HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

Zagreb - Pete poljanice 7

hrvatska.uljudba@gmail.com

091-33.88.431

 

Zagreb, na dne 11. travnja 2010.

 

SLOBODNA DALMACIJA

Zoran Krželj

glavniurednik@slobodnadalmacija.hr

Hrvatske mornarice 4

21000 SPLIT

 

Cijenjeni gospodine,

 

Hrvatski uljudbeni pokret priredio je i održao u subotu 10. travnja 2010. u Zagrebu VII. Okupljanje domoljubnih i državotvornih Hrvata na temu "Dr Ante Starčević – Otac Domovine". Okupljanje je pratilo zagrebačko redarstvo i nije imalo nikakvih primjedbi.

 

Vaš novinar Vedran Marjanović nazvao me u petak (9. travnja), sa mnom porazgovarao o Okupljanju i napisao korektan članak ("Slobodna Dalmacija" 10. travnja). Stoga smo se, g. Mladen Schwartz i ja, nakon završetka Okupljanja rado odazvali pozivu Vaše novinarke Mirjane Ćuk i dali prigodne izjave. Uz to, poslali smo joj i 15-tak slika s Okupljanja.

 

Očekivali smo uljudan i profesionalan tekst. Umjesto toga, u današnjoj "Slobodnoj Dalmaciji" imali smo prigodu pročitati napis o jučerašnjem Okupljanju pod nadnaslovom "Govor mržnje" i s fotografijom "ljudi u crnom". Bez ikakve činjenične sveze sa zbivanjima na dotičnom skupu.

 

Zašto tako druže?

 

(2)

 

Ma nismo mi sljedbenici Sime Dubajića da bi nam smetale crne košulje, da bi nas iritiralo "U", da bi nas uzbuđivale uzdignute desnice. Pače. Pa i ne bojimo se odveć. Nu, minimum dostojanstva morale bi uvažavati čak i novine, koje su u vlasništvu "Poletovca" Nine Pavića. Barem smo tako dosad mislili.

 

Što od Vas tražimo? Ispriku? Demanti? Ne! Ta, takvo što se može tražiti jedino od uljuđena svijeta, a ne od novinara i novina, kojima je i Krapinski pračovjek tek daleki i nedostižni ideal. Bit će nam dovoljno ovaj Vaš članak uvrstiti u svoju sljedeću knjigu iz niza "Živjeti Nezavisnu Državu Hrvatsku", kako bi naši prijatelji, i nasljednici, znali s kim imaju posla i da još uvijek žive oni koji iz zdna duše mrze Hrvatsku, hrvatski narod i sve ono što podsjeća na hrvatsku državnost i ljude koji su je s ponosom i radošću pronosili, za nju se borili, prije i kasnije, ali svakako i na sam 10. travnja 1941., žrtvujući sve što su imali, pa i same sebe.

 

Dovoljno je reći, zapravo nema razloga kriti: potreseni smo činjenicom da još uvijek žive i nesmetano djeluju u nezavisnoj Hrvatskoj Državi sljedbenici ubojica iz Donjih Mosti.

 

Dovoljno smo pritom, nakon toga, svjesni onoga što nam je dalje činiti. Vi se pak nastavite opet čuditi nad spoznajom, kako je to jednom bilo, kako će to jednom opet biti. Shvatite konačno, vrijeme je za skinuti crvenu zvijezdu petokraku s čela, te suživjeti i s onima s kojima se ne slažete, ali živite na istom prostoru, a ne vječno suistrjebljivati se međusobno. Naime, trenutno zauzeti položaji, ugrabljeni novac i uzurpirana represivna moć nisu vječni. Batina često zna imati dva kraja, pa … pamet u glavu, dok ne bude kasno.

 

S poštovanjem

dr. sc. Tomislav Dragun

predsjednik 


HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

Udruga za zaštitu prava građana

Pete Poljanice 67

10000 ZAGREB

 

Zagreb, 23. ožujka 2010.

  

HRVATSKOM NARODU

JAVNIM GLASILIMA U ZEMLJI I SVIJETU

 

SUPROSTAVIMO SE OSVAJAČKOM POHODU JUGO-AVETI NA  SLOBODNU I NEZAVISNU HRVATSKU

 

PRIOPĆENJE

 

Onda kad smo pomislili, kad smo se ponadali, da je Hrvatska napokon slobodna i nezavisna država, kad smo već daleko iza sebe vidjeli sve one krvave žrtve i putove njena stvaranja, a nju konačnom činjenicom među susjedima dobre volje, ponovno nam u susret krenuše aveti teške nam prošlosti. Osobito ove najnovije, koja je sa sobom u grob i nepovrat odvela preko milijun nevinih i nedužnih Hrvata. Najnovije povijesti i najpogubnije – jugoslavenske.

 

U nedjelju 21. ožujka 2010. godine, dakle, dan nakon što je održano VI. Okupljanje domoljubnih i državotvornih Hrvata, gdje su javno zatraženi čisti računi od aktualnih hrvatskih vlastodržaca, otvaranje arhiva Hrvatskog domovinskog fonda i skidanje maske s bankarskih skrbničkih računa, upravo u Zagrebu, kako danas izvješćuju javna glasila, osnovan je mračni Savez Jugoslavena. Svjetionik svih onih koji mrze Hrvate i Hrvatsku.

 

Čeka nas opet, očito, teška borba!

 

Nismo to očekivali, iako su nas prijatelji iz svijeta upućivali na tu – očekivanu – mogućnost. Izgleda da smo opet, kao guske u maglu, uletjeli u protuhrvatsku zamku. Nije nam, očito, ništa govorio izbor Trećeg crvenog predsjednika, preuzimanje Hrvatske vlade od strane drugarice iz Bučja, pa i izbor lako providnog Stjepana Mesića za počasnog predsjednika Saveza Antifašističkih Boraca. A morao je.

 

Nu, sad smo tu, gdje jesmo. Nema nam druge do li i dalje nositi križ naše naivnosti.

 

Križ, međutim, ne predstavlja smrt, nego Uskrsnuće. Zato dižemo svoj glas do neba i najoštrije prosvjedujemo poručujući onima iz Grškovićeve 13, koje na žalost i financiramo, neuvijeno:

 

Ne, ne! Ne ćemo u Hrvatskoj nikakve Jugoslavene i njihove saveze. Sada i – zauvijek. U suprotnom:

 

Borba se nastavlja!

 

dr. sc. Tomislav Dragun

Predsjednik


HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

Udruga za zaštitu prava građana

Pete poljanice 7

10000 ZAGREB

hrvatska.uljudba@gmail.com

091-33-88.431

 

Zagreb, na dne 18. ožujka 2010.

 

PRIJATELJIMA

HRVATSKOG ULJUDBENOG POKRETA

 

Pobliže:

POZIV za  sudjelovanje u radu političkog skupa.-

 

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET,

Udruga za zaštitu prava građana, priređuje

 

20. ožujka 2010. u 11 sati u Zagrebu, na Trgu Dr. Ante Pavelića

 

ŠESTO OKUPLJANJE

DOMOLJUBNIH I DRŽAVOTVORNIH HRVATA

 

uz sljedeći Dnevni redi:

 

1. dr. sc. Tomislav Dragun

OTVARANJE OKUPLJANJA, POZDRAV SUDIONICIMA

2. Tomislav Dragun, Zagreb

KAMO JE NESTALA IMOVINA HRVATSKOG DOMOVINSKOG FONDA?

3. Mladen Schwartz, Zagreb:

OPLJAČKANA VOJSKA

4. Vjekoslav Škreblin, Zagreb:

RAČUN DOLAZI, TREBA GA PLATITI

 

5. Josip Kokić, Zagreb

ŠTO I KAKO ČINITI I KOJE JE POUKE NUŽNO IZVUĆI IZ RADNIČKO-SELJAČKE BUNE

6. Branko Stojković, Bjelovar

HRVATI – MORAMO SE AGRESIVNIJE BORITI I SUPROSTAVITI SE BANDI LOPOVSKOJ!

7. Žarko Marić, Zagreb

ZID JE BOLI NAŠA ĆELE KULA

8. Lovorka Dragun Mirković, Zagreb:

PROGLAS HRVATSKIM GRAĐANIMA, KOMISIJI EUROPSKE UNIJE I VLADI SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA

9. Tomislav Dragun, Zagreb:

POČELO JE PREOBLIKOVANJE HRVATSKOG ULJUDBENOG POKRETA U POLITIČKU STRANKU

10. Lovorka Dragun Mirković, Zagreb:

OBJAVA ODBORA HRVATSKOG ULJUDBENOG POKRETA ZA RAZGOVORE S KHRVATSKIM POLITIČKIM VRHOM U SVEZI RJEŠAVANJA PITANJA HRVATSKOG DOMOVINSKOG FONDA

11. Lovorka Dragun Mirković, Zagreb:

OBJAVA GOSPODARSKOG ODJELA HRVATSKOG ULJUDBENOG POKRETA

12. Žarko Marić, Zagreb

- POZDRAVNA BRZOJAVKA HRVATSKIM GENERALIMA ANTI GOTOVINI I MIRKU NORCU 

13. dr. sc. Tomislav Dragun, predsjednik Hrvatskoga uljudbenog pokreta, Zagreb

- ZAKLJUČAK ŠESTOG OKUPLJANJA DOMOLJUBNIH I DRŽAVOTVORNIH HRVATA  

 

Potanje obavijesti mogu se dobiti na adresi: Zagreb, Pete poljanice 7, odnosno na e-mail: hrvatska.uljudba@gmail.com ili na telefon:

01/29-23-756, 01/29-23-757 (fax), 091/33-88-431.

 

dr. sc. Tomislav Dragun

predsjednik



Nova knjiga: Dr

2011-05-26

Đivo Bašić

prikaz nove knjige dr. sc. Tomislava Draguna

 

Prikaz nove knjige: Dr. sc. Tomislav Dragun, Štefan Füle & 40 Jaranen, I. knjiga, Knjižnica Brlog, knj. V, Nakladna zadruga Ognjište, Zagreb, 2011, 393. str.

 

            Dr. sc. Tomislav Dragun je zasuo hrvatske sudove s 200 tužbi, pa je time zaradio tužbu, kako je javila Hina 2006. godine. Stanovita tužiteljica je izjavila da Draguna „terete za više od 180 lažnih tužbi“, pa se nameće da je dotična sve te tužbe morala temeljito provjeriti, a poznajući hrvatsko pravosuđe, to bi trajalo otprilike barem 150 godina. U knjizi su doneseni i preslici nekih novinskih članaka, pa se tako vidi da je dr. sc. Tomislav Dragun, predsjednik Hrvatskog uljudbenog pokreta (dalje: HUP), podnio 2005. kaznenu prijavu protiv dr. sc. I. S. jer je dotični tijekom izgradnje autoceste omogućio svojoj rodbini protuzakonito bogaćenje (povezivanje sela Dugobabe, prijedlog gradnje Vučevice). Istražni zahtjev protiv I. S. i ministara I. Š. i D. P. teretio je te osobe za zloporabu položaja i izgradnju prometnog čvora autoceste A1. Dragun veli da su „Lenjinov čekizam, osnovno pravno neznanje i zloba, te duhovna bijeda glavne odlike hrvatskog pravosudstva“. Presudno važno je biti pod zaštitom (V. Š.-a i sl. moćnika u vlasti), a tijek suđenja i presuda su sporedne stvari. Dragunu (HUP-u) su prišili da „prijavljuje dužnosnike jer je nezadovoljan odlukom Županijskog suda u Slavonskom brodu i odlukom Vrhovnog suda RH koji se vodio protiv podnositelja prijave“, što govori u prilog važnosti tko je podnio kaznenu prijavu, a ne zašto, protiv koga i u svezi čega. Tako se u RH samostalnom pravnom subjektu „sudskim postupkom“ može oduzeti „imovinska korist“ iako nije bio optužen niti suđen.

            U poglavlju „(Neo)komunističko pravosudstvo: sva prava, ali samo na - papiru“ spominje se način da se rješenje pošalje fizičkoj osobi umjesto podnositeljima kaznenih prijava (trgovačkim društvima i dr.), pa su, između ostalog, i zbog toga podignute kaznene prijave protiv sudaca Vrhovnog suda i dr. Čak su se „poistovjetile, navodno identična, kaznena prijava dr. sc. Tomislava Draguna, podnesena iz jednog razloga, s kaznenim prijavama trgovačkih društava, podnesenim iz posve drugog razloga“. Iz toga slijedi čak da čovjeka, na fini, riječima nerazumljiv način, mogu proglasiti gotovo ludim. Tako je općinska državna odvjetnica u Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru V. P. iznijela liječničko mišljenje 2006. da Dragun „boluje od sumanutog poremećaja paranoidno-kverulantskog tipa s elementima grandioznosti te s posljedičnom nesposobnošću shvaćanja počinjenog djela i nemogućnošću upravljanja vlastitim postupcima, tj. neubrojivošću“. Ne znam koja bi „liječnička“ kvalifikacija bila razumna u ocjeni ljudi i društava u kojima pravni aparati i birokratski podanici svejedno brane sustav bio on diktatura ili demokracija u prizivu svemogućih i samovoljno ili prigodno tumačenih paragrafa.

            Tako je krajem studenog 2010. odbačen istražni zahtjev protiv sudaca Vrhovnog suda RH „koji imaju imunitet“ jer „oštećeni kao tužitelj nije podnio dokaz da je dano odobrenje Državnog sudbenog vijeća da se provodi istraga protiv tih sudaca“. Kolo sreće unaokolo se okreće, a ono je za nedodirljive uvijek usmjereno ka sreći. Za suce vrijedi i ono „načelo nepogrješivosti“ iako svi znamo da su ljudi nesavršena bića, te da je nepogrješivost zapravo božja domena (ili recimo da nije ljudska, tako da to mogu razumjeti i ljudi koji ne vjeruju u Boga). Dragun (HUP) smatra da takav „postupak“ sudaca Vrhovnog suda RH „nije slobodno sudačko uvjerenje, jer nezakonitost ne može biti sudačko uvjerenje, nego smišljeno kazneno djelo, dotično smišljeni zločin, ponašanje suprotno odredbama čl. 29. i 31. Ustava RH, te čl. 6. t. 3. d. i 7. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“. Tijekom istrage Dragun je „shvatio da mu se stavlja na teret“ da je „poticao (nagovarao) neke osobe na kupnju trgovačkog društva 'S. D. - Z. o.', a za M. K.“. Nadalje, smatra da to nije kazneno djelo „jer je trgovanje dionicama standardni poslovni zahvat, a poticanje na njega nije kazneno djelo utvrđeno Kaznenim zakonom RH“, te M. K. nije blesav i nije mu potrebita pomoć jer se on „itekako nakupovao trgovačkih društava“. Nakon odbačene kaznene prijave uslijedilo je podnošenje istražnog zahtjeva Istražnom odjelu Županijskog suda u Zagrebu, ali onda slijedi ona famozna formulacija da je istražni zahtjev „nerazumljiv i iz njega se jasno ne razabire što se osumnjičenoj [sutkinji Vrhovnog suda] stavlja na teret“ (po čl. 71. st. 2. i 3. ZKR-a). Potom slijedi mogućnost ispravka podnesenog istražnog zahtjeva uz točno naznačen činjenični opis kaznenog djela. Drugim riječima, nekonkretnost navođenja manjkavosti istražnog zahtjeva iako je podnositelj precizno iznio tvrdnje i time omogućio „izričitu obvezu istražnog suca utvrđenu Zakonom o kaznenom postupku“. Čitač (pri)daje razumljivost i jasnoću nekom tekstu, a takav je, ovisno o konkretnoj situaciji, i on sam. Dragun razložno ukazuje na proizlazeću „strogo usmjerenu postboljševičku ustrojbu hrvatskog pravosudstva“ definiranu od 1991. pa nadalje. Rješenje je i danas zadivljujućom boljševičkom praksom doneseno prije podnesenog istražnog zahtjeva po „unaprijed pripremljenom šablonu“. Usvojena žalba jedanput može biti usvojena, a drugi put neosnovana! Za predmetni kazneni progon činjenice ne vrijede ako nema suglasnosti Državnog sudbenog vijeća i tutora V. Š. Susljedno Dragun zaključuje: „Kadija te tuži, kadija ti sudi“.

            Prijava podnositelja može, naravno, biti okarakterizirana kao „nevjerodostojna i nepodobna za postupanje“. Sada slijedi ono najvažnije: „Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta nije ovlašten kontrolirati pravnu osnovanost sudskih odluka niti vršiti nadzor sudskih predmeta u tom smislu. Sukladno čl. 121. st. 2. Ustava RH i čl. 8. st. 2. Zakona o sudovima (NN, br. 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09) suci ne smiju biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje pri donošenju sudske odluke. Odluku suda smije mijenjati i ukidati samo sud u čiju nadležnost spada predmet i to u postupku propisanim zakonom (čl. 6. st. 2. Zakona o sudovima)“. Razumijete li ovu jednostavnost zakonitosti izrečenu ponešto složenim izričajem da ipak netko nedodirljiv mora postojati da bi mogao odlučiti o (ne)dodirljivosti većine drugih ljudi, pravnih osoba i pojedinaca? Onda se prijaviteljima „skreće pozornost i na čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima, prema kojem je svatko u RH dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“. Zašto se ovrhe ne vrše npr. nad bankama ili možda fizičke i pravne osobe nisu jednake pred zakonom? Znači, fizička osoba može bankrotirati, a banka gotovo uvijek svoje poslovanje može pokriti papirnatim makinacijama. Nije li nekom slučajnošću državu strah od vlastite (is)pravnosti i „(ne)funkcioniranja institucija“? Sada bi se znači svim tim odlukama morali (simbolično) klanjati u duhu starih orijentalnih despocija kada su se ljudi svojim vladarima klanjali tako što su im se prostracijom/proskinezom bacali pred noge.

            Dragun upozorava da suci ne mogu biti izuzeti od kaznenog progona, te veli da oni nisu „svete krave“. Tako bi zamjenica ravnatelja USKOK-a „morala znati da je za određene sudske postupke protiv sudaca uvjet upravo njihova osuđujuća presuda“. Tako konstatira da kao većinski vlasnik (dionica) trgovačkog društva „nije nikada, ni u kojoj prilici ovlastio-opunomoćio“ RH u smislu zastupanja „u odnosu na dotičnu“ imovinu.

            U svezi odluka I. P. šefovi banke imali su golemo povjerenje, a u određenom „izvješću se čak navodi kako je 'P. bio glavni S. savjetnik koji je i osmislio osnivanje sestrinske tvrtke H. A. A. Bank Consultants'.“ Ovo je navedeno u poglavlju „Mehanizmi krapinskog pračovjeka“. Kako je to uobičajeno, problematika današnjice isprepletena je jezivošću prošlosti. Dokumenti o partizanskim zločinima u Maceljskoj šumi 4./5. lipnja 1945. govore o ubojstvu 21 svećenika i bogoslova. „U istoj jami pronađeno je 80 kostura pobijenih hrvatskih časnika i 20 prostrijeljenih lubanja svećenika i franjevaca te žice kojima su bili vezani po dvojica, a svećenici i franjevci pojedinačno. …a tamo ih je čekao komandant Vojne OZN-e Stjepan Hršak. Njega je tamo dovezao na motoru Zindapp vojni isljednik u Krapini Ivan Đurkin, koji se također priključio koloni. …Kad su putem svećenici i franjevci vidjeli da ne idu u Varaždin plačući su molili za milost, jer ništa nisu krivi, nisu bili vojnici nego svećenici, na što im je Hršak opsovao ustašku majku i rekao 'da će ih on sada pomilovati'. …Nakon njega [ravnatelja i vjeroučitelja slavonskobrodske gimnazije dr. Josipa Gunjčevića] ubijao je po redu ostale pucajući im također u glavu. Putem prema jami ti mučenici odbacivali su krunice, medaljice i komadiće kordi (pasića, m. o.) da bi na taj način označili svoj posljednji put prije smaknuća. Drugi dan su te uspomene pokupila mala školska djeca i odnijeli ih u Franjevački samostan u Krapini, gdje se i danas čuvaju kao relikvije pobijene braće.“ (www.forum.hr). Današnji pak krapinski čovjek ima sofisticiranije alatke, ali mehanizmi nisu baš evoluirali na diku i za boljitak svijeta. Tako u spomenutom „izvješću stoji da je politički vrh Hrvatske izabrao H. A. A. banku jer je preko te banke vrtio više od milijarde dolara isisanog hrvatskog novca, koji je uz pomoć parainvesticijskih fondova ubacivan u Hrvatsku i zemlje u okruženju. Sve je to rađeno dogovorom između I. P., G. S. i W. K. Kada se pogleda struktura vlasništva H. A. A. banke i njenih parainvesticijskih fondova i sestrinskih tvrtki, vidi se da oko 60-70% kontrolira manja grupa ljudi uglavnom ratnih profitera bliska I. P., a koja se obvezala na p-ski zid šutnje i prodavanje magle“. Nadalje, „Tuđman je odobrio projekt I. P. baziran na Tuđmanovoj ideji o 200 obitelji koje bi vladale hrvatskom imovinom te je P. ušao u detaljnije pregovore s J. H. i H. A. A. bankom uz posredovanje W. W., I. J. i I. S.“ (Nacional, Zagreb, 3. kolovoza 2009.). „Možda je Tito i bio u pravu kada je rekao da se ne treba držati zakona kao pijan plota, ali nije poznavao Š. doktrinu prema kojoj su svaki zakon i svaki plot dva elementa sasvim dovoljna za trajno opijanje vlašću, ovisnost koju ne želiš prepustiti tek tako“. (www.dragovoljac.com).

            Dragun upozorava da je Hrvatska već imala nagodbe s Arpadovićima, Habsburzima, Karađorđevićima, a moguća je još jedna s EU koja je pred hrvatskim vratima. Kao predsjednik Hrvatskog uljudbenog pokreta, Dragun (HUP) je 7. listopada 2010. Europskoj komisiji, MUP-u, Državnom odvjetništvu RH i USKOK-u uputio zahtjev za obustavom pristupnih pregovora između EU i RH. Tako Dragun (HUP) upozorava da je tijelima EU poznata činjenica da RH „ne prožima prolazna, privremena, neznanjem i omaškom izazvana, korupcija i sporo pravosudstvo, nego svjesna izvedba, svjesno postavljenog zločinačko-pljačkaškog plana, definiranog i stavljenog u pogon trenutkom raspada Jugoslavije i njenog komunističko-boljševičkog sustava“ kojeg su aktivirali i vodili članovi „Tajnog komiteta (Dr. F. T., I. R., J. M., J. B. i Dr. D. B.)“. Još krajem srpnja 2007. HUP je podnio Državnom odvjetništvu RH kaznenu prijavu „protiv aktera kuponske privatizacije (M. K., S. H., J. M., M. H., D. O., G. E. i J. A.), u kojoj su teško (na desetke milijardi kuna) financijski oštećeni RH, odnosno njeni (posebno siromašni) građani iz društvenog sloja branitelja i ratnih prognanika. Dotična kaznena prijava je ignorirana“, te obnovljena (ponovljena) početkom listopada 2010.

Tako HUP konstatira da je sadašnji „hrvatski državni vrh izrastao iz jugoslavenskog boljševičko-komunističkog sustava, ustrojem od Tajnog politbiroa (Dr. F. T., I. R., J. M., J. B. i Dr. D. B.), zajedno sa svojom gospodarskom polugom i poslugom ('Skupina Hennessy“: A. T., F. G., M. A., M. V., Ž. Č.,...), inače 'premazan svim mogućim antidemokratskim mastima', vrlo je vješt u simuliranju situacija i namještanju prividnih zbivanja, koja zamućuju promatračke poglede na realne prilike i stanja“. …“Stječe se dojam“ - nadodaje Dragun - „koji kao da govori, da predstavnici EU zastupaju ista ona stajališta i podupiru iste one ljude, koji su desetljećima - nakon završetka Prvog i Drugog svjetskog rata - držali utamničen hrvatski narod, a protiv čega se je on tako uporno i ustrajno, na kraju uspješno, borio sve te u zlu prohujale godine“. Stoga je problematičan stav europskih predstavnika koji podupiru nositelje ovog sustava, nemoralne ljude koji su u stanju 'prodati i rođenu mater', a EU im je dobrodošao poligon ostvarenja „osobnih, pohlepnih i nezasitnih, megalomanskih interesa“ mimo hrvatskog naroda kao 'stoke sitnog zuba'. Nadalje, „hrvatskim nacionalnim gospodarstvom i imovinom drma nekolicina novopečenih bogataša, komunističkih operativaca i pouzdanika predvođena I. T., M. A., F. G. - 'skrbničkim carem' u Z. b., A. L., R. Č., E. T. i drugim sl.) kao da su samo oni popili svu ekonomsku pamet svijeta. Glavne hrvatske banke su 'šaptom i preko noći' došle u ruke komunističkih pouzdanika, provjerenih izvršitelja njihovih nakana i planova, F. L. u Z. b., B. P. u P. b. Z., iako nitko i nikada nije donio odluku o njihovoj privatizaciji, kao da su Hrvati zatucano roblje, na razini Krapinskog pračovjeka“. Potporu nije zavrijedio RH-politički sustav „u kojem se sva vrijedna poduzeća, s bogatom tradicijom, s nadasve vrijednim nekretninama i u obliku vrlo kvalitetnog zemljišta, bez ikakve stručne procjene, primjerice PK B., PIK V., prodaju za samo jednu kunu, kao da još živimo u vremenima, kad je vrijedilo Lenjinovo načelo o privatnicima, naročito seljacima, da su oni društvene štetočine koje treba - jednostavno - čim prije potamaniti. Potporu nije zavrijedio ni RH-sustav „kroz koji su preko isturenih komunističkih klonova: D. O., J. A., M. H. i M. K., grofa G. E., M. K., S. H., G. I., kroz „kuponsku privatizaciju“ hrvatski branitelji i prognanici opljačkani za milijarde eura“. Besmisao podupiranja europskih predstavnika političkog sustava RH očit je zbog toga jer u njemu „još uvijek vrijede komunistički zakoni o navodnoj zloupotrebi položaja i ovlasti u privatnim poduzećima (čl. 292. i 337. Kaznenog zakona), a koje u hrvatskom pravosudstvu - batinom protiv svih neposlušnih i nepoćudnih - primjenjuje boljševička oligarhija pod zapovjedništvom ozloglašenog V. Š. zv. Sova, jugokomunističkog doušnika i operativca, preko upregnutih poslušnika: M. B., D. C., B. H. i J. O., kao da mi Hrvati ne znamo što je pravo, iako na području nekadašnjeg Rimskog Carstva živimo već tisućama godina“. EU-predstavnici također podupiru sustav „u kojem su javna glasila koncentrirana glasila u rukama nekoliko komunističkih moćnika i njihovih podobnika poput N. P. i njegova E. P. H. (nekada glavnog urednika komunističkog ideološkoga časopisa 'Polet'), a uz financijsku pripomoć svemoćnog I. T., J. H. s 47 lokalnih radio-postaja i 'M.-servisom', kao da hrvatski narod nikada nije čuo što su to novine“, te se „prodaja novina i časopisa ('T.') nalazi čvrsto u rukama 'najbogatije' komunističke obitelji A. T.“. Dragun (HUP) upozorava da hrvatski narod to sve vidi i da neće još dugo „živjeti u redovničkoj, pokorničkoj šutnji“, te da nije „toliko blesav, kad se govori o Poglavlju 23. u pristupnim pregovorima RH s EU, pa nije u stanju spoznati da je prvenstveno riječ o pravosudstvu i ljudskim pravima, a ne tek o nekoliko tričavih korupcijskih milijuna kuna“.

Časni lustracijski sud HUP-a poslao je 18. rujna 2010. hrvatskom narodu, Hrvatskom Saboru, predsjedniku i Vladi RH, te Europskoj komisiji priopćenje u kojem se iznosi da „nositelji propalog jugo-komunističkog boljševičkog sustava nisu u RH politički i pravosudno uopće lustrirani, posebno udbaši, unatoč rezolucijama Skupštine Europskog parlamenta i deklaraciji Hrvatskog Sabora“, pa je stoga nužan početak „lustracije svih boljševičkih ostataka, posebno udbomafijaša i njihovih novo-novačenih kadrova u RH“. Bivši predsjednik Vlade Republike Slovenije Janez Janša je rekao da „udbomafija, ne samo što postoji, nego i vrlo aktivno djeluje - na cijelom području bivše Jugoslavije“.

Povjerenik za proširenje EU Štefan Füle gostovao je na Sveučilištu Columbia na poziv ex-premijera RH i znanstvenog suradnika Harriman instituta I. S. Za nekadašnjeg premijerovog savjetnika u Vladi S. B. zanimljivo je da je današnji suvlasnik A. savjetovanja „u kojem je bivši premijer savjetnik uprave i prima mjesečnu naknadu od 15.500 Kn“. Od sedam pisana Štefanu Füleu, u prvom se spominje problem boljševičkog djelovanja „iza leđa hrvatskih građana“, te nemogućnost iznošenja vlastitih prijedloga, mišljenja i ukaza na promjene u pregovorima oko ulaska RH u EU. Nema čak ni formalnih rasprava što je začuđujuće za XXI. stoljeće. Boljševička praksa kazivanja J. B. Tita u praksi je značila bespogovorno naređenje i izvršenje. Odlazak (ili dolazak) u EU je programiran ljudima „koji su bili stupovi jugo-boljševizma“, te njihovim pogledima i boljševičkom praksom. „Dr. N. kaže da se u nas poduzetnici izjednačuju s državnim službenicima, a kaznena djela protiv tržišnog natjecanja (tzv. kartelno kazneno pravo) ne samo što nisu usklađena s europskom pravnom stečevinom nego čak ni s našim Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja“. Stoga je besmislen prijedlog da neka (kaznena) djela treba izbrisati, te umetnuti nova „tako da postoji kontinuitet između staroga i novoga“. Boljševička starost u biti novosti, bez obzira na rezolucije EU.

Dr. sc. Tomislav Dragun je zatražio azil u EU (Sloveniji) jer ga više od 15 godina proganja „protunarodni HDZ/SDP režim koji uzurpatorski vlada u RH“. Hrvati su sumnjičavi glede ulaska u EU jer zapravo ne znaju što se „iza brda valja“, a u višestoljetnoj povijesti su više puta bili prjevareni. Prof. dr. sc. Šime Đodan je svojevremeno izjavio: „Dizali smo samo ruke. O svemu je odlučivao Tajni komitet“. Mali odskok u prošlost zbog jednog od članova tog „komiteta“ (www.vecernji.hr - 13. srpnja 2010.): „Skupina svjedoka koja je govorila o likvidaciji Valentina Banovca i Slavka Volovića tvrdila je pak da su se oni predali B., a da ih je on na prijevaru dao pobiti. Naprotiv, Banovcu je i 'osobno prosuo mozak rafalom iz automata'. Sudu je, čini se, ovaj događaj iz listopada 1947. ključan“. Nadalje (www.jutarnji.hr - 21. veljače 2008.): „Hrvatskog disidenta, antikomunista i publicista, Đurekovića, agenti jugoslavenske tajne službe likvidirali su u srpnju 1983. …Nekadašnji direktor INA-i Stjepan Đureković likvidiran je po nalogu Izvršnog komiteta CK SKJ kako ne bi progovorio o pronevjeri državnog novca koju je početkom 80-ih u INA-i napravio V. Š., sin M. Š., jednog od ključnih funkcionara u tadašnjoj državi“.

Dragun (HUP) konstatira da u RH ne postoji (zaštićeno) privatno vlasništvo: „Nezamislivo je da bi se neka imovina i neka prava mogla suprotstaviti svome vlasniku kao ravnopravan, protivan i suprotstavljen, subjekt“ kao i „da bi netko treći od vlasnika mogao dobiti naknadu za počinjenu štetu, koju je on počinio na svojoj imovini“. U RH tako, kao neopunomoćeni zastupnici sveobuhvatne 'općenarodne imovine', 'boljševički komesari' stranaka-izmjenjivača na vlasti „s položajem i ovlastima pravosudnih moćnika odlučuju u tuđem, privatnom - legalno stečenom - vlasništvu, kao da je njihovo, pritom nesmiljeno progoneći njegove vlasnike“, a iz razloga „jer su dotični vlasnici drukčijeg političkog mišljenja i djelovanja od tih sljedbenika Komunističke partije Jugoslavije, odnosno 'Saveza komunista Jugoslavije'.“ Tako su neke tzv. pravne institucije RH uzurpirale vlasničko pravo dotičnog, „upravo kao i Titovi partizani 1945. - lažno se predstavljajući“, te se (po)stavili u položaj zaštite tog „prava“ bez ovlasti dioničara-vlasnika trgovačkog društva. Stoga se postavlja pitanje: „Za koga se oduzima ta navodna 'protupravna' imovinska korist? Navodno za „općenarodnu imovinu“, tj. za RH, a ne za navodno oštećeno trgovačko društvo.

Kupnje velikih hrvatskih poduzeća za 1 Kn su gotovo nevjerojatne, ali stvarne priče. Znači, bivša komunistička („društvena“) poduzeća pokupovali su tijekom pretvorbe i privatizacije akteri bivših i sadašnjih „boljševičkih moćnika, sljedbenika i oponašatelja“. Kupovine daleko ispod stvarne vrijednosti poduzeća „preuzetih od preuzimatelja“ vršene su raznim metodama čiju podlogu čini „neizostavno prikazivanje nečeg vrijednog posve nevrijednim“. Nakon predstave, nastupaju tako „stečeni uvjeti“ za stečaj, a pravni okvir nađen je u domeni trgovačkih sudova i stečajnih sudaca.

Pravničkim rječnikom, povrat (ili povraćaj) u prijašnje stanje. Zapisana kao mrtvo slovo na papiru, (pre)ostala je u Hrvatskom državnom arhivu Deklaracija Hrvatskog Sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (donesena 30. lipnja 2006.). Tako su znali domaći komunisti da je potrebno izvršiti na vrijeme „operativne i konkretne“ pripreme „za preobrazbu gusjenica u leptire“, pa je „definirana trasa puta s izlazima za nuždu“. S druge strane, u današnjoj RH inž. I. P. procijenio je vrijednost hotela „B.“ na nešto više od 4 milijuna Kn iako je stvarna vrijednost skoro 26,5 milijuna Kn. HUP nadalje upozorava na „primjenu Titova pravnog poučka u hrvatskom sudstvu“. Upozorava se na štetnost „izostanka odgovornosti i obveza sudaca“ zbog „nezakonitog i nepravilnog rada“, (ne)svjesno pravljenje „grješki“, ponekad protkano izrazima „nejasno“, „neuredno“ i dr. Tako Dragun zaključuje: „Psi laju, (sudske) karavane prolaze“, te dodaje: „Tito i poslije Tita“.

Jednu od zaleđem argumentiranih pravosudnih krilatica „biti osuđen, a ne biti optužen, niti suđen“ Dragun je osjetio na vlastitoj koži, što predstavlja „jedan od brojnih apsurdnih standarda hrvatskog pravosudstva“. Dragun je napisao i nekoliko knjiga koje „objašnjavaju metodologiju pljačke državnih robnih rezervi (zaliha) u RH, kao i ulogu hrvatskog pravosudstva u tome“. HUP tako smatra da „boljševički pravosudni i financijski mehanizam V. Š.-a, kreiran po nalozima i u korist komunističko-prokomunističke hrvatske vrhuške“ drže u pokornosti hrvatski narod. Iako je poslao nekoliko pisama, dočekao ga je zid šutnje nasuprot povjerenikovim „redovitim kontaktima s vodećim razbojnicima“ u RH. Ipak, dobio je sredinom rujna 2010. odgovor od D. Langea iz Europske komisije za proširenje EU i Clausa Gieringa, člana kabineta Štefana Fülea.

Još 2005. HUP je podnio kaznenu prijavu protiv dr. I. S., dr. A. H. i I. T. da su „udruženo počinili kazneno djelo“ u svezi povrijede ravnopravnosti u obavljanju gospodarske djelatnosti, te zlorabili položaj i ovlasti, pa je npr. „u trenutku preuzimanja B. zatečeno 250 milijuna (Kn) obveza koje je A. preuzeo, te da je isto toliko dugova na sebe uzela država“ (Vjesnik, 21. ožujka 2005.), pa je tako RH „prouzročena znatna šteta“. Nadalje, najavljena je prodaja B. i PIK V. koncernu A. uz uvjete: „Od 544 milijuna kuna obveza, A. bi podmirio oko 40 milijuna (Kn) dugova državnim vjerovnicima te obveze prema radnicima, predlažući da se ostatak otpiše. Izdao bi i zamjenska jamstva za obveze PIK-a pokrivene državnim jamstvima. B., koje, kazao je H., svaki mjesec stvori 10 milijuna Kn gubitka, prodavalo se za jednu kunu, koliko je A. i ponudio, a u sljedeće dvije godine tvrtku bi dokapitalizirao s 270 milijuna Kn. A. prihvaća podmiriti obveze B. prema državnim vjerovnicima uz diskont od 99,9%. …No, zabrinjava da se pod krinkom ubrzane privatizacije, bez odštete od opranih 13 milijuna Kn, što je utvrđeno revizijskim nalazom, PIK V. zapravo želi dati nekom od domaćih tajkuna“. To je ukratko (do)privatizacija na hrvatski način.

HUP je početkom 2006. podnio kaznenu prijavu protiv P. K., dr. I. S., M. B., D. J. i B. P. jer su „okrivljenici zajedno preko društva K.-I. d. d. iz V. organizirali ilegalnu eksploataciju šljunka iz Parka prirode Papuk, koja traje već godinama. Za tu poslovnu aktivnost, usto, društvo K.-I. d. d. ostalo je dužno RH (bez kamata)“ nešto više od 60 milijuna Kn (po jednoj) ili 65 milijuna Kn (po drugoj računici). „Vlada RH, uz otvoreni otpor pojedinih ministara, na prijedlog M. B., a uz poticanje i odlučujuću intervenciju dr. I. S., taj je dug društva K.-I. d. d. prepolovila svodeći ga na 34,1 milijuna Kn“, tako da su stvorene „ogromne poslovne poteškoće i gubici drugim vjerovnicima K.-I. d. d.“.

Novodemokratska RH će ući u EU, „ali će u njoj sve ostati po starom“, pa je razložno pitanje čemu onda EU jer se u „divljem Kurdistanu“ Karla Maya može živjeti i bez EU, kaže u pogovoru dr. sc. Tomislav Dragun. Tako je HUP 24. prosinca 2010. održao skupštinu u Ljubljani kada je utemeljeno Povjerenstvo za praćenje konkretne primjene kriterija iz Poglavlja 23. pristupnih pregovora RH i EU.

                                                                        Prikaz sastavio: Đivo Bašić

 



 

2010-04-23

 

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

Pete poljanice 7

10000 Zagreb

email: hrvatska.uljudba@gmail.com

mob: 091/3388433

 

Zagreb, 23. travnja 2010.

 

Udrugama, javnim glasilima i građanima

 

Dragi prijatelji,

 

Hrvatski uljudbeni pokret iz Zagreba, nakon više od sedam godina uspješnog djelovanja nalazi se pred prisilnim gašenjem. Naime, njegov predsjednik dr. sc. Tomislav Dragun nalazi se u životnoj opasnosti. Udbaši i neoudbaši (Josip Perković, Zdravko Mustać, Branko Budić i dr.) ga na sve moguće načine nastoje "neutralizirati", odnosno likvidirati. Nakon što su ga pokušali strpati u ludnicu, nakon što su ga htjeli ubiti, sad ga žele zatvoriti i u tamnici – umoriti.

 

Dr. sc. Tomislav Dragun, stradalnik s Bleiburga, vječni politički prognanik i žrtva u vrijeme boljševičko-fašističkog jugo-komunističkog nenarodnog režima, opet je na meti neoudbaških struktura koje drmaju hrvatskim političkim i državnim vrhom. Posebno to, nakon što je on počeo preko Hrvatskog uljudbenog pokreta organizirati prosvjedna Okupljanja domoljubnih i državotvornih Hrvata pred kućama partizanskih zločinaca i ubojica te kad je 26. prosinca 2009. u Zagrebu proglasio Spomen područje Nezavisne Države Hrvatske i Trg Dr. Ante Pavelića. Odmah su ga osudili na četverogodišnju zatvorsku kaznu:

 

Za "poticanje odgovorne osobe u pravnoj osobi na počinjenje kaznenog djela" stjecanja "protupravne imovinske koristi" u obliku ostvarivanja razlike u cijeni pri kupoprodaji dionica,

 

- iako to nije učinio, ali i da jeste to nije kazneno djelo po Kaznenom zakonu RH i Međunarodnom pravu,

 

- iako nema niti jednog dokaza (dokument, svjedok, izjava "poticanog") koji bi upućivali, i dokazivali, na njegovu krivnju,

 

- iako mu nije bilo dopušteno koristiti se svjedocima i sudskim vještacima koje je predložio

 

stoga je dr. sc. Tomislav Dragun zatražio politički azil u R Sloveniji, te se sad nalazi u Azilnom domu u Ljubljani. S tim je praktično prekinuto djelovanje Hrvatskog uljudbenog pokreta, a što je i glavni cilj navedene diverzije neoudbaških aktivista.

 

Dr. sc. Tomislav Dragun zatražio je dne 8. veljače 2010. obnovu postupka u ovom sudskom predmetu, ali Vrhovni sud RH (predsjednik Branko Hrvatin) uporno "mudro" šuti.

 

Pomozite dr. sc. Tomislavu Dragunu, a samim time i Hrvatskom uljudbenom pokretu, na taj način što ćete pismima (Ivanu Šimonoviću, ministru pravosuđa, Branku Hrvatinu, predsjedniku Vrhovnog suda RH, prof. dr. sc. Ivi Josipoviću, predsjedniku RH, Jadranki Kosor, predsjednici vlade RH, Luki Bebiću, predsjedniku Hrvatskog sabora, uzoritom kardinalu Josipu Bozaniću, mons. Marinu Srakiću, predsjedniku HBK, Apostolskoj nuncijaturi, Misiji Europske unije, Veleposlanstvu SAD i dr.), peticijama i prosvjedima poduprijeti njegovo pravo, i njegov zahtjev, na pravedno i pošteno suđenje u ponovljenom sudskom postupku kojega traži.

 

S poštovanjem,

 

Lovorka Dragun Mirković, dipl. oec.

dopredsjednica

 





* * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

Udruga u tijeku preoblikovanja u

stranku domoljubnih i državotvornih Hrvata

Zagreb – Pete poljanice 7

hrvatska.uljudba@gmail.com

 

Ljubljana, 24. travnja 2010.

 

JAVNIM GLASILIMA

DRŽAVNI TIJELIMA

GRAĐANIMA HRVATSKE I SVIJETA

 

 

PRIOĆENJE

ZA JAVNOST

 

1.    Nakon dramatičnih zbivanja u organizaciji hrvatskog političkog i državnog vrha, putem kojih je dr. sc. Tomislav Dragun, predsjednik Hrvatskog uljudbenog pokreta - praktično pred uhićenjem - prognan iz Republike Hrvatske, morao zatražiti politički azil u Republici Sloveniji, Udruga je odlučila nastaviti s radom. Zbog toga je danas u Ljubljani, kad se nije moglo u Zagrebu, održana izvanredna Skupština Hrvatskog uljudbenog pokreta, na kojom je potvrđen nastavak njegova preustroja u stranku domoljubnih i državotvornih Hrvata istoga imena.

 

2.   Glavni operativni cilj Hrvatskog uljudbenog pokreta, dakle kao stranke domoljubnih i državotvornih Hrvata, u ovom trenutku je pripremiti se ustrojno i izaći na sljedeće, izvanredne ili redovite, parlamentarne izbore, te zajedno s drugim hrvatskim domoljubnim i državotvornim strankama preuzeti vlast u Republici Hrvatskoj, te na taj način svrgnuti omraženi boljševičko-fašistički režim, koji već skoro dvadeset godina, kontinuirano, pljačka i terorizira hrvatski narod.

 

 

(2)

 

3.   Izostanak lustracije temeljni je razlog što se Hrvatska Država i dalje nalazi u jugo-komunističkim okovima, unatoč rezolucijama Europskog Parlamenta i deklaracije Hrvatskog Sabora, pa Hrvatski uljudbeni pokret smatra svojom svetom i stožernom dužnošću u svakom pogledu ustrajati na njenom operativnom provođenju. Do kraja. Povratak opljačkanog hrvatskog nacionalnog bogatstva, posebno banaka, bilo nacionalizacijom, bilo sudskim putem, pritom se samo po sebi podrazumijeva kao nužno i nezaobilazno.

 

4.   Djelovanje Hrvatskog uljudbenog pokreta odvijat će se sukladno danim okolnostima, u Hrvatskoj i Sloveniji, diljem svijeta, budući je Hrvatskom uljudbenom pokretu praktično onemogućeno cjelovit rad u zemlji. Nismo, zaista, u stanju praktično nastaviti sa svojim standardnim aktivnostima (djelovanje Uljudbene Hrvatske Vlade i Časnog lustracijskog suda, naklada internetskih časopisa "Glasnik", tjednik, "Ognjište", mjesečnik, te knjižnica "Brlog", vođenje internetskih portala www.hrvatskauljudba.hr – tekstualni – i www.svakovamdobro.hr – TV -, priredba mjesečnih političkih skupova "Okupljanje domoljubnih i državotvornih Hrvata"), pa se moramo potucati "od nemila do nedraga", unatoč rodnom Domu.

 

5.   Na današnjoj Skupštini Hrvatskog uljudbenog pokreta doneseni su sljedeći zaključci:

 

POKRETANJE LUSTRACIJSKIH POSTUPAKA

 

Pokreću se sljedeći ustracijski postupci zbog jugo-komunističkih zločina na Bleiburgu i Križnom putu, zbog jugo-komunističkog terora nad domoljubnim i državotvornim Hrvatima tijekom opstojnosti tzv. Jugoslavije, te jugo-komunističke pljačke hrvatske nacionalne imovine kroz tzv. pretvorbu i privatizaciju hrvatskog gospodarstva:

 

Protiv Josipa Perkovića, Ive Josipovića, Saše Perkovića, Ante i Ivice Todorića, Mladena Bajića, kao i drugih osoba iz klana i obitelji Perković,

 

(3)

 

Protiv Ive Sanadera, Ivića Pašalića, Miroslava Kutle, Vladimira Šeksa, Antuna Kovačeva, Milana Kovača, Jadranke Kosor, Radimira Čačića, Vinka Mioča, Ratka Šćekića, kao i drugih osoba iz klana i obitelji Sanader,

 

Protiv Josipa Manolića, Josipa Boljkovca, Dušana Bilandžića, Luke Bebića, Stipe Gabrića zv. Jambo, Saše Romca, kao i drugih osoba iz klana i obitelji Manolić,

 

Protiv Stjepana Mesića, Anđelka Runjića zv. Bambe, Branka i Ante Budića, Rade Pilipovića, Nevenke Marković, Ivana Vladića, Zorislava Kaleba, Dragice Kozarić-Kovačić, Željka Žužića, Žarka Pavline, Darka Štirmera, kao i drugih osoba iz klana i obitelji Mesić, te

 

Protiv Franje Gregurića, Ante Markovića, Zlatka Mateše, Ante Nobila, Zdravka Mustača, Mirjane Rigljan, Ante Vlahovića, Đure Sesse, Bianke Matković, kao i drugih osoba iz klana i obitelji Gregurić.

 

ČASNI LUSTRACIJSKI SUD

 

Pokrenute lustracijske postupke provest će Časni lustracijski sud, kojega čine:

 

U Lustracijskom sudištu

 

Josip Kokić, predsjednik Lustracijskog sudišta, Zvonimir Došen i Tomislav Nürnberger, zamjenici predsjednika Lustracijskog sudišta, te Vladimir Biondić, Marija Dragun, Dragutin Šafarić i Branko Stojković, lustracijski suci,

 

U Lustracijskom tužiteljstvu

 

Tomislav Dragun, lustracijski tužitelj i Ivo Matanović, zamjenik lustracijskog tužitelja,

 

 

(4)

 

U Lustracijskom istražiteljstvu

 

Žarko Marić, lustracijski istražitelj i Vjekoslav Škreblin, zamjenik lustracijskog istražitelja.

 

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET, STRANKA DOMOLJUBNIH I DRŽAVOTVORNIH HRVATA

 

Hrvatski uljudbeni pokret, Udruga, preoblikovat će se u Hrvatski uljudbeni pokret, stranku domoljubnih i državotvornih Hrvata.

 

Povjerenstvo za izradu Statuta čine: Tomislav Dragun, predsjednik, te Josip Kokić i Žarko Marić, članovi.

 

Odbor za ustroj čine: Mladen Schwartz, predsjednik, te Branko Stojković i Vjekoslav Škreblin, članovi.

 

ULJUDBENA HRVATSKA VLADA

 

Uljudbena Hrvatska Vlada djelovat će u sljedećem sastavu:

 

Tomislav Dragun, predsjednik, Radovan Smokvina, dopredsjednik, Zvonimir Došen, dopredsjednik, Ivo Matanović, dopredsjednik, Tomislav Nürnberger, dopredsjednik, Vladimir Biondić, ministar za provedbu projekta "Okupljanje domoljubnih i državotvornih Hrvata", Josip Kokić, ministar duhovnosti i bogoštovlja, Lovorka Dragun Mirković, ministrica za provedbu projekta "Dani slobodne knjige", Hrvoje Mirković, ministar projekta "Izborne prosudbe", Dragutin Šafarić, ministar za pitanja zločina na Križnom putu, Žarko Marić, ministar za pitanja gospodarskog razvitka, Mladen Schwartz, ministar za uklanjanje boljševičkih tragova iz društvenog života RH, Branko Stojković, za suradnju s državnim i upravnim tijelima RH, Vjekoslav Škreblin, ministar za pitanja uklanjanja korupcije i ostalih oblika društvenog kriminala u RH, Šime Tolić, ministar za obnovu hrvatskog duha među Hrvatima u cijelom svijetu.

 

(5)

 

SJEDNICE TIJELA HRVATSKOG ULJUDBENOG POKRETA NA PODRUČJU REPUBLIKE SLOVENIJE

 

Zamolit će se Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Slovenije da odobri održavanje sjednica tijela Hrvatskog uljudbenog pokreta na području Republike Slovenije, i to u Ljubljani, Otočcu ob Krki i u Čateškim toplicama.

 

 

dr. sc. Tomislav Dragun

predsjednik

 



2010-05-07

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

Predsjednik

Zagreb – Pete Poljanice 7

 

Ljubljana – Zagreb, na dne 7. svibnja 2010.

 

PRIJATELJIMA

HRVATSKOG ULJUDBENOG POKRETA

I SURADNICIMA NJEGOVIH GLASILA

 

Predmet:

Obavijest o nastavnim aktivnostima

Hrvatskog uljudbenog pokreta.-

 

Dragi prijatelji,

 

Unatoč otežanim okolnostima, nakon mog odlaska u emigraciju i traženja političkog azila u Republici Sloveniji, Hrvatski uljudbeni pokret nastavlja sa svojim redovnim aktivnostima. Moje – nadam se privremeno – napuštanje Hrvatske nije bilo naglo i iznenadno, nego ozbiljno promišljeno i pripremljeno. Što sam, uostalom, i mogao učiniti nakon što su me banditi i teroristi iz vrha aktualne hrvatske vlasti (što ćemo, svaki narod, svaka država, ima takvih, pa i mi Hrvati) proglasili neubrojivim, nakon otvorenih njihovih prijetnji smrću, nakon kontinuiranog petnaestogodišnjeg kaznenog proganjanja sa stalnom zatvorskom prijetnjom. Međunarodnu zaštitu (azil) zatražio sam prvi put u Austriji, Sloveniji i Italiji tijekom studenog 2007. Učinio sam to i u veljači o.g. Odbijen sam, jer sam i dalje boravio u Hrvatskoj. Morao sam iz nje otići, a što sam i učinio dne 17. travnja 2010.

 

Dakle, nastavljamo s onim čime se već preko 7 godina bavimo: brigom za zaštitu prava građana, posebno onih koji štuju uspomene na Nezavisnu Državu Hrvatsku. Onih kojima ona fukara iz Grškovićeve i nadalje ozbiljno (i konkretno) prijeti. Kao mu nije bilo dosta zloćina Bleiburga i Križnog puta.

 

Tako je u Ljubljani dne 1. svibnja 2010. održana Skupština Hrvatskog uljudbenog pokreta, a o kojoj smo odmah obavijestili slovensko i hrvatsko Ministarstvo unutarnjih poslova. Zatražili smo i mogućnost stalnog političkog djelovanja na području Republike Slovenije.

 

Nastavljamo i s ostalim oblicima svoga rada. Prvenstvo se to odnosi na naše časopise, ali i na poslove oko preoblikovanja Hrvatskog uljudbenog pokreta u političku stranku. Sastanke, na kojima će biti nužna moja nazočnost, održavat ćemo u sljedećim slovenskim mjestima: Čateške toplice, Otočec ob Krki i Ljubljana. Nastojat ćemo to uvijek prilagoditi onima koji će iz Hrvatske dolaziti na njih.

 

Mala stanka koju smo u međuvremenu imali rezultat je, također, i moga nastojanja da što prije napišem knjigu o ovim svojim početnim azilskim danima, a u svjetlu svega onoga iz čega su oni proizašli, a i što im je prethodilo, posebno sudskoj presudi od 23. prosinca 2009. (tri dana prije otvaranja Spomen područja NDH i Trga Dr. Ante Pavelića u Zagrebu). Dobro napredujem, pa mislim da ću biti gotov za jedno dva tjedna. Usporedo radim i na drugoj knjizi iz niza "Živjeti Nezavisnu Državu Hrvatsku", koja će biti posvećena pripojenju okupiranih dijelova Dalmacije i Istre majci Domovini svečano provedenom 9. rujna 1943.

 

Molimo sve Vas suradnike "Glasnika" i "Ognjišta" za daljnju suradnju. Najprije ćemo – za petnaestak dana – izaći s "Glasnikom" br. 98, a odmah iza toga i s "Ognjištem". Spremni smo! Vaše priloge šaljite, kao i dosad, na e-mail Hrvatskog uljudbenog pokreta hrvatska.uljudba@gmail.com.

 

Srdačan pozdrav

dr. sc. Tomislav Dragun

predsjednik


POGLEDAJTE POJEDINE LOKACIJE STRATIŠTA - GROBIŠTA
na GOOGLE EARTH atlasu