Hodočašće 2013-03-09.g.
Društva za obilježavanje grobišta Čakovec i Varaždin organizirala
Treći križni put grobištima i stratištima Varaždinske biskupije


DIJETA PO PREPORUCI NUTRICIONISTE:

2013-03-12

Za sve prijatelje i čuvare uspomene  na hrvatska stradanja
Održan 4. Križni put grobištima i stratištima Varaždinske biskupije

 

U pobožnosti sjetili se hrvatskih stradanja XX stoljeća, kao i umrlih članova Društva

 

Križni put organiziran je, prvenstveno kao molitveni pohod vjernika i sjećanja na muku Isusa Krista, a prolaskom od postaje do postaje hodočasnici su upoznati s mjestima stradanja okolnih stratišta i grobišta, kao i s tragedijom i tužnom sudbinom brojnih nevinih žrtava, i njihovih obitelji, stradalih u poratnim likvidacijama nakon Drugog svjetskog rata. Križni put povezao je stradanja stanovništva u ratovima XX stoljeća, kao i u doba totalitarnih režima prošlog stoljeća, a i u spomen na hrvatske branitelje koji su svojom ljubavlju, odvažnošću i požrtvovnošću, s krunicom oko vrata, doprinijeli obrani Republike Hrvatske u Domovinskom ratu.

U molitve su uključene i žrtve najvećeg grobišta Varaždinske biskupije, grobišta Dravska šuma Varaždin, kao i brojne nevine žrtve grada Varaždina, „nestale“ i poubijane od strane jugo-komunističke vlasti u poratnim danima Drugog svjetskog rata, među kojima su bili i poznati varaždinski profesori Štefica Deutschbauer, Josip Kaštelan, Vlado Gerčan i Franjo Galinec, kao i brojni svećenici, intelektualci, seljaci i osobe iz svih slojeva društva pa su tako u duhu novog komunističkog poretka u likvidacijama stradali i brojni koji s ratom 1941. – 45. nisu imali doticaja među kojima je bio i umirovljeni pukovnik Dragutin Perko koji je značajno doprinio istjerivanju mađarske vojske iz Međimurja potkraj 1918. godine. 

Tijekom križnog puta autobusom je prevaljeno preko 200 kilometara, a trajao je od 9,45 do 19 sati kada je završila misa koju je predvodio biskup Josip Mrzljak, a u koncelebraciji su još bili vlč Alojz Pakrac, margečanski župnik i vlč Marko Štefanec, biskupov tajnik. Pod misom pjevao je zbor Sv. Antuna iz Tužnoga, a zahvalu na dolasku biskupu uputio je Bruno Hranić, načelnik općine Vidovec i tom mu prilikom poklonio umjetničku sliku kao uspomenu na boravak u Tužnome i općini Vidovec, 09. ožujka 2013. godine.

            Od 7 postaje, od 14 sati pratila nas je kiša, koja srećom nije bila prejaka.

Postaje križnog puta

Križni put grobištima i stratištima Varaždinske biskupije održan je u subotu 9. ožujka 2013. godine molitveno hodočasnički pohod spomen obilježjima, grobištima i stratištima sjeverozapadne Hrvatske koji su po četvrti put organizirala Društva za obilježavanje grobišta iz Varaždina i Čakovca, a istome su se priključili i predstavnici udruge Hrvatski domobran Varaždin Čakovec, Udruga dragovoljaca Domovinskog rata klub 54. samostalne bojne Goričan i udruge HOS-a Mijo Modrić iz Belice, kao i brojni vjernici na postajama kojima je križni put od Čakovca do Tužnog u općini Vidovec i župi Margečan prolazio.

Na križnom putu molila su se postaje Crkve hrvatskih mučenika koji je u Gospiću na blagdan Sv. Jakova 2012. sastavio mons. dr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup,  predsjednik Komisije HBK-a i BK BiH-a za hrvatski martirologij.

 

1. postaja – Isusa osuđuju na smrtČakovec – spomen zid poginulih hrvatski branitelja

Uvodnu, i molitvu prve postaje predmolili su fra Stanko Belobrajdič, gvardijan Franjevačkog samostana Čakovec i vlč Josip Horvat, a tu se molitvi i sjećanju priključili i predstavnici Bratovština Petra Zrinskog. Tu su bili i hodočasnici iz Svetog Ivana Zeline i Matija Posavec, zamjenik župana Međimurske županije.

 

2. postaja –Isus prima na se križ -  Čakovec – ulaz u ćelije zatvora smještene u bedemima Starog grada

Za križem sudionici pohoda zatim su krenuli do ulaza u ćelije zatvora „Stari grad”, a iza križa u hodočasničkoj povorci zastave Republike Hrvatske i braniteljskih udruga nosili su Josip Sermek, Ivica Procaj, Matej Mesarić i Ladislav Novak. Tu je molitvu druge postaje predmolila Ružica Špoljar i Marijana Kolarić.

Pripadnici udruge branitelja i mladi iz Hrvatskog domobrana.

Potom smo se nas četrdesetak sudionika ukrcalo u autobus te smo krenuli prema Šenkovcu i grobištu Ksajpa. U ime organizatora sudionike pohoda pozdravio je Josip Kolarić koji je rekao: -  Korizma je vrijeme molitve, pokajanja, odricanja, oprosta i dobrih djela. Ovim križnim putem sjećamo se svih križnih putova i hrvatskih stradanja.     a  o drugoj postaju je rekao: - Ova postaja jedna je od najtužnijih , ali nažalost najčuvanijih tajni ondašnjeg sistema. zatvor u starom gradu u Čakovcu tijekom 41-45 držali su mađarski okupatori i kroz njega je prošlo stotine Međimuraca. Manji dio Međimuraca je tu bio suđen i streljan, desetak. Nažalost, nakon prolaska Bugara i Rusa kroz Međimurje te dolaska partizansko- boljševičke vlasti zatvor je ponovno stavljen u funkciju, samo ovaj put Hrvat je zatvarao Hrvata, odnosno Međimurec je ubijao Međimurca. Da pojasnim: Nakon prestanka ratnih operacija dolaskom mira u cijelu Europu, u ovom prekrasnom dijelu Lijepe naše počeo je nemir. Novoformirane postrojbe KNOJ-a, Udbe (ozne i kosa) vršile su odvođenje ljudi od svojih kuća.  Ljudi su se odvodili sljedećim redom:  - Mali i veliki birofi i poglavari sela za vrijema Mađara,  aktivisti i simpatizeri HSS-a te hrvatski domoljubi, pripadnici domobranske, ustaške i njemačke vojske. Obrtnici i dobrostojeće seoske gazde… Pod okriljem noći odvoženi su u slijedeće zatvore: Kotoriba, Prelog i Čakovec obitelj  im je morala  donositi hranu te čistu odjeću. Svaki put kad bi nekoga likvidirali obitelji je bilo rečeno "nema ih nemojte više pitati za njih" ili odvedeni su u zatvor u Varaždin, a kad su u Varaždinu pitali za njih tamo nikad nisu stigli.

3. postaja – Isus pada prvi put pod križem, molila se kod spomen križa na grobištu Ksajpa u Šenkovcu –

premolili su Lidija Vukalović i Nada Novak

 

4. postaja –  Isus susreće svoju svetu majku - bila je kod grobnice ekshumiranih i pokopanih žrtava  s dijela grobišta „Sep” – Gornji Hrašćan

premolili su Magdalena Kolarić i Ivona Turk

 

5- postaja – Šimun Cirenac pomaže Isusu nostiti križ – kod kapele Svetog Huberta, kod Preloga - U spomen na žrtve UDB-inih likvidacija koje su stradale i „nestale”  iz zatvora Udbe u Prelogu – a u molitvu su uključeni i stanovnici Preloga koji su se utopili „na križevsku nedjelju”, 13. rujna 1953. godine kada su u organizaciji vlasti organizirano krenuli u rezanje šibe na Dravu i dravske rukavce te se tom prilikom utoplilo 14 mještana Preloga.  - molitvu je predvodio preč. Antun Hoblaj, dekan donemođiurski i župnik Preloški.

 

6. postaja – Veronika pruža Isusu rubac – Kotoriba – žrtve grobišta Leš, i poginule, nestale i ubijene Kotoripčane u ratovima XX stoljeća, kao i za žrtve poratnih likvidacija

premolili su Brabara Turk i Antun Berljak

 

7. postaja – Isus pada drugi put pod križem - Cvetkovec – U spomen na žrtve križnog puta 1945. godine stradale i poubijane kod Cvetkovca gdje je bilo „organizirano” noćenje, kao i za likvidirane u okolnim šumama

predmolili su Petra Turk i Josip Kocijan

 

8- postaja – Isus tješi jeruzalemske žene – Čukovec Ludbreški – u spomen na prešućene žrtve partizanske i komunističke vlasti stradale u ratu i poraću iz naselja Čukovec.

Tu smo posjetili i našeg bolesnog člana Pavla Kancijana, kojem su partizani 1943. godine odveli oca, koji se nikad nije vratio. Pavao je zajedno s Društvom, i članovima obitelji nestalih i ubijenih tu postavio spomen križ.

Predmolio je Mladen Magdalenić

Molitvi je prisustvovao i preč Josip Đurkan, čuvar svetišta Predragocjenje krvi Isusove i župnik ludbreške župe, a molitvi je prisustvovala i Terezija Pavković (101), nasjtarija sudionica Križnog puta.  Pjesmu o Križnom putu pročitala je Jasenka Zdelar, tajnica Društva, a Nad Kancijan zahvalila je organizatorima na uvrštenju Čukovca u trasua križnog puta.

 

9. postaja – Isus pada treći put pod križem – OŠ Svibovec – kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima Domovinskog rata, bivšim učenicima OŠ kojih je u obrani Hrvatske poginulo jedanaest.

predmolili su Marijana Kolarić i Lidija Vukalović

Molitvi je prisustvovao i vlč Juraj Kopjar i ravnatelj Oš Svibovec, Antun Pokos, članovi Udruge dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata – Republike Hrvatske – Jalševec. Tu je hodočasnike pozdravio Ivica Dijanuš, predsjednik udruge Hrvatski domobran V. Toplice. Pjesmu „Križni put 2013.“ recitirao je sam autor Ivica Procaj, domoljub i hrvatski pjesnik, legionar u Francuskoj i sudionik Domovinskog rata iz Čakovca. Po okončanju molitve i programa kod spomenika okupljene je s doprinosom branitelja, bivših učenika škole upoznao Anđelko Horvat, predsjednik Udruge dragovoljaca Jalševec, a potom su u zgradi škole hodočasnici razgledali Spomen sobu branitelja u kojoj su i fotografija hrvatskih generala, Markača i Gotovine.

Susret u Svibovcu završen je kratkim domjenkom s kojim su nas počastili domaćini, a ugodno druženje moralo smo prekinuti i krenuti put V. Toplica.

Hodočasnike je pjesmom pozdravio i zbor župe

 

10. postaja – Isusa svlače- v. Toplice na groblju kod spomenika- posvećena je hrvatskim vojnicima stradalim u hrvatskoj vojsci za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća, i poginulim prešućenim civilnim žrtvama iz naselja V. Toplice

predmolili su Nada Novak i Ružica Špoljarić

 

11. postaja – Isusu pribijaju na križ – spomen obilježje na lokalitetu – Možđenec, na cesti prema Križevcima – posvećena uspomeni na žrtve poratnih likvidacija poubijanih na Kalniku, i području „Pake”

predmolili su Lidija Vukalović i Franjo Talan

 

12. postaja – Isusu umire na križu –župa Remetinec – groblje – U spomen na stradale prvog, drugog i Domovinskog rata, kao i nestale u poratnim progonima nakon Drugog svjetskog rata.    

predmolili su Lidija Vukalović i Tomica Vrbanec 

Po izmoljenoj molitvi uputili smo se u župnu crkvu gdje nas je dočekao župnik vlč Josip Pavlek. Vlč Pavlek bio je do „preustroja Hrvatske vojske“ vojni kapelan, a posljednjih deset godina vodi ovu župu. Upoznali smo se dok je još 1997. bio župnik u Višnjici. Kao vojni kapelan 2001. godine bio je s nama na grobištu Repova šuma u Štrigovi gdje je predvodio molitvu. Potom je na veliku subotu 2001. i 2002. godine, u dvorištu spomen kapele na grobištu Pancerica u Otok Virju  predvodio vazmeno bdijenje, a blagoslovu vatre i paljenju uskrsne svijeće prisustvovalo je više stotina vjernika, koji su donijeli na blagoslov uskrsno jelo, iz svih susjednih naselja.

Hodočašću i molitvama pridružili su se Franjo Tušek i Milan Pavić, predstavnici udruge „MACELJ“  iz Hrvatskog Zagorja.

Gostoprimstvo, ljubav prema čovjeku i pogotovo prema dostojanstvu hrvatskog naroda i vojnika i očuvanja uspomene na žrtve nasilja i progona i ovaj puta nas je oduševila. Razgledali smo Crkvu, a nakon toga vlč Pavlek nas je počastio.

 

13. postaja – Isusa skidaju s križa – Sveti Ilija kod spomen biste vlč Vilima Cecelje, proganjan od Udbe i portane vlasti umro je u iseljeništvu-progonstvu 1989. godine.    

predmolili su Franjo Črep i Josip Kocijan 

Hodočasnici su upoznati s progonima Crkve na području varaždinske biskupije, a poimenice su pročitana imena svih poginulih i ubijenih svećenika s tog područja kojih je stradalo 35, časne sestre 4, a ubijen je i 1 sjemeništarac, i dva bogoslova koji su se pripremali za svećenike.

 

14. postaja – Isusa polažu u grob- Grobište Drvarićeva šuma Tužno, u spomen na žrtve jugo-komunističke vlasti koje su 29. lipnja 1945, dovedene u šumu i tu poubijane, a među likvidiranima bili su i supružnici Ožegović, poznati dobrotvori i vlasnici dvorca Bela.

Kod spomenika vijenac je položila Općina Vidovec, a predmolili su Barbara Turk i Ivan Jaklin. Završnu molitvu predvodio je vlč Alojz Pakrac, župnik župe Mrgečan pod koju spada i filijalna  kapela sv. Antuna u Tužnome.

 

U 18 sati misu je predvodio biskup Mrzljak koji je u nagovoru pred početak mise rekao:

Križni put, je sjećanje i obnavljanje, Isusove muke, smrti ali i uskrsnuće. Sv. misa u sebi sadrži sve to. i nošenje križa i isusovu muku, njegovu smrt i uskrsnuće. Sv. misa nas sve ujedinjuje i povezuje. U ovu svetu misu želimo uključiti sve one čija ste grobišta danas obišli, sjećajući se mnogih koje možda znate po imenu, ali isto tako i mnogih, čija imena nažalost nisu zapisana, kao što je to običaj, da se na mjesto ukopa na grobištu upiše ime ljudi, da se njih možemo sjećati. Nažalost još uvijek su mnogi bezimeni, koji leže u tim prikrivenim grobovima grobištima za koje još danas uvijek nema volje da se o tome govori, a kamoli istraži. Ali mi to pamtimo i nosimo.

 Kao vjernici, ne samo u nekom pamćenju, nego ih stavljamo pred lice milosrđa. Tako i sve naše pokojne i sve one koji su kasnije stradali. Sve one koji su bili nevine žrtve, svih njih se želimo sjetiti  i moliti na ovoj svetoj misi. I svi koji su nastojali tijekom povijesti i kasnije istraživali,  trudili se da se sazna istina o tim žrtvama, preminuli su, pa se njih poimenice želimo sjetiti Martin, Zlatko, Marko, Zvonimir, Bosiljka[1], i za njih molimo, a vama svima neka bude zahvala.

Sveta misa je zahvala, ali zahvala i vama koji ste danas išli i molili za njih. Vi koji čuvate pamćenje i memoriju o njima.

Potrebno je ovo činiti u našem vremenu. Potrebno je istraživati iako je to sve teže. Iako je pamćenje sve slabije  i mi ne smijemo to zaboraviti.

Evo sve ovo danas na sv. misi na oltaru želimo podnijeti sa isusovom žrtvom. I zato nam je uvijek nekako lakše o tim žrtvama razmišljati u sklopu te isusove muke, jer to ide sve prema  Uskrsu prema životu. I evo vjerujemo da su mnogi pokojni koji su tako  nevino stradali, da su sada živi,  uskrsnuli. Da nisu nestali, ne samo iz naših sjećanja i pamćenja, nego da su živi proslavljeni na nebu.

 A mi smo na putu. Mi idemo prema njima. Molimo Boga, da na tom našem zemaljskom putu, bude milosrdan i blag, da nam oprosti grijehe da možemo dostojno slaviti ova sv. otajstva.

Uz pratnju na orguljama zbor je na kraju mise, uz sudjelovanje svih okupljenih otpjevao Lijepu našu, a potom  i Bože čuvaj Hrvatsku.

Nakon mise zakusku su u društvenom domu priredili domaćini, a u ime organizatora svima je zahvalio Franjo Talan. Josip Kolarić, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta žrtava komunizma iz Čakovca voditeljici Zbora župe Sv. Antuna poklonio je licitarsko srce i na kojem je upisano 4. križni put grobištima Varaždinske biskupije. Kao znak pažnje srce su dobili i načelnik Općine Bruno Hranić, domaći župnik Alojzije Pakrac i Biskup Mrzljak.

Nakon zakuske nastavljen i su razgovori o slijedećim aktivnostima Društva, obilježavanju grobišta, a i o predstojećoj komemoraciji (Štrigova – grobište Repova šuma) i u Varaždinu početkom svibnja.

 

Zapisao i fotografije snimio i uvrstio franjo talan – za web stranicu Pieteta

pripremio Dragutin Šafarić



[1] Martin Štainglin, Zlatko Pišek, Marko Majhen, Zvonimir Trupković i Bosiljka Paska r. Galinec, profesorica Gimnazije Varaždin- mučenice i zatvorenice -