dokaza Vjeceslav Holjevac u svojim ratnim memoarima, imali za zadacu da pobune Srbe i otjeraju ih ili dotjeraju u sumu.

    Nema te drzave na svijetu koja bi tolerirala oruzane grupe koje otvoreno idu za tim da sruse drzavu pod bilokakvim izgovorom.

    Tako je bilo i u NDH.

    Idejni organizator ukupnosti vojno-policijskih akcija u suzbijanju razbijanja hrvatske drzave bio je hrvatski zidov, Dido Kvaternik, direktor UNS-a, covjek visokog povjerenja Canarisa, sefa Abwehra.

    No, kako vojnik mora slusati i izvrsavati zapovijedi viseg foruma u vodjenju drzavnih poslova, tako je i general Vjekoslav Luburic izvrsavao Didine smjernice o organiziranju Jasenovca i u njegovom funkcioniranju.

    No, kad je, stjecajem okolnosti, trebalo, kocem Drugog svjetskog rata, uciniti sve da bi drzava opstala, ma kakav bio rezultat opceg sukoba u Europi, vodstvo NDH je odbilo Staljinovu ponudu da prizna NDH pod uvjetom da se uskladi svoju obrambenu politiku sa strateskim interesima SSSR-a.

    Dr Pavelic je odbio tu ponudu jer je znao da se hrvatska drzava ne moze rijesiti jednih 'himbenih saveznika' prelaskom u kolaboraciju s drugim i jos gorim 'himbenim saveznicima', pak je odlucio naciniti ono sto je srbijanski kralj ucinio pocetkom prvog svjetskog rata: povuci vojsku iz svoje zemlje na teritorij koji kontroliraju saveznici, pa onda, zajedno s njima, udariti na neprijatelja i izbaciti ga iz zemlje.

    Stoga su Anglosaxonci prihvatili Dra Pvelica kad je dospio na teritorij Austrije, koji su oni kontrolirali, i tu ga stavili u trajanju od skoro dvije godine, pod svoju zastitu.

    Da se Tito, na ultimatum zapadnih saveznika, nije povukao iz Trsta, Pavelic bi se nasao bar s ovecom grupom hrvatske vojske na strani Zapadnih saveznika i tu, unatoc velikom broju zrtava, izbacio bi iz Hrvatske izdajnike i izrode, kao i tudjince, pocinitelje etnocida.

    No, i Dido i Luburic su uspjeli izmaci 'ruci osvetnici', jedan je dospio na Zapad Europe, a drugi na nedovojno poznato vrijeme na madzarsko tlo koje je vec bilo pod kontrolom Sovjeta.

    Odatle potjece i njegova ideje da s teritorija Spanjolske kojom je vladao spanjolski zidov Francisco Franco razvija svoju politiku 'pruzene ruke' Sovjetima.

    Njegov ubojstvo u Cagcagenti je jos uvijek nedovoljno razjasnjeno, ali strah od sovjetske invazije objasnjava bar u nekom smislu to cudno ubojstvo i to uoci zamaha Zgrebackog proljeca.

    Najcudnije u drzanju politicara tipa Tudjmana i Mesica je to sto su se oni povezali s Odporasima cija je glavna baza utaborena na Norvalu kod Toronta u canadi.

    Tamo je i Mesic, 1992 isao pjevati 'Juru i Bobana'.

    Odatle je, po njegovim izjavama 'Globusu' nakon povratka sa 'punom vrecom dolara' dosao nazad u Zagreb i odatle ga je Tudjman poslao na vazan zadatak na - Siroki Brijeg, da tamo, zbaci s kormila HDZ BiH Stjepana Kljujica i nametne Matu Bobana, oficira KOS-a - kako je to objasnila Jasna Babic u zagrebackom 'Globusu' malo poslije tog cudnog dogadjaja.

    Na celu Herceg-Bosne, bili su - sve odreda 'stari kadrovi' Titova rezima, a njihove fotografije s kratkim biografijama objavio je takodjer zagrebacki 'Globus'.

    Zanimljivo je da u crescendu Mesiceve dreke protiv 'antifasista' nikad nije spominjao ni Didu ni Maksa.

    I to je nemala zagonetka koju bi on morao javno objasniti.

    Kako onda shvatiti logiku 'Jasenovca' kako ga on i dalje pokusava protumaciti - opravdavajuci pokolj hrvatskog naroda?!

    Sta je hrvatska nacija imala s idejama Dide Kvaternika i s djelom Vjekoslava Luburica na podrucju Jasenovca - i za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata?

    Jer, on je bio njihovim obozavatejem i udvaracem, ako ne i vjernim saveznikom, s njima je pjevao 'Juru i Bobana' dok se nije i sam povampirio i - druge nazvao imenom koje prilici bas njemu, a sebe, ipso facto, pretvorio u crnog andjela s crvenom jezicinom pa - truje li truje.

    Komunisti ne poznaju ni savjest ni zdrav razum.

    Njihova dijalekticka mitomanija je nemoguce bez podjele i zavadjanja onih koje dobiju pod svoju vlast.

    To su notorni psihopatski kriminalci!

    No, rijeci koje mu je indirektno uputio Dr Hebrang s Bleiburga morale bi u njemu prozvesti bar malo prisebnosti.

    Jer - u iducem kolovozu sva Europa ce, komemoracijom 'Pakta Ribbentrop-Molotov', izjednaciti komunizam s nacizmom.

    A, ako Hebrang dospije na polozaj iduceg Predsjednika Republike Hrvatske, zna se kako ce postupiti sa svim komunistickim zlocincima, i iz Drugog svjetskog rata i iz Domovinskog rata.

    Posebno s 'vrhovnim komandantom JNA' u vezi s rusenjem Vukovara i pokoljem na Ovcarama, a i - izdajom Hrvatskog podunavlja - cetrdeset dana nakon sto je Hrvatski Drzavni Sabor prekinuo sve drzavno-pravne veze s Beogradom!

    Proklet ce dan kad se je rodio!  

    Mirko VIDOVIĆ
    Akademik

     

    2009-05-20, Glas koncila

     

    Mile Prpa

    ŽIVI SE BOJE MRTVIH

     

    Bura, bura! Sad će grunut bura...! Pjevao je Maksim Gorki najavljujući u svojoj, inače prekrasnoj pjesmi u prozi -  Pjesmi o Burevjesniku – nastup revolucije! Tada su se živi bojali živih!

     

    Danas u Hrvatskoj, još uvijek na ruševinama komunističkog sustava, sustiže nas vrijeme kad se živi počinju bojati mrtvih! Ne svi živi i ne od svih  mrtvih. Kao robovi grijeha mnogi se u Hrvatskoj počeše pribojavati svojih žrtava, i to onih iz doba njihove iluzionističke mladosti od prije već više od šezdeset godina. Kada, u ime revolucije, koja ih je uvjeravala i u nepostojanje Boga, pa je bilo sve dopušteno – ljudski život nije vrijedio nit' jedne čahure, a poglavito ako se radilo, kako su oni mislili o životu nekoga tko je uz to „klasni“ ili „narodni neprijatelj“.

     

    Već tisućama godina sve humanističke filozofije i sve religije svijeta nas uče da je ljudski život nešto najdragocjenije, nešto najsvetije, nešto u što se ne smije dirati. Živi i pusti i druge da žive! To je geslo već stoljećima poznato. U svojoj knjizi Filozofija čovjeka išao sam za čitavi stupanj još i dalje kazavši – „Živi i življenjem svojim i druge snaži...!“

     

    Vidite, ali raspon ljudske dobrote i ljudskoga zla kreće se, simbolično kazano - od osobe izrazito pune čovječnosti s jedne strane (od na primjer sv. Antuna) pa sve do - osobe izrazito pune nečovječnosti do ( na primjer jednog Hitlera ili nekoga njemu sličnog), s druge strane. Kao što se u prirodi raspon mirisa kreće od čudesnog ugodnog mirisa jednog zumbula ili jorgovana pa na drugom polu do - nekog nepodnošljivog smradeža, neke strvine ili nešto slično.

     

    Po našim djelima, simbolično kazano,  svi se mi, beziznimno svi, nalazimo na nekoj poziciji između ta dva spomenuta čovjeka, ili još slikovitije između ta dva mirisa, vrlo ugodnog i vrlo neugodnog. Svaki na svome mjestu kako svojim životom zaslužuje. A kako živimo u vlastitoj slobodnoj volji, taj izbor svakome je u potpunosti osoban.

     

    Ali strah od vlastitih žrtava, je nešto što se nosi u samome sebi i što se više ide prema kraju života taj strah je sve veći i sve nepodnosljiviji. I za žaliti je sve one koji su to, bez obzira na bilo kakvo pravdanje, sami sebi priuštili, sami su postali rob grijeha jer su razarali tuđe živote. U svome životu nisu poštivali tisućljetne tekovine humanističkih filozofija i religija svijeta o najvećoj vrijednosti života.

     

     „Ne bojte se onog koji uzima tijelo! / Gle, otac i majka odgoje mladića, /trudom i mukom kroz življenje cijelo. /U trenu ga netko ustrijeli kao ptića./

     

    /A mi i dalje živi i u svijetu jačem, /i ubojice naše za nama će stići. /Ali za tijelom našim grcat' će plačem,/  ko roblje grijeha, ne mogu ni prići.“ (Citati iz knjige M. P. ECCE HOMO iz psalama 200. i 201.)

     

    Ali strah od mrtvih na osobnom, a ne na kolektivnom planu, je potakla i činjenica, da se u Sloveniji, u Hrvatskoj i drugdje na mnogo mjesta same kosti masovno počele izranjati iz zemlje, kao da je došlo njihovo vrijeme, dižu se mrtvi i optužuju žive. Kao da se ponovno čuje krik života pred smrću sa tisuća stratišta, kao da sve vapi za ..... pravdom.

     

    Ali pravde nema nit' će je biti, barem ne ove ljudske. Makar se radilo o biblijskom pogromu naroda, i tragičnom uništenju gotovo cijele mladosti našeg naroda, i to uglavnom u doba mira. Pravde nema pa makar se radilo, a radi se u potpunosti o neusporedivo najvećoj tragediji hrvatskog naroda u cjelokupnoj njegovoj povijesti. Nema je zato jer u toj kategoriji ubojica postoji internacionalna solidarnost, da dosad nitko iz komunističkog svjetonazora nije odgovarao pred zakonom, pa ma što da je napravio. Kao najveća nepravda u povijesti svijeta – njih je pravda u potpunosti mimoišla. Zato nemojte gajiti iluzije, jer su oni svi zaštićeni antifašizmom kao svjetonazorom, kao neprobojnim plaštem i interesima Velike Britanije, koja nagrađuje i brani sve one koji su se borili u ratu na njenoj strani, beziznimno sve i uopće je ne interesira što su prema nekome drugom napravili.

     

    Ali radi povijesne istine, istine kao istine, može se ne znam koliko netko ljutiti – istina će uvijek izbiti na vidjelo. Ne može se sakriti grad koji se nalazi na brdu. (Krist)

                        

    Ali zanimljivo je reagiranje, već dobrano i nervoznog, našeg Predsjednika na izmaku mandata, koji u svojoj životnoj filozofiji ne prizna ravnopravnost žrtava. Za jedne, za one koje je napravila druga strana, ne njegovog svjetonazora, ne vrijede nikakva pravila – žrtve na toj (crvenoj) strani sve su, po njemu - beziznimno sve nevine, a vojska koja je to napravila je sva, beziznimno sva, kriva do zadnjeg vojnika. A kako se radi o stotinama tisuća pripadnika vojske, koji su bez ikakve osude ili suda  okrutno pogubljeni u doba mira, a isto toliko, ako ne i više i civila svih uzrasta, od male djece do staraca  od ruke crvenih, što nije samo slučaj s Hrvatskom. Po njemu, dakle svi su krivi i pravedno je što su pogubljeni. I u njihove grobove se ne smije dirati, već to treba prepustiti povjesničarima i njihovom kabinetskom radu.

     

    Pitam vas, u koju bismo ideologiju, u filozofiju koje ideologije smjestili takvo razmišljanje prvog čovjeka vlasti u Hrvatskoj. Filozofija fašizma je plitka da tako nešto u nju stane, filozofija komunizma, je isto tako plitka da bi i u nju stale takve monstruozne postavke. Ne želi ni čuti da je to zločin. Dakle činjenica da je u miru na najokrutniji način pogubljeno nekoliko stotina tisuća nenaoružanih vojnika i civila svih uzrasta - po njemu nije zločin, pa niti najmanji. Danas bi se teško našao bilo koji pripadnik njemačke vojske iz Drugog svjetskog rata, koji se ne bi složio da ono što je radio Hitler da se radilo o teškom zločinu genocida i sl. Mislim da je njemačka nacija danas u tome potpuno jedinstvena.

     

    Odavanje pieteta žrtvama u Bleiburgu, gdje je pristiglo desetak tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i Europe, i koje je proteklo u miru i dostojanstvu i u molitvi uz služenje sv. Mise naziva – Dernekom (nekom proslavom gdje se ljudi zabavljaju, nekakvim sajmištem)! Pravdanje i podržavanje tog zločina je jednako njegovom izvršenju. Postoji još biblijska misao – da je zločinac jednako onaj koji je zločin učinio, kao i onaj koji zločin pravda, ili ga skriva. O ljudi moji, zar je to moguće....?

     

    Kao istinoljubivim ljudima dužnost nam je javno kazati, upravo u obrani antifašizma, da takav monstruozni zločin, koji predstavlja pravi biblijski pogrom naroda i to svoga vlastitoga, nema niti može imati niti najmanje veze sa antifašizmom. Antifašizam je kao svjetski pokret - pokret života, a ne pokret smrti. U Europi, gdje su bili istinski antifašisti, došlo je do momentalne istinske slobode, a takvih masovnih stratišta kod njih nigdje i nema, pa nemaju što ni iskapati. A eventualni krivci na drugoj strani  ako ih je bilo - bili su suđeni i kažnjeni dovođenjem pred lice pravde.

                        

    Doista, što je previše, previše je i od jednog Mesića....!

     

    Kako su na našim prostorima same od sebe posvuda počele masovno izranjati kosti iz zemlje, i sve izlazi na bjelilo dana, i progovaraju...i optužuju...! 

     

    Počeo je izmed oblaka i mora gordo lebdjeti, više ne vjesnik Bure, već vjesnik Istine, sad nalik na bijelu munju. Klikće on i njegov kliktaj više ne žudi buru, ni snagu gnjeva, ni plamen strasti već silnu vjeru u pobjedu Ljubavi, konačnu POBJEDU ISTINE, pa i na ovim našim prostorima!                                                          

    Mile Prpa

    mile.prpa@zg.t-com.hr