B L E I B U R G - 2007.g.
BLEIBURG i KRIMINALCI ENGLEZI
BLEIBURG i KRIMINALCI ENGLEZI
    Prema podacima Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava na području Republike Hrvatske do rujna mjeseca 1999

    2007-05-15

    Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin

     

    Povodom 62- obljetnice Bleiburške tragedije

     

    Obilježiti sva grobišta ratnog i poratnog terora  Drugog svjetskog rata

     

    Poznato je, prema podacima Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, da je na području Republike Hrvatske do rujna mjeseca 1999. godine evidentirano preko 600 grobišta ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata, a brojna su stratišta i grobišta ostala nezapisana i neobilježena. Zahvaljujući angažiranju brojnih pojedinaca i aktivnostima udruga i lokalne vlasti, nakon propasti komunističke tvorevine i osamostaljenja Hrvatske došlo je do podizanja spomen križeva i odavanja dužne počasti žrtvama bezumnih likvidacija iz tog razdoblja. Tako je iz pijeteta prema stradalima na grobištu Pancerica u Virje Otoku Lovačko društvo Sveti Hubert 1994. postavilo spomen križ, a u spomen na stradale šest godina kasnije blagoslovljena je i sagrađena spomen kapela posvećena hrvatskom blaženiku, kardinalu Alojziju Stepincu.

              Komisija je za svog postojanja paralelno sa prikupljanjem podataka o grobištima nastojala evidentirati žrtve i stradale iz ratnog i poratnog razdoblja te je tako evidentirano 260 tisuća žrtava. Iako posao na prikupljanju i evidentiranju podatka o žrtvama nije završen Komisija je početkom sljedeće godine prestala s radom, a prikupljena građa postala je nedostupna kako popisivačima na terenu tako i voditeljima Istraživačkih središta po županijama. 

              U želji da se odgovarajućim spomen znakom obilježe brojna grobišta i još ničim označena stratišta Varaždinske i Međimurske županije nastojali smo nekako nanovo pokrenuti rad Komisije, a u lipnju 2000. godine smo još u sklopu Istraživačkog središta Varaždin, prišli utvrđivanju lokacije najvećeg grobišta Varaždinske županije, grobišta Dravska šuma koje je smješteno uz rijeku Dravu, sjeverno od grada. Kako se tijekom ljetnih mjeseci nije mogao ponovo pokrenuti rad Saborske komisije, 20. rujna 2000. godine u dvorani za sastanke Varaždinske županije održali smo osnivačku skupštinu Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava. Prvenstveni zadatak udruge bio bi obilježavanje grobišta spomen križem, prvo u Varaždinu, a nakon toga i na ostalim grobištima i stratištima, kao i daljnjeg prikupljanja podataka o žrtvama ratnog i poratnog stradanja. Društvo su osnovale osobe koje su se već ranije istakle na obilježavanju grobišta i prikupljanju podataka o stradanjima, a u rad udruge aktivno su se uključili voditelji istraživačkih središta Komisije iz Međimurske i Varaždinske županije.

     

    Spomen križem obilježena su sva poratna grobišta u Međimurju

                 Do tog razdoblja spomen križem obilježena su grobišta Mostišće kod Sudovca, u Višnjici, Tužnome, Maruševcu, Virje Otoku i Lovrečanu, u općini Cestica, a nakon registracije većinu napora usmjerili smo prema dobivanju dozvole za podizanje spomen križa na grobištu Dravska šuma Varaždin, što nam je u trećem pokušaju i uspjelo. Spomen križem obilježili smo sva poznata poratna grobišta u Međimurju te su tako postavljeni spomen križevi na grobištima u Štrigovi, Hrašćanu i Šenkovcu u Međimurju, a zatim i u Čukovcu Ludbreškome i Kućanu Ludbreškome. U suradnji s udrugom Hrvatski domobran Varaždinske Toplice organizirali smo, povodom 60-te obljetnice stradanja, 28. rujna 2003. godine komemoraciju i blagoslov spomen križa na grobištu u Leskovcu, u župi Svibovec, a zahvaljujući angažiranju članova ogranka u listopadu 2004. proslavili smo postavljanje spomenika civilnim žrtvama V. Toplica.

          Uz pomoć brojnih sponzora i dobročinitelja uspjeli smo postaviti spomen križ na grobištu Dravska šuma Varaždin, kojeg je 19. lipnja 2004. godine blagoslovio msgr. Marko Culej, varaždinski biskup, a tada je prvi put na Dravi, za poratne žrtve rijeke Drave, grada Varaždina i varaždinske Dravske šume služena i misa zadušnica. Kod spomen križa vijence su položila izaslanstva 15 udruga s područja sjeverozapadne Hrvatske, kao i predstavnici Grada i Županije, članovi Hrvatskog društva političkih zatvorenika, udruga Hrvatski domobran, članovi Počasnog bleiburškog voda iz Austrije, Gimnazije Varaždin, MH Čakovec i Bjelovar i izaslanstvu Trećeg hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, koji se tih dana održavao u Zagrebu. 

     

     

    Dobra suradnja sa Društvom iz Ljubljane

              Uspostavljena je suradnja s Društvom za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane, s kojim je u veljače 2001. godine u Varaždinu potpisana povelja o suradnji, jedno vrijeme sudjelovali smo i u radu Komisije Vlade Republike Slovenije za uređivanje prešućenih grobova, a pred međunarodnim institucijama Europe, i institucijama vlasti Hrvatske i Slovenije ukazivali smo na obvezu civiliziranog svijeta na dostojan odnos prema žrtvama i uspjeli smo zaustaviti rušenje podignute spomen kapelice na grobištu Kočevski rog koju je slovensko Društvo podiglo na jednom od najvećih grobišta susjedne države. Otvoreno smo izrazili svoje neslaganje sa pokušajem sudskog progona predsjednika slovenskog Društva, Franca Permea koji su zbog prenošenja istine,  protiv njega pokrenuli „čuvari već napisane povijesti“ na sudu u Sloveniji. Preko njemačke ambasade uspostavljena je i suradnja s Njemačkim savezom društava za očuvanje vojnih grobova. U cilju obilježavanja grobišta i utvrđivanja žrtava uspostavljena je i suradnja s Ministarstvom kulture Republike Hrvatske, Konzervatorskim odjelom u Varaždinu, Županijskim, općinskim i gradskim vlastima sjeverozapadne Hrvatske kao i s udrugama koje njeguju uspomenu na prešućene hrvatske žrtve Drugog svjetskog rata i poraća.

     

    Kod spomen križeva redovito se održavaju komemoracije

         Na svim obilježenim grobištima održavaju se jednom godišnje komemoracije, a povodom „okrugle“ godišnjice upućuje se poziv i crkvenim i državnim vlastima. Tako se od 1995. godine svake godine, uglavnom na drugu nedjelju mjeseca lipnja, služi misa za žrtve grobišta „Pancerica, a kod križa se položi vijenac općinskog izaslanstva i Društva. Redovito se održavaju komemoracije na grobištima u Međimurju, a povodom 60-te obljetnice stradanja „križara“, 23. srpnja 2006. godine u Lovrečanu misu za žrtve predvodio je moms. Vlado Košić, pomoćni biskup zagrebački, a ove godine za žrtve grobišta „Repova šuma“ u Štrigovi misu je predvodio mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij. Tu je vijenac u ime Vlade Republike Hrvatske položio pukovnik Ivan Grujić, pomoćnik ministrice Kosor, a komemoracija je održana pod pokroviteljstvom općine Štrigova. O svim tim događajima snimljeni su DVD ili video zapisi i informirana javnost.

            Osim popisa žrtava na području SZ Hrvatske članovi Društva podržavaju sve koji nastoje spomen križem obilježiti grobišta i evidentirati i zapisati okolnosti stradanja žrtava u doba totalitarnih vlada prošlih razdoblja, a nastoje pomoći i ostalima koji žele na dostojanstven način odat poštovanje prema žrtvama totalitarnih režima prošlog razdoblja. Tako Društvo danas ima podružnice u Čakovcu. Predsjednik Josip Kolarić i Virovitici koje vodi Vlatko Ljubičić, a u cilju upoznavanja javnosti sa aktivnostima Društva i stradanjima žrtava u susjednim zemljama osnovano je u Velenju i Povjerenstvo Društva za Republiku Sloveniju koje je zahvaljujući angažiranju Dragutina Šafarića, predsjednika Povjerenstva razvilo projekt «Pieteta», u kojem se na web stranicama mogu pogledati aktivnosti Društva, kao i prikupljena građa o stratištima i grobištima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije.

     

    Odavanje počasti stradalim žrtvama  

          Rad članova Društva očituje se i u njegovanju uspomena na hrvatska stradanja te smo kao  jedan od suorganizatora hodočašća „Tihi koraci dvaju domovinskih ratova“ prišli obilježavanju 60 obljetnice Bleiburške tragedije, a trasu puta Vukovar – Bleiburg, dugu oko 500 kilometara, dijelom su propješačili i naši članovi. Kroz Varaždinsku županiju hodočasnicima smo na više mjesta priredili doček i zakusku, a slike dočeka u Čukovcu i ispraćaja u Virje Otoku obišle su svijet i ostale trajno upisane u uspomene hodočasnika i mještana naselja.

           Temeljne postavke oko kojih se okupljaju članovi Društva su; Obilježavanje grobišta ratnog i poratnog razdoblja, održavanje komemoracija i odavanje počasti stradalim žrtvama, prikupljanje podataka o žrtvama i grobištima i informiranje javnosti o rezultatima rada, suradnja s ostalim Društvima i sličnim udrugama te sa državnim i lokalnim vlastima i ustanovama u cilju prikupljanja podataka i utvrđivanju istine o stradanjima.

     

    Spomen na poginule iz Međimurja koji su mobilizirani u mađarsku vojsku

          Tako je u planu  Društva podizanje spomen križa na grobištu „Zamlaka-Plitvički kanal“ u općini Trnovec, a ove godine postavljen je i spomen-križa na grobištu „Gaj-Strmec Podravski“ u općina Petrijanec. Želja je članova Društva da se u spomen na poginule vojnike iz Međimurja koji su bili mobilizirani u mađarsku vojsku i stradali uglavnom na istočnom bojištu podigne spomen obilježje, a spomen križ planira se postaviti i na ostalim stratištima. U planu je evidentiranje svih grobišta na području Varaždinske županije, a želja je članova da se njihove lokacije označe putokazima i natpisnim tablama.

            U znak zahvalnosti i osobnog višegodišnjeg angažiranja na obilježavanju grobišta i utvrđivanju žrtava kao i prenošenju istine o prešućivanim hrvatskim žrtvama članovi Društva donijeli su Odluku o dodjeli priznanja „Ivan Borak“, a koje se dodjeljuje pojedincima na uspomenu na umrlog člana Društva koji je svojim višegodišnjim radom i odricanjem gotovo danonoćno brinuo oko izgradnje, uređenja i opremanja spomen kapele na grobištu Pancerica u Virje Otoku. Za neizmjeran doprinos kod obilježavanja grobišta i prenošenje istine o žrtvama priznanje je do sada uručeno; Francu Perme iz Slovenije, Zdravku Ivkoviću iz Bjelovara, Dragutinu Šafariću iz Velenja i Pavlu Kancijanu iz Čukovca kod Ludbrega.

     

    Za svako naselje načiniti popis stradalih i poginulih

           Iako je od stradanja u ratnim i poratnim danima Drugog svjetskog rata prošlo šest desetljeća mnoga mjesta i naselja ni danas nemaju popis stradalih, poginulih i ubijenih. Iako je još 25. siječnja Vijeće Europe prihvatilo deklaraciju o osudi zločina komunizma u Hrvatskoj se ne osjeća nikakav značajniji pomak u vrednovanju žrtava i obilježavanju grobišta ratnog i poratnog stradanja. Zbog toga još više treba cijeniti i poštivati rad malobrojnih entuzijasta koji svojim nesebičnim i požrtvovnim radom doprinose očuvanju povijesne istine. Kako bi potaknuli veću brigu vlasti o žrtvama Društvo je na ovogodišnjoj skupštini donijelo „Deklaraciju o pravima žrtava, a na natječaj resornog Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka prijavljen je projekt „Hrvatske šume nijemi svjedoci stradanja- stratišta sjeverne Hrvatske“.

     

    Sačuvati uspomenu na vojnike u preoranim grobovima groblja u Varaždinu

                U Varaždinu na groblju ima danas dva spomen groblja, poginulim i pokopanim vojnicima iz Prvog svjetskog rata, na koje tek podsjeća lijepo uređeni dio groblja i drugi, veći dio groblja, na kojem se nalazi impozantan, velebni spomenik poginulim partizanskim borcima oko kojeg je smješten spomen park površine preko 4 tisuće kvadratnih metara. Grobovima suprotne strane nema ni traga ni spomena. Prešućeno je kao što je i do pred par godina bilo prešućeno grobište uz rijeku Dravu, a koje smo uspjeli spomen križem obilježiti. Grobovi poginulih vojnika u ratu su naredbom vlasti iz srpnja 1945. godine preorani, odnosno s grobova su uklonjeni nadgrobni spomenici, a grobna mjesta uprava groblja prodala je novim korisnicima, iako je komunistička vlast naredila da se površine gdje su bili grobovi suprotne strane „okupatora i njihovih pomagača“ iskoriste za sadnju ukrasnog bilja i drveća. U Varaždinu je učinjen i korak dalje u zatiranju prava i na samu opstojnost hrvatskih žrtava, te je mjesto gdje su bili „okupatorski vojnici i sluge okupatora“ rasprodano kako bi se i fizički odstranila svaka pomisao na moguću obnovu groblja. I dok Nijemci postepeno obnavljaju grobove svojih vojnika stradalih i poginulih u Drugom svjetskom ratu, što im je kao civiliziranom narodu i dužnost i obveza, mi Hrvati poginule vojnike hrvatske vojske prešućujemo.

            Zbog toga jer smatramo da svi pokojnici imaju pravo barem na vlastiti grob, pokrenuli smo inicijativu za izgradnju skromnog spomenika, kao uspomene na pokopane vojnike u preoranim grobovima na varaždinskom groblju, a s tom nakanom upoznat je i Grad Varaždin, Parkovi Varaždin, Vlada Hrvatske, Varaždinska županija, veleposlanstvo Njemačke i preko njih Savez veteranskih udruga koje vode brigu za grobove i groblja njemačkih vojnika u Drugom svjetskom ratu. U dobivenom odgovoru na naš prijedlog, Savezna udruga iz Njemačke nas obavještavaju o učinjenom na obilježavanju grobova njemačkih vojnika i u pismu navode podatak da je na varaždinskom groblju pokopano oko 70 njemačkih vojnika, a udruga je na neki način obnovila spomenike pokopanim vojnicima u Splitu i Zagrebu. Želja nam je sa jednom spomen pločom obilježiti i na nju upisati imena i prezimena svih stradalih i poginulih vojnika na varaždinskom groblju. Sama spomen ploča sa pripadajućim zelenim površinama zauzimala bi oko 10-12 metara kvadratnih grobljanskog zemljišta što je u odnosu na impozantnu površinu druge strane zanemarujuće.

     

     Svaki čovjek ima pravo na dostojan i ljudski pokop – pravo na grob

       U Varaždinu se nalazi jedno od najljepših groblja Europe. Na tom je groblju u toku Drugog svjetskog rata pokopano oko 420 poginulih i od ratnih operacija i dobivenih rana umrlih pripadnika raznih vojski koje su se ovdje borile. Smatramo svojom rodoljubnom i civilizacijskom obvezom sačuvati uspomenu i na te poginule vojnike prešućivane kroz proteklih 6 desetljeća, za koje se u proteklom razdoblju nije smjelo znati ni da su postojali.

              Svoje aktivnosti provodili smo vodeći se mišlju da svaki čovjek zaslužuje pravo na dostojan i ljudski pokop te smo nastojali učiniti jedan pomak u vrednovanju prešućivanih i zatajivanih hrvatskih žrtava i obilježavanju masovnih stratišta. Zahvaljujemo svima koji su nam u tome pomogli, a jedno veliko hvala i onima koji posjećuju grobove i spomen obilježja i time doprinose očuvanju uspomene na zatajene hrvatske žrtve poginule u rađanju hrvatske samostalnosti i dugo očekivane slobode."

        Na kraju moram spomenuti da je Društvo iz Varaždina u nedjelju, 13. svibnja 2007. godine  iz ruku Franca Permea, predsjednika Društva za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane preuzelo ključeve spomen kapele na grobištu, rudniku  „Barbarin Rov“ kod Laškog, a brigu oko uređenja preuzeo je Dragutin Šafarić i članovi Povjerenstva Društva za Sloveniju.

     

    U Zagrebu 15. svibnja,

    na Dan sjećanja na žrtve Bleiburga i križnih putova 1945.

     

    Franjo Talan, predsjednik Društva

    2007-05-20

    19.05.2007 17:00 VEČERNJI LIST

    2007-06-23, Amac-Hrvati

    Hrvatski suverenitet kao cudoviste iz Loch Nessa - sad ga ima sad ga nema

    Petak, 22 Lipanj 2007

    Kuda ide danasnja Hrvatska je pitanje realnog politickog trenutak, prije svega sta nam donose EU i NATO na ovakav nacin. Kuda idemo kada se jos presucuje UDBA, njena nedjela i ne donosi nuzni lustracijski zakon da se Hrvatska oslobodi aveti proslosti npr. Bude, povampirenih neotitoista u SDP-u poput Z. Milanovica i co.
    Hrvatska je jedina drzava koja jos ne smije znati istinu o sebi i svojim zrtvama, patnickoj povijesti te koja mora pristajati na neprijateljske standarde kao dio EU-ropskih integracija. Ja ne zelim znati sve najbolje niti biti arogantan kako su mi neki kriticari ovih stranica i moga pisanja znali prigovoriti ali smatram da je osnovno demokratsko pravo da hrvatski narod zna istinu o sebi koju izgleda svi nasi susjedi (osim fasisticke Srbije) znaju bolje od nas samih i nase djece sto je najveci moguci skandal u svakoj normalnoj i suverenoj drzavi. Hrvatski arhivi u Beogradu i povratak dokumentacije hrvatskih gradjana - dokumentacija Engleza o Bleiburgu

    Mene zanima kao malog obicnog Hrvata zasto se gradja, dokumentacija o Hrvatskoj, NDH itd. i dalje nalazi u Beogradu, zasto se ne povrate arhive, gradja i sve sto je u vezi sa hrvatskim gradjanima. Zasto to nije prioritet hrvatske vlade i politike?

    Zasto se ne otvore udbaske akte da se zna sta je tko radio ali potpuno bez selektivnog izdvajanja, skrivanja, manipulacija u dnevnopoliticke svrhe itd.

    Zasto se ne moze znati koja je istina glede sudjelovanja u antihrvatskoj raboti umjesto sto nam bivsi udbasi vode akcije otkrivanja udbasa ili su najglasniji kao veliki Hrvati. Trebalo bi vratiti sve relevantne stvari koje bi osvjetlile noviju hrvatsku povijest i tragediju.

    Isto tako bi trebalo traziti dokumentaciju od Engleske o Bleiburgu na koju imamo pravo ili ih tuziti radi genocida da malo manje budu drski i arogantni u odnosu na RH i nasu pravednu, obrambenu i oslobodilacku borbu za koju nasa vladajuca politika i dobar dio intelektualaca opterecenih Jugoslavijom nemaju osjecaja i sudjeluju u najgorim falsifikacijama. Englezi su sudogovorni uz Titinu Jugoslaviju sto Hrvata vise od polovice nedostaje u RH i sto nismo drzava od minimalno 10-tak miliona stanovnika, sa BiH i duplo vise sto bi bila sasvim druga dimenzija od one na koju su nas nasi genocidni kadrovi navikli a danas najveci Hrvati za svoj dzep i probitak (svi oni koji potpisuju sporazume na stetu Hrvatske i Hrvata ma gdje zivjeli).

    Hrvatska i hrvatski narod trebaju samo punu, punu istinu koja zaista jedina oslobadja.

    To bi trebalo biti svima razumljivo ili je ovo opet najgori "fasizam"?

    T. Kralj - Crocop

     


    žalostna vas majka porodila

         

        Petak, 11 Svibanj 2007

        Potpredsjednik RS platio križ za Bleiburg

         

        “Materijal i izrada drvenog križa iznad oltara u cijelosti su donacija Slavka Vukoje iz Slavonskog Broda i potpredsjednika Republike Srpske Davora Čordaša. Njih dvojica su donatori drva i njegove obrade za bleiburšku govornicu.”

        Narode moj, proplači nad svojom sudbinom jer si pogubu doživio od vlastitih sinova i kćeri tvoje suze rone nad izdajom! 

        Ne vjerujem da u povijesti čovječanstva postoji mizernijih primjera prevare povjerenja no što je to pokazao Bože Vukušić. Sve tragedije oko "natezanja" s dogovorima, natpisima, i ostalim aspektima izgradnje Bleiburškog komememorativnog mjesta koje je podmetao donatorima i hrvatskoj javnosti, pa sad i ova svinjarija nad  potpredsjednik Republike srpske platio križ za Bleiburg!
        Kako se ovakva podvala moze objasniti i kako je objašnjavaju oni koji još surađuju s Vukušićem kao što je to Hrvatski svjetski kongres?   Poznato mi je da HSK osjeća izgradnju Spomen obilježja Bleiburga (SOB-a) jednom od svojih glavnih obveza, jer je u tu svrhu HSK prvi pokrenuo inicijativu za obnovu i dogradnju SOB-a. Može li HSK ostati nijem na ove zadnje Vukušićeve podvale? Netko mora biti odgovoran za ovu neumjesnu šalu – ili, to nije uopće šala; to je bratstvo i jedinstvo: – Srbi kupuju križ za Bleiburg da bi bili pozvani na Bleiburg i pokazali se kako  su oni ti koji sve opraštaju Ustašama, čak im i križ kupuju! Vukušić se mora  pozvati na odgovornost za ovaj spetakl i zajedno s Vukušicem čitavi Upravni odbor Spomen-obilježja Bleiburga.  

        Već smo se sreli na stranicama Hrvati AMAC s podacima o Vukušićevom ponašanju, o tom kako je manipulirao preživjele žrtve Bleiburga koji su danas starci pred grobom, o tom kako im je Vukušić namjestio jamu da u nju upadnu. Na istim stranicama, 20. srpnja 2006. objavljen je šlanak o Vukušićevim   prijevarama Mirka Karačića, Predsjednika Počasnog Bleiburškog voda koji piše :”Bože Vukušić govori neistinu! Bože Vukušić laže!”  

        Kamo sve to void i tko čeprka po nevinim kostima koje počivaju na Bleiburgu? I je li Vukušić samo marioneta u rukama crnog obruča koji se steže oko nas, oko Bleiburga i oko Hrvatske. Vrijeme je da se hrvatski narod ne samo trgne, već i probudi iz obmane u koju je pao napojen opasnim otrovnim napitkom serviranom mu od današnjih hrvatskih političara u službi iste Sotone kojoj služi i Vukušić.  

        Nepojmljivo je i neprihvatljivo da se nitko u Hrvatskoj ne pita zašto se dopušta ovako ismijavnje hrvatskih svetosti. Pa ako i nema među hrvatskim političkim i kulturnim djelatnicima u Domovini dovoljno smjelih da dignu glas u obranu hrvatskih vrijednsti i hrvatskog ponosa, gdje je HSK i vandomovinski glas koji je podupirao uspomenu na Bleiburg preko 45 godina?

        Katarina Pejaković


        Comments (4)

         

        NAROD KOJI NE POSTUJE SVOJE MRTVE NEMA B
        Napisao/la Ante Zanetic, on 13-05-2007 03:44

        Nevjerojatno ali istinito nitko nije mogao bolje poniziti hrvatske svete zrtve Bleiburga, nego sudjeni na dozivotnu robiju u Njemackoj i saradnik zlocinacke UDBE a sadasnji tajnik Bleiburskog voda Boze Vukusic. UDBA-ska elita, koja je tada vladala Hrvatskom sa zloglasnim Josipom Manolicem izvukla ga je iz zatvora iz Njemacke, a Boze Vukusic je upravo odigrao vaznu ulogu u eliminaciji jake vojske HOS-a u Hercegovini. 
         
        Postao je alfa i omega za UDBU a da se cigani ne dosjete brise njihove prljave tragove u svojim bezvrijednim knjigama.  

        Kako je uopce bilo moguce da ovaj saradnik UDBE postane tajnik Bleiburskog voda. Gdje su te takozvane ustase u tom vodu na celu sa Mirkom Karacicem, kao HSK? 
         
        Prvo je sa svojim svinjarijama ponisio Hrvatsku i hrvatski narod promijenivsi svetu plocu i izbrisao sve sto je Hrvatsko, cak nema vise ni hrvatske vojske. 
         
        Ovim drvenim krizem darovan od cetnika prava je uvreda za sve Hrvate, koji postuju svoje nevine zrtve, poklane i ubijane. 
         
        Proglasise nepobjedivu hrvatsku vojsku, koja je zaklana i na prevaru razoruzana zlocinackom, to samo mogu pravi zlocinci u "antifasistickoj i UDBA-skoj Hrvatskoj" 
         
        Eto taj antifasisticki zlocinac Ivan Fumic izjavio je u " Vecernjem Listu" samo je na Bleiburgu ubijeno 26 ustasa i sami su se ubili, a na Kocevskom Rogu tamo je ubijeno vise cetnika, kako kaze taj hrvatski izrod Ivan Fumic.  
         
        Preporucio bi Ivanu Fumicu da procita remek djelo Sime Dubajica " Zivot, greh i kajanje" mitsko klanje 35 tisuca ustasa na Kocevskom Rogu. Goni sve na Kocevski Rog porucuje Tito svome voljenom Dubajicu, a ovaj je napravio mitolosko klanje, ali Simo Dubajic je antifasista, kao Fumic, Mesic, Manolic, Boljkovac, Perkovic, kao i svi koljaci hrvatskog naroda. 
         
        Antifasistucku Hrvatsku ne interesira ratni zlocinac Simo Dubajic, on mirno moze zivjeti u Beogradu.  
         
        Preporucio bi Ivanu Fumicu da procita knjigu francuskog povjesnicara Bernard George " L'Occident joue et perd, La Yugoslavie dans la Guerre " 
         
        Naslov ove knjige glasi" Zapad igra i gubi Jugoslavia u ratu " 
         
        Hrvatsku je napustilo od 6-10 svibnja 1945 oko 400 tisuca Hrvata, vojske zena, staraca djece. Specijalne jedinice ustasa stitile su pozadinu, jer su partizani bili okolo. Ova kolona izbjeglica isla je u pravcu Maribora, ali su morali mimoici Maribor, zbog nadiranja Crvene armije iz Stajerske, a Tito je utvrdio komandu 3 armije u Mariboru. Hrvati su morali krenuti lijevo u pravcu Klagenfurta. 
         
        Ispred Dravograda dva dana pregovarali su sa Partizanima, a ovi su odugovlacili da dobiju na vremenu i zatvore granicu. Hrvatska vojska je mogla probiti obruc, ali zbog velikog broja civila, koji bi bili u opasnosti odlucili su krenuti prema Bleiburgu i uspostaviti vezu sa Englezima, ali ovi su ih na prevaru izrucili Partizanima, prije nego su ih razoruzali. 
         
        Malo od ovih 400 tisuca Hrvata ce prezivitu Bleiburg i krizne puteve.  
         
        Ovo zovemo " Bleubursku Tragediju" Ovdje je pocela strasna koloktivna osveta na hrvatskim narodom. 
         
        Stranica 226-227 iz knjige " L'OCCIDENT JOUE ET PERD" tiskano u Parizu 1968. Preporucio bi nasim antifasistima da procitaju ovu knjigu.  

         

        Buduci je nas prvi antifasista Stipe Mesic odlazio u Francusku po UDBI-nim zadacima, valjda je naucio Francuski neka procita ovu knjigu, pa ce njegov " Jasenovac" mit stvorena da bi se jedan od najvecih zlocina poslije drugog svjetskog rata" Bleiuburg" omalovazio sa UDBA-sem Bozom Vukusicem.  Smjenite Bozu Vukusica sa ovog svetog "Bleiburskog voda" a na njegovo mjesto postaviti one Hrvate, koji su prezivjeli Bleiburg, ili njihovi potomci, a ne sumljivi tipovi, kao Bozo Vukusic. 
         
        Citao sam da ce na Bleiburgu biti Zoran
        Milanovic iz SDP. 
         
        Dali je on Srbin? a to me nebi iznenadilo.Pogledajmo kako Zidovi postuju svoje zrtve, a mi svoje zelimo omalovazati, da bi zastitili zlocince poput Manolica, Boljkovca i Budu Loncara, Mesicevi pajdasi.  
         

        Ante Zanetic

         


      U BLEIBURGU TRAZIO SAM LJUDE a NE "JUDE"