Cijenjeni gospodine,

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

Udruga za zaštitu ljudskih prava

Registrirana dne 18. veljače 2003.

10000 ZAGREB – Pete Poljanice 7

 

Zagreb, na dne 7. svibnja 2012.

 

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

RAVNATELJSTVO POLICIJE

Dražen Vitez, v.d. glavnog ravnatelja policije

10000 ZAGREB - Ulica grada Vukovara 33

Co:

HRVATSKI SABOR

Boris Šprem, predsjednik

10000 ZAGREB – Trg sv. Marka 6/7

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

Zoran Milanović, predsjednik

10000 ZAGREB – Trg sv.Marka 2

HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA

Mons. Marin Srakić, predsjednik

10000 ZAGREB – Kaptol 22

DELEGACIJA EK U RH

Paul Vandoren, šef Misije

10000 ZAGREB – Trg žrtava fašizma 6

DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO RH

Mladen Bajić, glavni državni odvjetnik

10000 ZAGREB – Gajeva 30.a

MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA  RH

Ranko Ostojić, ministar

10000 ZAGREB – Savska 39

 

Predmet:

Provedba i primjena Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog Komunističkog poretka u hrvatskoj 1945.-1990.-

 

Cijenjeni gospodine,

 

Vama, svakako, hvala za (i nama proslijeđenom) pismu, koje ste dne 26. travnja 2012. (br. 511-01-43-152/2-10/12.23-19) uputili Državnom odvjetništvu RH, te mu ustupili naš zahtjev (inače upućen Hrvatskom

 

(2)

 

saboru) za pristup informacijama glede provedbe i primjene DEKLARACIJE O OSUDI ZLOČINA POČINJENIH TIJEKOM TOTALITARNOG KOMUNISTIČKOG PORETKA U HRVATSKOJ 1945.-1990., koju je Hrvatski sabor donio dne 30. lipnja 2006. (NN 76/2006).

 

Međutim, to nije ono što mi tražimo.

 

Naš zahtjev nije kaznena prijava, niti mi slijedom njega želimo bilo kome suditi, odnosno bilo koga strpati u zatvor.

 

Štoviše, mi na dotičnu Deklaraciju gledamo isključivo kao na društovni čin, uz pomoć kojega će se hrvatska država izvesti na civilizacijski put i na toj razini ljudskih dostignuća sudjelovati u životu međunarodne zajednice, u prvom redu Europske Unije. Ta Deklaracija, kako ju mi spoznajemo, govori o osudi zločina, a ne o progonu zločinaca, što baš i nije isto.

 

Dakle, nama treba odgovor, koji će pokazati da je Republika Hrvatska svjesno odbacila ponašanja, koja odlikuju "zločine počinjene tijekom totalitarnog komunističkog poretka". Jer, na žalost, nisu rijetki utjecajni političari, čak i na vrlo visokim položajima, koji u komunističkoj (nadamo se nesvjesno) prošlosti vide inspiraciju svoga djelovanja.

 

Hrvatski uljudbeni pokret radi na projektu, kojemu je cilj obradba određenih društvovnim tema. To bi bile: (1) Tuđmanizam u službi Josipa Broza, (2) Praktični konzumo-materijalizam, (3) Poduhvati s ciljem uništenja hrvatske misli i djela, (4) Načela hrvatske uljudbe i (5) Pogodba o suživotu Hrvata.

 

Ne želimo Vas opterećivati cijelim ovim projektom, pa ćemo ovdje spomenuti samo sljedeće:

 

U okviru projektnog dijela "Tuđmanizam u sliužbi Josipa Broza" obrađujemo odnošaj tuđmanizma prema hrvatskom pravopisu (koriensko pisanje), prema hrvatskoj knjizi (Hrvatska Enciklopedija i Mate Ujević), prema cjelini hrvatskog naroda (Islamski Hrvati), prema Hrvatskom Saboru (Hrvatski Državni Sabor NDH i ZAVNOH), prema komunističkom

(3)

 

preuzimanju hrvatskog nacionalnog bogatstva (Franjo Gregurić, Ante Todorić, Milan Artuković, ...), prema političkim neistomišljenicima-nacionalistima (Ante Paradžik, Miro Barešić, Blaž Kraljević) i prema terorističkim partizanskim proglasima korištenim u pravosudne svrhe (izvansustavna Uredba o vojnim sudovima Vrhovnog štaba). Naime, usporedba Republike Hrvatske, u ovom pogledu, s članicama Europske Unije je katastrofalna. Sve ono – nacionalno usmjereno -  što se u Francuskoj, Njemačkoj, Madžarskoj, Grčkoj, Španjolskoj, ... pa čak i u Srbiji prihvaća kao društvovno normalno, civilizacijski, uljudbeno, u Hrvatskoj se službeno smatra teškim fašizmom i nemilosrdno progoni.

 

Dakle, ne zanima nas, hoće li Josip Boljkovac, Josip Manolić i njima slični biti osuđeni i zatvoreni zbog zločina počinjenih nad i protiv hrvatskih domoljuba, što je nedvoumna činjenica, čemu se pače i protivimo, nego želimo znati, hoće li se nastaviti teroristički progoni nacionalnih Hrvata metodama sredstvima Josipa Broza Tita i njegove antihrvatske boljševičko-staljinističke klike?

 

O rezultatima naših istraživanja i o našim zaključcima izvijestit ćemo nadležna tijela Europske Unije i USA, te Svetu Stolicu. Želimo stoga biti što objektivniji, a čemu bi svakako trebale pridonijeti i informacije, koje od Vas tražimo.

 

Naš projekt, dakle, ne bi to trebao biti još jedan prosvjedni proglas, kao vapaj "žednog u pustinji", nego konkretna osnovica i podloga za sveopću unutarhrvatsku političlku akciju.

 

Hrvatski uljudbeni pokret – u svezi s tim priprema predložiti Hrvatima svih vjera (u okvirima Božje Providnosti) i svjetonazora (o okvirima ljudskih spoznaja) povelju po nazivu, i sadržaju, koja bi trebala biti:

 

"Pogodba o suživotu Hrvata".

 

U trenutcima 67. obljetnica završetka Drugog svjetskog rata, Hrvatskom, bolje rečeno hrvatsko-republikanskim dijelom  Hrvatske, opet navodno (prema viđenjima raznih zombija i luđaka) plaze ustaške, partizanske i

(4)

 

udbaške zmije. Na sve strane pripremaju se rašlje za njihovo hvatanje i oštre noževi za odsjecanje njihovih glava.

 

Za nas: žalosno i nedopustivo!

 

Naivna, neprecizna i nepotpuna, svjesno nedorečena, hrvatska pomirba iz 1990. nije dala konačna rezultata. Bila je improvizorij za trenutne potrebe "vođa". U stvari, samo prikladno sredtvo za obračun neizživljenih hrvatskih boljševika i za trajnu njihovu – osobnu - pobjedu nad hrvatskim "fašizmom", uz šminkersku ovojnicu borbe za hrvatku nacionalnu državu.

 

Nismo jedini među Hrvatima, raznih svjetonazora i idelogija, koji vide da tako ne može dalje. Jer, nije dalek put do "pušaka i bajoneta".

 

Zato, čemu uporan i besmislen preodgoj ideologijskih neistomišljenika, kad svi dobro znamo, da od njega nikada ne će biti ništa? Nakon nekih Vas uvijek i opet dolazimo neki Mi. Sa svojim mačevima, sa svojim vješalima. S vječnom nadam kako će Oni, dotično Vi, konačno i zauvijek nestati.

 

Zar zaista takvo što možemo uzeti kao prihvatljiv cilj politilčke borbe i društvovnog ponašanja u Hrvata?

 

Ne možemo li, ovakvi kakvi već jesmo, ne možemo civilizacijski i uljudbeno živjeti jedni pored drugih, upravo zašto što smo ono što jesmo? Jedni odabrani i stvoreni slobodnom Božjom voljom, a drugi, je li i to samo neki drugi oblik Božje nakane?, pukim evolucijskim slučajem.

 

Uvijek ćemo postojati Mi i Vi, Mi i Oni, pa ma s koje strane to gledali.

 

Između ljudi, hoćemo reći između Hrvata, ne bi smjeli vladati odnošaji orla i zmije, pri čemu se, periodično, uvijek iznova javljaju transformacijske zamjene mjesta i  uloga, jer "na ovom svijetu, samo mijena stalna jest".

 

 

(5)

 

Nije, naravno, Hrvatski uljudbeni pokret sveukupni društvovni ustroj Hrvata, niti bi to želio, niti mogao biti. Pa, i zašto? Ali, ipak, svoje želi i hoće reći. Na vrijeme!

 

Na primjer, za početak nastojimo ostvariti, tražimo-želimo, za sve Hrvate, koji su u razdoblju od 1. prosinca 1918. do 30. studenog 1945. umrli nenaravnom smrću:

 

1. označen grob,

2. utvrđen uzrok smrti,

3. ocjenu razloga za smrt sa stajališta važećih propisa, nikako pod njima ne podrazumijevajući diktatorske zakone, napose Uredbu o vojnim sudovima, koju je – izvan bilo kakve zakonodavne utemeljenosti, donio Vrhbovni štab NOVJ.

 

Nadamo se jasnoći naših misli, pa molimo da se što prije udovolji našem zahtjevu.

 

S poštovanjem

 

 

dr. sc. Tomislav Dragun