Cjenjeni "PIETETA"

    Dirnut Vasim hvale vrijednim pothvatom, da na internet stranicama objelodanite istinu o zrtvama komunistickog terora saljem mali prilog
    1.prepis originalnog dokumenta o komunistickom teroru *pismo BAJE na hrvatskom jeziku
    2.prepis istog dokumenta prevedenog na enhgleski jezik za one koji ne vladaju dobro hrvatskim, a zele nesto vise znati o nasoj povijesti.

    LETTER BY (ANTE JURJEVIC) ”BAJA”

    Dubrovnik, 25.10. (1944) Arhiv Socijalisticke Revolucije Split, Smjestaj: 1-102-03 A

    Dear Comrades, (Addressed to O.K.K.P.J-. Regional Committee of the Communist Party of Croatia-for Dalmatia)

    I am sending you a report from the ancient city of Dubrovnik, and in the same time informing you about life here. I have the feeling, being for some time here, that the waves of the Adriatic Sea, hitting its rocks was not for nathing, as it has brought some aspirations for freedom from other parts of Dalmatia.
    People here in Dubrovnik are rather strange, and in a way enigmatic to me. Starting from those of higher class to ordinary man in the street... They are specific. More like our enemies. Because of that reason Dubrovnik could become the center of espionage not only for itself, but for all Dalmatia, and many parts of Yugoslavia- especially Montenegro and Herzegovina, and need to be cleaned up.
    The people in the town and its surroundings do not know basic things about our War and our Movement. They see all through their own interests. They are double faced, and that’s their main character line. They are extreme anglophiles and are waiting for their arrival. In a way they sympathize with us Croats, but no wit Serbians those, and see them as enemies specially those from Herzegovina. Antagonism is pretty strong towards people from Herzegovina due to the previous experiences with them in ex Yugoslavia when they were coming to Dubrovnik as ordinary workers, and were always a lower class. Arrival of the 29th (Herzegovina’s) Division was not welcomed, and they would be happier to see some Dalmatian brigades although The 2nd Dalmatian brigade already entered the city. We didn’t have heavier fighting entering the city; main burden was on the 26th Division in liquidation of the Town of Ston, They had heavy losses, about 600 soldiers, mostly victims of minefields. Enemy forces which were withdrawing from Dubrovnik had heavy losses, about 7oo dead and wounded, we captured enormous war material and over 30 cannons although some of them not in working order. Germans didn’t give us resistance, except some at the rjeka (River Ombla?) where we killed 6o of them. The forces which entered Dubrovnik made some mistakes, but not big ones. One should understand circumstances; soldiers are soldiers, but everything is O.K now. all the stores are saved and good reputation of our soldiers to, although citizens see them as a Serbs and Chetniks, .Our forces see people of Dubrovnik as a Croats-would not say-as Ustashi, but as one not to be trusted. There were some misunderstandings between the Second Dalmatian brigade and other our units, and it was immediately settled. Some mistakes been made by certain our organizations because they were taking actions without our approval, and the biggest problem was nonexistence of organized people’s authorities. They were present lot of organizations in Dubrovnik in the some time O.N.O.O. (Regional National Liberation Comity) of Herzegovina, O.K.SKOJ (Regional Committee of the Communist Youth of Yugoslavia) and O.K.KPJ (Regional Comity of the Communist Party of Yugoslavia). We called meeting and told thus comrades where they were wrong. Now all goes on pretty well. Dubrovnik is going to be the main base for supply of 2nd Corpus. Members of the command of the Base have been appointed, and only they would have contact with the Allied troops. They would also have departments, so if anybody needs something they will be authority to deal with it. The command of the base will then refer to N.O.O. (The National Liberation Committee) of Dubrovnik, so there is not going to be mistakes any more. Also with the Intention of smooth and more regular work of authorities we formed commission of the representatives, one member of each; N.O.O., Command of the Town, and Command of the Region. Member of the 5th Sector and one comrade of the Logistic department of the 2nd Corpus

    (Second page of the original letter)

    and also he is a Dalmatian. Also this commission has a mission to identify what can be confiscated due to the needs of the 2nd and 8th Corpuses, also of the needs of the people here. Later it showed us that it was the right thing to do, knowing that armed forces have certain needs which you must respect. Regarding all the museums, libraries and old monuments-they were all saved, and financial resources has been already blocked ,and this is under comrade Tudor’s responsibilities. Till now we have fined about 300 million of the gold backing and 26 million in paper money.Comrad Tudor is a valuable person but if Jerko, or somebody else is available for working here it would be great help... One member of the O.N.O.O. need to be all the time here, and should be taken very serious, because here does not exist N.O.O., and you can’t rely on anybody here, you must do all it on your own. I can’t help them. I am working all day around and my experience in N.O.O. duties is not good, enough and even Tudor need some time for himself, before hi can help others. Tasks are enormous, but thus in Corpus do things on their way .They only think about themselves, and have not respect for Peoples Autorities.They preach around how everybody need to respect authorities ,but in a fact they don’t do what they preach.
    You know how it is to have power, and nearly every day you. are on the brink to get gray hair; but all in all the things are going better. Among the other things I can tell you about political identity of this place. I would like to emphasize as politically; this town is not a Serbian, either Croatian, or even Yugoslav, but English. They all wait for English forces to come, and English troupes arrived and in the number of 1ooo soldiers.
    English are asking how they can help the local people. I told comrades in O.N.O.O. that this should be done only through them. There are also some indications that they(English) had already established on the very first day of their arrival some contacts and that they managed to transfer to Bari (in Italy) wife of one famous Chetnik bandits commander. If this is right information, we will submit a complaint. Because of all this it is imperative to have here somebody with high authority from 1st Sector, comrade (unreadable name), and from the 2nd Sector comrade Trutin, because they are more needed here then enywere. Split is no problem .Our people are there, and after fall of town of Drnis, probably Komin would be relatively much easyer.Its necessary to send here Battalion Peoples Defense from Vis.They know all about our way of work, and that should be done as soon as possible. We have sent you 3 telegrams with no reply from you. We need a group to make same kind of show, and we need some films, because after what we did in the last couple of day’s people are a bit down and we need something to cheer them up, and exhibition of pictures should be open. When our forces deliberated Ston there 150 wagons of salt was found, but we have problem with our forces from Herzegovina, they want to take some of this salt, although they took all the salt from Dubrovnik before. People and forces are short of salt, and the roof in the salt factory need repairing. We need to organize transport of the salt to Vis or Korcula wherever is the best place to store in safety....

    (Third page of the original letter)

    Here in Ston we will promptly organize filling of the bags, so you just need to tell us when and where to send the salt. I emphasized, at the beginning of this letter, about organizing Command of the Base in strong faith that everything would go smooth. but, as I am writing this letter bit by bit, and not all in one go, the life here is going on, day by day bringing changes. In my opinion they only think about themselves and their own interests, as a proof I can tell you that, when the army was here, they took over all the military stores, confiscated the cars and all transport facilities so there are none left for other commands of our military units. They got 3o trucks and certain material from the Allies, but they are still not satisfied, now confiscating shops, private workshops with the machinery in them, and today arrived (their) Prime Minister of Montenegro asking for some help in beds and beddings, but they specially target medical material, and staff. They already organized all formal committees with only one intention to take everything for themselves.
    We are going to have problems to stabilize the situation.
    We did a lot to organize life here, but the economy is at a standstill, and shops are closed. Just today we opened a food market. People started selling vegetables etc.To start with a proper economy we need Jerko to be here or any of them who understand these economy problems. There are some successes in mobilization. The 2nd Dalmatian brigade, by my information, is growing to the number of 2000 fighters. Response to the appeal is quite good. About 60% joined voluntary, but after the call up they all, came, but you know them from Dubrovnik; they will avoid military service if they can. Our military units (mainly 2nd Dalmatian brigade), arrived here with the wrong tactical orders to force mobilization, probably thinking how all of the Kotor area is an Ustashi stronghold. When they found out that it was mistake they changed their tactic. My comrades here and I think that we need send some specialists in O.N.O.O.and in the Navy, because we are now doing mobilization for the Navy also. I had talks with the the commander of the Primorska Group, and with the peoples commissar of the 2nd Corpus, and both of them agree to send the 2nd Dalmatian towards Boka Kotorska-bay, after they complete some actions here. I believe that they are going to do it, because their commander is one fine and serious communist, as a military commander that I have ever met. I also ask to send Bombardelli, and he would be transfer to O.N.O.O., but we can’t form brass band here. There are only 21-22 still alive and they don’t have any new members. This is the problem which could be solved with your help. It would, be fine if you can inform command of 8th Corpus to talk to 2nd Corpus to give them the brass band, because they already. had mobilized one before and they refuse to do it, and then V.S. (Supreme Command) should be asked to intervene.

    (Fourth page of the original letter)

    Somebody from N.O.O shall cam to pick up a typewriter etc.With my best intentions I can’t think about everything; simply there is not enough time for everything.
    Speaking about people’s enemies, till now we moved, here and there, 60 of them including 8 priests or monks. Many of them are in hiding, and it’s difficult to find them, and in the future it will be even worse, because of the Allied troops who are going to protect them. That is why we need experienced men and soldiers for this job. After we did those executions by firing squad, name list posters were put up, but till now not for all the executed, however tomorrow some further information about that would go out, but not everything and we did sign The Court of the Command of the Sector as responsible, because we did not have any other to use for it. We are waiting to hear your opinion about it, but what ever it is they had to be killed. For those in hiding we should do all to get them, because they are (Unreadable word). The people here at the moment are quite pleased with the situation, but we don’t know what is going to happen after they hear about those executions by the firing squad, because they already started to ask when is the National Court going to operate. The reactionary circles are regaining a new strength trying to unite with the H.S.S. (Croatian Peasant Party) and now on, supposedly, an anti Serbian base. For example they say: This or that was done by people from Ljubuski (town in Herzegovina), with one intention - to blacken the name of our forces from Herzegovina. At the moment this is not a real threat, because they are not getting much attention, and in the same time they are trying to say how they are supporters of the National Liberation War, and all of them want to join J.N.O.F. (Yugoslav National Liberation Front), and use it to get some power from it. I was on one meeting with them accompanied by Jovo K. (Unreadable second name) and we were talking about everything, and on the end our conclusion was, that those Dubrovnik gentlemen are small minded people thinking they can trick us with soft talks, and I am sure very soon, they would try to move against us, but their activity should be cut down as soon as possible. Main problem is that they do not know anything about our War, and this is the same with all the people here .Talking about N.O.O., S.K.O.J (Union of the Communist Youth of Yugoslavia), and. the Party-they don’t exist here, and we need to start from the beginning. We will try to solve this problem on the way that O.N.O.O. takes the duties of the, Local N.O.O.and after we install Local J.N.O.F.elections for N.O.O. can start on .We did arranged for one member of the O.K.S.K.J. to take duties of the Secretary of the M.K.S.K.O.J.(Local Committee of the S.K.O.J)retaining his position as the member of the O.K.S.K.O.J.Lovre Kurir to take position of the Secretary of the M.K.S.K.J, also retaining his duties in the O.K.S.K.J.All this is a test probe, and not a guarantee for success to install the organization. We would send some of the H.S.S.activists accompanied by Vili, and he will tell you who of them could be arrested, and if is necessary to be sent on Vis (Adriatic island of Vis).but there we should be carefull, because they haven’t been compromised before as collaborators. Here is also Ivo Culic from Split, as Mladineo from Brac. We have a post for commander for somebody who is originally from Dubrovnik-Mato Bazdan, at the moment Commander of the battalion, would be fine, or Ivica Jakelic at the moment at the 20th Division.

    Regards, Baja

    (Additional writing in pages of the original letter)

    My advice is to call Mladen Sporcic working in Split region.

    (The end of the original letter)

    Note.
    This is direct translation of the original text which was written without correct punctuation and grammatical accuracy. The style of the author has been protected.
DUBROVNIK 1944.g
IZ POVIJESNE ARHIVE "OSLOBODITELJA" NARODA


    Pismo (Ante Jurjevica)1 »Baje» pisano 25.10.(1944)u Dubrovniku, Arhiv Socijalisticke Revolucije u Splitu, Smjestaj1-102-03A


    Dragi Drugovi, (misli se na Oblasni komitet KPH za Dalmaciju)

    Javljam vam se iz starodrevnog grada Dubrovnika a u jedno vas upoznajem i sa zivotom u njemu, mogu dobiti dojam nakon par dana sto sam u njemu da ipak valovi Jadrana koji udaraju o njegove hridine da nisu bili uzaludni te da su bar nesto prenijeli u njemu sto valja iz nase slobodarske Dalmacije. Narod u ovom gradu je cudan a donekle i nerazumljiv pocevsi od onih gospara do pucanina,puni su svojih specificnosti, koja je veoma bliska svim nasim neprijateljima i bas iz tih razloga Dubrovnik i postao a i bit ce ukoliko ga ne ocistimo i posvetimo punu paznju centar citave spijunaze ne samo za Dubrovnik ili juzni dio Dalmacije vec i za veliki dio Jugoslavije narocito Crne Gore Dalmacije i Hercegovine. Narod u mjestu i okolini nije upoznat ni sa najosnovnijim stvarima a narocito sto se tice nase borbe i naseg pokreta sve promatraju kroz svoje interese (privijaju) se ulizivanje tu je glavna vrlina veliki su prijatelji engleza i svi ih ocekuju nama Hrvatima donekle pristupaju sa simpatijama dok Srbe ni da cuju i smatraju ih neprijateljima a narocito Hercegovce anagonizam je vrlo jak i Hercegovce dosta posprdno gledaju a to je jos od Jugoslavije, obzirom sto su ovi tu radili kao radnici a uvijek bili nizi sloj. Dolazak XXIX divizije nije ih mnogo odusevio voljeli bi oni da je dosla koja dalmatinska brigada iako je druga Dalmatinska u stvari usla u grad. Za ulazak u grad nase jedinice nijesu imale teze borbe, glavni teret je pao na XXVI Diviziju i to likvidacija Stona, gdje su nase jedinice koloni koja se izvlacila iz Dubrovnika zadali teske gubitke oko 700 mrtvih i zarobljen ogroman materijal i preko 30 topova sto ispravnih sto neispravnih. Nijemci u Dubrovniku bijesu davali nikakav otpor jedino u rijeci gdje ih je poginulo oko 60. Isto tako nasa XXVI je na Stonu i u likvidaciji kolone njemaca imala dosta jake gubitke prema jos nepotvdjenim vijestima oko 500 ih je baceno iz stroja uglavnom od mina.
    Jedinice koje su upale u Dubrovnik imale su izvjesnih grijesaka, ali nijesu bile tako strasne i sami mozete znat kad vojska upada kako je ali uglavnom sve je u redu sacuvani su svi magazini kao i ugled nase vojske iako gradjani njih gledaju kao Srbe cetnike a oni narod kao donekle Hrvate nebi mogao rec ustase ali ipak sumnjive.
    Bilo je doslo do izvjesnih nesuglasica izmedju II Dal. i ostalih jedinica ali je odmah izgladjeno. Jos je bilo izvjesnih grijesaka sa strane izvjesnih organizacija jer su dizale pojedine stvari na svoju ruku a dosta je krivo i to sto nije postojala narodna vlast,jer su bili dosli i oblasni NOO Hercegovine, Oblasni SKoja i oblasni Partije mi smo iste drugove sazvali i ukazali im na nedostatke i vise se isti nijesu dogadjali a ujedno ime je bilo i malo neugodno sad ide dosta u redu, jer obzirom sto ce Dubrovnik bit baza za snabdjevanje II Korpusa to je imenovan stab baze koji ce jedini imat kontakt sa saveznicima a ujedno ce i on imat svoje odsjeke i ako kome nesto treba ovaj ce trebat da se obrati na taj stab a ovaj stab na NOO dakle da vise nema gresaka,isto tako da bi se posao i rad pravilnije odvijao kao pomocni organ formirali smo jednu komisiju u koju su usli clan NOO Komande Mjesta i Podrucja kao i jedan clan staba V. sektora kao jedan drug iz ekonomskog odsjeka II.Korpusa a isto

    ( Druga strana izvornog teksta pisma)

    je drug Dalmatinac ova ce komisija imat zadatak da ispita sto ima i sto se moze konfiskovat a ujedno da ima u vidu potrebe II i VIII korpusa kao i naroda ovo se sve pokazalo kao veoma pravilno, ipak valja imat u vidu da je vojska vojska i da njene potrebe bar donekle valja podmirit a sto se tice starina i muzeja kao i biblioteka one su sve sacuvane a novac se vec blokirao s njime rukovodi Tudor dosada se naslo oko 300 miliona zlatne podloge i 26 miliona novca u papiru drug Tudor je veoma vrijedan ali ipak ako Jerka ne sprijecava mnogo rad bilo bi dobro da i on ili koji drugi trkne koji dan ovdje jer ovdje ce trebat da stalno bude po jedan obl.NOO u stvari da se oni stalno mjenjaju ovo neka drugovi u obl.NOO shvate najozbiljije jer treba da znaju da ovod ne postoji NOO a da se skoro nemas na koga oslonit vec moras sve sam radit odnosno O.NOOO a drugo ja im nemogu mnogo pomoci i radim na svim poljima a i moje iskustvo po NOO je veoma slabo a i sam Tudor treba jos izvjesno vrijeme da se osobodi zadaci su ogromni a i ovi iz Korpusa malo (prepisavaju) samu vlast jer oni uglavnom gledaju sve kroz svoju prizmu iako na svakom koraku govore kako treba postivat narodnu vlast.
    Znate uglavnom kako je svaki dan se (priblizavas) da posidis i tek sad vidis sto znaci imat vlast u ruke ali uglavnom sve je dobro. Pored ostalog mogu vam napomenuti da je ovo grad po politickom uvjerenju ni Htvatski ni Srbski pa cak ni sire Jugoslavenski vec engleski svi ocekuku engleze a englezi su i stigli ima ih 1000 i interesiraju se da bi dali narodu pomoc ja sam rekao u korpusu da se to moze samo preko Obl.NOO postoje izgledi da su vec u prvopm danu uhvatili vezu sa nekim nasim neprijateljima i to da su u prvi dan njihova dolaska prebacili u Bari svojim brodom zenu jednog poznatog cetnickog bandita komandanta cetnicke brigade,ukoliko bude tocno ulozit cu oma protest. Radi svega ovoga sto sam vec naveo i sto cu navest neophodno je potrebno da dodje ovde rukovodioc I sekcije drug( necitko prezime) kao i II sekcije drug( prezime necitko...vjerojatno Trutin?), jer oni bez obzira na duznost potrebniji su ovod nego igdje a za Split ce mo gdje je nas narod lako a dok padnu (necitko ...vjerojatno Komin?) i Drnis ovde cemo uredit isto tako je potrtebno da se posalje bataljon narodne obrane koji je na Visu jer je on vec upucen za rad i djelovanje onih nasih?............
    i ovo bi trebalo izvrsit cim prije.Takodjer mi smo uputili 3 depese ali izgleda da nijednu niste primili te napominjem potrebno je poslat grupu N.O.O. da se odrzi priredba i da se popuni kao i filmove jer nakon hajke koja je provedena treba im dat i odusevljena a takodjer i izlozbu slika treba otvorit.Obzirom sto su nase snage oslobodile Ston u njemu ima 150 vagona soli medjutim Hercegovci nastoje odnosno II korpus nesto da uzme pored onog ce uzet onu sol iz Dubrovnika kao i to sto i narod i vojska u Dalmaciji nema soli a isto tako sol propada jer je krov solane donekle pokvaren potrebno je da se ulozi sve dabi se organizovalo sa mornaricom prebacivanje soli bez obzira da li na Vis ili Korculu to ovisi gdje cemo mi imat mogucnosti da sol smjestimo.

    (Treca strana izvornog teksta pisma)

    ujedno organizovat i magazine za prihvat pa gdje odredite mi cemo osigurat punjenje i tovarenje ovamo hitno poduzmite mjere i obavjestite nas kao i kazite gdje cemo slat i to u Ston. Ja sam vam u pocetku pisma naglasio o formiranju onog staba baze i komisije i bio sam sto posto uvjeren da ce sve ici glatko medjutim kako na skose pisem pismo tako se ovod razvija zivot i mogu da steknem uvjerenje da je njima samo do njihovih interesa a to se vidi iz slijedeceg,dok je bila vojska sve magazine vojne su uzeli a pojedine i aute sva prijevozna sredstva su konfiskovali tako da nijedno nije ostalo za ostale stabove iako su dobili vec pomoc od saveznika 30 kamiona i izvjestan materijal isto tako nastoje da se konfiskuju i svi ducani kao i da odnesu izvjestan alat iz radiona a danas je dosao i predsjednik vlade Crne Gore i trazi pomoc u posteljama i robi kao i doktora narocito pikiraju na sanitetski materijal oni ti to imaju vec sve pripremno komisiju za ovo,komisiju za ono i imamo i imat ce mo jos dosta muke dok stvari regulisemo iako se dosta toga ucinilo samo uglavnom privreda je stala ducani su blokirani tek smo pjacu danas uspostavili i vec se prodaje zelje itd., ali ducani su zatvoreni koje ce trebat pokrenut,radi svega ovoga treba Jerko da dodje ili bilo koji od njih koji pozna te gospodarske probleme. Mobilizacija uspijeva II Dalmatinska se popunjuje i prema pricanju priblizava se brzo na 2000 boraca odaziv boraca je uglavnom na dobrovoljnoj bazi 60% se javljaju dobrovoljno a na poziv svi dolaze iako ima kod njih malo onog Dubrovackog izvlacenja. Jedinice uglavnom druga Dalmatinska, jer jedino se dalamtinske jedinice popunjavaju dosla je sa vrlo nepravilnim naredjenjem i to da mobilisu na silu sve sreda jer su valda ovi racunali da je citav Kotor ustaski ali su poslij promijenili nacin jer su se uvjerili da nije tako i da postoji i drugi nacin. Razgovarao sam sa drugovima i slozili smo se da izvjesne strucnjake saljemo u obl.NOO i mornarici jer se istodobno vrsi mobilizacija i za mornaricu sto uspijeva. Razgovarao sam sa komandantom staba primorske grupe u vezi II Dalmatinske kao i komesarom II Korpusa i oni su voljni da upute II dal. cim svrse izvjesne akcije u pravcu Boke Kotorske ja u to vjerujem jer sam komandant je jedan vrlo fini i ozbiljni drug jedan za mene najsolidniji komunist kao vojni rukovodioc kojega sam sreo u svom radu.Isto tako sam trazio Bombardella i njega ce ustupiti Obl.N.O.O. ali glazbu teze od onih svih glazbara jos je na zivotu 21-22 oni su dosta izgleda zapostavljeni dosta su mi se zalili a oni svoje pitanje nemogu njima postaviti da nebi rekli da su(nerazumljiv izraz) ali im je dogustilo i oni se uopste ne popunjavaju ja sam i njihovo pitanje postavljao ali to ide teze nego mislim da bi vi obavijestili VIII Korpus da oni traze preko II Korpusa da im dadu glazbu jer oni nemaju a II Korpus kao i njihova vlada imaju glazbu a ujedno su prije naseg dolaska mobilisali za sebe jednu glazbu a ako oviu nebi htjeli neka postave preko V.S. jer i ja mislim da su im ovi (nerazumljiv tekst)

    (Cetvrta strana izvornog teksta pisma)

    korpus a po mogucnosti i za mornaricu usto malo vjerujem.Isto tako bi trebalo poslat neke ljude iz NOO da dodju uzet neke stvari masinu za pisanje itd.ja o svemu tome pored najbolje volje nemogu vodit racuna jer nemam vremena. Sto se tice narodnih neprijatelja do sada ih je otpremljeno sto ovamo sto onamo oko 60 medju njima i 8 popova odnosno fratara pored svega toga mnogi se kriju i nemoze ih se otkrit a sad ce bit i teze obzirom na saveznike koji ce ih stititi jedino tu moze iskusni ljudi i vojnici, mi smo nakon streljanja objavili plakatom ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost a potpisali smo sud komande podrucja jer drugog nismo imali o ovome svemu dajte vase misljenje bilo kako bilo ubit ih se mora a za ove koji se kriju trebat ce ucinit sve da ih se uhavti jer to su......*..( necitka rijec) Narod je prilicno na samu situaciju zadovoljan samo neznamo sto ce biti nakon ovih streljanja. Reakcija pocinje da se osvjescuje i to vidis kako se ujedinjuje H.S.S i to sad na bazi protiv toboze srba uglavnom ti ovako recu eno to i to ti je ucinio onaj iz Ljubuskog to govore najvise iz razloga da bi ocrnuli u ocima naroda Hercegovacke jedinice ali sve ovo skupa za sada ne prestavlja nista jer nikad ne dolaze do izrazaja a drugo nastoje da se prikazu kao veliki pristase N.O.B. i svi bi zelili u J.N.O.F. i moc ce se izvjesne koristiti bio sam na jednom sastanku sa njima skupa sa Jovom K...........(necitko prezime) i razgovarali o svemu i svacemu i mogli konstatovat jedino da su oni Dubrovacki gospari su ....(necitka rijec) mozga i misle da ce sa svojim ulizivanjem svakome podmetnuti sto im sada ne uspjeva iako ce pokusat da se vjerojatno aktiviraju proti nas ali cemo im kusat na vrijeme noge sasic osnovno je za njih i za nas narod da ne poznaju ni ono najosnovnije iz Nase borbe. O narodno oslobodilackom odboru S.Koja i partiji mogu rec da ne postoji nista i treba sve iznova pocet te smo to pokusali rijesit na slijedeci nacin da orkuzni N.O.O. preuzme duznost Mjesnog NOO a da se formira kad sazrije situacija Mjesni odbor JNOF i tek onda da vrsimo izbore za N.O.O. a za koji smo uredili da jedan clan okruznog S.Koja preuzme duznost sekretara M.K.Skoja a isto da sostane clan Okruznog komiteta S.Koja kao i Lovre Kurir da uzme duznost sekretara M.K. a isto da ostane clan O.K. ovo sve je pokus a ne i garancija dacemo uspjet uspoostavit organizaciju. Uputiti cemo vam neke HSS po Viliu on ce vas upoznat sa koje mozemo uapsit ako treba i poslat na VIS ali tu moramo biti oprezni jer nisu kompromitovani kao suradnici okupatora ovde se nalazi i Ivo ...(vjertojatno) Culic iz Splita kao i Mladineo iz Braca. Ovde postoji mjesto komandanta ali postavljeno i od divizije privremeno radi toga trebalo bi trazit iz XX Div. jednog dubrovcana za komandanta i to Matu Bazdana Komandanta batalona ili Jakelic Ivicu adjutanta pri XX diviziji.

    Primite pozdrav Baja

    (kraj izvornog teksta pisma)

    Dodani tekst ispisan okomito od vrha do dna preloma lista izmedju zadnje i prve stranice pisma a koji glasi:

    Bilo bi dobro da trazite Mladena Sporcica iz Dubrovnika radi u Splitsko Podrucje.

    OPASKA PREPISIVACA:
    Tekst je prepisan izvorno i bez popravljanja gramatickih grjesaka, a postujuci autorov stil pisanja.
    1.Ante Jurjevic»Baja» bio je na mjestu organizacijskog sekretara oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju (rujan l943-svibanj 1945)

    * )tekst istaknuo prepisivac.

    Ante Jurjevic «Baja» rodj. u Splitu 8.rujna 1913.Nakon zavrsene osnovne skole izucio je za mehanicarai zaposlio seu radionici «Pomorskog saobracaja».Jos kao mlad radnik pristupa radnickom pokretu, a sa 19 god.postaje clanom SKOJ-a.1939.postaje clanom KPJ. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije prelazi u ilegalnost. Clan je a poslije i sekretar Mjesnog Komiteta KPH za Split, posebno zaduzen za parttijski rad radnika na zeljeznici,u pomorskom prometu i luci,te za rad partijskih organizacija izvan Splita. Pod njegovim vodstvom komunisti su izveli brojne diverzije u Splitu.1942.u veljaci uhapsili su ga Talijani.U ljeto iste godine dok je bio u zatvorskoj bolnici organiziran je njegov bjeg i prebacen je na partizanski teritorij. U travnju 1943 postaje zamjenik politickog sekretara grupe NOB za Dalmaciju. U srpnju postavljen za sekretara Okruznog komiteta KPH za srednju Dalmaciju, a u kolovozu postao je clan Biroa Oblasnog komiteta KPH za Dalmaciju.
    Uz Antu Jurjevica «Baju» u Dubrovniku je u to vrijeme dosa i jos jedan visoko pozicionirani komunist - Dusan Guzina, koji je obnasao duznost sefa obavjestajne sluzbe za Dalmaciju.
2002-09-08, GLAS KONCILA, BROJ 36, Intervju
RAZGOVOR S FRA KARLOM BOSNJAKOM, SVJEDOKOM KOMUNISTICKIH PROGONA CRKVE
    Radost jača od svih progona i tamnica

    »Pitao sam komesara, u cudjenju, kako je mogao biti ubijen bez suda i bez icega, na sto mi je odgovorio da to nije tako kako ja mislim, da je zasluzio smrt.«

    U samostanu sv. Ante na u Poljudu provodi svoje umirovljenicke dane fra Karlo Bosnjak, jedan od jos rijetkih zivih svjedoka poratnih kemunistickih progona Crkve. Vedrinu duha i dobrocudnost duse nisu mu pomutile ni sve nevolje, progoni, tamnice, od kojih ga zivot nije stedio, pa smo ga zamolili za razgovor.

    Svecenicko redjenje usred noci
    GK: Kako ste dospjeli u provinciju sv. Jeronima iako ste iz Hrvaca? Zasto niste otisli u sinjske fratre?
    O. Bosnjak: Za to je zasluzan moj otac koji je zelio da postanem pravnik. Moja majka, koja je mnogo radila, nije mnogo govorila. Bila je pobozna zena, i ona je zeljela da budem fratar. Ona je od Boga izmolila moje zvanje. Za svecenika sam zaredjen 22. tistopada 1944. u Dubrovniku, cetiri dana nakon sto su komunisti zauzeli grad. Buduci da su obecali da nece dizati u vojsku svecenike, rnene i jos trojicu mojih kolega zaredio je, na trazenje nasega fra Marijana Blazica, dubrovacki biskup Pavao Butorac godinu dana ranije, na pocetku cetvrte godine teoloskog studija. Tada smo mi fratri imali svoju gimnaziju i teologiju u Dubrovniku. Za redjenje smo saznali tek navecer, i nismo smjeli o tome progovoriti ni rijeci. Te noci nisam ni oka stisnuo. U strahu da se to ne dozna, redjeni smo u samostanskoj kapelici usred noci. Biskup nam je dozvolio da prvu misu slavimo na blagdan Krista Kralja, 29. listopada, ali skrovito. Bio je malo svecaniji rucak. No, nitko nije imao snage odrzati govor. Gvardijan je ustao da nam cestita, ali od tuge i suza nije smogao izustiti ni rijeci.

    GK: Otkud tuga na mladoj misi cetvorice novih svecenika?
    O. Bosnjak: Toga smo, naime, dana doznali da su cetvorica nasih fratara ubijena. Trojica su bila ubijena odmah nakon nasega redjenja, a fra Bernardin Sokol ubijen je u noci prije nase mlade mise na Badiji. Uz direktora nase gimnazije fra Tomu Tomasica, kojega su partizani strijeljali na Daksi 24. listapada, strijeljali su sutradan i nasega profesora o. Blazica, a na Boninovu su poslije strijeljali i prof. fra Gerarda Barbira. Kad je dosao red na mene da zahvalim u ime mladomisnika, cim sam izustio prvu rijec, svi smo briznuli u plac. Htio sam reci kako nas cetvorica mladomisnika nastavljamo tamo gdje su cetvorica nase ubijene subrace stala. Jer, svi smo mi mladi redovnici tada isto rnislili i osjecali, iako je i medju nama bilo razlika.

    Poslije pokolja na Daksi bio je zabranjen pristup tom otocicu. Govorilo se da su tada komunisti u Dubrovniku pobili vise od 700 ljudi, redom uglednih i ucenih Hrvata i katolika. Od svecenika, uz cetvoricu nasih fratara, najvise su pobili biskupijskih svecenika, njih dvadesetak, te isusovca Petra Pericu koji je ispjevao "Zdravo Djevo” i “Do nebesa”. Posebno su trazili dominikanca dr. Jordana Kunicica, koji se cudom spasio. Culi smo da je Ante Jurjevic Baja, kad je neposredno poslije pokolja dosao u Dubrovnik, bio nezadovoljan brojem likvidiranih te je izjavio da su ih trebali jos vise smaknuti.

    Zasto su komunisti izvrsili pokolj u Dubrovniku?

    GK: Zbog cega su komunisti izursili toliki pokolj kad su dosli u Dubrovnik?
    O. Bosnjak:
    Dubrovnik je tada bio izrazito hrvatski grad, i najveci dio njegovih zitelja bio je nesklon komunistima. Nitko, osim sacice njihovih simpatizera, nije ih ni docekao kad su usli u grad. Mladice koji su se druzili s vjerouciteljem u Cavtatu sve su poubijali bacivsi ih niz hridinu. Dolazili su obicno poslije ponoci, dizali ljude iz postelje, tjerali ih da kopaju sami sebi jamu i onda ih ubijali. Tako je ubijen i jedan moj radjak u Dubrovniku. Njegova me zena zamolila da saznam sto se s njim dogodilo. Otisao sam komesaru i on mi je nakon nekoliko dana javio da vec nije ziv. Pitao sam, u cudjenju, kako je mogao biti ubijen bez suda i bez icega, na sto mi je odgovorio da to nije tako kako ja mislim, da je zasluzio smrt. Onda je napao mene, da sam ja trebao voditi racuna i upozoriti ga da se ne priklanja onima koji drukcije misle od njih. Na pitanje o mjestu gdje je pokopan, dobio sam odgovor da to nije vazno, da samo prenesem njegovoj zeni poruku da nije ziv, i to je sve. I to sam joj morao reci. A kako je bila sirota, brinuo sam se za nju da ne umre od tuge i gladi.

    »'Balao' sam da se ne smrznem«

    GK. I Vi ste bili u zatvoru.
    O. Bosnjak: Da, dvaput sam bio zatvaran. Prvo, zbog toboznjeg „pokusaja bijega“ iz Hrvatske u Italiju. Bio sam u nasoj kuci u zupi Kuna. Drzao sam tada zupe Trpanj, Trstenik i Vrucicu na Peljescu. Dosao mi je jedan dobar zupljanin i pozvao me da jos s dvojicom njegovih prijatelja prijedemo preko Jadrana u Italiju. Rekao sam mu: "Tonci, ti idi kako znas, a ja ne idem! Nas su previse svecenika poubijali, i ja ne zelim ici!” On je nekomu to sapnuo. I jednoga dana dodje k meni jedan covjek i kaze mi da ce mi se nesto dogoditi jer se nekoliko milicionara vrti oko samostana. Odmah sam shvatio da sam ja na redu, jer sam bio zupnik. To je bilo godine 1949. Dosli su u zupni ured s pitanjem jesam li ja zupnik Bosnjak. Kad sam odgovorio da jesam, rekli su mi da sam uhicen. Pitali su me imam ti ista sto bi moglo biti sumnjivo. Kazao sam da nemam nista, jer da nisam budala te bih sto pisao ili cinio protiv vlasti. Opet je insistirao, a ja sam ponovio da zaista nemam nista sumnjiva. Nalozio mi je da se spremim i da ponesem i odjecu, jer da ce to duze trajati. Nisam smio uciniti ni koraka bez pratnje. Stalno su me pozurivali. Nisam jos znao da su i nasega gvardijana Vicka uhitili. Tek kad sam izlazio iz samostana, vidim i njega da nosi svoj svezanj i da i njega vode sa mnom u Trstenik. Stavili su nas u mali camac, nas dvojicu, a njih su bila cetvorica. Dugo smo putovali do Dubrovnika. Bili smo u habitu. Nisu nam dali ni da pogledamo jedan u drugoga. Bilo je to poslije blagdana sv. Atuna, 19. lipnja. Kad smo dosli u Dubrovnik, odveli su nas u zloglasnu vilu "Palma" koja je bila pretvorena u zatvor. Stavili su me celiju koja je bila duga 2,5 metara i siroka manje od 2 metra. Bila je puna zatvorenika, a vladala je nesnosna vrucina. Iako nisam ni pokusao bijeg, osudili su me na godinu i pol dana zatvora. Odlezao samo sve to u Staroj Gradiski, gdje sam svasta propatio. Triput su me po petnaest dana drzali u samici. Okolo je bio snijeg i uzasno hladno. U samici nisam imao ni postelje, niti ista. Cijelo sam vrijeme, kao medo u kavezu, "balao" da se ne smrznem. A ne mozes toliko dugo ostati budan. Scucurio bih se u kut pa bih zaspao desetak minuta. Onda bih se prohudio od studeni i opet skakutao i pokusao se malo ugrijati.

    Bilo je vise od stotinu zatvorenih svecenika

    GK: Kad ste odsluzili zatvorsku kaznu i tada su Vas docekale nevolje.
    O. Bosnjak: Prije nego cu zavrsiti zatvorsku kaznu, dosla su mi dvojica, uvijek su dolazila po dvojica, i rekli mi, kad budem izlazio iz zatvora da se ne smijem ni s kim pozdraviti, niti progovoriti ni s kim ni jedne rijeci. A u sobi nas je bilo vise od stotinu. Bilo je sest kibla. To je smrdjelo, strasno. Ipak, kad sam izlazio iz sobe, rekao sam: “Braco moja, zelim vam svako dobro, da u zdravlju sve to izdrzite i djodete sretno svojim kucama i vratite se na svoje zupe”. U toj su sobi bili sami svecenici. Odmah su cuvari skocili. Odveli su me u jednu prostoriju i nalozili mi da se vani skinem. Tako sam gol golcat morao stajati na onoj studeni cekajuci da me pozovu unutra. Skakutao sam na betonu da se malo ugrijem. Dali su mi potvrde i dokumente da sam odsluzio zatvorsku kaznu i pustili me. Sef zatvora mi je rekao da su me tu dobro upoznali, i dobacio da cu ja jos tu doci. Ali kad drugim put dodjem, da necu vise odade ziv izici. Cim sam izisao, iskidao sam potvrde koje su mi izdali. Iako su sve pregledali, ipak sam uspio prenijeti pismo utamnicenih sinjskih franjevaca provincijalu Noli, u kojemu su napisali da je njihov proces u Zagrebu bio namjesten i da je sve laz za sto su optuzeni i osudjeni. Na tankom papiru uspjeli su to napisati i potpisati se pod zakletvom da su nevini. Pismo su dali zatvorskom postolaru koji ga je zasio u moju cipelu. U Zagrebu sam ostao jedan dan, a kuci sam stigao na badnju vecer. Nitko me od mojih nije prepoznao.

    Osudjen, umjesto da bude nagradjen

    GK: A zbog cega ste dregi put bili osudjeni i utamniceni?
    O. Bosnjak: Drugi put su me osudili zato sto sam, zapravo, trebao biti nagradjen. Bio sam, naime, odgojitelj sjemenistaraca u Zadru. Izdavali smo list ,.Iskra”. No za nevolju, tako se zvao i Lenjinov list. A mi smo otprije na Badiji i u Dubrovniku izdavali list pod tim nazivom. Kako sam htio zaposliti djke, da mogu negdje iskazati svoje sposobosti, pokrenuo sam taj list. Nisam sam napisao ni slova, nego sam pustio nase sjemenistarce da oni stvaraju. Nisam nikoga obavijestio o izdavanju lista, niti sam ikoga ista pitao. Tiskali smo tridesetak primjeraka. Tada je nasa provincija imala oko 25 samostana kuca, pa smo im svima poslali taj list. Izgleda da su preko jednog sjemenistarca dosli do jednog primjerka. Govorilo se da su tada imali nekoliko dousnika u sjemenistu. Osudili su me zbog toga sto sam “ilegalno izdavao list sumnjiva sadrzaja, s protunarodnih pozicija”. Osim u Zadru, bio sam i u drugim zatvorima. Najgore je bilo u istraznom zatvoru u Splitu i Dubrovniku. Onda sam bio u zatvoru u Sibeniku. Na putu do Stare Gradiske odlezao sam neko vrijeme i u zloglasnom zatvoru u Petrinjskoj ulici u Zagrehu.

    GK: Jesu li Vas progonili i poslije izdrzavanja zatvorske kazne?
    O. Bosnjak: Osim za vrijeme sudjenja i u zatvoru, bio sam valjda stotinu puta na saslusanju. To je nesto neopisivo. Trajalo je to sve dok nisam rekao da vise ne mogu. Toliko su me izmrcvarili tim ispitivanjima da to jednostavno nisam mogao vise izdrzati. U Zadru su me svaki dan pozivali da dodjem na saslusanje. Rekao sam isljedniku da mi je to dozlogrdilo, pa sam ga zamolio da dodje po mene s dvojicom milicionara i da me pritvori te da sam vise necu dolaziti. Vidio sam da je to “upalilo”, pa sam i drugi put tako postupio. U Zadru je za nas svecenike bio mjerodavan Srbin Milos. On je svagdje imao svoje dousnike.

    Onaj tko daje, jos vise dobiva

    GK: Redovnicki i svecenicki poziv vezao Vas je uz samostane uzduz na.se obale.
    O Bosnjak: Bio sam poslije mlade mise kratko u Dubrovniku. Zatim sam bio na Peljescu u nekoliko navrata do g. 1949, dok me nisu odveli u zatvor. Bio sam zupnik u mjestu Kuna te u zupi Vrucica koja ima tri filijale: Duba, Gornja Vrucica i Donja Vrucica. Godinu dana sluzio sam i u Trpnju. Nedjeljom sam pjesacio vise od cetiri sata, i to sve u habitu. Ljeti bih dosao sav mokar od znoja. Netko hi mi od vjernika pomogao, pa bismo ozimali habit da se iscijedi iz njega voda. A u ono se doba prije pricesti nije se smjelo popiti ni casu vode. To su bila teska vremena, a crkveni propisi neobjasnjivo strogi. Kako sam drzao dvije zupe na veliku prostoru, s oko tri i pol tisuce vjernika, molio sam biskupa Butorca da mi dopusti napiti se barem vode Jer, samo sam na prvoj misi mogao odrzati propovijed. Poslije bih bio toliko iscrpljen da nisam mogao govoriti. Narod je imao razumijevanja pa su plakali dok sam jedva sapcuci sluzio misu.
    Inace sam bio u mnogim nasim samostanima, od Dubrovnika, Kune i Hvara, do Zadra i Crikvenice. Bio sam i sest godina gvardijan na Poljudu u Splitu, gdje se i sada nalazim.

    GK: Sada ste u samostanu koji je najblizi Vasem rodnom mjestu.
    O. Bosnjak: Da, rodjen sam godine 1920. u Hrvacama kod Sinja, u obitelji s brojnom djecom. Od nas desetero, obje su mi sestre umrle i jedan brat, kao djeca. Poslije su mi komunisti ubili jednog brata otrovavsi ga. U Hrvacama su mnogo ijudi ubili na taj nacin, sto je poslije dokazano. Mojoj su obitelji sve oduzeli: zemlju, stoku i sve sto je bilo u kuci. Moje su istjerali iz kuce, pa su zivjeli vani godinu dana. Jedan mi je brat bio fratar, i on je umro. Drugi brat, koji je imao petnaestero djece, od kojih je dvanacstero zivih, umro je g. 1967. Uz njega sam prije smrti probdio sedam dana i noci. Osta la su za njim nejaka djeca i sama zena. Gospodin je ipak providio. Pomogli su brojni poznanici. Zupa Mali Losinj petnaestak je godina slala pomoc. Najstariji njegov sin sada je lijecnik u Cakovcu. Biskup Josip Arneric preuzeo je na sebe troskove njegova skolovanja. On je bio u prvom razredu srednje skole kad mu je otac umro, a najmladje dijete je imalo tek dva mjeseca. Jednom sam iz Munchena za njih dohio pomoc od 5000 maraka. Osoba koja je poslala novac zeljela je ostati anonimna. Pomogao im je i tadasnji urednik Glasa Koncila fra Gabrijel Durak te zadarski nadbiskup Marijan Oblak. A sto je najzaninljivije, nikoga nisam molio za pomoc.

    GK: I Vi ste poznari kao darezljiva osoba.
    O. Bosnjak: Samo jednom u zivotu nisam pruzio pomoc koja se od mene trazila, i to na uporni nagovor jednog subrata koji jos nije bio shvatio da onaj tko daje, jos vise dobiva. Gdje god sam bio, svima sam pomogao, i uz to stalno gradio. Provincijal mi je poslije poslao pismo u kojem mi pise da sam vise napravio za 3 godine dok sam bio gvardijan samostana Male brace u Dubrovniku nego sto se ranije napravio u 33 godine.

    Razgovarao: Mirko Mihalj

DUBROVNIK: UDRUGA DAKSA 1944/45
udruga.daksa.194445@du.t-com.hr