"UDRUGA MACELJ 1945"
MACELJ - najvećje grobiste u Hrvatskoj



MACELJ
Krapina i Gornje Jesenje 14.07.2013.g.,
komemoracija povodom sedamdesete obljetnice smrti vlč Matije pl. Žigrovića


MACELJ
Krapina i Gornje Jesenje 20.07.2014.g.,
komemoracija povodom sedamdesete obljetnice smrti vlč Matije pl. Žigrovića


Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski


































HODOČASNIĆKI POKLON MACELJSKIM ZRTVAMA

2013-06-04

Damir Borovčak

Otvorenje spomen-sobe Maceljskih žrtava

Macelj, nedjelja 2. lipnja; - Godišnja spomen-misa na Maceljske žrtve održana je i ove godine na prvu nedjelju mjeseca lipnja. Hodočasnici su u Macelj pristigli iz raznih mjesta Sjeverne Hrvatske, posjetili stratište Lepu Bukvu i zatim molili na Križnom putu koji je ove godine predvodio otac provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željko Železnjak. Nakon molitve Križnog puta, uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća na grobnici stradalih mučenika.

Euharistijsko slavlje započelo je procesijom oko crkve Muke Isusove. U procesiji su sudjelovale pristigle udruge, kao i hrvatska mladež. Misu je predvodio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, u koncelebraciji dvadesetak okupljenih svećenika koji su pristigli na Macelj sa svojim hodočasnicima. Biskup Pozaić posebno je istaknuo zločinačku Komunističku partiju, režim u kojem su mnogi bili špijuni i denuncijanti, cinkaroši, zarobljeni mentalitetom jednoumlja i bezumlja pretvorili nedužno mjesto Macelj u grozno stratište. Biskup je to nazvao u nebo vapijućom nepravdom i napomenuo kako zahtjev za pravdom i dan-danas ostaje bez službenog odgovora i pravorijeka, a zlotvori i nadalje ostaju službeno nepoznati, nedodirljivi, štoviše, čuvaju im se spomenici, veličaju se na sramotnim skupovima. I to je svetogrđe, naglasio je biskup Pozaić. "Slične grozote, i gore od toga, događat će se i ubuduće - sve dok se ne provede lustracija, sve dok je na snazi selektivna pravda: 'nova pravda – stara nepravda', sve dok caruje dvoličnost - simboli jednog režima su zabranjeni, a oni drugoga javno se veličaju. O tempora, o mores – kukali su stari Rimljani: Kakvih li vremena i kakva li morala!", osvrnuo se biskup Pozaić.

Misa za žrtve Križnoga puta u Maclju završila je hrvatskom himnom i blagoslovom. Potom su govorili predsjednik Hrvatskog domobrana Nikola Matičić i glasnogovornik Udruge Macelj 1945. Damir Borovčak, koji je podsjetio da je opremanjem spomen sobe Maceljskim žrtvama završeno vremensko razdoblje od desetak godina bez zaborava na sve žrtve Macelja. S tom je svrhom osnovana i djeluje Udruga Macelj 1945. kako bi se održao trajan spomen na najveće stratište hrvatskih civila a i najveće stratište katoličkog svećenstva na području Republike Hrvatske. Borovčak je upozorio na zastrašujuću činjenicu, da je ostavština 1163 maceljske žrtve izuzetno mala. To potvrđuje da su zarobljenici prije samog smaknuća bili svućeni do gole kože i opljačkani, zaključio je Borovčak.

Potom je otac biskup Pozaić blagoslovio spomen sobu i pozvao na razgledavanje sve nazočne. U sobi su izložene i slike hrvatsko-australijskog slikara svjetskog glasa Charlsa Billicha koji ih je tematski naslikao i darovao za spomen sobu, gdje će trajno podsjećati na tu strašnu maceljsku povijest. Autor idejnog rješenja crkve, grobnice, križnog puta i uređenja spomen sobe bio je arhitekt Aleksandar Bašić. No, velika zasluga pripada preživjelom s Križnog puta Stjepanu Brajdiću i posebice bivšem župniku fra Dragi Brglezu koji je bio marni nositelj svih radova. Otvorenjem spomen sobe projekt Crkve Muke Isusove doveden je do kraja i zaokružen u zamišljenu spomen cjelinu.

Tekst i fotografije: Damir Borovčak

 

PROPOVIJED – ZAGREBAČKI POM. BISKUP VALENTIN POZAIĆ

MACELJ, nedjelja 2. lipnja 2013.

 

Otvorenje spomen-sobe Maceljskih žrtava (2)

1Kr 8,41-43 Gal 1, 1-2, 6-10 Lk 7,1-10

U našem svakodnevnom životu potrebno je prepoznati važnost i vrijednost redovitih obaveza i priznanja. U toj svakodnevici prepoznaje se dubina našega bića, naše kršćansko uvjerenje i opredjeljenje, motivi našega djelovanja. Po tome stojimo ili padamo.

Čuli smo u poslanici Galaćanima kako apostol Pavao oštro ustaje protiv onih koji izokreću evanđelje, koji zbunjuju i krivotvore vjeru. Ni totalitarni trenutačni režim, zatrovan svojim ideološkim zabludama, ne može mijenjati dvadeset stoljetni sadržaj vjere i vjeronauka.

Isus – Put, Istina i Život – jasno upućuje na smisao života; jasno razlikuje ono što rađa životom, i obogaćuje ga, od onoga što život osiromašuje ili ga ubija.

Kršćani su pozvani svjedočiti istine vjere i moralna načela hrabro i bez trgovine. Sve ima svoju cijenu: i vjernost i izdaja. Vjernik živi stilom života kojim je živio Isus.

Nema te prijetnje, ni ucjene, ni žrtve koja bi ga mogla opravdati izdaju. Vjernikova duša je Pavlova duša: 'Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga' (Gal 1,10). Snagu za takav značaj osobnosti crpi iz vjere i molitve.

Svaki je dom Božji kuća molitve, i uslišanja za sve ljude dobre volje. U molitvi ljudi prepoznaju da su svi braća i sestre, da su svi djeca jednoga Boga-Oca-Stvoritelja. Kad se srcem gleda, jedno srce vidi drugo srce i u radosti i u nevolji, srce koje traži i ima pravo na poštovanje i dostojanstvo, pravo na život i slobodu.

Tako nas uči Evanđelje: visoki časnik zauzima se i moli za svoga slugu; premda stranac i poganin sagradio je sinagogu; Židovi pak posreduju kod Isusa da tome strancu usliša molbu. I tako se stvara krug dobrote koja se temelji na vjeri, a vjera rađa djelotvornom i domišljatom ljubavlju. Duh Sveti Duh je dobrote i ljubavi.

Naprotiv, razdor i nered, pomutnju i zlo među ljude unosi zavodnik i smutljivac – Sotona. Piše Ivan Apostol: 'On bijaše čovjeko-ubojica od početka … lažac i otac laži' (Iv 8,44).

Iz zavisti zbog dostojanstva i uzvišenosti čovjeka stvorena ns sliku Božju, Sotona želi napakostiti čovjeku ovdje na zemlji i u blaženoj vječnosti. Da bi razorio čovjeka, razara naravnu i svetu ustanovu obitelji. I pronalazi suradnike – jadne i bijedne pozemljare, robove zla i grijeha.

Macelj je mjesto brojnih žrtava zla i Zloga po rukama pomahnitalih zločinaca i zatiratelja hrvatskoga naroda, i njegove naravne i pravedne težnje za slobodom, i dostojanstvom u slobodnoj državi Hrvatskoj.

Zločinačka sotonistička udruga, Komunistička partija, i njezini sateliti, režim u kojem su svi svima špijuni i denuncijanti, cinkaroši, zarobljeni mentalitetom jednoumlja i bezumlja, jednako onda kao i danas, pretvorili su ovo nedužno mjesto Macelj u grozno stratište.

U nebo vapijuća nepravda, i zahtjev za pravdom, i dan-danas ostaje bez službenog odgovora i pravorijeka. Zlotvori i nadalje ostaju službeno nepoznati, nedodirljivi, štoviše, čuvaju im se spomenici, veličaju se na sramotnim skupovima. I to je svetogrđe.

Zar se među zločince ne ubrajaju i oni koji zločine i zločince poznaju i – šute; štoviše, obnavljaju im spomenike, slave ih. Izaija prorok odavna upozorava: 'Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu' (Iz 5,20).

Čuveni Don Anto Baković napisao je knjigu 'Hrvatski martirologij XX. stoljeća'' (2007). Među do tada izbrojenim žrtvama – 663 mučenika Crkve u Hrvata - nalaze se i svećenici i bogoslovi Macelja. Najveći broj ubojstva svećenika u jednom danu/noći dogodio se upravo ovdje: ukupno 21 svećenik, franjevac i bogoslov pobijeni su od komunističko-partizanskih 'osloboditelja' u noći od 4. na 5. lipnja 1945., dakle, po završetku rata. Broj drugih žrtava još je uvijek nepoznat. Tko je za ta poznata zlodjela pozvan na odgovornost?

Blaženi Alojzije Stepinac, dok je još bio na slobodi, u zajedničkoj izjavi od 24. ožujka 1945. godine, izjavljuje: 'Moramo najodlučnije prosvjedovati pred Bogom i svjetskom javnošću protiv sustavnog ubijanja i mučenja nevinih hrvatskih katoličkih svećenika i vjernika od kojih je veliki broj živio svetim životom, a mrzitelji Katoličke crkve oduzeli im život protupravnim osudama osnovanim na fiktivnim krivicama' (str. XVII).

U spomenutoj knjizi 'Hrvatski martirologij XX. stoljeća' don Anto donosi i prosvjed istoga Blaženika, sa onog sramotnog suđenja, a koji glasi: 'Vi ste učinili pogrješku fatalnu, što ste pobili svećenike! Narod vam to ne će nikada zaboraviti!' (str. XVII).

Don Anto kao da se pokolebao u Blaženikove riječi i jadikuje, i izaziva našeg svetog Blaženika, i cijeli hrvatski narod, i nas ovdje okupljene. Naime, tri godine kasnije (2010.) pisao je: 'Naš blaženik i mučenik Stepinac ipak se prevario!' (Narod travanj/svibanj 2010, 1-3).

Te riječi pobuđuju brojna teška pitanja: Je li narod zaboravio, je li nastupila bolest globalna amnezija u Hrvata, pri potpunoj svijesti? Zar se narod više ničega i nikoga ne sjeća u dnevnom životu i odlukama? Zar se moramo vratiti jadikovkama A. G. Matoša: 'Vidje Hrvatska puno čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda'.

Već je, od papagajskog ponavljanja, izlizana fraza: 'Neka institucije rade svoj posao?' Jesu li institucije, bilo hrvatske bilo međunarodne, vjerodostojne ili ambivalentne, opake? Tko vlada institucijama, za čije interese rade – na temelju naivnih glasova naivnih birača?

Kako to da se generatori mržnje i nasilja, urbani teroristi 21. stoljeća, mogu nesmetano iživljavati nad nedužnim volonterima inicijative 'U ime obitelji' – inicijative sudbonosno važne za budućnost Domovine? Tko ih štiti i prikriva? U ime kojih interesa i ljudskih prava?

Sluge bradatoga ideologa Karla Marxa, oca revolucije i mržnje, ostvaruju njegovu želju: istrijebiti rod Hrvata. Sotona dobro zna: Razori obitelj – razorio si narod. Bez obitelji – bez budućnosti. Danas netko želi hrvatskome narodu uništiti budućnost!

Tako se obezvrjeđuju sve žrtve, i sva slava, slavnih branitelja Domovine.

Sijači magle, neprijatelji Boga i čovjeka, ne žele prihvatiti istinu, pravdu i ljubav: kao temeljne vrednote za život pojedine osobe, obitelji i civilizacije.

'Suza za Zagorske brege' još nije isprala prolivenu krv nedužnu, a već se tu, u toj zemlji, sasvim blizu odvijaju orgije zlikovaca i njihovih potomaka, u čast naredbodavaca i egzekutora ovih žrtava. I sve to usred bijela dana, i još se prenosi kao značajan događaj!

Je li moguće, i kako to da jest moguće, da se to događa u ovom Hrvatskom Zagorju, uz potporu hrvatskoga katoličkoga puka ovog dijela Lijepe naše?

Odgovor je jednostavan: moguće je, i bit će moguće: jer u zemlji Hrvatskoj, nije provedena lustracija. Slične grozote, i gore od toga, događat će se i ubuduće: sve dok se ne provede lustracija, sve dok je na snazi selektivna pravda: 'nova pravda – stara nepravda', sve dok caruje dvoličnost: simboli jednog režima su zabranjeni, a oni drugoga javno se veličaju.

O tempora, o mores – kukali su stari Rimljani: Kakvih li vremena i kakva li morala!

Danas smo ovdje okupljeni u molitvi za sve žrtve, i njihove mile i drage, čiji su životi bili prezreni, kojima je nametnuta patnja i bol, tjeskoba i smrt; za sve one kojima se još ne zna ni ime, ni grob, ni spomenik. Mi smo danas njihov živi znak i spomen: nisu zaboravljeni, dio su naše ljubavi i molitve. Molimo i za obraćenje ubojica i za sveto pomirenje.

Molimo za dar Duha Svetoga: 'Obnovi lice ove zemlje – ove zemlje Hrvatske!'

Ovdje pobijeni upisani su u Božje Srce ljubavi i milosrđa; upisani su u srca i ljubav onih koji za njima tuguju, za njih mole; onih koji ih nisu prestali voljeti, koji u vjeri i nadi i ljubavi očekuju veliki dan istine i pravde, dan susreta pred licem nebeskog Oca.

Onaj visoki časnik iz Evanđelja, u svojoj skromnosti i jednostavnosti, ispovjedio je duboku vjeru - kojoj se i sam Isus zadivio - i tom vjerom isprosio čudo Isusove dobrote.

Svi smo mi još živi svjedoci da je živa vjera i žarka molitva puka hrvatskoga, njegovih branitelja s krunicom o vratu, postigla tako željene darove Božje dobrote: slobodu, čast i dostojanstvo. Nije li nam i danas potrebno to isto čudo: molitva naroda i dobrota Božja!

Kod svake svete Mise, prije Pričesti, otvaramo dušu i srce, moleći: 'Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja'!

Danas posebno ispovijedamo i molimo: 'Ti si, Gospodine Isuse, pred mnogo stoljeća ušao pod krov naroda hrvatskoga. Reci svoju stvaralačku božansku riječ i neka ozdravi, i živi u radosti i ponosu Tvoj narod hrvatski!' Amen.

FOTOGRAFIJE: Damir Borovčak

 

GLASNOGOVORNIK UDRUGE MACELJ 1945.

DAMIR BOROVČAK

 

MACELJ, nedjelja 2. lipnja 2013.

 

Otvorenje spomen-sobe Maceljskih žrtava (3)

Danas otvaramo spomen sobu Maceljskih žrtava, pa je potrebno reči neke činjenice:

Nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac donosi Odluku o osnivanju župe Đurmanec 18. studenog 1945. u kojoj je naglašeno da joj pripadaju Donji i Gornji Macelj. To znači da je znao što se u Maclju dogodilo. No njega su uhapsili komunisti i potom znamo što se s njime dogodilo.

Tek poslije njegove smrti Župa Đurmanec je ipak realizirana i to 1963. godine dopisom kardinala Šepera kojim se potvrđuje odluka Stepinca.

Puno kasnije, 9. lipnja 1991. bl.pok. kardinal Franjo Kuharić služio je po prvi puta sv. misu na stratištu Lepa Bukva. Njegova je propovijed poziva na opraštanje, ali i poziva da se Maceljske žrtve u hrvatskom narodu nikada ne smiju zaboraviti.

Pa ipak zaborav se pokušao ostvariti u slobodnoj Hrvatskoj:

Godine 1992. Državna komisija za istraživanje žrtava komunizma započela je ekshumacije u Macelju, ali ih je isto tako iz nepoznatih razloga nakon tri mjeseca nenadano prekinula.

Iskopani su zemni ostaci 1163 žrtve, među njima i 21 svećenik, franjevac i bogoslov. Popis ukazuje na stradavanje svećenika iz 4 biskupije i franjevaca iz 2 provincije te svjedoči opseg tragedije egzodusa hrvatskog naroda, od Hercegovine, srednje Bosne, Srijema, Slavonije, Primorja, sve do Marije Bistrice.

Zemni ostaci žrtava ostavljeni su sramotno na tavanu patološkog odjela Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Tako su Maceljske žrtve njih 1163 ležali zaboravljeni više od 12 godina. To je sramota sviju koji su za to znali i koji su mogli, a nisu poduzimali ništa, da se žrtve dostojno pokopaju.

Članovi Udruge Macelj 1945. ipak su učinili ono što je ljudski, kršćanski i domoljubno. Nakon 12 godina izborili su se za dostojanstvo bezočno ubijenih i na tavanu zaboravljenih žrtava. Započeli su aktivnosti pripreme ukopa i trajnog spomen-sjećanja na Maceljske žrtve.

Dana 6.lipnja 2004. biskup Vlado Košić blagoslovio je kamen temeljac za buduće spomen područje. Dana 5.lipnja 2005. zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić služio je sv. misu povodom završetka izgradnje grobnice. Zatim je 22.lipnja 2005. kardinal Josip Bozanić predvodio sa biskupom varaždinskim bl.pok. Markom Culejom pokop posmrtnih ostataka 1163 maceljske žrtve. Ovaj pokop kriminalno su prešutjeli svi mediji u RH, a posebice HRT koji je sa 22 minute u večernjem Dnevniku toga dana častio dva krepana labuda u Baranji kao opasnost od ptičje gripe, a sa 1 minutom spomenut je pokop 1163 ljudi nakon 60 godina od komunističkog masakra na Macelju.

Za pokop kao i sve kasnije aktivnosti posebno se mora zahvaliti dvojici članova Udruge Macelj 1945. i to:

Prvom i sadašnjem predsjedniku Udruge Macelj 1945., 86-godišnjaku, preživjelom sudioniku križnog puta 1945., osuđeniku na smrt u jesen 1945. po komunističkim strahovlastima, gosp. Stjepanu Brajdiću, koji je cijelo vrijeme okupljao članove Udruge i poticao sve pojedince i institucije, sve do ovih dana kada se opremala soba Maceljskih žrtava.

Bivšem župniku župe Đurmanec, fra Dragi Brglezu, koji je svojim angažmanom, sposobnošću okupljanja i organiziranja, zadužio sve župljane i puno šire, sve štovatelje ovog spomen područja Maceljskim žrtvama, zbog ustrajnosti i mara kojim je gradio i radio, grobnicu, zatim crkvu Muke Isusove, a potom i Križni put. Još se i ovih dana trudio i pomagao da se konačno završi spomen soba Maceljskim žrtvama.

Opremanjem spomen sobe Maceljskim žrtvama završeno je vremensko razdoblje od desetak godina bez zaborava na sve žrtve i koje se nikada više ne smiju zaboraviti. Samo s tom je svrhom osnovana i djeluje Udruga Macelj 1945. Treba istaknuti da slično spomen područje Križnim putovima u Hrvatskoj ne postoji jer je Macelj jedino mjesto gdje se žrtve Križnih putova slave u spomen-crkvi izgrađenoj upravo za tu namjenu i u sklopu grobnice u kojoj počivaju 1163 točno brojem utvrđenih žrtava. Ovo je mjesto po tome najveće stratište hrvatskih civila a i najveće stratište katoličkog svećenstva na području Republike Hrvatske. Nažalost, Maceljsko stratište otkriveno je prije pune 22 godine, a u Macelju do sada o komunističkim zločinima nije progovorio ni jedan predsjednik Hrvatskog sabora, ni jedan predsjednik Vlade RH, ni jedan Predsjednik RH. Zašto je tome tako, danas nas to više i ne čudi.

Naime, komunistička pljačka privatnih posjeda i stvari, a kasnije i povijesnog sjećanja, započela je odmah poslije izručenja na Bleiburgu. Treba znati da je hrvatska vojska, pa i hrvatski civili u zbjegu prema Bleiburgu, bila dobro i uredno obučena, u posjedu svojih privatnih stvari. Po zarobljavanju, odmah nastupa partizanska pljačka svega privatnoga. Hrvatska je vojska razodjenuta, otete su im njihove odore i vojnička obuća, a za uzvrat su prisiljeni obući dronjke koje je nosila tzv. narodnooslobodilačka vojska. U tim dronjcima su zarobljenici tjerani na Križne putove. Stoga vas želim upozoriti na zastrašujuću činjenicu, da od 1163 maceljske žrtve, u njihovim jamama pogubljenja pronađena imovina koja sva zajedno stane u prostor samo jedne kutije za cipele. To potvrđuje samo jedno, da su zarobljenici i prije samog smaknuća bili svučeni do gole kože. Tako da se ne treba čuditi da je ostavština 1163 žrtve takva kakva jest, jer su žrtve prije svoje smrti bile opljačkane po svojim ubojicama još jednom. Što su ipak uspjeli sakriti i ponijeti sa sobom u grob, danas možete vidjeti u spomen sobi.

Danas je trebao biti s nama i poznati hrvatsko-australijski slikar svjetskog glasa Charles Billich koji je donirao za spomen sobu slike na temu Maceljskih žrtava. No on nije uspio stići na vrijeme, ali njegovi radovi će ovdje podsjećati na tu strašnu maceljsku povijest.

Konačno u ime Udruge Macelj 1945. pozdravljam sve hodočasnike koji godinama hodočaste na ovo spomen-mjesto svake prve nedjelje u lipnju. Potičem vas da Maceljske žrtve nikada više ne budu zaboravljene u Hrvatskoj, te vas molim da i u idućim godinama nastavite svoje pohode u Macelj, i to osim ove prve nedjelje u lipnju, u svako vrijeme kad osjetite potrebu pokloniti se svim civilnim i svećeničkim žrtvama ubijenim bez presuda i suda u tom strašnom vremenu komunističke osvete nad hrvatskim narodom.

 

FOTOGRAFIJE:  IVAN NAĐ i DAMIR BOROVČAK























SLOBODNA DALMACIJA

HRVATSKA, 02.06.2009. | 16:04

 

Prikazan dokumentarni videozapis o zločinima u Maceljskoj šumi 1945.

Udruga za zaštitu prava građana Hrvatski uljudbeni pokret prikazala je danas u prostorijama Zajednice udruga HVIDR-e Grada Zagreba dokumentarni videozapis Frana Živičnjaka o partizanskim zločinima u Maceljskoj šumi u svibnju i lipnju 1945.

U filmu su prikazani lokaliteti, za koje autor na temelju prikupljenih podataka i svjedočanstava, tvrdi da kriju 130 grobnih lokaliteta s oko 12.000 pobijenih vojnika i civila.

Svjedočanstva očevidaca i popisi žrtava u filmu govore o zvjerskim mučenjima i brojnim likvidacijama, a kako je rekao istraživač partizanskih zločina na području Slovenije Dragutin Šafarić, prikazivanjem toga videozapisa u javnosti želi se prekinuti šutnju o Macelju i prikrivanje tog zločina.

Scenarist i narator u filmu domobranski časnik Fran Živičnjak podatke za 87-minutni dokumentarac potajno je prikupljao od 1945., a snimao ga je od 1991. do 1997., kao neposredan očevidac i jedan od rijetkih preživjelih domobrana koji su se u svibnju i lipnju 1945. povlačili prema Sloveniji i Austriji.

U istrazi, prikupljanju podataka i lociranju grobišta pomagao mu je partizanski vodnik i stražar vojne Ozne Mladen Šafranko koji ga je u svibnju 1945. u Krapini spasio od sigurne smrti.

Zajedno s dovršetkom videozapisa, Živičnjak je 1997. napisao i knjigu "U vječni spomen" (na hrvatske vojnike, svećenike, franjevce i sve hrvatske mučenike pobijene u svibnju i lipnju 1945. na prostorima Maceljske šume kod Krapine, u logorima u Mirkovcu, pokraj Sv. Križa Začretje i Oroslavju). Kao kratak povijesni prikaz komunističkog zločina nad zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima objavila ju je Udruga "Macelj 1945." i dostupna je javnosti.

Međutim, sam Živičnjakov videozapis o partizanskim zločinima kod Macelja, nakon njegove smrti 1998. godine, ostao je poznat samo uskom krugu ljudi.

S nakanom da se prekine šutnja o maceljskom zločinu Hrvatski uljudbeni pokret, kao organizator, na današnju je projekciju tog videozapisa u zagrebačkoj HVIDR-i pozvao i brojne uglednike, od predsjednika države do stranačkih čelnika, međutim nitko se od njih nije odazvao.

(H)

2009-06-02

 

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata u svibnju i lipnju 1945.

partizani su u Maceljskim šumama pobili tisuće hrvatskih vojnika i civila,

koji su tom dolinom prolazili svoj Križni put od Bleiburga,

nadajući se povratku svojim domovima.

 

POZIVAMO NA KONFERENCIJU

SVE HRVATSKE MEDIJE I IZVJESTITELJE

 

povodom promocije dokumentarnog filma

MACELJ – GORA ZLOČINA

 

u srijedu 3. lipnja 2009. u 12:00 sati

PUČKO OTVORENO UČILIŠTE – KRAPINA

Mala dvorana

Krapina, Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 13

 

·        Uvodna riječ – dr. Josip Jurčević, povjesničar

·        Projekcija filma

·        Najava sv. mise u počast Maceljskim žrtvama u nedjelju 7.lipnja 2009.

 

U interesu potpunog obavještavanja hrvatske javnosti pozivaju se nazočiti tiskovnoj konferenciji predstavnici svih medija u Hrvatskoj.

____________________________________

Udruga Macelj 1945.

Hrvatsko društvo političkih zatvorenika

Župa sv. Jurja Đurmanec

 

JUTARNJI LIST
Mesić: Zasto su istrage tajne?
KRAPINSKO - ZAGORSKA ZUPANIJA










Hrvati u Fatimi molili za Hrvatsku

KORIZMENI KRIŽNI PUT "STOPAMA POBIJENIH"

ĐURMANEC - ILOVAC - MACELJ

 

Đurmanec, subota 13.ožujka 2010. u 9:00 sati

 

Okupljanje od 8,30 - 9,00 u Đurmancu. Automobile parkiramo u Đurmancu!

 

Ponijeti potrebno za pješačenje cca 10 km

 

1. postaja - početak puta je na željezničkoj stanici Đurmanec

14. postaja - završetak puta je kod grobišta na Ilovcu

15. postaja - Uskrsnuće je kod grobnice i Sveta misa u crkvi Muke Isusove - Macelj

 

Povratak u Đurmanec je autobusom oko 14 sati.

  

"Stopama pobijenih – Đurmanec – Ilovac – Macelj"
slike sa Korizmenog križnog puta
IKA - Glas Koncila
Autor: Damir Borovčak
Korizmeni križni put
"Stopama pobijenih – Đurmanec – Ilovac – Macelj"




MACELJ: KRIŽNI PUT 2012
Stopama pobijenih