2020-03-31

    Glasnik HUP za ožujak 2020 donosi intervju a prof. Nikom Šoljak

    Milan Boban <froate@hotmail.com>

    To: dragutin safaric, Vladimir Biondic, Niko Soljak, Pavo Miličević, Milan Boban and 17 more...

    Mon, Mar 30 at 11:52 PM

    http://otporas.com/intervju-20o9-prof-niko-soljak-glasnik-hrvatski-uljudbeni-pokrethup-zagreb-28-ozujka-2009/

     

    Glasnik HUP za ožujak 2020 donosi intervju a prof. Nikom Šoljak

     

     

    Tomislav Dragun - Hrvoje Mirković 

     


    GLASNIK 

    Knjiga 51: 

    PREDSJEDNIK OD KOJEG SE MNOGO OČEKUJE 

     

    U knjizi: 

    Promjenama do pravednije Hrvatske 

    Kako je Perú istjerao Jakova Blaževića 

     

     

     

    Zagreb - 2020.

     

    SADRŽAJ

    PROMJENAMA DO PRAVEDNIJE HRVATSKE

     

    Razgovarao: Gen Kameni (dr. sc. Tomislav Dragun), Zagreb 

     

    Povodom priprema programa za izbor predsjednika Republike Hrvatske 2010. godine razgovaramo s predsjednikom Hrvatskog Svjetskog Sabora, jedinstvene organizacije domovinskih i izvandomovinskih pripadnika hrvatskog naroda prof. Nikom Šoljakom, koordinatorom tog programa. 

     

    Prof. Niko Šoljak 

     

    Pitanje: 

    Možete li nam nešto reći o Hrvatima u svijetu, njihovoj organiziranosti i vezama s domovinom? 

     

    0dgovor: 

    Poznata je činjenica da su Hrvati uz Židove jedan od najraseljenijih naroda svijeta. Nema grada u Svijetu gdje ne živi barem jedan Hrvat. Pitanje je njihove organiziranosti uslijed raznoraznih čimbenika. Oni su danas manje organizirani nego što su bili prije Domovinskog rata. Prekinute su veze s domovinom, nemaju politički program, koji bi ih ujedinjivao, nemaju kvalitetne programe za mlade. Ostale su starije osobe koje održavaju tradiciju. Za nekoliko godina oni će se sami od sebe ugasiti. Ostat će samo Katolička crkva, koja uz vjerske sadržaje njeguje kulturu, jezik i običaje. Sav teret identiteta Hrvata ostat će na njima što nije dobro, što je pogubno posebno za Hrvate kao mali narod. 

     

    Pitanje: 

    Rekli ste da nemaju politički program, na što ste mislili? 

     

    Odgovor: 

    Njihov politički cilj je bio neovisna samostalna demokratska Država Hrvatska. Pobjedom u Domovinskom ratu u kojem su sudjelovali moralno, materijalno i u ljudstvu, taj cilj je postignut, njihov san je ostvaren. No sva ta euforija sreće, u koju su mnogi ugradili dio svog života, a neki i svoj život, kratko je trajala. Mnogi su bili uvjereni da je njihov san ostvaren i zadatak obavljen. Prepustili su Državu Hrvatsku hrvatskom narodu u Hrvatskoj vjerujući da će on znati čuvati i sačuvati sebe i Hrvatsku. 

     

    Pitanje: 

    Jesu li razočarani sadašnjim stanjem u Hrvatskoj? 

     

    Odgovor: 

    Ne da su samo razočarani nego se osjećaju prevarenima, otpisanim od svog vlastitog naroda i Države Hrvatske. 

    Zoran Milanović, Predsjednik RH 

    Je li to čovjek kojega je čekao Niko Šoljak? 

     

    Pitanje: 

    Hrvatska ima veleposlanstava u svim državama svijeta koji su spone Hrvata s domovinom. Prema tome ne stoji vaša tvrdnja da su zaboravljeni, a još manje da su otpisani? 

     

    Odgovor: 

    Nije broj veleposlanstava mjerilo vrijednosti brige o Hrvatima nego njihov rad i sadržaj. Hrvati izvan domovine, iako po Ustavu RH imaju pravo, uskraćeni su u konzumiranju tih prava. Ili im se njihova prava nekim zakonima ili odlukama uskraćuju, kao što je jedno takvo pravo na izbor predstavnika u Hrvatski sabor. Izbornim zakonom praktično izigrano. Hrvati nemaju pravo na putovnicu kao što ga imaju žitelji Istre koji talijansko državljanstvo dobivaju čak i onda, ako im je i samo jedan od roditelja trećeg ili četvrtog koljena Talijan. Hrvati imaju problema već i s prvim koljenom, a kamoli s trećom, četvrtom ili petom generacijom. Zašto Hrvati nemaju pravo na izbor svojih zastupnika kao što ga maju nacionalne manjine u Hrvatskoj? 

     

    Pitanje: 

    Hrvati izvan domovine ne plaćaju porez u Hrvatskoj?

     

    Odgovor: 

    Ne plaćaju porez, ali pune svake godine Državni proračun Republike Hrvatske i to s nešto više od 2 milijarde eura, što s doznakama, što s drugim oblicima plaćanja, pa time pridonose financijskom boljitku Hrvatske. To je čisti prihod, veći od turističkog priliva kada se od turističkog priliva odbiju devize koje Hrvatska mora dati za uvoz hrane, da bi se ti turisti nahranili. Vi znate da je naša poljoprivredna proizvodnja mala i da ne zadovoljava potrebe domaćeg stanovništva, a kamo li turista. 

     

    Pitanje: 

    Kakvo je sada raspoloženje Hrvata u svijetu nakon 18 godina samostalne Države Hrvatske?

     

    Odgovor: 

    Sazrijeva spoznaja među Hrvatima Svijeta da se trebaju ponovno organizirati i preuzeti inicjativu, jer su shvatili da hrvatski narod u Hrvatskoj sam bez dijaspore nije u stanju sadašnju situaciju promijeniti na bolje.  

     

    Pitanje: 

    To je teška optužba na račun Hrvata u Hrvatskoj da oni nisu sposobni štititi sebe i svoju državu. 

    Hrvoje Mirković 

    Tehnički tajnik Hrvatskog uljudbenog pokreta 

     

    Odgovor: 

    Nitko ne optužuje narod. Svi dobro znaju da narod nje kriv nego oni koji u ime naroda vladaju narodom. Pedeset godina komunističke vladavine utjeralo je strah u kosti svakog Hrvata. Nije se smjelo misliti svojom glavom, samo je trebalo izvršavati partijske zadatke. Uvođenjem višestranačja u Hrvatsku komunistička garnitura se je brzo snašla i umjesto jedne partije uveli su više partija i danas Hrvatskom vladaju komunisti partitokrati (komunisti), što omogućuje predsjedniku stranke (partije) da bude apsolutni gospodar života i rada u svojoj stranci. A ako je još predsjednik jedne stranke (partije) i predsjednik Vlade onda je apsolutni gospodar života i rada u Državi Hrvatskoj. Tako je narod u komunizmu imao strah od jedne stranke (partije), a danas se boji nekoliko stranaka (partija). Višestranačje od kojeg se očekivala demokratizacija društva postalo je deklarativno, a u praksi partitokratska vlast nje ništa bolja od jednopartijske. Sistem vladavine je ostao isti samo što u jednopartijskom sustavu nisi mogao pljačkati narod i državu kao što se to nekažnjeno može u partitokratskoj vladavini. 

     

    Pitanje: 

    Ipak je višestranačko društvo demokratičnije od jednostranačkog (jednopartijskog)? 

     

    Odgovor: 

    U pravu ste. Danas možete govoriti i pisati istinu i zbog toga ne ćete ići u zatvor. Možete politički biti član bilo koji stranke, ne ćete zbog toga snositi posljedice, ako vjerno služite partiji, ako budete sluga pokorna kako tako plivat ćete. Ukoliko niste član niti jedne partiji, ako se borite za narodnu pravdu, osuđujete mito, korupciju, kriminal, drogu i druge društvene nepravde, onda se vi, vaša djeca i unuci možete pozdraviti s karijerom i svim pravima kao građanin RH. Više ne možete ni primirisati, a kamo li se zaposliti u državnoj službi. A ako pravdu tražite sudom onda sudski sporovi traju 10 do 30 i više godina. Neki sporovi započeti u jednoumlju nastavljaju se po istom receptu, ostao je isti sustav vlasti samo su promijenjeni dresovi. Može se pisati o pljački, kriminalu i lopovluku. Nitko vas ne će zbog toga progoniti, ali isto tako ne će progoniti ni onoga tko kadre narod i državu. Naprotiv može postati i partner državi. 

     

    Pitanje: 

    Gdje je rješenje?   

     

    Odgovor: 

    Rješenje je u demokratskoj promjeni funkcioniranja sustava u RH. 

     

    Pitanje: 

    Tko to može promijeniti?

     

    Odgovor: 

    Narod. 

     

    Pitanje: 

    Narod predstavljaju stranke? 

     

    Odgovor: 

    Sustav vladavine nad narodom protiv naroda i države mora se srušiti sam od sebe, kada potroši svu supstancu, kada ne budu imali što dijeliti, kada otmu sve od naroda, kada se narod ne će imati čime pašiti, onda će početi otimati jedni od drugih i to će biti početak njihovog kraja. 

     

    Pitanje: 

    Kada će to biti?  

     

    Odgovor: 

    Pitanje je mjeseca, godina, kad će se to dogoditi. Vrijeme radi za narod, a protiv vlastodržaca i njihove bahate vladavine nad narodom. A u ime tog naroda. 

     

    Pitanje: 

    Nje li to crna prognoza? Ima li neko bolje rješenje? 

     

    Odgovor: 

    Ima, ali to nje lako realizirati, jer se u Hrvatskoj još dobro živi. Rješenje je u zajedništvu domovinske i iseljene Hrvatske. Samo zajedničkim snagama (kao što je oslobođena Država Hrvatska od agresora) sada se moramo osloboditi od nas samih. Pokojni Bruno Bušić 1975. je napisao: 

    " ... Da smo složni i čestiti davno bi mali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i s Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako ... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svatko nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i neriješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?" 

    Vrijeme je da se oslobodimo od nas samih, a to možemo samo ujedinjeni svi Hrvati svijeta, jer smo to kroz povijest dokazali da kada smo zajedno da nas nitko ne može pobijediti. 

     

    Pitanje: 

    Vjerujete li da će se toliko isticano zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske zaista dogoditi? 

     

    Odgovor: 

    Vjerujem, da ne vjerujem ne bih radio ovo što radim. Nada zadnja umire. Hvala Bogu situacije u Hrvatskoj su svjesni Hrvati u Hrvatskoj i u svijetu, te se traži put kako objediniti snage i spasiti u Hrvatskoj što se spasiti dade, kako osposobiti mladu Državu Hrvatsku za život. 

     

    Pitanje: 

    Pokrenuli ste program MEĐUNARODNOG POSLOVNOG CENTRA u Karlovcu možete li nam nešto reći o tome? 

     

    Odgovor: 

    U pripreme tog programa uložili smo do sada preko pola milijuna kuna, u tehničke dokumente i u animaciju investitora. U prvoj fazi realizacije otvorit će se nekoliko stotina novih radnih mjesta u samom centru. Investirat će se u nove tvornice nekoliko desetina milijuna eura, pokrenut će se proizvodnja novih proizvoda koje svijet traži i u tim tvornicama posao će naći nekoliko tisuća radnika. 

     

    Pitanje: 

    Možete li nam reći kada se s programom kreće u realizaciju? 

     

    Odgovor: 

    Izvršene su sve pripreme. Sada je na ministru gospodarstva g. Damiru Polančecu i ministru financija g. Ivanu Šukeru da daju svoj blagoslov i program kreće u realizaciju. 

     

    Pitanje: 

    Ako Vam oni, kako Vi kažete, ne daju svoj blagoslov, što će biti s programom? 

     

    Odgovor: 

    Od programa ne će biti ništa. Izgubili smo vrijeme i novac i taj program treba će zaboraviti. 

     

    Pitanje: 

    Pokrenuli ste program MEĐUNARODNOG CENTAR MLADIH. Kako ide s realizacijom tog programa? 

     

    Odgovor: 

    Program Međunarodnog centara mladih je najveći i najkvalitetniji program kojeg Hrvatska i Europa ima. Taj program za budućnost Hrvatske je jedan od najznačajnijih programa, jer je posvećen mladima, a mladi su naša budućnost. 

    Program je deklarativno prihvaćen na razini Hrvatske dok je Grad Vrgorac konkretno podmetnuo leđa i čini sve što je u njihovoj moći da se program realizira. 

    To je složen hrvatski i međunarodni program kojeg svi subjekti u svom dijelu trebaju prihvatiti i realizirati, od županija, ministarstava i Vlade RH. Svatko treba odraditi svoj db posla, koji se tiče njihove nadležnosti. Sada Grad Vrgorac treba taj prostor urbanizirati, kako bi se krenulo s realizacijom. Grad Vrgorac bez financijske pomoći županije i ministarstava RH ne može sam financirati urbanizaciju cca 200 kvadratnih kilometara. Bez urbanizacije terena prema idejnom programu nema realizacije programa. Nema podloge za izradu program po segmentima, a bez programa po segmentima ne možemo tražiti sredstva od EU, koja ih ima osigurana za takve programe, niti možemo konkretne dijelove programe ponuditi investitorima. 

     

    Pitanje: 

    Očekujete li pomoć šire zajednice kod realizacije tog programa?

     

    Odgovor: 

    Očekujemo, jer je to svima u interesu i svaka uložena kuna u taj program vraća se deseterostruko. Prema tome tu ekonomska  

    računica i razum trebaju pobijediti. Županija i ministarstva RH moraju dati svoj dio, jer je to hrvatski nacionalni interes da u Hrvatskoj bude MEĐUNARODNI CENTAR MLADIH, jer se putem tog programa Hrvatskoj otvaraju vrata u svijet i Hrvatska postaje centar svijeta po brizi za mlade kako u Hrvatskoj tako i za sve mlade na našoj planeti. To je jedinstveni program kakvog svijet nema. Hrvatska za takav program ima idealne uvjete. Od tog programa može veoma dobro živjeti pola Hrvatske.

     

    Pitanje: 

    Pokrenuli ste program izbora predsjednika RH 2010 godine. I ako bude izabran predsjednik kojeg zajednički predlože Domovina i iseljeništvo, tko će garantirati realizaciju tog programa, jer su mu ograničene ovlasti? 

    Odgovor: 

    Predsjednik  Države Hrvatske ima dovoljno ovlasti da može puno učiniti za narod i Državu Hrvatsku. 

     

    Pitanje: 

    Predsjednik Stjepan Mesić je skoro deset godina predsjednik RH. Imao je dobre namjere, ali nije uspio provesti nikakve promjene. 

     

    Odgovor: 

    Kažu da je i put u pakao popločan dobrim namjerama. Predsjednik Mesić je puno učinio za sebe. Promovirao je sebe za najpopularnijeg hrvatskog političara. Svaki dan njegova slika je u svim novinama. Na svim TV mrežama, posebno u ovoj zadnjoj godini njegove vladavine, sve s ciljanom računicom kako bi narodu dokazao da je on spasitelj, da se bori za pravdu, socijalni i gospodarski napredak, da štiti nacionalni interes države, maltene da je Bog nad Bogovima. Predstavlja se u takvom svjetlu da se kod običnog čovjeka stječe dojam da ga treba klonirati kako bi i dalje mogao biti predsjednik RH. Iz svega se dade iščitati pitanje što će biti s Hrvatskom kada on više ne bude predsjednik? 

     

    Pitanje: 

    Deset godina je dugo. To je više od polovice vremena od osamostaljenja RH. Smatrate li da je to izgubljeno vrijeme? 

     

    Odgovor: 

    Ne da je izgubljeno vrijeme, nego je pričinjena nenadoknadiva šteta narodu i Državi Hrvatskoj. Prije deset godina bili smo dužni 10 milijardi eura, danas smo dužni 60 milijardi eura. Prije 10 godina imali smo vrijednost nacionalne imovine cca 70 milijardi dolara, a danas imamo cca 40 milijardi dolara. Prije 10 godina imali smo 120 tisuća nezaposlenih, a danas imao 300 tisuća nezaposlenih. Prije 10 godina bilo je malo građana Hrvatske koji nisu mogli krpiti kraj sa krajem. Danas imate jednu trećinu građana Hrvatske koji žive ispod minimuma ljudskog dostojanstva, jer nemaju za kruh. Pogledajte koliko danas imamo javnih kuhinja i koliko ima potreba za njima. Umjesto da idemo na bolje, mi idemo na gore. Mnogo zla se je dogodilo hrvatskom narodu u ovih 10 godina. Ne dao Bog da se to ponovi. 

     

    Pitanje: 

    Kažete da ste optimist, gdje je tu Vaš optimizam?

     

    Odgovor: 

    Da nepopravljivi sam tvrdoglavi optimist i zahvalan sam Bogu što me je tom vrlinom podario. Izborom predsjednika Republike Hrvatske 2010. više ništa ne bi trebalo biti kao do tada. Hrvatski narod će izabrati predsjednika RH koji će  

    znati, htjeti i moći štititi i zaštititi nacionalne interese hrvatskog naroda i Države Hrvatske. Koji će vratiti osmijeh hrvatskom čovjeku, vratiti nadu u bolje sutra, koji će Hrvate uspravne uvesti u Evropu, a ne na koljenima. Koji će Državi Hrvatskoj osigurati rad, red i sretnu budućnost, gdje će moral i moralne norme biti osnovno mjerilo vrijednosti čovjekaHoćemo predsjednika koji će vratiti nadu u bolje sutra ne samo njemu nego cjelokupnom hrvatskom narodu ma gdje bio. 

     

    Pitanje: 

    Tko garantira da će novi predsjednik RH biti baš takav kako ga Vi opisujete? 

     

    Odgovor: 

    Tko? Narod koji će ga izabrati i ljudi koji će biti uz njega i pomoći mu da bude predsjednik, i to baš takav kako ga opisujemo. Svaki kandidat svojom prijavom za kandidata u izborima za predsjednika Republike Hrvatske mora dostaviti svoj program i garantirati da će taj program provesti ako bude izabran. Predložit će se onaj kandidat koji dade najbolje garancije, kojem se može vjerovati da ima znanja, snage i moći da predloženi program i realizira. 

     

    Pitanje: 

    Tko će odlučivati o kandidatu kome će se dati povjerenje, odnosno koji će biti zajednički kandidat domovinske i iseljene Hrvatske?  

     

    Odgovor: 

    Svatko tko je zainteresiran. Pozvali smo sve stranke, udruge, organizacije, klubove i pojedince u Hrvatskoj i u svijetu da sudjeluju u zboru zajedničkog kandidata za predsjednika Republike Hrvatske 2010 godine. Vjerujemo da će se odazvati. I svojim konstruktivnim prijedlozima pomoći da predložimo najkvalitetniju osobu koju Hrvati danas imaju. 

     

    Pitanje:  

    Imate li u vidu tko bi to mogao biti? 

     

    Odgovor: 

    Predstavnici hrvatskog naroda iz Hrvatske i Svijeta na skupu u Poreču donijeli su Odliku o uvjetima koje treba ispuniti kandidat. Do sada su se prijavila petorica kandidata, trojica iz Hrvatske i dvojica s američkog kontinenta. Prema tome vjerujemo da ćemo imati veliki broj kvalitetnih kandidata.  

    Nažalost barem do sada ni jedna žena se nije javila, ali se nadam da će među kandidatima biti i kandidatkinja. Koristim ovu priliku pozvati žene da se jave. Možda baš jedna od njih bude zajednički kandidat. Kandidatkinje odnosno kandidati koji ne budu izabrani bit će tim koji će pomoći budućem predsjedniku kod realizacije zacrtanog programa. Ne će biti lako između najboljih izabrati najbolje, ali će se morati odlučiti za jednu ili jednog kandidatkinju odnosno kandidata. Vjerujem da će ekipa koja će o tome odlučivati izabrati pravu osobu s kojom ćemo se svi ponositi. 

     

    Dobro je vjerovati, hvala i sretno.  

    Hvala Vama. 


    ---------

     

    KAKO JE PERU ISTJERAO JAKOVA BLAŽE-VIĆA 

    "Glas sv. Antuna", Buenos Aires, br. 184, 21. rujna 1954 - dobrotom Prečasnog Mije Gabrića i Prof. Božidara Petrača priredio dr. sc. Tomislav Dragun 

     

    NAROD JE ČITAV DAN DEMONSTRIRA0. - STUDENTI NASTOJE PRODRIJETI DO HOTELA, GDJE JE ODSJEO KRVNIK KARDINALA STEPINCA. - BORBA STUDENATA I POLICIJE. - MASE NARODA MOLE ZA KARDINALA STEPINCA NA VEČERNJOJ MISI. - OSUDE GRADSKOG VIJEĆA I GOVORI U PARLAMENTU. - VEČERNJI ZBOR I MANIFESTACIJE. - TISUĆE OSOBA DEFILIRAJU PRED HOTELOM. - KONAČNI BIJEG BLAŽEVIČA IZ JUŽNE AMERIKE 

    U prošlom broju našeg lista dali smo prve vijesti o podpunoj blamaži, koju je doživio progonitelj Njegove Uroritosti Msgra Alojzija Kardinala Stepinca, Metropolite Hrvata, u glavnom gradu republike Perú, Limi. Naš dopisnik nam je poslao izreske i čitave stranice peruanskih novina o veličanstvenom pokretu katolika i javnog mnijenja peruanske prijestolnice protiv  

     

     

    prisutnosti Jakova Blaževića u njihovoj domovini. Tu su prisutnost smatrali otvorenim i nepodnosivim izazovom.   Budući, da smo od početka budno pratili ovu nečasnu osobu, koja je herostratski i sramotno ostala zabilježena u svijesti hrvatskog   naroda,   u njezinom kretanju po Južnoj Americi, zabilježit ćemo vjerno, da ostane sačuvano za poznija vremena na stupcima našeg lista prema opširnim podacima iz peruanskih novina, kojima raspolažemo, kako su naša braća katolici plemenitog Perú-a, izrazili svoj prosvjed protiv krvnika, koji je vodio onaj bestidni proces protiv najdostojanstvenijeg predstavnika Katoličke  Crkve  u napaćenoj, zarobljenoj i poniženoj Hrvatskoj. 

     

    Dolazak Blaževića u Limu

     

    Iako je Blažević, prema našim informacijama iz Bolivije, krio program svoga putovanja, a peruanske su novine, kao i one predhodno u Boliviji, donijele najavu o dolasku jugoslavenskoga trgovačkog izaslanstva s imenima članova iste, u kojima nije figuriralo ime Jakova Blaževića, ono se ipak doznalo strjelovitom brzinom, da je Blažević ipak došao u Perú kao šef spomenutog izaslanstva. Zaključujemo prema pisanju peruanskog novinstva, koje ne navodi točnog datuma Blaževićeva dolaska u Limu, da je Blažević na čelu jugoslavenskog trgovačkog izaslanstva stigao iz Bolivije u Limu ili popodne dne 17. kolovoza ili u jutro dne 18. kolovoza o. g. 

    Čim se to doznalo, odmah je ta vijest strjelovitom brzinom izazvala uzbunu u Limi, posebno u katoličkim krugovima. Studentska udruženja Papinskoga Katoličkog Sveučilišta kao i srednjoškolskih kolegija u Limi, Društvo Kolumbovih Vitezova, zatim sve grane Katoličke Akcije, kao i Nacionalna središnjica ove glavne organizacije peruanskih katolika sazvali su hitno  

     

    sastanke za neposrednu reakciju vlastite indignacije prema osobi neželjenoga i sramotnoga gosta. 

     

    Izjava Peruanske Katoličke Akcije

     

    Središnjica Peruanske Katoličke Akcije u ime svih grana čitave peruanske Republike izdala je dne 19. kolovoza ovo saopćenje, koje je objavljeno smjesta u peruanskim novinama: 

    "Peruanska Katolička Akcija u vlastito ime kao i u ime katoličke većine ove zemlje, što znači skoro cjelokupno njezino pučanstvo, obavještava sa žaljenjem da je došao u Perú na čelu jednoga službenog izaslanstva,

    jedan visoki funkcionar sadanje jugoslavenske vlade, gospodin Jakov Blažević,  koji je osobno učestvovao na odlučan način kao državni tužilac u nepravednom sudjenju protiv Preuzvišenog Gospodina Kardinala Alojzija Stepinca, koje je završilo utamničenjem ovoga Kneza Crkve i zaoštrilo žestoke protuvjerske progone, koji su odprije bili započeli i koji još uvijek traju u onoj zemlji.

     

    Ova činjenica ne smije ostati nezapažena u peruanskom narodu, koji je po svom kršćanskom osjećaju uvijek izražavao svoje protivljenje protiv svakog oblika progona, a to tim više, ako se ovi vrše ni više ni manje nego protiv vjerskog uvjerenja golorukih podanika sa strane jedne totalitarne komunističke Države. Svjetsko javno mnijenje, uključivši i ono, koje nije katoličko, već je osudilo progone, kojima su podvrgnuti vjernici onih zemalja — medju kojima se nalazi i Jugoslavija — a nije uzalud Sv. otac označio kao "Crkvu Šutnje" onu Crkvu, koja ušutkana silom, trpi unutar granica onih država, a jedina joj je pomoć molitva njezine braće u čitavom svijetu

     

    Katolička Akcija stoga, opravdano smatra, da zaštita koju naš Ustav pruža izričito Katoličkoj Vjeri, budući da je ona Vjera većine Peruanaca, zatim da katolici, koji sudjeluju u svim stepenima u različitim djelatnostima države, da kršćansko-demokratski temelji naše Nacije i prema tome garancija, kojima njezina sudska uprava štiti svakog optuženika, zatim da činjenica da naša zemlja — i to zbog dubljih razloga — podržava diplomatske odnose sa Svetom Stolicom, a ne sa zemljama s komunističkim režimom kao što je Jugoslavija, sve to predstavlja dovoljan razlog, koji će doprinijeti, da se ni u kakvom slučaju ne zapostavi poštovanje duhovnih vrijednosti čisto trgovačkim interesima, koji moraju logički proizlaziti iz bratskog sporazuma lzmedju država, koje iskreno teže miroljubivoj suradnji na svjetskom planu.

     

    Takodjer se nada, da će se skratiti neugodan posjet gospodina Blaževića, čija prisutnost u Južnoj Americi predstavlja pravi izazov katoličkoj savjesti njezine goleme većine u tolikoj mjeri, da je izazvala u nekim zemljama javne izražaje narodnog prosvjeda." 

     

    Lima, 18. kolovoza 1954. Nacionalni Savez Peruanske Katoličke Akcije 

     

    Cjelokupno peruansko novinstvo protiv Blaževića 

    Nakon ovih dviju izjava najistaknutijih organiziranih katoličkih korporacija Republike Peru nastao je u čitavom Peru-u pokret katoličkih društava i ustanova protiv Blaževića. Sva su se spomenuta društva i ustanove natjecali da izglasaju dnevni red u počast Kardinalu Stepincu, a protiv Blaževića. Najistaknutije su peruanske novine ustupile stupce tim izjavama i sa simpatijama dale najširi publicitet pokretu peruanskih katolika protiv progonitelja hrvatskog Kardinala posvećujući aktima prosvjeda peruanske javnosti čitave naslovne stranice.  

     

    Najčitaniji dnevnici kao "El Comercio", "La Nación", "La Crónica'', "La Prensa", "La Ultima Hora" i t. d. posvetile su čitave stranice prosvjednom gibanju peruanskih katolika i posvetili mu uvodnike. Uvaženi dnevnik "La Prensa" imajući vjerojatno u vidu val kleveta protiv hrvatskog naroda završava jedan svoj uvodnik dirljivim argumentom kršćanske ljubavi i bratstva:  

    "Još uvijek milijuni hrvatskih katolika propadaju uslijed patnja, koje podnose i mjera, koje se poduzimlju sa strane Države, Crkvi, koju je Pijo XII. nazvao s toliko rječitosti 'Crkvom Šutnje'."  

    Kao da veli: govorili Vi protiv Hrvata što hoćete, oni su naši, oni su dio Crkve, kojoj i mi pripadamo... 

     

    Pogazio je najosnovnija načela pravde i slobode 

    Starješinstvo Katoličkog Sveučilišta u Limi izdalo je povodom dolaska Jakova Blaževića u Perú ovu deklaraciju: 

    "Papinsko Katoličko Sveučilište Perua ulaže svoj energični -prosvjed, zbog prisustva u Limi gospodina Jakova Blaževića, predsjednika jednoga jugoslavenskog izaslanstva za "ekonomsko - zbliženje" koji je bio državni tužilac u ciničkom sudjenju, u kojemu je bio osudjen Kardinal Alojzlje Stepinac, i smatra kao uvredu dostojanstva i kulture peruanskog naroda činjenicu, da su poslali u jednoj takvoj misiji baš njega, koji je povrijedio najosnovnija načela pravde i slobode gazeći osnovna prava ljudske osobe." 

     Lima 18. kolovoza 1954. 

    Mons Fidel Tabino M., Rektor 

    José Dammert Bellido, Vicerektor 

    Viktor Andréa Belaunde, Prorektor 

     

     

    ČITAV PERU JEDAN KLIK: VAN S BLAŽEVIĆEM! 

     

    Dan 19. kolovoza, kad je šira peruanska  javnost  pročitala  u dnevnim listovima spomenute izjave protekao je u sastancima katoličkih udruženja i u komentarima javnosti, koja je bila dirnuta prisustvom neugodnog gosta u njegovoj sredini. Sutradan, dne 20. kolovoza omladina je već izlazila u skupinama na ulicu, dijeleći letke,pozivajući studente i narod na prosvjedne priredbe toga dana protiv Jakova Blaževića.

      

    Policija se neobično pojačala po središtu grada, a osobito u ulici u kojoj se nalazio hotel, u kojemu je odsjeo Blažević. Hotelska uprava, očito na sugestiju redarstva, dala je jugoslavenskom trgovačkom izaslanstvu sobe na devetom katu u slučaju invazije hotela sa strane naroda. Spominjemo ovu okolnost, jer je istaknuta u peruanskom novinstvu. Omladina se medjutim okupljala ne samo na Katoličkom Sveučilištu, nego i na drugim kolegijima (San Marcos, Recoleta, Inmaculada, La Merced, La Salle, S. Augustu, i t. d.).

     

    U podne istog dana izašla je snažna skupina katoličkih studenata s velikom slikom Kardinala Stepinca na čelu u kompaktnom i uzornom redu iz zgrade Katoličkog Sveučilišta na plaza Francia. Stepinčeva je slika bila urešena peruanskim i hrvatskim   trobojnim vrpcama. Studentima su se priključili mnogobrojni srednjoškolci, posebno oduševljene skupine ženske omladine, noseći razne nadpise, a isto tako omladina i članstvo drugih grana Katoličke Akcije, a zatim mnogobrojno gradjanstvo. S "Plaza Francia" se dugačka kolona manifestanata, koja je klicala: "Živio Kardinal Stepinac!", "Živio Papa!", "Van s Blaževićem!", "Dolje ubojica!", "Dolje krvnik!", a zatim pjevala vjerske pjesme, uputila Avenidom Wilson, nastojeći prodrijeti u Avenidu Nicolas Pierola, s nikakvom agresivnom svrhom, nego samo zato, da Jakov Blažević iz hotela, u kojemu je odsjeo, čuje njihove prosvjede. Medjutim snažni kordoni policije su zaposjeli ulicu sa svrhom da spriječe manifestante, da dodju do hotela.  

     

    Manifestanti pak su insistirali, uzevši u obzir, da nisu imali nikakvih agresivnih namjera, nego su se samo služili svojim pravom gradjana jedne demokratske zemlje, u kojoj Je slobodno izraziti svoje osjećaje, da se policija ukloni i da ih pusti slobodno proći spomenutom avenidom. 

     

    Bitka izmedju studenata i policije

     

    Našle su se tako nasuprot dvije nepopustljive volje i došlo je do borbe izmedju studenata i policije, u kojoj srećom nije stradao nitko. Kad su članovi Guardia Civil pokušavali uhvatiti pojedine studente, njihovi drugovi su ih otimali iz policijskih ruku. Policija je na to, s potrebnom prisebnošću, upotrijebila pendreke, rukujući dakako razborito njima, jer njoj je bilo do toga, da se sačuva red, a ne da tuče omladinu, s kojom je očito simpatizirala. Ali omladina se žestila osobito, kad su odjeli policije jurnuli da otmu sliku Kardinala Stepinca, ne bi li tako raspršili demonstrante. Ali oko slike su studenti bili napravili zid svojim grudima. Tu je nastala gužva i tučnjava pri čemu su studenti odgovorili na pendreke kišom svježih jaja.

      

    Policija je konačno uspjela istrgnuti manifestantima njihov standard — veliku Stepinčevu sliku i potisnuti ih pomoću novih odjela policije, koji su im došli u pomoć. Na to su se studenti manifestirajući Kardinalu Stepincu, a protiv Blaževića, povukli na obližnju Plaza San Martin, ali policija je provalila i tu i potisla studente i ostale manifestante navodeći kao razlog, da oni nisu imali predhodnog ovlaštenja od redarstva za ovu manifestaciju.

     

    Nastali su pregovori izmedju studenata i policije, koja je obećala, da će im se nekoliko sati kasnije dozvoliti zakonita manifestacija za njihovo ideje, našto su se manifestanti primirili i stali se u skupinama razilaziti izražujući svaki na svoj način negodovanje. Spomenuti je, da su novine   donijele mnogobrojne fotografije sa scenama borbe između manifestanata i policije.  

     

    Prosvjedi u parlamentu i gradskom vijeću

     

    Istovremeno, dok je ulica prosvjedovala, započela je rasprava u peruanskom parlamentu na prijedlog narodnog zastupnika Seusa Iglesiasa i mnogih drugih narodnih zastupnika, koji su zahtijevali da vlada, odnosno Ministarstvo Vanjskih Posla uopće ne pregovaraju s jugoslavenskim trgovačkim izaslanstvom, dok mu je na čelu jedan Blažević. Razvila se debata, u kojoj je sudjelovalo nekoliko govornika. Rezultat je ove diskusije u peruanskom Kongresu bio porazan za Blaževića, jer nakon toga nitko od službenih krugova nije htio s njim doći u doticaj.

      

    Slična se scena odvila na sjednici gradskog vijeća općine u Limi, koje je odlučilo, da se u ime gradskog poglavarstva Lime službeno prosvjeduje zbog prisustva Jakova Blaževića u njihovoj sredini. Goreg udarca Blažević nije mogao doživjeti. Vijeće je prosvjedovalo riječima, da mu je dužnost uložiti protest "kao katoličkom vijeću, koje je vjerno tradicijama Lime". Nakon ovoga, Blažević je uvidio, koliko je sati, i odlučio da bježi što prije. Iako je bio novinarima rekao, da će odputovati dne 22. kolovoza, videćl neuspjeh svoje misije, on je napustio Limu 21. kolovoza u noći. Bojao se gospodin, pa je htio kamuflirati čas svog odlaska 

     

    Večernja Sv. Misa za Kardinala Stepinca 

     

    Do šest sati poslije podne grupe studenata su dijelile letke gradjanstvu, da dodje na večernju Službu Božju, koja se služila u velikoj bazilici Merced, te na prosvjednu skupštinu i povorku — Prostrane ladje te prekrasne limske crkve napunile su se već nakon šest sati dupkom omladine i vjernika, ali naravno sve mnoštvo nije moglo stati u crkvi, nego se okupilo oko crkve i izvana pratilo vjerski obred. Za vrijeme Sv. Mise pričestili su se mnogi vjernici za progonjenu "Crkvu šutnje" i Kardinala Stepinca, a medju njima i poglavarstvo Katoličkog Sveučilišta. Jedan svećenik je izrekao ovom prilikom potresnu propovijed za "Crkvu šutnje" i za Kardinala Stepinca. 

    Veličanstvena povorka

     

    Nakon Sv. Mise prisutno mnoštvo okupljeno u crkvi, i oko nje, svrstalo se u grandioznu povorku, noseći nadpise "Van s Blaževićem", "Blaževiću, prosvjedujemo zbog tvoje žrtve Kardinala Stepinca!'' i t. d. Povorka se uputila upravo u uzornom redu kličući Papi, Kardinalu Stepincu, peruanskim vjerskim poglavarima i negodujući protiv Blaževićeve prisutnosti, što je bilo izraženo u raznovrsnim poklicima, kakve možemo zamisliti u ovakvim prigodama. Sav je saobraćaj u središtu grada, kud je dugačka povorka s tisućama i tisućama manifestanata prolazila, bio prekinut. Manifestanti su prošli ulice La Merced, Baquijano, Boza, Plaza San Martin i Avenida La Colmena. Policija je izvela na ulice, kud je bila prolazila povorka velike snage u svrhu zaštite javnog rada, ali ni u jednom slučaju nije trebala intervenirati. Gradjanstvo je promatrajući povorku s trotoara, prozora, balkona i terasa pozdravljalo manifestante.

     

    Budući, da Je red bio uzoran, to je policija dopustila,  da povorka prodje mimo hotela Crillón, u kojemu je bio odsjeo Blažević. Manifestanti su se medjutim tu zaustavili i improvizirali miting. Mjesto podija popeli su na ledja nekoliko omladinaca odličnoga i sjajnog govornika te prvaka peruanskih organiziranih katolika gosp. Lula di Idlaqueza, koji je u ime peruansklh katolika izrazio prosvjed zbog progona i patnja, koje trpi "Crkva šutnje" iza željeznog zastora. Posebno ]e izrazio negodovanje slobodoljubivog Perua protiv Blaževićeva boravka u Limi na tlu njihove slobodne domovine, ističući  udivljenje za Kardinala Stepinca i simpatije za njegov narod. Mnoštvo je burno odobravalo, prekidajući poklicima govornika.

     

    Nakon govora je povorka prolazila dalje. Svaki novi manifestant je prolazeći mimo hotela dobacivao iz svega grla Blaževlću, koji je bio u hotelu: "Ubojice!", "Krvniče!'', "Živio Kardinal Stepinac!", "Van s Blaževićem!", "Dolje Komunizam!", "Živio Papa!" i t. d.  

    Mnoštvo je skandiralo: "Cristo Rey, Cristo Rey, Cristo Rey" — te pjevalo peruansku državnu himnu i vjerske pjesme. 

    Nakon toga je povorka napustivši ulicu, u kojoj se nalazi Hotel Crillón, pošla Avenidom La Colmena do Plaza San Martin, gdje se razišla u savršenom miru i redu.  

     

    Blažević bježi...

     

    Još iste noći Blažević je napustio Limu avionom. Dok je povorka prolazila ispod hotela, u kojem je odsjeo, nastojala je skupina peruanskih novinara i stranih dopisnika prodrijeti u Hotel, da vidi, kako prosvjed, koji se odvija, djeluje na Blaževića, ali policija nije nikoga puštala u hotel. Tek kad se iza devet sati povorka udaljila i narod se stao razilaziti svojim kućama, odlučila je policija pustiti novinare u hotel. Našli su ga na devetom spartu kako pije čaj, nastojeći upadno glumiti ravnodušnost. Ali ta gluma nije uspjela prevariti novinare, koji su ga slikali i prikazali Javnosti, da vidi, kako je prosvjedna manifestacija na njega ipak porazno djelovala. On je pred novinarima priznao neuspjeh svoje misije u Peru-u, te izrazio, kako mu se čini, da su mu u Peru-u priredili najgori od svih dočeka u Južnoj Americi. Iznio je u Limi laž, da Je Kardinal Stepinac na slobodi, što mu peruanski novinari nisu povjerovali. Novine su zatim otvoreno pisale, da Blažević ponovno laže. 

     

    Oproštaj s neželjenim i nezvanim gostom na aerodromu 

    Blaževića je najviše utukla činjenica, da nitko od peruanskih vlasti nije htio imati s njim posla, dok su u parlamentu i u vijeću limske općine pale značajne riječi osude protiv njegove osobe. 

     

    "La Prensa" objavljuje jedan razgovor Blaževićev na hrvatskom jeziku, što ga je čuo jedan od putnika, koji razumije hrvatski, a koji Je bio odsjeo u istom hotelu, za vrijeme prvih, t. j. podnevnih demonstracija  katoličkih  studenata protiv njegove osobe. Taj je putnik sjedio za stolom u hotelu nedaleko stola, za kojim se nalazio bio Blažević sa svojom pratnjom. On Je potiho komentirao u razgovoru sa svojom pratnjom reakciju peruanskih katolika. Prema verziji toga putnika rekao je gorko Blažević:  

     

    "Neshvatljivi postupak katolika upropaštava korisne mogućnosti trgovačke izmjene izmedju Perú-a i Jugoslavije. Ali šta možemo. Misija je stvarno propala. Nisam bio primljen od predsjednika Republike ni od bilo kojeg ministra. Isto tako nisam mogao uspostaviti vezu ni s Trgovačkom ni s Industrijskom komorom".

     

    Kad je vidio, koliki su zamah imale večernje demonstracije protiv njega, on je odlučio odmah otići. Prema informaciji jednog lista dobio je navodno Blažević od samog Tita nalog da obustavi daljnje putovanje po Južnoj Americi, budući da je prema programu morao još posjetiti glavni grad Ecuadora, Kolumbije i Venezuele. u subotu uvečer uputio se Blažević na aerodrom Limatambo u jednom neupadnom automobilu, koji je pratila policija. Ali na aerodromu ga Je dočekala skupina demonstranata sa strane peruanske  katoličke omladine, medju kojima je bilo i nekoliko desetaka Hrvata. Blažević se pojavio,   kako pišu peruanske novine, s neuredno  postavljenim šeširom. Nastao je zagušljiv zvižduk. Nije, mu bilo lako.   

     

    Demonstranti su mu dobacivali u lice: "Asesino!", kličući naprotiv Kardinalu Stepincu. Jedan Peruanac — i kako čitamo u jednom od izrezaka iz peruanskih novina — kad je malo popustila pažnja policajaca, koji su u gustom kordonu čuvali Blaževića — približio se Blaževlću i rekao mu — da li je razumio ili nije, to sada nećemo i ne možemo ispitivati: 

    — Kako ste se osjećali u Peru-u? Lijepo, zar ne? Pili ste šampanjac i jeli, što ste htjeli! A kako je narodu u Jugoslaviji? Samo Vam eto mi svojim moralnim protestom kvarimo račune! Zašto progonite Katoličku Crkvu? 

    Tko zna, što bi još bio rekao zblenutom Blaževiću, da nisu ponovno došli policajci i prekinuli ovu lekciju zbunjenom Blaževiću s neuredno nataknutim šeširom na glavi.  

     

    Avion Panagre je već bio gotov za odlazak. A Blažević je to jedva i čekao. Pošao je na stubište aviona. Već hoće da stupi nogom na prvu stepenicu... 

    — Paf! — nešto krupna lupne i stane se kotrljati u zadnji čas pred njegove noge i on se zaprepasti. Bilo je to dobačeno iz skupine demonstranata, uz poklike: Živio Kardinal Stepinac! Ne, nije to bio atentat. Katolici ne bacaju bomba. Bila Je to posuda s crvenom uljenom bojom za bojadisanje drvenih predmeta. I masna crvena tekućina se stala tiho razlijevati pred zaprepaštenim očima Jakova Blaževića, kao krv pravednika. Ali ta je zabuna trajala trenutak. On se silom sabere i kiselo nasmiješi te brže bolje preleti stepenice i upadne u avion. 

     

    Konačno!

     

    Ali nervi su bili prenapeti. Počeo je užurbano tražiti svoje sjedalo, a putnici su ga znatiželjno gledali, šta mu je. Stao se pravdati s nekim suputnicima, da su mu zaposjeli mjesto. Upali i novinari, pa ga stali fotografirati tako nervozna. Medjutim dodjoše i namještenici Panagre te napraviše malo reda. Pronadjoše plaćeno mjesto Blaževića uz prozorčić. On sjedne duboko odahne, natakne šešir malo dublje na čelo, podboči glavu i stane zuriti željno na grupu demonstranata na terasi, koji ga — ugursuzi — opaziše i prijete mu se rukama: 

    — !Asesino! Viva el Cardenal Stepinac! 

    I avion se konačno uputi prema Miami-u i Sjedinjenim Državama, da odatle preko New Yorka odleti u Jugoslaviju.Tako je eto prošao  u  Južnoj Americi komunist Jakov Blažević, koji Je bio državni tužilac u procesu protiv Nadbiskupa Stepinca. Hoće li Tito i njegov režim konačno shvatiti, što znači po njega činjenica, da je Kardinal Stepinac još uvijek bez slobode? Da proslavi pravednu stvar progonjenog Stepinca i njegove Hrvatske s ovu stranu oceana, Providnost je eto upotrijebila — ni više ni manje nego Stepinčeva krvnika Jakova Blaževića! Nedokučivi su putevi Božji!  

     

    DOJMOVI   IZ  LIME

     

    Piše nam naš dopisnik iz Lime svoje dojmove povodom neuspjeha Jugoslavenskoga trgovačkog izaslanstva, kojemu je stajao na čelu Jakov Blažević: 

    1. Držim, da je dobro, da emigracija gotovo i nije "došla do izražaja" kod te stvari, jer se radi o Peru-u, pa su samo Peruanci bili pozvani da reagiraju protiv svojih, "gostiju", što su obilno i učinili. 

    2. Organizacija kampanje protiv Blaževića bila je sustavna, vrlo dobro organizirana, a, valjda i vladi ugodna. Bila je tako jaka kao rijetko što ovdje, a bila je iskrena. 

    3. Argument je univerzalne naravi, t. j. katolički i human, što je bilo i bolje, nego da je bio "politički". Posebno se stoga položila pažnja na to, da je bila uvreda za Peru poslati takva čovjeka kao što je Blažević. 

    4. Učinak pokreta javnoga mnijenja u Peru-u protiv Blaževića bio je zaista vrlo efektan i, čini se, da je radi toga konačno napuštena od njih ideja da idu u Quito i Bogotu. Stoga je Blažević prekinuo misiju i pošao u USA, da se vrati u Jugoslaviju. 

    5. Nije ga ovdje nitko primio te ovdje nije nitko ni pregovarao s "delegacijom", koja je navodno jedan put govorila s referentom za vanjsku trgovinu, a onda je više nitko nije htio primiti, pa ni Trgovačka Komora. Blažević nije mogao ni iz hotela izaći na ulicu. Na aerodromu su ga psovali kod prolaza. Poslanik FNRJ u Chile-u Djurdjev bio je najprije tu, a onda je otišao, valjda, da se dalje ne kompromitira za kasnije, ali on dosad ovdje nije nikad mogao ništa postići, jer ga Ministarstvo Vanjskih Posala (navodno) ne prima.