DUBROVAČKO - NERETVANSKA ZUPANIJA
    ZUPANIJSKO VIJEČE H S P- a i PODRUZNICA HSP-a DUBROVNIK
    Dubrovnik, 22. listopada 2004. godine
    Daksu proglasiti spomen-otokom

    Prije 60 godina partizanska vlast je bez sudjenja strijeljala političke protivnike u Dubrovniku

    Hrvatska stranka prava odlučila je uputiti prijedlog Vladi RH da otok Daksa kod Dubrovnika udje u popis strateski vaznih otoka i izuzme od prodaje hrvatskog nacionalnog bogatstva, uz mogucnost naknadnog dobivanja statusa spomen-otoka, parka prirode ili nacionalnog parka. Iznoseci i obrazlazuci taj prijedlog na tribini HSP-a i udruge "Hrvatski domobran", što je odrzana u nazocnosti mnogobrojnih gradjana, predsjednik pravaske gradske organizacije Zeljko Kulisic je istaknuo da se zeli od otoka Dakse stvoriti simbol hrvatske slobode, mucenistva i ljubavi prema Hrvatskoj. Od saborskih zastupnika zatražit će se usvajanje odgovarajuće zakonske regulative kako bi se od prodaje zastitila Daksa kao "nijemi svjedok strasnih zlocina pocinjenih u listopadu 1944. godine nad neduznim civilima, ziteljima ovog kraja".

    Istodobno HSP namjerava predloziti Gradskom vijecu pokretanje inicijative za stjecanje vlasnickog prava Grada Dubrovnika nad grobljem izvan uporabe, uredjenim pored benediktinskog samostana na jugoistocnom dijelu otoka Dakse gdje su zajednicke grobnice 34 zitelja dubrovačkog kraja strijeljnih prije 60 godina neposredno nakon ulaska partizanskih jedinica u Dubrovnik. Naime, sva groblja na podrucju Dubrovnika su komunalni objekti u gradskom vlasnistvu, pa je neophodno da se na isti način skrbi i o groblju na Daksi.

    Na tribini pod naslovom "Daksa 60 godina poslije - da se ne zaboravi" ("Kazna bez zločina - zlocin bez kazne") govorili su predsjednik udruge "Hrvatski domobran" Lujo Pesević, akademski slikar Luksa Peko, rektor crkve sv. Vlaha don Toma Lucic, te HSP-ov saborski zastupnik i predsjednicki kandidat prof. dr. Slaven Letica. Oni su podsjetili na dokumentima utvrdjenu cinjenicu da su se partizanske vlasti krajem listopada 1944. godine na najdrasticniji nacin "zbog izdaje NOB" obračunale s političkim protivnicima koji su označeni kao "izraziti okupatorski suradnici", pri cemu su objavile popis strijeljanih osoba na letku pisanom u obliku sudske presude Vojnog suda Komande juznodalmatinskog podrucja premda nikakvo sudjenje nije odrzano, niti je pogubljenima dana mogućnost iznosenja obrane. Gotovo pola stoljeca, sve do pronalazenja dvaju izvornih dokumenata koji su razotkrili istinu o toj "tabu temi", clanovi obitelji pogubljenih na Daksi zivjeli su s teskim teretom obilježenosti i prikracenosti u mnogim gradjanskim pravima.