Dr

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

Udruga za zaštitu ljudskih prava

registrirana 18. veljače 2003.

10000 ZAGREB – Pete Poljanice 7

Predsjednik sada na adresi:

8250 BREŽICE – Stanka Škalerja 19

 

Brežice, na dne 8. lipnja 2012.

 

 

OKRUŽNO SODIŠČE V KRŠKEM

Posl. br. I Kpd 28841/2012

Preiskovalni sodnik: Gojmir Pešec,

okrožni sodnik svetnik

8270 KRŠKO - Cesta krških žrtev 12

Ministrstvo za notranje zadeve RS

Dr. Vinko Gorenak, minister

1000 LJUBLJANA – Štefanova 2

Co:

DRŽAVNI ZBOR REPUBLIKE SLOVENIJE

Komisija za peticije ter za človekove pravice in enake možnosti

Tamara Vonta, predsednica

1102 Ljubljana - Šubičeva ulica 4

Dokumentacija za predstavku Vijeću Europe                            

 

PODNESAK

 

Predmet: Dokument br. 12 -

Međunarodna tjeralica od 8. siječnja 2009.

 

 

Cijenjeni g. Pešec,

 

Iznosim samo gole činjenice. Nadam se da će ih u Republici Sloveniji imati tko prosuditi, ako ne već ovdje, a ono barem na međunarodnoj razini.

 

(2)

 

 

Ad 1.

 

U utorak dne 5. lipnja 2012. u 15.20 sati u iznajmljenom stanu, mene i moje supruge, u Brežicama, Stanka Škalerja 19, uhitili su na policajci i odveli u Policijsku postaju Brežice.

 

Bila su čak tri policajca, kao kod uhićenja Al Capona, koji se nisu predstavili, niti su pokazali bilo kakav dokument, kojim bi poduprli i objasnili naše uhićenje.

 

U Policijsku postaju Brežice odvedeni smo u velikom kombijem, bez imalo diskrecije, demonstrativno, na očigled stanara naše višekatnice.

 

Sve to unatoč činjenici da se nalazimo pod međunarodnom zaštitom.

 

Žalosno, ali istinito. Gore, nego li u doba najtvrđeg jugo-komunizma. U državi, koja se smatra pozvanom ocjenjivati kršenje temeljnih prava u susjednim državama. Teška povreda ljudskih prava. Kazneno djelo s umišljajem.

 

Ad 2.

 

Bili smo uhićeni u 15.20 sati, a – ponavljamo – bez ikakvog naloga za uhićenje. Drskim prepadom.

 

Uz samo nekoliko kratkih riječi: "Uzmite stvari. Ugasite kompjuter. Idemo." Od trenutka ulaska u naš stan, pa do ulaska u Policijsku postaju Brežice prošlo je svega 10 minuta.

 

Tek u Policijskoj postaji Brežice, nakon sat vremena, dan nam je na potpis nekakav obrazac – bio je na slovenskom jeziku, pa ga nismo razumjeli – kao potvrda o našem uhićenju. O čemu se je radilo ni sada ne znamo.

 

Nismo bili u mogućnosti koristiti odvjetničku pomoć.

 

(3)

 

 

Žalosno, ali istinito. Gore, nego li u doba najtvrđeg jugo-komunizma. U državi, koja se smatra pozvanom ocjenjivati kršenje temneljnih prava u susjednim državama. Teška povreda ljudskih prava. Kazneno djelo s umišljajem.

 

Ad 3.

 

U Brežicama stanujemo, po odobrenju i rješenju Ministrstva za notranje zadeve RS, od 28. rujna 2011.

 

Nismo, dakle, nepoznati.

 

Dapače, već sam bio na razgovoru u Policijskoj postaji Brežice, kad sam zatražio dopunsku zaštitu od ugroza iz Republike Hrvatske.

 

U svezi s tim sa mnom je razgovor obavio i mag. Metod Jerman, višji kriminalistični inšpektor specialist iz Policijske uprave Novo mesto, koji mi je dao svoj e-mail na koji mu se povremeno javljam.

 

Prilozi:

Molba za pojačanu policijski zaštitu – Ministrstvu za notranje zadeve i Policijskoj postaji Brežice – od 20. prosinca 2011,

Preslik posjetnice mag. Metoda Jermana

 

Ad 4.

 

Naknadno sam sazanao da smo ja i moja supruga uhićeni u svezi s tjeralicom, koja je za nama raspisana 8. siječnja 2009.

 

Ta je tjeralica, međutim, pravno nevaljala, i nije mogla biti temeljem za naše uhićenje, jer smo ja i moja supruga pravomoćno osuđeni tek 23. prosinca 2009. a pravomoćna presuda uručena nam je tek 2. veljače 2010.

 

Osim toga, ja i moja supruga smo se nalazili u Republici Hrvatskoj preko godinu dana nakon što je izdana predmetna "tjeralica", ja sve do 17.

(3)

 

 

travnja 2010., a moja supruga sve do 10. svibnja 2010. Dakle, policiji Republike Hrvatske u našem otkrivanju i uhićenju po predmetnoj tjeralici nije trebala pomoć policije Republike Slovenije, posebno ne policije iz Policijske postaje Brežice.

 

U trenutku našeg uhićenja (5. lipnja 2012. u 15.20 sati) nije postojala molba Republike Hrvatske Republici Sloveniji za našim izručenjem, što ste Vi na moja izravno pitanje i potvrdili, te rekli da se radi o tjeralici od 8. siječnja 2012. Sve "nove spoznaje" u svezi s tim, mislim na naknadno "pronalaženje" takve molbe, smatrat ću krivotvorinom (falsifikatom). Nespojivo je, dakle, da Republika Slovenija sada – nakon našeg uhićenja – da bi se pokrio nezakonit rad slovenske policije, potiče Republiku Hrvatsku na podnošenje molbe za naše izručenje. Ovlasti državnih tijela Republike Slovenije, i to nikako Okružnog sodišča v Krškem, nego Ministrstva za notranje zadeve RS, sežu samo do slanja obavijesti u Republiku Hrvatsku o pronalaženju i identifikaciji mene i moje supruge na području Republike Slovenije. Nu, to je trebalo – ako za to ima osnova - odavna učiniti: 17. travnja 2010. odnosno 10. svibnja 2010.

 

Godišnje, iako se nalazim u Republici Sloveniji, primim preko 500 službenih pošiljki od raznih državnih tijela u Republici Hrvatskoj. Čak i s najviše razine, na koje redovito odgovaram. Zar to može učiniti čovjek za kojeg se ne zna, gdje se nalazi?

 

Za primjer, šaljem Vam preslik dokumenata, koji su mi (na moju zagrebačku adresu, ali naslovljeni na mene) pristigli u zadnja tri dana (4.-6.6.2012.), odnosno u vrijeme predmetnog incidenta, i koji su mi danas doneseni, kao i inače:

 

1. Dopis mag. Branka Hrvatina, predsjednika Vrhovnog suda RH, od 31. svibnja 2012.

2. Dopis Berislava Matanovića, predsjednika Županijskog suda u Vukovaru, od 31. svibnja 2012.

3. Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 31. svibnja 2012.

4. Rješenje Županijskog suda u Zagrebu, od 1. lipnja 2012.

(5)

 

 

5. Rješenje Županijskog suda u vukovaru, od 21. svibnja 2012.

6. Poziv za glavnu raspravu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 19. rujna 2012.

 

Žalosno, ali istinito. Gore, nego li u doba najtvrđeg jugo-komunizma. U državi, koja se smatra pozvanom ocjenjivati kršenje temneljnih prava u susjednim državama. Teška povreda ljudskih prava. Kazneno djelo s umišljajem.

 

Ad 5.

 

Izručenje mene i moje supruge u Republiku Hrvatsku moguće je samo za djela, koja su u Republici Sloveniji zakonom određena kao kaznena djela.

 

Ja i moja supruga, međutim, osuđeni smo u Republici Hrvatskoj za djela, koja u Republici Slovenijio nisu kaznena djela.

 

U više smo navrata tražili od Ministrstva za notranje zadeve RS, Sektora za mednarodno zaščito, službenu informaciju:

 

1. Je li "... poticanje odgovorne osobe u pravnoj osobi za stjecanje razlike u cijeni pri trgovanju dionicama, a što da je protupravna imovinska korist ..." kazneno djelo u Republici Sloveniji?

 

2. Može li u Republici Sloveniji netko biti kazneno "... osuđen ... a da nije optužen, niti mu je suđeno ..."?

 

Niti nakon 26, odnosno 25 mjeseci boravka u Republici Sloveniji, moja supruga i ja nismo dobili odgovor na predmetna bitna i nezaobilazna pitanja.

 


(6)

 

 

Žalosno, ali istinito. Gore, nego li u doba najtvrđeg jugo-komunizma. U državi, koja se smatra pozvanom ocjenjivati kršenje temneljnih prava u susjednim državama. Teška povreda ljudskih prava. Kazneno djelo s umišljajem.

 

S poštovanjem

 

 

Dr. Tomislav Dragun

predsjednik

 

PS –

Smatram da biste po službenoj dužnosti morali podnijeti kaznene prijave protiv osoba upletenih u ovaj incident.