OPATOVAC
    Izvješće o blagoslovu spmen križa u Čukovcu kod Ludbrega

    Opatovac: geo-koordinate #5822904#5021544#45.265N#19.166E#

     

    MATE ŠIMUNDIĆ, HRVATSKI SMRTNI PUT, Split 2001
    POKOLJI U SRIJEMU
    Sovjetska vojska i partizani 19. listopada 1944. zaposjedoše Beograd, a 1. studenoga partizanska vojska prešla u Zemun, tada u hrvatsku pokrainu Sriem, na tlo Nezavisne Države Hrvatske. Njemačka vojska te dielovi hrvatske vojske pod bitkom su odstupale i zaustavile se zapadno od Šida, oslanjajući se na sjeveru na Dunav te na Savu na jugu. I tu će ostati razmede među njima do 12. travnja 1945. Partizani, naviknuti na gerilski rat, težko se prilagodivahu na čeoni (frontalni) rat u ravnici, stoga trpjeli visoke gubitke. Njihovim nastupanjem preko Sriema započe nevideno iztrjebljenje sriemskih Hrvata. Kano za svaki slučaj, u svakome selu ubili od 4 do 20 Hrvata, naravski, obtužujući ih da su - ustaše. Taj izgovor vriedio od četničko-partizanskoga ustanka, a vriedit će dulje od pola stoljeća nije moguće prikazati zločine u svakome selu i gradu, no spomenut će se njih nekoliko, kako bi se barem dobila okosnica jednoga genocida:
    a) Sriemska Mitrovica u velikoj većini bila nastanjena Hrvatima. Kada se u nju uvukli "oslobodioci", udariše odmah u krvave orgije. Srbokomunističke horde danju i noću odvodile mitrovičke Hrvate na obližnja stratišta i usmrćivale ih. Koliko se dalo procieniti, ubiše 4.000 Hrvata, stvarno cviet mitrovičkih ljudi. Naravski, time je osbiljno narušena nacionalna ravnoteža u tome gradu u korist doseljenih Srba. A nastavit će se progon domaćih Hrvata do kraja rata i, naposliedku, do naših dana. Uskoro je po ratu Sriemska Mitrovica pretvorena u srbski grad, u njemu tek životari hrvatska manjina.
    Neka se zna, da je strieljanje domaćih Hrvata trajalo puna dva tjedna!
    b) Čim je srbovojska posjela Šid, ponašala se po utvrđenu načinu. Prvih je dana pobila 300 domaćih Hrvata. 8.prosinca (1944) partizanska vojska bila doprla do crte Sotin - Grabovo Đeletovci - Otok - Komletinci. Nakon osam dana njemačka i hrvatska vojska vratila ih na crtu Šarengrad - Babska - Ilinci - Lipovac. To je zapravo ona crta, što je ostala do 12.travnja.

    c) Na svoj glavni zadatak - usmrćivanje tamošnjih Hrvata - nije zaboravila, tako da je dne 8. prosinca podignulo bielu zastavu 200 domobrana, ne mogavši se dalje odupirati. Isti su dan postrieljani pokraj sela Opatovca. Ali prorjeđivali i sela. U Gibarcu usmrtili 10 seljana. U Tovarniku se izživljavali na domaćim ljudima na svoj srbsko-pravoslavno-bizantski način: dvadeset i sedmerici njih naredili, neka se popnu na crkveni toranj tamošnje crkve te jednoga za drugim bacili s visine. Svi nadoše smrt u podnožju tornja svoje crkve, u koju redovito zalazili na misu.

    (vidi na stranici 251)

     

    Napomena: Saborska komisija (1999.) nema na svome popisu imena sela Opatovac, te ove žrtve ne navodi!