DUBROVAČKO - NERETVANSKA ZUPANIJA
    FRANC PERME U DUBROVNIKU PROMOVIRAO SVOJU KNJIGU
    O
    RATNIM ZLOCINIMA IZ 1945. GODINE

    Izvor: SLOBODNA DALMACIJA, 16.listopada 2000.
    U Sloveniji partizani smaknuli vise Hrvata nego u Bleiburgu.

    * Prva »selekcija« sudionika kriznog puta radjena je vec u Mariboru, gdje su I. i II. partizanska armija pobile najvise ljudi, a poslije im se pridruzila i slovenska policija * Na putu za Bleiburg stradalo je vise ljudi nego na samom stratistu u Austriji

    U Dubrovniku je prvi put u Hrvatskoj predstavtjena knjiga "i mi smo takodjer umrli za Domovinu" slovenskog pisca Franca Permea On je predstavio dio istrazivanja o jednom od najvecih zlocina pocinjenih na ovim prostorima - bleiburskoj tragediji. O razlozima, interesa za hrvatske zrtve i njihova grobista diljem Slovenije te o tome sto ga je potaklo da o tome napise knjigu, s autorom smo razgovarali u Dubrovnihu.

    Krizevi na grobistima

    - U Ljubljani je l991. godine osnovano Drustvo za uredjenje presutjelih grobova, u kojem su se okupili ljudi, koji su velik dio zivota posvetiti istrazivanjima mjesta masovnih pogubljenja kroz Sloveniju i u samom Bleiburgu. Vecina clanova Drustva su gradjevinski djelatnici koji su radeci taj posao utvrdili kako je Slovenija posuta kostima. Zelim reci da nas na oyo istrazivanje nije natjerala mrznja prema komunistima ili partizanima. To sve sto smo radili iskljucivo je zbo~ pijete prema mrtvima. Zeljeli smo da sve one zrtve, koje su za nas nevine dobiju spomenik i udju u povijest jer se o njima sutjelo pola stoljeca.

    -Kad ste dosli na ideju da napisete knjigu o bleiburskoj tragediji?

    * Na pocetku smo mi u Drustvu poceli na sva grobista za koja smo znali gdje se nalaze stavljati male krizeve kako bismo ih primjereno obiljezili. Kad-smo vidjeli da tu svoju zamisao kako zbog godina, tako i financijskih sredstava, necemo dovesti do kraja, odludjili smo da sve ono sto smo dosad saznali zabiljezimo u knjizi. U njoj su obiljezeni svi grobovi za koje smo dosad saznali osim mjesta Primorske jer su se tamo pojavili nesporazumi povjesnicara o broju stradalnika pronadenih na tom podrucju.

    - Cesto se u posljednje vrijeme manipulira brojem zrtava bleiburske tragedije. Na osnovi vasih istrazivanja, koliko je ljudii stradalo na putu prema Bleiburgu?

    * Prema onome sto je dosad potvrdeno, u slovenskim rudnicima, sumama, jamama i. poljima otkrivono je 296 grobista, a u njima pociva oko 260 tisuca ljudi. Medju njima je najvise Hrvata, oko 190 tisuca, potom Slovenaca, 28 tisuca, te 6 tisuca Talijana. Osobno smatram da je ova brojka najbliza istini.

    - U knjizi ste iznijeli tijek dogadanja u nekoliko najvecih stratista u Sloveniji, a veci dio ste posvetili kriznom putu. * Tako je. Istrazujuci taj povijesni dogadjaj, otkrio sam kako je u kriznom putu uz 400 tisuca civila sudjelovalo i oko 200 tisuca pripadnika hrvatskih vojnih postrojbi. Vecina tih ljudi zaustavljena je pred Dravogradom, a samo manji dio prepusten je preko austrijske granice. Svi ostali predali su se I. i II. armiji, odlozili oruzje i krenuli natrag prema Hrvatskoj misleci da im se nista nece dogoditi. Ta kolona je bila duga 70 kilometara, pa drzim gotovo posve sigurnim podatak da je u njoj bilo 600 tisuca osoba. Prema mojim istrazivanjima stradanje u Bleiburgu bilo je sitnica u usporedbi s brojem hrvatskih i zrtava druge nacionalnosti koje su pale na putu za Bleiburg.

    Pokolj na Sutli

    - Hocete reci da Bleiburg, iako simbol stradanja, nije bio i najvece gubiliste?

    * Upravo tako. Prva »selekcija« sudionika kriznog puta radjena je vec u Mariboru, gdje su I. i II. partizanska armija pobile najvise ljudi, a poslije im se u ubojstvima prikljucila i slovenska policija. U pogonu tvornice automobila Maribor (TAM) sudionike zbjega postrojili su rekavsi kako ce oni koji se jave kao domobrani od 1941.-43. prvi biti pusteni kuci. Pri tome su istupili iz kolone i neki koji nisu bili domobrani misleci da ce spasiti zivot, no oni su prvi poubijani. Palo ih je sveukupno 300 tisuca. Ne treba zaboraviti da je dio kriznog puta prosao i kroz hrvatski teritorij, gdje je zadnji veliki pokolj civila bio kod Bistrice na Sutli, na mjestu gdje je poslije zgrada osnovne skole dobila ime po Titovoj majci. Druga skupina se predala na putu od Zidanog Mosta do Kosnica. Tamo su 30 do 40 tisuca ljudi natjerali na veliku livadu, odveli ih pod sjenik i tamo ih poubijali.

    Cetverored

    Zamoljen za komentar kontraverznog filma »Cetrerored« Jakova Sedlara, koji je u Hrvatskoj naisao na razlicita reagiranja, Franc Perme kaze:
    - Film, priznajem, nisam gledao. Ali prema pricanjima sudionika bleiburske tragedije, stradanja prikazana na filmu nisu nista prema onima koja su se u stvarnosti dogadjala.

    -Uz krizni put obradili ste jos nekoliko najvecih slavenskih stratista.
    * Da. Iznesena su dogadanja kod mjesta Starog Hrasnog, gdje je u Rudniku svete Barbare stradao velik broj ljudi. Potom, tu su evidentirana i stradanja civila koji su bjezali preko Celja, gdje su im domaci komunisti okrenuli putokaze pa su sve vratili natrag, prema Slovenjgradecu, gdje je pronadeno 21 grobiste. Rjecica Paka, gdje su bacani nesretni ljudi, bila je krvava 14 dana. Treba napomenuti da se sve to dogadalo 12., 13. i 14. svibnja, a bleiburska tragedija je bila 15. svibnja. Iznesena su i stradanja kod Kamnika, Brezica, Skofje Loke i niza stratista diljem Slovenije.

    Andjelka KELAVA