CRO-eu.com
Lipanj 03, 2019, 20:31:11 *
Dobrodošli, Gost. Molimo, prijavite se ili se registrirajte.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i duljinom prijave
Novosti:
 
  DNEVNO 45LINES HRT PORTAL GALERIJA SLIKA   Forum   Pomoć Traži Kalendar Prijava Registracija  
CRO-eu.com > Hrvatska > NDH > NDH i njezin slom
 Str: 1 [2] 3 4
« natrag naprijed »
  Ispis  
Autor Tema: NDH i njezin slom  (Posjeta: 66518 )
0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #15 : Travanj 12, 2013, 13:35:47 »



Plakat NDH Zidne novine godina II broj 6- 10. svibnja 1942
Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #16 : Travanj 12, 2013, 13:37:03 »



Plakat Zadružni dom krajem 1940
Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #17 : Travanj 16, 2013, 11:13:01 »

PAVELIĆEVO  DOBA

Pavelićevo slobodno vrijeme

Pavelićev se privatni život odvijao uglavnom izvan uredskih sati i to predvečer i obično uvečer, ali i jedan dio ovog vremena znao je češće imati više službeni nego privatni karakter. Ako je bio u uredu u Tuškancu, znao je predvečer završiti primanja, redovito malo projahati po stazi parka, koja je bila naročito za tu svrhu planirana i nasuta. Gotovo nikad nije sam jahao. Obično je bio koji u tu svrhu pozvani gost ili slučajni ljubitelj jahanja, a kad ovih ne bi bilo, najčešće je jahao uz pratnju generala Prebega, liječnika Mile Budaka, Wernera, potpukovnika Horvatam (161), koji je brinuo za konje, i drugih. Ja sam imao prilike nekoliko puta gledati to jahanje, a i sam sam nekoliko puta projahao. Pavelić je izgledao više ljubitelj konja nego jahanja, ali kao što je jahanju pristupao više kao nametnutoj, a ipak potrebnoj gimnastici i kod toga nastojao ostaviti utisak da bi ga se smatralo za dobrog jahača, tako je isto i njegovo iskazivanje interesa prema konjima bilo daleko od ljubiteljstva. Konj i jahanje spadali su, uz svu ostalu garnituru, kao jedan potrebni ukras i oprema dekora. Kad je uginuo njegov jahaći konj, jedan izvanredan primjerak čistokrvne engleske pasmine prema kojemu je Pavelić pokazivao bar na oko neku posebnu privrženost, nije se uopće obazirao ni pokazao da bi ga to žalostilo ili neraspoložilo.

Kao s jahanjem, slična je stvar bila i s lovom. Češće bi, skoro svake nedjelje za vrijeme sezone, odlazio u lov na novouređeno lovište oko Novih dvora. Jednom je sam rekao da se u lovu dosađuje, a možda ga je smetalo i što je sam dosta loše gađao. I prema lovu se odnosio kao prema jednoj nužnoj i neizbježnoj stvari, potrebnoj za dekor svog položaja. Kako inače nije pokazivao interesa za bilo kakovu drugu razonodu ili sport, pa ni kao pasivni promatrač, već je sve odbijao kao neozbiljnu dokolicu, to je kod mnogih ljudi ostavljao pogrešni dojam da voli konje, jahanje, kao i lov. U Novim dvorima u lov je obično pozivao goste, i to strane predstavnike, kao i domaće, te bi ih obično zadržao nakon prijepodnevnog lovljenja na objedu. Također je znao u Novim dvorima, sam ili s gostima, izjahati s pratnjom konjaničkog voda.

Inače čitavo preostalo vrijeme provodio bi u kući ili šetajući vrlo lagano i sporo po parku, bilo s kojim gostom, bilo s Marom ili s kojim od djece, a znao je katkad i osamljen sjediti u naslonjaču u vrtu ili parku. Kod ovih šetnja ili osamljenog sjedenja bio mu je stalni pratilac jedan već dosta stari i prilično olinjali pas vučjak, kojega je donio iz Italije. Prema njemu kao da je Pavelić osjećao neku trajniju naklonost. Pas je bio izvježban za osobnu obranu. Pavelić, a i čitava obitelj bila je uvjerena da pas odmah prepozna u došljaku je li isti prijatelj ili ne. Činjenica je da je onaj na koga bi pas nahrupio u očima porodice postao sumnjiv i takav trajno ostao ukoliko ne bi imao prilike da se s psom dobro izmiri.

Pavelić je imao običaj da za vrijeme šetnje posjeti stražarsku jedinicu (u Novim dvorima redovito) i tom prilikom stupiti u razgovor s momcima, obično ispitujući pojedince o njihovim kućnim prilikama i kad bi naišao na nekog iz kraja koji mu je bio poznat, onda bi se upustio u pričanje o istome. To je bio skoro redoviti njegov način prilaženja (bližeg) k pojedincima u vojsci. Razgovarajući mirnim, ozbiljnim glasom i licem i pri tome ponudivši cigaretama i davajući savjete, ostavljao je na mlade ljude dojam očinske brige, a znao se, iako rijetko, pomalo našaliti pričajući kakovu veselu zgodicu. To je bio skoro isti postupak kao i u logorima u emigraciji i ljudi su ga između sebe skoro u svim stražarskim jedinicama nazivali "tata" ili "ćaća".

Večere je provodio u krugu svoje obitelji, ali je obično imao i goste. U zadnje vrijeme, kad su radi opasnosti od bombardiranja stanovali stalno na Rebru, može se reći da je redovito bio netko izvan obitelji zaustavljen ili pozvan na večeru. Najčešće Lisak i liječnik dr. Budak, Artuković (162) i Kirin. Do odlaska Kvaternika, skoro redovito su bili stalni gosti kod Pavelića za objedom i za večerom Slavko i Dido. Znao je pozivati ili zaustaviti neke od ministara, najčešće Artukovića i Balena. I ja sam bio dva puta zaustavljen na privatnoj večeri i jednom pozvan poslije večere s još nekim drugima na cmu kavu i kino predstavu. Pavelić je u ovim prilikama poslije večere znao razgovarati i pričati, a i zanimati se za službene stvari. Kod toga je imao običaj pomalo pijuckati dok ne bi počeo drijemati, što je bio znak za odlazak. Isto se tako završavalo i nakon koje službene večere, samo što je obično bilo brojnije društvo koje bi zaustavio, nakon što bi stranci otišli (službene objede i večere, koliko je meni poznato, Pavelić je priređivao samo za strance). Uvijek je mnogo pušio dosta lagane cigarete (posebne vrsti "Ustaša") odbacujući po pola cigarete, ili nakon tri do četiri dima, da nakon par minuta ponovo zapali novu.

Pavelićev privatni život ostavljao je utisak sređenog, spokojnog čovjeka, koji se nastoji odmoriti i osvježiti nakon dnevnih briga i poslova, čovjeka s pomalo starinskim nazorima, koji je primoran živjeti u modernom ambijentu, ali da isti ne može ni najmanje smetati, neraspoložiti, jer je on jači i umije sve podnijeti, što mu ovaj nameće i razumjeti, pa i onda kad se onično izražava. (163)
_______________
161 Priređivaču nisu bili dostupni podaci o ovoj osobi.

162 Andrija Artuković (1899.-1988.), odvjeinik, političar. završio Franjevačku gimnaziju u Sirokom Brijegu, a Pravni fakultet (s doktoratom) u Zagrebu, potom sudski pripravnik, a od 1932. odvjetnik u Gospiću. Pristupa ustaškom pokretu i iste godine jedan je od organizatora tzv. Velebitskog ustanka. Zbog toga emigrira u Italiju, gdje ga Pavelić imenuje poglavnim pobočnikom u Glavnom ustaškom stanu. Pseudonim mu je Hadžija. Zbog sukoba (s M. Babićem) napušta Italiju i boravi u Budimpešti i Beču. Uhićen, protjeran je iz Beča, pa ponovno boravi u Budimpešti. Sastaje se s Pavelićem u Milanu i sredinom rujna 1934. odlazi u London. Poslije atentata na kralja Aleksandra Britanci ga izručuju Francuskoj, gdje je zatvoren (tri mjeseca), da bi potom bio izručen Jugoslaviji. Poslije 16 mjeseci u zatvoru Sud za zaštitu države oslobađa ga krivnje. Kratko (1936.) boravi u Gospićii, pa ponovno odlazi u Austriju, pa Njemačku, gdje ga traži Gestapo; a bježi u Francusku, i konačno u Budimpeštu. Poslije proglašenja NDH vraća se u domovinu i postaje članom Hrvatskog državnog vodstva i član privremene Vlade. Pavelić ga imenuje ministrom unutarnjih poslova, i ostaje u njegovom najužem krugu, zajedno pregovarajući s Talijanima i prilikom prve posjete Hitleru. Zagovornik je politike terora, prvi najavljuje "konačno rješenje židovskog pitanja" u Hrvatskoj. Zakratko je ministar pravosuđa i bogoštovlja, pa ponovno ministar unutarnjih poslova (od listopada 1943.). Bio je do kraja ND državni prabiljęžnik - čuvar državnog pečata. Zajedno s Pavelićem 6. svibnja 1945. potpisuje Zakonsku odredbu o ukidanju rasnih zakona. Napušta Hrvatsku u svi nju 1945., odlazi u Austriju, gdje ga uhićuju Britanci, ali uskoro i puštaju na sloodu, pa prelazi u američku, potom francusku okupacijsku zonu. S lažnom putovnicom (na ime Alois Anich) odlazi iu Irsku, a 1948. turističkom vizom stiže u, SAD, u Kaliforniju, gdje se nastanjuje pod svojim pravim imenom. Proglašen je od jugoslavenskih vlasti - ratnim zločincem, ali američki Vrhovni sud odbija (1959.) zahtjev za izručenje. Tek u obnovljenom postupjku 1986. Izručen je Jugoslaviji, pa je na suđenju u Zagrebu osuđen na smrt. Umro je u zatvorskoj bolnici.

163 B. Jelić je zapisao: "Ante Pavelić, ne samo da je bio gospodin, što se tiče njegove nutarnje konstitucije, nego je polagao veoma mnogo na svoju vanjštinu i na scoje manire, pa se za njega nije trebalo bojati, da bi uslijed pomanjkanja stila ili tona mogao blamirati naš europski karakter, kao što je nažalost to mnogo puta bio slučaj u Hrvatskoj nakon 1918. Svakim je danom mijenjao košulje i kravate, a nikada se nije vidjeo u zgužvanom odijelu. Nu na stranu sve vanjske stvari – od njega se boljeg prijatelja nije moglo ni zamisliti. Bio sam s njime mjesecima i uvijek sam bio gost u njegovoj obitelji, koja je bila skromna, ali zato uzorna u svakom pogledu. Dr. Pavelić bio je veoma duhovit, čak mislim, da se je posvetio pisanju, nadmašio bi mnogo-kojeg našeg priznatog književnika u kratkim novelama. Nikada nije bilo dosadno biti s njime. Dr. Pavelić nije bio doktrinarac. On se nije zakopavao u knjige. Sjećam se, da je na jednom predavanju u akademskom klubu "Kvaternik" rekao, da nikad nije pročitao ni jedno Starčevićevo djelo, pa je zato on bio starčevićanac po osjećaju, ...".

 
Ante Moškov: Pavelićevo doba

Priredio i bilješkama popratio: Petar Požar
Split 1999

Ante Moškov bio je pukovnik PTB-a i general HOS-a,
zapovjednik poglavnikove tjelesne bojne/sdruga/sbora.
U Jugoslavenskom zatvoru napisao je obiman materijal
- mozaik, slijed brojnih slika iz života Ante Pavelića
i njegove okoline. Pogubljen 1947 (ili 1948?)

Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #18 : Travanj 16, 2013, 11:18:28 »

Bijeg u "Alpsku tvrđavu" A. Hitlera

Čini se da je ustaška vlada donijela formalnu odluku o povlačenju u susret Anglo-Amerikanaca tek 5. svibnja 1945. Dan ranije otposlala je savezničkom generalissimusu u Italiji (feldmaršalu Alexanderu) memorandum u kojem nastoji da se prikaže u što povoljnijem svjetlu i, osim ostalog, ističe da će Hrvatska - nakon iščeznuća pritiska velikih totalitarističkih susjeda - s  najvećom radošću pozdraviti demokratsku i ustavnu vladu. (1) Zato i upućuje ovakvu molbu: "Vlada hrvatske države želi i moli da što prije upute vojnu misiju u Hrvatsku kako bi se u potpunosti upoznala sa stanjem stvari. Ujedno molimo da pošaljete Vaše oružane snage na teritorij naše države da biste olakšali ovo teško stanje. Na taj se način hrvatski narod u hrvatskoj državi stavlja pod Vašu moćnu zaštitu." Da komedija bude veća, taj je memorandum imao ustaški ministar Vjekoslav Vrančić predati britanskoj komandi u ustaškoj uniformi! Pavelić nije zaboravio ni one koji bi mu kod Anglo-Amerikanaca mogli "konkurirati" jer su već prije pola godine planirali zaokret i prijelaz na stranu "zapadnih demokracija". Dao je 24. ili 25. IV. 1945. poubijati svoje zatvorenike: Mladena Lorkovića, Antu Vokića, Ivanka Farolfija, Ljudevita Tomašića i grupu domobranskih (pretežno) oficira upletenih u poznatu "aferu Lorković-Vokić". Njima se pridružio i bivši stožernik Ustaškog sveučilišnog stožera Milivoj Karamarko koji je, navodno, bio upleten u istu "aferu". Bio je nekoliko dana kasnije zagušen na spavanju u Luburićevoj vojarni u Draškovićevoj ulici u Zagrebu. Trebalo je, dakako, izvršiti i određenu "demokratsku kozmetiku" ustaške fasade i stoga je Pavelić, već početkom travnja 1945. god., opet oživio raspušteni Sabor i njegovo trajanje odredio na 'rok "do šest mjeseci nakon svršetka rata". U istu svrhu imala je poslužiti i "Zakonska odredba o izjednačenju pripadnika Nezavisne Države Hrvatske s obzirom na rasnu pripadnost". U njoj se određuje da "sve zakonske odredbe prema kojima se pripadnici Nezavisne Države Hrvatske razlikuju s obzirom na rasnu pripadnost, kao i svi ostali propisi, izdani na temelju tih zakonskih odredaba, gube pravnu moć." Oslobodio je ustaškog nadzora u obiteljskoje kući na Prilazu br. 9 svoga starog suparnika Vladka Mačeka i učinio sve da mu omogući bijeg iz Zagreba, što je njemu (Paveliću) i odgovaralo. Inicirao je da Mačeka među prvima posjeti nadbiskup Stepinac koji mu zasigurno nije savjetovao da ostane i sačeka partizane, a i sam Maček vidio je svoju šansu da bježi na Zapad kako bi tamo okupio svoje. Na sam dan povlačenja (6. V. 1945) pohranili su diplomatski arhiv NDH u sigurne ruke: u ruke nadbiskupa Stepinca vjerujući u brz povratak uz pomoć Britanaca. Zato ga i nisu spaljivali, nego pohranjivali na privremeno čuvanje. Nije se zaboravilo na "sve državne vrijednosti" pohranjene u Hrvatskoj državnoj banci u Zagrebu, pa je tako "povjerenstvo" s ministrom M. Pukom na čelu ispraznilo trezore banke (zlato, devize, dragocjenosti i drugo).

Da bi ostao dosljedan sam sębi i himbenosti režima, Pavelić je u četvrtak, 3. svibnja, na sastanku članica Ženske loze održao govor u kojem je, između ostalog, rekao i ovo:

"Ne ćemo skrenuti s puta, kojim smo pošli, a to je put najviših probitaka hrvatskog naroda i hrvatske države. Za te probitke spremni smo pridonijeti svaku žrtvu. Ni jedna žrtva, bilo života, bilo krvi ili osobe nije žrtva, nego dužnost, kada su u pitanju probitci naroda i države. Drugo vam mogu reći, da nismo mi gospodari događaja u svijetu. To nitko od nas ne traži, niti može očekivati. Ali smo gospodari svoje volje, svojih puteva, kojima idemo i moramo biti gospodari svojih živaca. Budite uvjerene, mi ćemo za posljednju stopu hrvatske zemlje i hrvatske države uprijeti sve sile i sve snage i žrtve uložiti, da sačuvamo i najmanji dio Nezavisne Države Hrvatske. Mogu vam još reći, da ćemo nastojati, da naše snage, koje su sada u borbi, nezagradimo, nego još i pojačamo. ]a čvrsto vjerujem u sudbinu hrvatskog naroda i hrvatske države; ja sam uvijek bio optimist, ali nisam irealan, nisam bio fanatik, nego sam uvijek računao s realnim činbenicima. jedan od najvažnijih činbenika, s kojim možemo računati i na čemu možemo graditi, jest visoko raspoloženje i visoki duh u svim postrojbama naše hrvatske vojske, koja je po svojoj organizaciji, svom duhu i opremi daleko iznad onoga, što je bila prije jednu, dvije godine" ...
... "Kad je govor o tome, imajte pred očima i ovo: Za nas ne vrijedi život bez slobode. Veli se, da je bolje živjeti jedan dan kao lav, nego sto godina kao koza. Budite sigurni, kad bi došla stvar na to, da dođe do konačnog obračuna, ne će nitko sramotno umrijeti, nego samo junački. Ali ja vjerujem u sudbinu naroda, u sudbinu hrvatske države, u našu dobru zvijezdu i u pomoć Božju i  konstelaciju prilika u Europi."
... "I neka nam ovo što smo preživjeli u ove slavne četiri godine hrvatske države, jer su doista slavne u prispodobi sa 700 godina naše povijesti unatrag, bude najbolji zalog. Vjerujem, da ćemo doživjeti, ne mi nego hrvatski narod ne četrdeset puta četiri, nego četiristo puta četiri godine sretne i dobre budućnosti hrvatske države." (2)

To su objavile glavne ustaške novine Hrvatski narod u nedjelju 6. svibnja 1945.

1. Uzmak državnog poglavara i vrhovnog zapoviednika. O "uzmaku" je poslanik Reicha S. Kasche u istrazi izjavio ovo:

"Odluka da odavde odemo bila je donesena dva ili tri dana prije 7. maja i to nakon toga što je bilo jasno da će se Zagreb predati bez borbe. Više njemačke vojne i SS-ustanove, osim mjesnih komandanata napustile su već  nekoliko dana prije Zagreb. 6. maja je otišla vlada, moje poslanstvo i diplomatski kor. Oni su odputovali u Klagenfurt gdje smo predvidili za njih privremeno sklonište.

Ja sam 7. maja - nastavlja Kasche - odputovao sa malim ostatkom mojeg poslanstva u Nove Dvore, gdje sam se sastao sa Pavelićem. Tamo je došao i general Juppe sa malom pratnjom. Poslije podne istog dana odputovali smo preko Krapine u Rogašku Slatinu. U Rogaškoj Slatinj smo prenoćili, a tek slijedećeg jutra smo preko Juppe-a dobili vezu sa Löhrom, koji je još jediniimao vezu sa njemačkom Vrhovnom komandom. On nam je javio da je objavljena podpuna kapitulacija Njemačke. Ujedno mi je Löhr javio da pitam Pavelića kakav je zaključak donio za ustaško-domobranske jedinice pod Löhrovom komandom. Pavelić je odgovorio da nema nikakove veze sa svojim jedinicama, ali da se slaže s time da njegove jedinice kapituliraju kao i njemačke, dok će o svojoj osobi on sam odlučiti. Pošto je kroz Rogašku Slatinu bila na povlačenju jedna njegova 'tjelesna bojna', odlučio je on da sa tom jedinicom krene prema Mariboru." (3)

Jere Jareb u ernigraciji ovako je sažeto prikazao Pavelićevo kretanje tih dana:

"Kako sam već spomenuo, državni poglavar Poglavnik Dr. Ante Pavelić, vrhovni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga i od 4. prosinca 1944. operativni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga, povlačio se je iz Zagreba s Glavnim Stanom Poglavnika, najvećom hrvatskom vojničkom ustanovom, osnovanom 12. ožujka 1942. u svrhu vođenja hrvatskog rata. Dr. Ante Pavelić napustio je Zagreb poslije podne u nedjelju 6. svibnja 1945. i noćio od 6. na 7. svibnja u Novim Dvorima. Tokom ponedjeljka 7. svibnja pristigli su u Nove Dvore generali i viši časnici, članovi Glavnog Stana Poglavnika. Kako već spomenuh, među njima je bio i doadmiral Nikola Steinfel, ministar hrvatskih oružanih snaga. U ponedjeljak 7. svibnja us 18 sati i 15 minuta Poglavnikova kolona napustila je Nove Dvore i krenula u Rogašku Slatinu, gdje je stigla u 21 sat. Tamo se je noćilo. U utorak 8. svibnja od 9 do 11 i pol sati prije podne održana je u Rogaškoj Slatini posljednja sjednica Glavnog Stana oglavnika. (4) U 11 i pol sati prije podne u utorak 8. svibnja krenula je Poglavnikova kolona preko Maribora s ciljem, da stigne u Wolfsberg i Klagenfurt u Koruškoj." (5)

Ustaša Ico Kirin, zapovjednik Pavelićeve "Sigurnostne službe", izjavio je u istrazi (6) ovo:

"Ja sam kao zapovjednik Sigurnosne službe (7) dobio zadatak formirati kolonu sig.[urnosne službe] i dirigirati ju u Nove Dvore kod Zaprešića. Ta je kolona trebala preuzeti sigurnost poglavnika NDH prilikom povlačenja iz zemlje. Kolona je po mojoj zapovjedi formirana i krenula je iz Zagreba 7. V.1945. g. [?] oko 21 sat u Nove Dvore, kamo se i poglavnik NDH sa najužom pratnjom tj. dvojim kolima časnika sigurnosne službe uputio nešto ranije. (8) Ja sam prema zapovjedi poglavnika oko 24 sata iste noći otišao na Markovtrg i - u svoja kola uzeo osobnog liječnika poglavnika dr. Milu Budaka i s njim zajedno krenuo u Nove Dvore kamo smo stigli pred zoru iste noći. Poglavnik je već bio u Novim Dvorima kao i kolona određena za pratnju."

Na traženje istražitelja da detaljnije opiše povlačenje i nabroji sve osobe koje su se povlačile s Pavelićern, Kirin je ovako odgovorio:

"Iz Novih Dvora krenula je kolona 8. V. 1945. [7. V. 1945] u 17. sati preko Krapine-Klanjca u Roić, gdje smo prenoćili. 9. V. 1945. [8. V. 1945] oko 12. sati prešli smo iz Roića preko Ptuja-Maribora-St. Andrea-Spilfelda-Leibnitza - cestom zvanom Pack-Strasse prema Klagenfurtu. Napominjem da smo istoga dana saznali za potpunu kapitulaciju te smo krenuli u Klagenfurt s namjerom da dođemo do naše vlade koja se tamo nalazila. Pred Mariborom bila je kolona zadržana oko 3/4 sata od jedne vjerovatno partizanske zasjede, koja je bila naoružana jednom strojnicom. Izaslano je oko 20 ustaša sa jednim časnikom koji su navedenu zasjedu protjerali zarobivši jednog partizana koji je odmah pušten, izjavivši da je prisilno odveden po partizanima. Inače žrtava nije bilo niti s jedne strane. Kada smo stigli od prilike 20 do 25 km pred Klagenfurt saznali smo od jedne kolone kozaka koja je iz toga pravca dolazila da su u Klagenfurtu Rusi. Kasnije smo saznali da su to bili partizani, a ne Rusi. Na tu vijest - nastavlja Kirin svoj prikaz povlačenja - okrenuli smo kolonu istom cestom -natrag s namjerom da se pokušamo probiti prema Salzburgu. Tu smo na jednoj pokrajnoj cesti prenoćili u automobilima i zorom krenuli prema St. Leonhardu gdje smo od ruskih zrakoplova bombardirani. Samo mjesto dosta je stradalo, a od naše kolone, kao i od drugih kolona koje su se izmješale bilo je mrtvih i ranjenih. Ovako razbijena i izmiješana kolona krenula je prema Judenburgu preko Knittelfelda-Zeltwega prema Triebenu. Međutim na cca 25-30 km pred Triebenom saznali smo od jednog dijela jedinica SS-kolone da se pred Triebenom nalazi ruska komisija, koja vrši pregled. Na tu vijest okrenuli su ostaci naše kolone, kao i pojedini dijelovi njemačkih kolona, zatim neki dijelovi naših oružnika natrag prema Judenburgu. Međutim smo saznali od Njemaca koji su dolazili iz pravca Judenburga, da su Rusi u Judenburgu i da ruski panceri nadiru prema Triebenu, tj. da se nalaze u neposrednoj blizini našoj. Nakon toga okrenuli smo ponovo kolonu prema Triebenu i pod utiskom vijesti da smo uklješćeni od Rusa napustili smo automobile, uzevši tko je što stigao u onoj brzini i krenuli u o šumu. Napomenuti mi je - upozorava Kirin - da je uopće cijelim putem od časa totalne kapitulacije vladala potpuna neobavješćenost i dezorganizacija. Kolone su ispresjecale, pojedini dijelovi jedne kolone upadali su u druge, tako da je i naša kolona bila razbijena i ispremješana s dijelovima naših oružnika i njemačkih."

_____________
1 Opš. o tome: Bogdan K r i z m a n , Ustaše i Treći Reich, drugi svezak, Pavelić - Hitlerov posljednji saveznik, Zagreb 1983, str. 288 i dalje.

2 Citirano po Vinku N i k o l i ć u , Tragedija se dogodila u svibnju I, Jedna (prva) godina egzila u dnevniku "ratnog" zarobljenika broj 324.664, 1945. - 6. svibnja - 1946., knjiga prva, Barcelona-München 1984, str. 64-65.

3 B. K r i z m a n, nav.djelo, str. 338.

4 Čini se da je ta sjednica protekla vrlo burno.

5 Jere J a r e b , Sudbina posljednje hrvatske državne vlade i hrvatskih ministara iz Drugog svjetskog rata (Prilog za studiju o hrvatskoj državnoj vladi), Hrvatska revija, München-Barcelona, lipanj 1978, god. XXVIII, sv. 2 (110), str. 222.

6 Arhiv Vojno-istorijskog instituta (skraćeno: A-VII), NDH, Zapisnik saslušanja I. Kirina, SUP-Zagreb, MF-21.

7 Kirin je u istrazi 1. V 1946. opširno prikazao strukturu "Sigurnosne službe" PTS-a za zaštitu ustaškog poglavnika.
"Brojno stanje ljudstva sigurnostne službe - navodi Kirin - bilo je od prilike slijedeće: Časnika 25, dočasnika-motorista i šofera 20, dočasnika-izvidnika 100 i dodijeljenih izvidnika od Redarstvene oblasti za grad Zagreb 80.
Prvenstveno, t.j. osnutkom sigurnostne službe PTS-a bilo je predviđeno uz osiguranje Poglavnika NDH i osiguranje pojedinih domaćih i stranih viših državnih funkcionera, međutim u praksi se to nije provodilo. Naime, svaki ministar biv. drž. vlade imao je dodijeljenog 1-2 izvidnika Redarstvene oblasti za grad Zagreb kao osobnog pratioca, a viši strani funkcioneri, zapravo zgrade u kojima su oni stanovali, ili bili smješteni uredi, osiguravane su stražom i izvidnicima Redarstv. obl. za grad Zagreb.
Poglavnik NDH stanovao je u Tuškancu i na Rebru (Gračani), a ured je imao na Markovom trgu i u Tuškancu. Te zgrade bile su osiguravane prvenstveno sa vojnom stražom PTS-a, koja je bila ujedno i počasna i sigurnosna straža. Isto tako bilo je osiguravano vojnom stražom PTS-a i državno dobro Novi Dvori kod Zaprešića, kamo je Poglavnik NDH povremeno odlazio, bilo sam, bilo sa obitelji nedeljama ili blagdanima i gdje se zadržavao obično samo preko tih blagdana.
Uz navedenu vojnu stražu PTS-a na Markovom trgu i u Tuškancu bio je i vanjski, širi pojas osiguranja, kojega su vršili redari i izvidnici, sa zadatkom, da u blizini zgrada u kojima obitava Poglavnik NDH ne dođe kakova nepozvana, odnosno nepoćudna osoba. Naime, sve osobe koje su dolazile u ured Poglavnika NDH bile su providene posebnim iskaznicama izdanim od Poglavnog županstva, a ostale osobe, koje su stanovale u blizini navedenih zgrada, bile su providene propusnicama sigurnosne službe PTS-a, koje su im omogućavale prolaz kroz sigurnosni pojas."(Isti izvor).

8 Cini se da je Kirin pobrkao datume jer je Pavelić napustio Zagreb 6. svibnja poslije podne.


Alea iacta est - Rien ne va plus – Kocke su bačene – Ne ide ništa više
1. od 2

Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #19 : Travanj 16, 2013, 11:23:15 »

U najužoj Pavelićevoj pratnji nalazio se i tadašnji ravnatelj Ravnateljstva za javni red i sigurnost (RAVSIGUR) Erich Lisak i u istrazi je naveo (9) da se Pavelić povukao iz Zagreba sam sa svojim sinom 7. maja ujutro [6. V. 1945. popodne] i da je bilo dogovoreno da će se oni naći u Novim Dvorima kod Zaprešića. Lisak je krenuo nešto kasnije, sâm sa šoferom u malom osobnom automobilu. U Novim Dvorima ostao je s poglavnikom cijelog dana, a navečer oko 18 sati krenuli su zajedno prema Sloveniji preko Krapine.

Na traženje istražitelja da mu opiše odlazak u inozemstvo odnosno povlačenje i da navede osobe s kojima su putovali i na kojem su mjestu prešli granicu, Lisak je odgovorio ovako:

"Već sam ranije izjavio da smo krenuli iz Zaprešića (odnosno) iz Novih Dvora u pravcu Slovenije preko Krapine. Nastavljajući put bez zadržavanja, stigli smo istog dana navečer u Rogašku Slatinu. Ovdje je poglavnik sa pratnjom prenoćio u jednom od kupališnih hotela. "Iste večeri bio je kod poglavnika primljen general Moškov, koji je poglavnika izvjestio o kretanju PTS-postrojbi. Drugi nitko od viđenijih nije bio toga dana kod poglavnika. Drugo jutro, tj. 8. svibnja održana je jedna konferencija u prostorijama tog hotela, kojoj su osim poglavnika prisustvovali general Grujić, glavar poglavnikovog vojnog ureda i general Perčević i general Tomislav Sertić od pripadnika naših oružanih snaga, a sa strane Njemaca bili su prisutni njemački poslanik Siegfried Kasche, njemački general u Hrvatskoj general Hans Juppe, njemački vojni ataše. Konferencija je održana povodom obavjesti, koja je stigla njemačkom generalu, da će njemačka oružana snaga protivno svim očekivanjima kapitulirati i na istočnom bojištu, tj. pred Rusima, a što za nas znači, da će se njemačke snage, koje još borave u Sloveniji predati partizanima sa naoružanjem. Obzirom na to što su naše snage pri povlačenju u Sloveniju računale i sa njemačkom vojskom i sa njihovim naoružanjem, naše su se jedinice našle u vrlo teškom položaju. Tim više što je vrijeme kapitulacije bilo određeno za drugi dan u jedan sat iza ponoći.

Poglavnik bijaše vidno zabrinut - navodi Lisak - za sudbinu ljudstva, koliko vojnika, toliko i civila, koji su se dobrovoljno sa vojskom uputili iz zemlje. On je to nekoliko puta naglašavao. Nije preostalo drugo nego čim prije obavjestiti nekoje generale naših oružanih snaga, koji su se prema dogovoru u to vrijeme nalazili u Celju, da poduzmu što je prema prilikama moguće da ljudstvo što prije stigne do austrijske granice, odnosno do anglo-amerikanske zone. U tu svrhu bilo je iz Rogaške Slatine upućeno nekoliko kurira u Celje. Poglavnik je istog dana poslije podne napustio sa pratnjom Rogašku Slatinu, te se uputio prema Mariboru. U neposrednoj blizini Maribora kolona bijaše napadnuta od partizana, koji su i s jedne i druge strane ugrožavali cestu, držeći je pod jakom vatrom. Nakon borbe, koja je trajala nešto više od jednog sata, kolona se probila do Maribora i odmah proslijedila dalje prema slovensko-austrijskoj granici. Tamo je stigla pred večer."
"Tu u mjestu Spielfeldu odijelio se poglavnik od pratnje, te krenuo sa još jednim osobnim autom put Klagenfurta - nastavlja Lisak svoju priču. – Ovdje napominjem, da kroz čitavovrijeme puta od Zaprešića pa dalje nalazio sam se u kolima sa poglavnikom, osim njegovog sina samo ja sa upravljačima. Budući da je bio već kasni noćni sat, kada smo se našli kojih 20 km pred Wolfsbergom odlučilo se ovdje na otvorenoj cesti u kolima prenoćiti. Drugo jutro na tom mjestu zatekli su nas i ostali članovi pratnje i osiguranja, koji su se mnogo teže od nas i sporije morali čitavu noć probijati kroz kolone njemačkih automobila i njemačke vojske, koje su bile pune ceste. Kada smo stigli u Wolfsberg bili smo od tamošnjeg pučanstva obavješteni da cesta prema Klagenfurtu nije sigurna, jer da je na nekim mjestima drže pod kontrolom partizani, a u ostalom da je i čitavo područje oko Klagenfurta puno partizana i da, prema tome, nije uputno da prosljedimo put za Klagenfurt. Videći kakve su prilike krenusmo natrag i to u pravcu prema gradu Judenburgu, gdje smo čuli da Anglo-Amerikanci razoružavaju njemačku vojsku, odnosno njihove saveznike. Na putu do tog mjesta kolona bijaše napadnuta od ruskih zrakoplova, te mitraljirana i bombardirana. Pretrpjevši neke gubitke u ljudima i samovozima, krenusmo dalje prema Judenburgu. Kada smo tamo stigli, čuli smo da nema više nikakve anglo-američke komisije, nego da je ta premještena u Salzburg. Nije preostalo drugo, nego da uklopljeni u neprohodnu njemačku kolonu nastavimo put prema Salzburgu i da se tamo uvjerimo o načinu razoružavanja i predaje, te čitavom postupku oko toga. Međutim, kada smo stigli nekako na pola puta između Judenburga i Triebena bili smo obavješteni da su već Rusi sa svojom komisijom stigli u grad Trieben i da bez njihovog znanja svaki prolaz kroz grad je nemoguć. Istovremeno pak smo čuli da i cestom od Judenburga, tj. nama iza leđa dolazi jedan odred Rusa sa tenkovima i konjaništvom. Drugog izlaza nije bilo nego čim prije napustiti cestu, te se zakloniti u najbližu šumu. Tako smo i učinili. Ostavivši samovoze i sve što je bilo u njima pokraj ceste i uzevši samo naprtnjače koje smo za svaki slučaj već imali za vrijeme čitavog puta pripremljene, krenuli smo u prvo brdo pokraj ceste. Uz poglavnika i njegovog sina bile su ovdje još slijedeće osobe: general Grujić, general Begić, zapovjednica Ženske ustaške mladeži prof. Bracanović, zapovjednik Sigurnosne službe i upravitelj zagrebačkog redarstva potpukovnik Kirin, osobni upravljač satnik Rebernišak, te još jedan ili dva, upravljača i jedan mehaničar. Obzirom na to što su dvojica spomenutih generala bili u odorama sa oznakama činova, nije bilo uputno da se dalje kreću zajedno s nama, koji smo bili u građanskim odijelima, pa su se general Grujić i general Begić od naše grupe odvojili."

Lisak je u svom iskazu spomenuo i Dolores Bracanović, pa da saznamo njeno viđenje Pavelićeva bijega gledanog iz emigracije. (10) Ustaškinja Bracanović opisuje ga - mjestimicepatetično - ovako:

"7. svibnja 1945.-
Oko tri sata poslije podne, pri povlačenju iz Zagreba, zaustavila se naša kolona kod Novih Dvora. Tu su se među ostalima pridružila i jedna crna kola. "Poglavnik!" reče mi dr. Niedzielski. Siđemo da ga pozdravimo; Bio je miran, ozbiljan i sabran kao uviek, samo je iz njegovih dubokih očiju gledala u nas bezkrajna tuga. Pružio mi je ruku i rekao: "]oš ćemo se vidjeti." Osjetila sam tek sada, da idemo iz Hrvatske. Kolona je krenula. Mnoštvo naroda, more - bujica! Sve je izprepleteno: samovozi, pješaci, seljačka kola i dvokolice. Idu starci i djeca, žene i muškarci. Idu seljaci i radnici, djeca i intelektualci. Ide jedna vojska, ide jedan narod u progonstvo! Ide zato, što je poslije osam stoljeća obnovio svoju državu, što ju je gradio i branio od neprijatelja. Ide u progonstvo jedan narod, koji je svojom krvlju obilježio na zemljopisnoj mapi hrvatske državne granice, narod, koji je zahtjevao svoje mjesto pod suncem i tražio uviek samo svoje, a nikada tuđe. Ide nepregledno množtvo mirno i dostojanstveno. Nad nama lete zrakoplovi zapadnih saveznika. Nitko ih se ne boji, niti se pred njima skriva. Ne smatramo ih neprijateljima. Pomislih, kad bi bar iz tih zrakoplova snimali ovaj naš mimohod pred nepravdom zapadnog svieta! Možda bi oni u Londonu i Washingtonu gledajući te snimke shvatili bar nešto od naše tragedije! Prelazimo granicu i ostavljamo za sobom našu dragu i svetu Hrvatsku! Noćimo u Rogaškoj Slatini.

8. svibnja.-
Krenemo prema Mariboru. Pred odlazak još vidim Poglavnika, kako u odori s crnim plaštem stoji na stubištu bolnice u Rogaškoj Slatini i promatra pokret. Par kilometara pred Mariborom partizani pokušavaju napad na našu kolonu. Nastaje puškaranje. Bez većih potežkoća sliedimo put. U Spielfeldu oko 5 sati popodne sazivlje nas Poglavnik i kaže nam da će Niemci te noći kapitulirati pred Rusima, pa da nam je glavni zadatak ostaviti što prije rusko područje. Daje nam nalog, da se preobučemo u građanska odiela. Ove se noći ne spava. Vozimo se najprije prema Klagenfurtu.

9. suibnja.-
Stiže viest, da su u Klagenfurtu već partizani. Mienjamo pravac - ]udenburg. U Zeltbergu predveče, iznenade nas Rusi bombardiranjem naše kolone. Ima nekoliko ranjenih. Sve je u vatri. Dosta je stradalo austrijsko pučanstvo, koje je bilo izašlo na ulicu, ne sluteći zlo, i mirno gledalo naše povlačenje. Tako su postupali Rusi, iako je već bila najavljena kapitulacija. Od sada računamo i na opasnost ruskog bombardiranja, pa se na zvukove zrakoplova sklanjamo s ceste, što prije nismo činili, jer nas zapadni saveznici nisu bombardirali na povlačenju. Namjeravamo ovu noć ostati tu pokraj ceste. General Begić daje naglo nalog za pokret. Trčim u bolnicu po jednog našeg ranjenika. Mrtvi i ranjeni leže pokriveni dekama. U tami ne razpoznajem nikoga. Zovem ga po imenu. Odlazimo skupa. Ni ove noći nema spavanja ni odmora. Bujica se neprestano i polagano kreće, kao da smo na mehaničkim stubama. Ne možemo se zaustaviti niti da bi htjeli, jer oni, koji su iza nas žure se napried.

10. svibnja.-
Stižemo u 5 sati ujutro u Judenburg i tu se namjeravamo predati Amerikancima. Dolazi nagla zapovied za pokret: Amerikanci se povlače iz Judenburga, a ulaze Rusi. Zurimo se prema Trieben-u. Zabasamo. Našli smo opet pravi put. Najednom zastoj! Sa strane Triebena u bezglavom trku jure Kozaci na konjima: Rusi su u Trieben-u. Nalazimo se u klopki! S jedne i druge strane, iz Judenburga i Triebena dolaze prema nama Rusi. Stojimo tako na cesti, savjetujući se, što da učinimo. Mišljenja su različita. Poglavnik predlaže šumu. Jedan dio nas uzimlje naprtnjače i sliedi Poglavnika. Šuma se naglo uzpinje. Previše nas je na okupu. Dielimo se u dvie grupe. Jednoj je na čelu Poglavnik, a drugoj general Begić. Kako smo stigli na prvi vrhunac dielimo se ponovno u dvie grupe. Uz Poglavnika ostaje njegov sin i nas četvoro, od kojih dvojica već mrtvi [Lisak i Kirin]."

_____________
9 A-VII, NDH, Zapisnik saslušanja Ericha Lisaka, Kut. I. O. 9, Br. reg. 2/6-1-35.

10 Prof. Dolores B r a c a n o v i ć , S Poglavnikom na povlačenju, Hrvatska - Spomenizdanje u počast nezaboravnog Poglavnika, god. XIII, Buenos Aires, 10. travnja 1960, br. 4-5-6-7 (291-2-3-4), str. 18--19.

 
Bogdan Krizman:
Pavelić u bjekstvu

Zagreb, Glubus 1986left

_____________
-   Siegfried Kasche, njemački veleposlanik u NDH, 7. lipnja 1947 u Zagrebu osuđen na smrt.
-   Hans Juppe "Njemački general hrvatskih oružanih snaga u NDH"
* 30. 10. 1889 - † 12. 03. 1973
-   Nikola Steinfel(d), ministar oružanih snaga i zapovjednik mornarice NDH


Alea iacta est - Rien ne va plus – Kocke su bačene – Ne ide ništa više
2. od 2

Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #20 : Travanj 21, 2013, 21:59:25 »


Pavelić na konju u pratnji zagrebačkog gradonačelnika Ivana Wernera

Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #21 : Svibanj 09, 2013, 12:06:55 »

SPISAK USTAŠA U ITALIJI (1932 – 1938)

Ustaše u Italiji

  I. NA LIPARIMA
Liparski otoci (Eolsko otočje, Liparsko otočje, Lipari) je grupa otoka vulkanskog porijekla u Tirenskom moru, sjeveroistočno od Sicilije.

1.   ANČIĆ DUJO, rođen 8. 3. 1910. u Grabovcu, Imotski, seljak,
2.   ANČIĆ JAKOV, rođen 11. 7. 1906. god. u Grabovcu, sr. Imotski, seljak,
3.   ANĆIĆ MIJO, rođen 27. 9. 1898. god. u Grabovcu, srez Imotski, seljak,
4.   ANDREŠKIĆ, JOSIP, rođen 13. 1. 1897. god. u Loparima, srez Rab, trgovac,
5.   ANĐEL DRAGUTIN, rođen 17. 9. 1916. god. u Zagrebu, mehaničar,
6.   ANTIČEVIĆ BARIŠA, rođen 24. 8. 1903. god. u Lovreću, Imotski, seljak,
7.   ANTIČEVIĆ MIJO, rođen 10. 8. 1887. god. u Lovreću, srez Imotski, seljak,
8.   BABAJA JERKO, rođen 29. 9. 1889. god. u Grabovcu, Imotski, seljak,
9.   BABIĆ IVAN, rođen 12.5. 1907. u Runoviću, op. Imotski, sr. Imotski, mornar,
10.   BABIĆ JOSIP, rođen 3. 3. 1906. god. u Runovićima, op. Imotski, sr. Imotski, seljak,
11.   BAGARIĆ ILIJA, rođen 20. 12. 1903. god. Brišnik, op. Brišnik, Duvno, seljak,
12.   BAGARIĆ IVAN (JAKO), rođen 18. 7. 1901. god. u Brišniku, sr. Duvno, seljak,
13.   BAGARIĆ IVAN, rođen 24. 2.1905. god. u Mesihovini, Duvno, seljak,
14.   BAIĆ JOSIP, rođen 23. 10. 1910. god. Lokvičići, Imotski, seljak,
15.   BAJIĆ MARKO, rođen 16. 4. 1912. god. u Lokvičićima, Imotski, seljak,
16.   BAKOTA JURE, rođen 16. 5. 1911. god. u Krstatice, Imotski, seljak,
17.   BAKOVIĆ IVAN, rođen 12. 5. 1907. god. u Runoviću, Imotski, sr. Imotski, seljak,
18.   BANOVAC VLAHO, rođen 23. 4. 1914. god. u Mravinjcu, Dubrovnik, mesar,
19.   BARIŠIĆ JOSIP, rođen 3. 7. 1905. god, u Rupe, op. Skradin, sr. Sibenik, seljak,
20.   BARIŠIĆ MILE, rođen 16. 6. 1904. u Pakoštanima, Biograd/m, mornar,
21.   BARIŠIĆ NIKOLA, rođen 18. 10. 1906. god. u Kupresu, Bugojno, seljak,
22.   BATALIĆ JOSIP, rođen 4. 3. 1908. u Studencima, op. Imotski, sr. Imotski, seljak,
23.   BATINIĆ IVAN (MATO) I, rođen 30. 1. 1910. god. u Opancima, op. Šestanovac, sr. Split, seljak,
24.   BATINIĆ IVAN Il (MIJO), rođen 27. 7. 1913. god. u Opancima, op. Šestanovac, sr. Split, seljak,
25.   BEKAVAC ANTE, rođen 15. 9. 1911. god. u Lovreću, Imotski, seljak,
26.   BEKAVAC TADIJA, rođen 17. 7. 1905. god. u Žeževici, Split, seljak,
27.   BELJAN MIRKO, rođen 12. 10. 1899. god. u Dobrici, op. Grabovica, srez Duvno, seljak,
28.   BILOBRK MIROSLAV, rođen 24. 5. 1903. god. u Obrovcu, Sinj, seljak,
29.   BILOBRK NIKOLA, rođen 24.5. 1914. god. u Obrovcu, Sinj, seljak,
30.   BILOPAVLOVIĆ IVAN, rođen 29. 9. 1912. god. u Vinjanima, Imotski, seljak,
31.   BILOVIĆ IVAN, rođen 23. 3. 1912. god. u Obrovcu, Sinj, seljak,
32.   BIOČIĆ MARKO, rođen 2. 2. 1906. god. U Runovićima, op. Imotski, sr. Imotski, seljak,
33.   BIOŠIĆ JOSIP, rođen 8. 3. 1912. god. u Podbablju, Imotski, seljak,
34.   BLAŽINČIĆ FRANJO, rođen 29. 9. 1903. god. u Lekeniku, sr. Sisak, bravar,
35.   BOBAN MATE, rođen 4. 5. 1908. god. u Soviću, Ljubuški, seljak,
36.   BOGDAN DOMINIK, rođen 9. 9. 1904. god. Obrovac, Sinj, seljak,
37.   BOŽIĆ MATE, rođen 3.9. 1898. god. u Veseloj, Bugojno, seljak,
38.   BOŽINOVIĆ MIJO, rođen 25. 9. 1907. god. u Postranje, Imotski, seljak,
39.   BRADARIĆ MATE, rođen 28. 1. 1907. god. u Budimiru, op. Triljska, sr. Sinj, seljak,
40.   BRAJKOVIĆ PETAR, rođen 16. 5. 1908. god. u Ljubiniću, op. Glavnička, sr. Bugojno,
41.   BRKLJAČA ANDRIJA, rođen 30. 2. 1882. god. u Biogradu/m, seljak,
42.   BRKLJAĆIĆ MILE, rođen 25. 9. 1899. god. u Mošćenici, pekar,
43.   BRZICA MATE, rođen 7. 5. 1907. god. u Mamiću, op. Kočerin, sr. Mostar, šofer,
44.   BUDIMLIĆ JURE, rođen 15. 3. 1907. god. u Lokvičiću, Imotski, seljak,
45.   BULIĆ DANE, rođen 10. 10. 1909. god. u Vržerali, Livno, seljak,
46.   BULIĆ DRAGUTIN, rođen 1. 9. 1913. god. u Podgradini, Livno, seljak,
47.   BULIĆ IVAN, rođen 10. 10. 1913. god. u Vržeralu, Livno, seljak,
48.   BULIĆ IVAN, rođen 26. 12. 1910. god. u Vinjanima Imotski, kovač,
49.   BULIĆ JOSIP (II), rođen 19. 2. 1902. god. u Vržeralu, Livno, seljak,
50.   BULIĆ JOSIP (III), rođen 8. 1. 1895. god. u Korlatirna, Benkovac, seljak,
51.   BULIĆ JOSIP, rođen 8. 3. 1913. god. u Vržeralu, Livno, seljak,
52.   BULJAN MARIJAN, rođen 1. 2. 1899. god. u Podbablju, Imotski, seljak,
53.   BUŠIĆ ANTE, rođen 25. 5. 1909. god. u Gorici, op. Posušje, sr. Ljubuški, seljak,
54.   BUŠIĆ FRANO, rođen 1. 10. 1908. god. u Gorici, Ljubuški, seljak,
55.   BUŠIĆ JAKOV, rođen 18. 4. 1881. god. u Vinjanima, Imotski, seljak,
56.   CIKOJEVIĆ PETAR, rođen 16. 6. 1900. god. Stipanići, Duvno, trgovac,
57.   CRNJAK STEFAN, rođen 2. 10. 1912. god. Glavica, op. Glavička, sr. Bugojno, drvodelja,
58.   CVETKOVIĆ LUKA, rođen 8. 6. 1904. god. Jame, op. Stankovac, sr. Glina, drvodelja,
59.   ČAČIĆ ARUM, rođen 1. 5. 1895. god. Sinj ili Benkovac, seljak,
60.   ČAGALJ IVAN, rođen 31. 3.1902. Medovdolac, Imotski, seljak,
61.   ČAGALJ MARIJAN, rođen 11. 2. 1905. god. Medovdolac, Imotski, seljak.
62.   ČAJKUŠIĆ JAKOV, rođen 26. 4. 1902. Opanci, op. Šestanovac, sr. Split, seljak,
63.   ČALE ANTE, rođen 15.3. 1911. god. Runovići, op. Imotski, sr. Imotski, seljak,
64.   ČAPIN IVAN, rođen 17. 5.1905, Podbabje, Imotski, seljak,
65.   ČAPIN MARKO, rođen 2. 2. 1907. god. Podbabje, Imotski, seljak,
66.   ČAVARUŠIĆ PETAR, rođen 5. 4. 1907. god. Prisoje, op. Grabovac, sr. Duvno, seljak,
67.   ČAVIĆ ANDRIJA, rođen, 29. 9. 1899. god. Starigrad, op. Novogradska, Benkovac, mornar,
68.   ČEKO STJEPAN, rođen 9. 10. 1910. god. Vržeralo, Livno, seljak,
69.   ČENAN (CENAN ili ČELAN) ANTE, rođen 11. 7. 1903. god. Rujani, sr. Livno, seljak,
70.   ČERKEZ IVAN, rođen 10.10.1911, Široki Brijeg, Mostar, seljak,
71.   ČEŠLJAR ANTE, rođen 8. 6. 1908. god. Podstranje, Imotski, seljak,
72.   ČOPIĆ (ĆOPIĆ, a možda i KOPIĆ) ŠIME, rođen 7. 12. 1902. god. Rakovnik (verovatno Pokrovnik) op. Drniš, sr. Knin, mornar,
73.   ČORIĆ FABIJAN, rođen 25. 2. 1879. god. Lovreč, Imotski, seljak,
74.   ČORIĆ IVAN, rođen 18. 2. 1905. god. Lovreć, Imotski, seljak,
75.   ČORIĆ LUKA (TOMO) II, rođen 11. 10. 1884. god. Lovreć, Imotski, seljak,
76.   ČORIĆ LUKA. rođen 15. 9. 1910. god. Lovreć, Imotski, seljak,
77.   ČORIĆ LJUDEVIT, rođen 24. 8. 1910, Lovreć, Imotski, seljak,
78.   ČORIĆ PETAR, rođen 6. 8. 1912. god. Lovreć, Imotski, seljak,
79.   ČUJIĆ BLAŽ. rođen 3. 2. 1904. Podstranje, Imotski, seljak,
80.   ČUJIĆ JOSIP, rođen 1897. god. Podstranje, Imotski, seljak,
81.   ČULIĆ LUKA, rođen 7. 2. 1896. god. Biorine, Imotski, brijač,
82.   ČURČIĆ ANTE, rođen 10. 6. 1901. god. Brišnik, Duvno, obućar,
83.   ČURIĆ JURE, rođen 18. 10. '1901. god. Korito, op. Grabovac,sr. Duvno, seljak,
84.   ČURIĆ STJEPAN, rođen 3. 2. 1896. god. Korita, op. Grabovac, sr. Duvno, seljak,
85.   ČURIĆ VID, rođen 8. 10. 1908. god. Prisoje, op. Grabovci, sr. Duvno, seljak,
86.   ČURKOVIĆ ANTE, rođen 1. 5. 1912. god. Ljubinić (verovatno Ljusnić), sr. Livno, seljak,
87.   ĆENAN MIJO, rođen 17. 12. 1900, Rujani, Livno, seljak,
88.   ĆUDINA ZORKO, rođen 15. 4. 1908. god. Pakoštani, Biograd!m, mornar,
89.   ĆURČIĆ JOSIP, rođen 25. 5. 1910. god. Brišnik, Duvno, seljak,
90.   ĆURIĆ PETAR, rođen 8. 7. 1906. god. Podhum, op, Gornjopoljska, sr. Livno, seljak,
91.   ĆVRLJEVIĆ RUDOLF, rođen 12. 9. 1909. god. Nin, Biograd/m, kuvar,
92.   DADIĆ FRANJO, rođen 5. 2. 1912. god. Bristovo, seljak,
93.   DADIĆ ILIJA, rođen 6. 3. 1912. Brisrovo (Rastovo ?), Bugojno, seljak,
94.   DADIĆ JOSIP, rođen 26. 9. 1909, Bristovo (Rastava ?), Bugojno, seljak,
95.   DADIĆ STJEPAN, rođen 1. 1. 1914, Glavica, Bugojno, pekar,
96.   DASOVIĆ IVAN, rođen 25. 8. 1903. Brinje, seljak,
97.   DEDIĆ JOSIP (II) rođen 15. 6. 1905. Zagvozd, Imotski, seljak,
98.   DEDIĆ JOSIP LUKIN I, rođen 23. 3. 1899. god. Zagvozd, Imotski, seljak,
99.   DEKOVIĆ TOMO, rođen 12. 4. 1906, Turanj, Biograd/mn, mornar,
100.   DESNICA LUKA, rođen 15. 2. 1895, god. u Vrani, op. Benkovac, sr. Benkovac, seljak,
101.   DEVČIĆ IVAN (NIKOLA), rođen 20. 9. 1908. god. Lukovo Šugarje, op. Karlobag, sr. Gospić, konjički oficir,
102.   DEVČIĆ JURE, rođen 5. 3. 1910. god. Lukovo Šugarje, .mornar,
103.   DEVČIĆ MARTIN, 18. 2. 1913, Lukovo Šugarje, mornar,
104.   DEVČIĆ PAVAO, rođen 5. 6. 1911. god. Lukovo Sugarje, mornar,
105.   DIVIĆ PETAR, rođen 25. 5. 1908, Glavina, Imotski, obućar,
106.   DOŠEN STJEPAN, rođen 3. 3. 1897, Rizvanuša, Gospić, trgovac,
107.   DRINJAK IVAN, rođen 8. 12. 1910. god. Vržeralo, Livno, sedlar,
108.   DRMIĆ LUKA, rođen 23. 6. 1889, Prisoje, Duvno, seljak,
109.   DROPULJIĆ MIRKO, rođen 14. 8. 1907. Prolozi, Imotski, seljak,
110.   DUGAČ JANKO, rođen 12. 8. 1904. god. Lekenik, Sisak, seljak,
111.   DUMANĐlČ MILE, rođen 2. 2. 1907. god. Rakitno, op. Posušje, sr. Ljubuški, seljak,
112.   DUŽEVIĆ ANTE, rođen 10. 8. 1911. god. Korčula, poslastičar,
113.   ĐAJA ANTE, rođen 27. 4. 1909, Medovdolac, Imotski, seljak,
114.   ĐEREK (GEREK) BOŽO, rođen 5. 9. 1910. Vinjani, Imotski, seljak,
115.   ĐERK ANTE, rođen 17. 7. 1910, Vinjani, Imotski, seljak,
116.   ĐUZEL STJEPAN, rođen 19. 4. 1908, Vinjani, seljak,
117.   FERENŠČAK ĐURO, rođen 15. 4. 1901, Glavica, op. Mor. Belovar, sr. Sv. Ivan Zelina, krojač,
118.   FRANOV NIKOLA, rođen 6. 1. 1906, Kali, sr. Preko, drvodelja,
119.   FRANULDVIĆ LOVRO, rođen 16. 1. 1905, Blato, Korčula, mornar,
120.   FRANULOVIĆ STANKO, rođen 2. 2. 1913, Aleksandrovo, mornar,
121.   FRLETA ŠIME, rođen 18. 1. 1912, Babinje, op. Zemunička, sr. Biograd/m, mornar,
122.   GAČIĆ MIRKO, rođen 15. 10. 1910. Raškopolje, op. Virska, sr. Duvno, seljak,
123.   GAČO JOSIP, rođen 13. 9. 1897, Zagvozd, seljak,
124.   GADŽO ANTE, rođen 1. 1. 1911, Lokvičić, Imotski, seljak,
125.   GALEC STANKO, rođen 24. 4. 1910. Guborić, Široki Brijeg, seljak,
126.   GALIĆ JOSIP, rođen 10. 2. 1910, Kočerin, Mostar, seljak,
127.   GALIĆ JUKO, rođen 16. 8. 1905, Drvenik, Dubrovnik, seljak,
128.   GARAC IVAN, rođen 1. 3. 1913, Podstrane, Imotski, seljak,
129.   GAŠPAROVIĆ MIHO, rođen 8. 8. 1899 (Paulova Mala) Graduša, Petrinja,
130.   GELO (ĐELO) JOSIP, rođen 19. 3. 1910, Kablić, Livno, seljak,
131.   GESLER JOSIP, rođen 19. 7. 1911, Bukovica, op. Nova Bukovica, sr. podravsko slatinski, mehaničar,
132.   GOJČETA IVAN, rođen 14. 8.1912, Čitluk, Knin, seljak,
133.   GOJČETA LUKA, rođen 9. 1. 1905, Čitluk, Knin, seljak,
134.   GOVOVRESEC BOŽO, rođen 28. 3. 1904, Ljubinić (verovatno Ljusnić), sr. Livno, seljak,
135.   GRABOVAC (GRABOVAN) IVAN, rođen 1. 8. 1898, Vržeralo, Livno, seljak,
136.   GRABOVAC DRAGAN, rođen 4. 10. 1907, Vržeralo, seljak,
137.   GRABOVAC MARIJAN, rođen 25. 8. 1902, Vržeralo, seljak,
138.   GRABOVAC MIJO, rođen 2. 2. 1913, Prložac, Imotski, seljak,
139.   GRABOVAC NIKOLA, rođen 7. 9. 1904, Glavica, Bugojno, seljak,
140.   GRANIĆ ANTE, rođen 27. 2. 1905. Medovdolac, seljak,
141.   GRANIĆ MIRKO, rođen 10. 2. 1900, Medovdolac, seljak,
142.   GREPO IVAN, rođen 1. 8. 1907, Runovići, seljak,
143.   GRGIĆ IVAN, rođen 23. 3. 1905, Zloselo, Kupres, Bugojno, seljak,
144.   GRUBAC MILAN, rođen 12. 7. 1902, Posinki, op. Kaljska, sr. Jastrebarski, seljak,
145.   GRUBEŠIĆ PETAR, rođen 3. 3. 1904. Gradac, Ljubuški, seljak,
146.   GRUBIŠIĆ GRGO, rođen 7. 5. 1907. god., Drinovci, Ljubuški, seljak,
147.   GUDELJ ANTE, rođen 13. 9. 1907, Podbabje, seljak,
148.   GUDELJ JURE, rođen 30. 8. 1905, Krstarice, Imotski, Iarbar,
149.   GUDELJ MARIJAN, rođen 6. 10. 1901, Krstarice, Imotski, seljak,
150.   GUDELJ MARKO, rođen 29. 4. 1907, Krstarice, Imotski, šofer,
151.   GUDELJ MATE, rođen 15. 8. 1912, Podbablje, Imotski, seljak,
152.   GVOZDEN NIKOLA, rođen 9. 9. 1905, Sistani (valjda Smrčani), sr. Livno, seljak,
153.   HAČIĆ TOMO, rođen 1. 2. 1911, (Odra), Nova Bukovica, srez Podravsko slatinski, seljak,
154.   HEČIMOVIĆ DANE, rođen 17. 9. 1906, Bukovica, seljak,
155.   HOLJEVAC NIKOLA, rođen 20. 4.1904, Brinje, berberin,
156.   HONTIĆ ANDRIJA, rođen 10. 2. 1897, Molve, seljak,
157.   IKICA NIKOLA, rođen 17. 2.1907, Oklaj, seljak,
158.   IVANČAN STJEPAN, rođen 26. 5.1903, Obrovo, Dugo Selo, obućar,
159.   IVANČIĆ PETAR, rođen 7. 5.1893, (Dobrić), Duvno, seljak,
160.   IVANČIĆ SREĆKO, rođen 3. 1. 1898. (Dobrica), Grabovica, Duvno, seljak,
161.   IVANDIĆ JAKO, rođen 15. 1. 1898, Posedarje, op. Novigrad, sr. Benkovac, zidar,
162.   IVANKO JOSIP, rođen 20. 7. 1909, Prolažac, Imotski, seljak,
163.   IVIĆ JERKO, rođen 28. 9. 1894, Šbenik, mornar.
164.   IVIĆ MARKO, rođen 19. 2. 1906, Blažuj, op. Oplečanska, sr. Tomislavgrad, seljak,
165.   IVKOVIĆ NIKOLA, rođen 6. 2. 1912, Zagoričan, op. Šujička, sr. Livno, seljak,
166.   JAČAN BLAŽ, rođen 27. 2. 1904, Turanj, Biograd/m, mornar,
167.   JAKIĆ JOSIP, rođen 8. 5.1892, Runovići, seljak,
168.   JAZIĆ IVAN, 15. 9. 1910. Glavina, Imotski, seljak,
169.   JELČIĆ MATE, rođen 1. 1. 1907, Gornji Rujani, Livno, seljak,
170.   JELČIĆ STJEPAN, rođen 17. 1. 1895, Rujani, Livno, seljak,
171.   JELENIĆ NIKOLA, rođen 23. 5. 1892, Kolakovica, op. Smiljan, sr. Gospić, seljak,
172.   JERAK ANDRIJA, rođen 19. 2. 1890, Sukošani, op. Zemunik, sr. Biograd/m, seljak,
173.   JUKIĆ ANDRIJA, rođen 9. 6. 1910, Runovići, seljak,
174.   JURIĆ ANTE, rođen 12. 3. 1902, Lokvičić, seljak,
175.   JURIĆ MATE, rođen 5. 6. 1908, Lokvičići, seljak,
176.   JUROŠ IVAN, rođen 5. 7. 1908, Vinjani, zidar,
177.   JUROŠ MARKO, rođen 18. 9.1910, Vinjani, šofer,
178.   JUROŠ MATE (II), rođen 28. 9. 1909, Vinjani, zidar,
179.   JUROŠ MATE, rođen 13. 6. 1906, Vinjani, šofer,
180.   KALAZIĆ IVAN, rođen 28. 6. 1905, Svinjište, Split, zidar,
181.   KAPUL!CA MATE, rođen 25. 5.1907, Prisoje, sr. Livno, seljak,
182.   KAPULICA MARKO, rođen 20. 6. 1900, Cista, seljak,
183.   KARAGLAN MARIJAN, rođen 5. 10. 1911, u Runoviću, Imotski, seljak,
184.   KARAGLAN STJEPAN, rođen 9. 9. 1913, Runovići, seljak,
185.   KAROGLAN MIJO, rođen 29. 9. 1912. Runovići, Imotski, seljak,
186.   KELAVA PETAR, rođen 13. 5. 1905. Dobro, op. Šujička, Livno, seljak,
187.   KELIC IVAN, rođen 2. 7. 1907, Čaić, Livno, seljak,
188.   KLARIĆ IVAN, rođen 2. 6. 1904, Grogarovac, op. Mihovljani, sr. zlatarski, nameštenik,
189.   KLARIĆ IVAN, rođen 22. 9. 1903, Trilj, Sinj, seljak,
190.   KLARIĆ STJEPAN, rođen 4. 7. 1906, Cista, Imotski, seljak,
191.   KLIŠANIN BLAŽ, rođen 11. 3. 1905, Misa, Livno, seljak,
192.   KNEŽEVIĆ IVAN, rođen 18. 6. 1909, Imotski, seljak,
193.   KOPIĆ IVAN, rođen 2. 9. 1899, Pridraga, op. Novigrad, sr. Benkovac, seljak,
194.   KOS FRANJO, rođen 17. 12. 1914, Mraklin, op. Vukovinska, sr. Velika Gorica, mehaničar,
195.   KOSTRIĆ ILIJA, rođen 2. 8. 1899, Majur, op. Majurska, sr. Kostajnica, seljak,


1.   od 3
Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #22 : Svibanj 09, 2013, 12:10:47 »

196.   KOTARAC ANTE, rođen 19. 7. 1904, Dobrica, Gabrovica, sr. Duvno, seljak,
197.   KOVAČEVIĆ ANTE, rođen 18. 9.1911, Studenci, Imotski, seljak,
198.   KOVAČEVIĆ JOSIP, rođen 7. 9. 1904, Studenci, seljak,
199.   KRALJ ĆIRIL, rođen 17. 2. 1906, Ladanje Dolnje, op. Maruševačka, sr. Ivanec, seljak,
200.   KRIŽANIĆ BOŽO, rođen 13. 2. 1903, Glavica, Bugojno, seljak,
201.   KRNIĆ STJEPAN, rođen 9. 7. 1907, Zadvarje, op. Krajiška, sr. Split, seljak,
202.   KROLO FRANJO, rođen 15. 12. 1914. Podhum, Livno, seljak,
203.   KRŽELJ JOSIP, rođen 11. 9. 1913. Bila, op. Gornjepoljska, Livno, seljak,
204.   KUNDIĆ FILIP, rođen 7. 3. 1906, Grab, op. Triljska, sr. Sinj, seljak,
205.   KURTIN KRSTO, rođen 15. 7. 1905, u Kali, Preko, mornar,
206.   KUŠTRA JOSIP, rođen 21. 2. 1899, Runovići, seljak,
207.   KUŠTRA PETAR, rođen 5. 9. 1909, Runović, Imotski, seljak,
208.   KUTLEŠA ANTE, rođen 22. 1. 1896, Cista, Imotski, seljak,
209.   KVESIĆ JOSIP, rođen 29. 5. 1907, Rasno, op. Široki Brijeg, Mostar, seljak,
210.   KVESTIĆ STJEPAN, rođen 6. 8. 1908, Kočerin, Mostar, seljak,
211.   LADIŠIĆ IVAN, rođen 21. 2. 1905. Lešće, op. Sinačka, Otočac, seljak,
212.   LATINČIĆ MARKO, rođen 5. 2. 1904. Čaič, Livno, seljak,
213.   LAŽETA IVAN, rođen 19. 4. 1907. Rečica, Imotski, seljak,
214.   LEKIĆ IVAN, rođen 10. 5. 1910. Rečica, Imotski, seljak,
215.   LEKO AMBROZIJO, rođen 26. 1. 1905. Kočerin, Mostar, seljak,
216.   LEŠINA PETAR, rođen 25. 9. 1912, Runovići, Imotski, seljak,
217.   LETICA ILIJA, rođen 2. 2. 1906, Kovači, op. Brišnik, sr. Duvno, seljak,
218.   LISNIĆ ANTE, rođen 25. 6. 1903. Vrpolje, Trilj, Sinj, seljak,
219.   LOBRIĆ STJEPAN, rođen 24.8.1905. Sisak, mehaničar,
220.   LONČAR MARKO, rođen 24. 9. 1905. Vinjani, Imotski, seljak,
221.   LOVRIĆ BOŽO, rođen 3. 5. 1907, Osmanlije, op. Kupres, Bugojno, seljak,
222.   LOVRIĆ IVAN, rođen 4. 2. 1906. Rasno, op. Široki Brijeg, Mostar, seljak,
223.   LUCIĆ NIKOLA, rođen 1. 10. 1910. Glavica, Bugojno, obućar,
224.   LJUBANOVIĆ BARTOL, rođen 10. 8. 1898. Željezno polje (Jaska), seljak,
225.   LJUBIČIĆ MARKO, rođen 15. 5. 1899, Odžak, op. Gornjopoljska, sr. Livno, seljak,
226.   LJUBIČIĆ MATE, rođen 10. 10. 1896. Zidine, Grabovica, Duvno, seljak,
227.   LJUBINA JURE, rođen 18. 2. 1908, Runovići, Imotski, seljak,
228.   MAĐEVIĆ LJUBO, rođen 3. 9. 1911, Kaštel Sv. Križa, Biograd/m, trgovac,
229.   MAIĆ IVAN, rođen 26. 12. 1910, Ričice, Imotski, seljak,
230.   MAMIĆ ADAM, rođen 24. 12. 1909. Zidine, Grabovac, Duvno, seljak,
231.   MAMIĆ IVAN, rođen 4. 9. 1912, Mijokovopolje, Duvno, seljak,
232.   MAMIĆ JOSIP, rođen 8. 8. 1909, Lokvičić, seljak,
233.   MANDIĆ IVAN, rođen 2. 3.1907, Proložac, seljak,
234.   MANDIĆ MATE, rođen 12. 6. 1902, Glavica, Bugojno, šavac,
235.   MANDURIĆ JERKO, rođen 14. 8. 1912, Posušje, Ljubuški, seljak,
236.   MANDUŠIĆ MATE, rođen 20. 3. 1907, Rupe; Skradin, Šibenik, šavac,
237.   MARASOVIĆ MIRKO, rođen 25. 9. 1904, Ugljane, op. Trilj, Sinj, seljak,
238.   MARAŠ STANKO, rođen 1. 1. 1909, Vrsi, op. Nin, Biograd/m, pekar,
239.   MARIĆ ANTE, rođen 3. 9. 1911, Vinjani, Imotski, seljak,
240.   MARIĆ FILIP, rođen 8. 12. 1910. Vrlika, Sinj, seljak,
241.   MARIĆ ŠIMUN II, rođen 28. 3. 1915, Vrlika, Sinj; seljak,
242.   MARIĆ ŠIMUN, rođen 1. 2. 1909, Vrlika, srez Sinj, seljak,
243.   MARIJANOVIĆ IVAN (I), rođen 2. 1. 1904, Runovići, seljak,
244.   MARIJANOVIĆ IVAN (II), rođen 9. 3. 1911, Runovići, student,
245.   MARKOVIĆ JAKO, rođen 5. 5. 1902, Grab, op. Trilj, Sinj, seljak,
246.   MATIĆ SANE (DANE), rođen 25. 12. 1903, Šujica, Livno, seljak,
247.   MATIŠIĆ MATE, rođen 7. 9. 1889, Ričice, Imotski, seljak,
248.   MATUSINOVIĆ JOSIP, rođen 8. 3. 1913, Sovići, Imotski, seljak,
249.   MATUSINOVIĆ MIJO, rođen 28. 9. 1910, Sovići, Imotski, seljak,
250.   MEDVIDOVIĆ LUKA, rođen 11. 2.1910, Glavina, seljak,
251.   MEDVIDOVIĆ MARIJAN, rođen 2. 2. 1905, Glavina, Imotski, obućar,
252.   MIHALJEVIĆ MARKO, rođen 27. 5. 1916, Zloselo, Bugojno, seljak,
253.   MIHALJEVIĆ MARKO, rođen 27. 5. 1906, Zloselo, Kupres, Bugojno, seljak,
254.   MIHALJEVIĆ STIPE, rođen 4. 3. 1910, Zagoričan, op. Šujička, Livno, seljak,
255.   MIJAS JOSIP, rođen 4. 2. 1911. Vržeralo, Livno, seljak,
256.   MIJEC ANTE, rođen 14. 2. 1913, Dubravica, Skradin, Sibenik,
257.   MIKAČEVIĆ FRANJO, rođen 2. 10. 1911, Đurđevac, drvodelja,
258.   MIKALJEVIĆ STIPE, rođen 10. 7. 1907. Oštarije, Ogulin, bolničar,
259.   MIKULIĆ DANE, rođen 12. 12. 1910. Proložac, Imotski, seljak,
260.   MILAKOVIĆ NIKOLA, rođen 2. 3. 1904, Brinje, seljak,
261.   MILARDOVIĆ STJEPAN, rođen 18. 12. 1907, Glavina, Imotski, šofer,
262.   MILAS KREŠIMIR, rođen 6. 1. 1901, Podbabje, Imotski, seljak,
263.   MILIČEVIĆ IVAN, rođen 8. 6. 1904, Rakitna, Ljubuški, seljak,
264.   MILINOVIĆ MARIJAN, rođen 5. 4. 1910, Opanci, krajiška, Split,
265.   MILOLAŽA NIKOLA, rođen 19. 12. 1901. Livno ili Travnik, seljak,
266.   MILOLOZA MARTIN, rođen 15. 9. 1913, Podhum, op. gor. poljska, Livno, seljak,
267.   MINITIĆ STJEPAN, rođen 14. 6 . 1908, Grabovac, Imotski, seljak,
268.   MIRKUT PETAR, rođen 27. 1. 1901, Slivno, Imotski, seljak,
269.   MISLOV JOSIP, rođen 13. 3. 1906, Kali, Preko, mornar,
270.   MIŠOVIĆ ANTE, rođen 1. 6. 1910, Ričice, Imotski, seljak,
271.   MIŠURA JAKOV, rođen 4. 2. 1898. Konđa, Bugojno, seljak,
272.   MIŠURA MIJO, rođen 25. 2. 1902, Glavica, Bugojno, seljak,
273.   MLADINA LUKA, rođen 22. 3. 1905, Strmendolac, Trilj, Sinj, seljak,
274.   MRSIĆ STJEPAN, rođen 2. 10. 1910. Postranje, Imotski, seljak,
275.   MUNITIĆ JAKO, rođen 17. 7. 1908, Grabovac, Imotski, šofer,
276.   MUSA FRANJO, rođen 3. 8. 1912, Rasno, Široki Brijeg, Mostar, električar,
277.   MUSTAPIĆ JAKO, rođen 23. 9. 1903, Grabovac, Imotski, seljak,
278.   NEVJESTIĆ ANTE, rođen 19. 1. 1912, Malo Selo, Bugojno, seljak,
279.   NIKŠIĆ JOSIP, rođen 14. 9. 1907, Široka Kula, op. Ličko-gospićka, Gospić, bolničar,
280.   NIMAC JURE, rođen 31. 3. 1884, Lički Benkovac, op. Lička, sr. delnički, zidar,
281.   NIZIĆ FRANJO, rođen 29. 1. 1908, Preko, mornar,
282.   NOSIĆ MATE, rođen 2. 3. 1912, Opanci, Split, seljak,
283.   OMRČEN JOSIP:tođen 9. 4. 1906, Trnjanicija, seljak,
284.   OREŠKOVIĆ MILE, rođen 27. 1. 1901, Lešće, sinačka, Otočac, mornar,
285.   OREŠKOVIĆ NIKOLA, rođen 15. 1. 1909, Gospić, trgovac,
286.   ORLOVIĆ JOSIP, rođen 7. 7. 1907, Kablić, Livno, seljak,
287.   PAJIĆ DUJO, rođen 12. 3. 1912, Rupe, Šibenik seljak,
288.   PAPIĆ BOŽO, rođen 17. 12. 1895, Livno, tkač,
289.   PARADŽIK PETAR, rođen 2.3. 1909, Gorica, Ljubuški, seljak,
290.   PAVIĆ PETAR, rođen 10. 2. 1906, Podhum, Livno, seljak,
291.   PAVLINOVIĆ MATE, rođen 6. 2. 1907, Nisebilo, Livno, kovač,
292.   PAVLOVIĆ ANDRIJA, rođen 18. 4. 1898, Skakavac/Ogulin. Vjerovatno da je ovo Skakavac iz nekog, drugog sreza, pošto se iz karte ne vidi da u tome srezu postoji. Preduzimač.
293.   PEKAS JOSIP, rođen 14. 3. 1906, Gradina, Šibenik, seljak,
294.   PENAVA ILIJA, rođen 22. 7. 1906, Glavica, Bugojno, seljak,
295.   PERGOMET GRGO, rođen 9. 12. 1902, Roskoni, Imotski, seljak,
296.   PERIĆ MATE, rođen 10. 2. 1906, Podbablje, seljak,
297.   PERIĆ NIKOLA, rođen 3. 3. 1904, Rujani, op. Čelebić, Livno, seljak.
298.   PERIJA IVAN, rođen 23. 1. 1907, Ljubostin, Drniš, Knin, seljak,
299.   PERKOVIĆ JAKOV, rođen 10. 10, 1906, Potočani, Šujička, Livno, seljak,
300.   PERKOVIĆ JOSIP, rođen 18. 3. 1896, Prisoje, Duvno, seljak,
301.   PERKOVIĆ JURE, rođen 31. 8. 1896, Setinak, Brinje, seljak,
302.   PERKOVIĆ MARIJAN, rođen 15.7. 1901, Kovači, Brišnik, Duvno, kovač,
303.   PERKOVIĆ MARTIN, rođen 11. 2. 1908, Vinica, Duvno, seljak,
304.   PERKOVIĆ RUDOLF, rođen 18. 4. 1913, Torbac, op. Vodice, mornar,
305.   PERKOVIĆ VJEKOSLAV, rođen 25.12.1894. god. u Jelvici, op. Jezerane, sr. Brinje,
306.   PERKUŠIĆ MARKO, rođen 4. 4. 1909, Podbablje, pekar,
307.   PETROVIĆ SERAFIM, rođen 7. 7. 1896, Klobuk, op. Vitinska, Ljubuški, seljak,
308.   PEZO ANTE, rođen 24. 6. 1908, Lokvičić, brijač,
309.   PIPLICA PETAR, rođen 18. 4. 1905, Glavica, Bugojno, seljak,
310.   POLEGUBIĆ MIJO, rođen 15. 8. 1887, Banjevci, Stankovac, Benkovac, seljak,
311.   POTOČNIK ANTE, rođen 25. 5.1896, Slatinski Drenovac, Slatina, šofer,
312.   PRANIĆ MARIJAN, rođen 19. 4. 1912, Brišnik, Duvno, seljak,
313.   PRGOMET JURE, rođen 7. 8. 1908, Roskoni, Imotski, seljak,
314.   PRLIĆ MARKO, rođen 5. 8. 1897, Jelvica, Jezerane, Brinje, krojač,
315.   PUDAR MATE, rođen 26. 6. 1910, Vrdnić, Trilj, Sinj, seljak,
316.   PULJIĆ IVAN, rođen 6. 5. 1912, Runovići, seljak,
317.   RADANOVIĆ JURE, rođen 25. 3. 1899, Čazma, tramvajski službenik,
318.   RADOŠ FILIP, rođen 15. 3.1905, Crljenica, Brišnik, Duvno, seljak,
319.   RADOVČIĆ ANDRIJA, rođen 30. 2. 1907, Kopiza, Zlarin, Šibenik, mornar,
320.   RAIĆ FRANJO, rođen 4. 8. 1906, Bijeli Potok, Bugojno, bolničar,
321.   RAIĆ MARKO, rođen 25. 5. 1905, Osmanlije, Kupres, Bugojno, seljak,
322.   RAKO IVAN, rođen 23. 2. 1909, Šumet, Imotski, krojač,
323.   RAMIĆ STJEPAN, rođen 28. 8. 1905, Cista, Imotski, trgovac,
324.   RAOS JOSIP, rođen 3. 3. 1907, Medovdolac, seljak,
325.   RAOS LOVRO, rođen 4. 10. 1908 Medovdolac, seljak,
326.   RAOS PAVAO, rođen 3. 7.1908, Medovdolac, seljak,
327.   RAŽNJEVIĆ BOŽO, rođen 1. 1. 1893, Poljice, Benkovac (verovatno Biograd/m, seljak,
328.   RIMAC NIKOLA, rođen 1. 6. 1910, Celebić, op. Donjopoljska, Livno, seljak,
329.   RODIN PETAR, rođen 27. 8. 1904. Prvić-Iuka, Zlarin, Sibenik, mornar,
330.   ROGIĆ ŠIME, rođen 5. 3. 1902, Popovići, Benkovac, seljak,
331.   ROKIĆ JOSIP, rođen 8. 8. 1898, Hrastovica, op. hrastovačka, Petrinja, preduzimač,
332.   ROKUS STJEPAN, rođen 14. 12. 1894, Bajmok, sr. Somborski, mehaničar,
333.   ROMAN IVAN, rođen 14. 2. 1904, Zviljev, sr. Šibenički, mornar,
334.   ROSTAŠ FERDINAND, rođen 9. 5. 1898, Mikleuš, Mikleuška Slatina, seljak,
335.   ROŠČIĆ IVAN, rođen 13. 9. 1900, Grabovac, Imotski, seljak,
336.   ROŠČIĆ MATE, rođen 28. 2. 1906, Grabovac, Imotski, seljak,
337.   ROŠČIĆ STJEPAN, rođen 10. 5. 1904, Grabovac, Imotski, seljak,
338.   RUMENOVIĆ PAVAO, rođen 15. 2. 1898, Brinje, zidar,
339.   SABLIC JAKOV, rođen 1. 1. 1908, Lokvičići, Imotski, seljak,
340.   SARAĐEN IVAN, rođen 24. 1. 1899, Stankovci, Benkovac, seljak,
341.   SELAK ANTE, rođen 2. 2. 1913, Roskoni, Imotski, seljak,
342.   SELAK MARIJAN, rođen 6. 9. 1909, Roskoni, Imotski, seljak,
343.   SERTIĆ IVAN, rođen 6. 3. 1898, Jezerane, Brinje, zidar,
344.   SIMOVIĆ STJEPAN, rođen 3. 8. 1897, Zvirovići, seljak,
345.   SMOLIĆ JOSIP, rođen 15. 3. 1913, Sukošani, Zemunik, mornar,
346.   SMOLJAN MARKO, rođen 11. 2. 1901, Olovo, Kupres, Bugojno, zidar,
347.   SMOLJIĆ TOMO, rođen 7. 3. 1910, Sukošani, mornar,
348.   SOPTA SLAVO, rođen 12. 8. 1906, Rasno, Široki Brijeg, Mostar, seljak,
349.   SOVOJ ANTE, rođen 2. 8. 1907, Kučiće, Omiš, Split, trgovac,
350.   SRDANOVIĆ IVAN, rođen 30. 2. 1912, Kučići, Omiš, Split, trgovac,
351.   SREDL FRANJO, rođen 4. 9. 1909, Miklauš novi, Nova Bukovica, sr. podravsko-slatinski, drvodelja,
352.   STANIĆ IVAN, rođen 27. 12. 1911, Zagvozd, mehaničar,
353.   STAPIĆ MATE, rođen 14. 7. 1890, Zagvozd, brijač,
354.   STOJANOV IVAN, roden 17. 8. 1903, Pakoštani, Biograd/m, mornar,
355.   STRGAR MILE, rođen 4. 4. 1901, Rakovača, Slunj, seljak,
356.   STRINIĆ ANTE, rođen 13. 6. 1909, Proložac, seljak,
357.   SUČUR IVAN, rođen 27. 7. 1904, Podbablje, seljak,
358.   ŠARIĆ ANTE, rođen 13. 6. 1914, Bugojno, seljak,
359.   ŠARIĆ FRANJO, rođen 23. 10. 1916, Gospić, student,
360.   ŠARIĆ JOSIP, rođen 23. 3. 1898, Grabovica, Duvno, seljak,
361.   ŠARIĆ MATE, rođen 6. 3. 1902, Grabovica, Duvno, seljak,
362.   ŠESTANOVIĆ STJEPAN, rođen 4. 3. 1889, Sunjska Greda, Sunja, Petrinja, muzikant,
363.   ŠETKA PETAR, rođen 8. 6. 1903, Cista, Imotski, šofer,
364.   ŠETUM MARIJAN, rođen 30. 1. 1909, Cista, Imotski, seljak,
365.   ŠIMIĆ DANE, rođen 23. 10. 1906, Prložac, seljak,
366.   ŠIMIĆ IVAN, rođen 13. 3. 1902, Raškopolje, seljak,
367.   ŠIMRAK JANKO, rođen 1. 2. 1906, Šimrakpolje, seljak,
368.   ŠIMUNAC TOMO, rođen 10. 7. 1910, Podhum, seljak,
369.   ŠKARNA IVAN, rođen 21. 1. 1906, Ljubotić, Oklaj, Knin, seljak,
370.   ŠKARO KAZIMIR, rođen 21. 1. 1904, Sarajlije, op. Oplečani, sr. Duvno, seljak,
371.   ŠKERA JOSIP, rođen 7. 3. 1908, Vinjaki, seljak,
372.   ŠLJIVAR FRANJO, rođen 21. 2. 1903, Ladanje Dolnje, Mar. Ivanjski, seljak,
373.   ŠOLA MARIJAN, rođen 8. 9. 1913, Prisoje, Duvno,
374.   ŠPRAJC JOSIP, rođen 25. 3. 1901, Brinje, zidar,
375.   ŠPRAJC STJEPAN, rođen 25. 7. 1904, Brinje, zidar,
376.   ŠUŠNJAR ANTE, rođen 13. 4. 1900, Poljice, Imotski, seljak,
377.   ŠUŠNJAR NIKOLA, rođen 26. 2. 1907, Vrpolje, Trilj, Sinj, seljak,
378.   ŠUTO ANTE, rođen 2. 6. 1912, Zmijavci, Imotski, seljak,
379.   ŠUTO IVAN, rođen 5. 4. 1910, Runovići, Imotski, šoferski pripravnik,
380.   ŠUTO JURE, rođen 22. 4. 1909, Runovići, Imotski, seljak,
381.   ŠUTO MATE, rođen 3. 3. 1905, Runovići, seljak,
382.   ŠUTO STJEPAN, rođen 25. 7. 1906, Runovići, šofer,
383.   ŠUTO STJEPAN, rođen 26. 7. 1902, Runovići, seljak,
384.   TALENTA IVAN, rođen 10. 6. 1901, Blato, obućar,
385.   TELIĆ IVAN, rođen 24. 3. 1898, Čaić, gornjepoljska, Livno, seljak, .
386.   TODORIĆ IVAN, rođen 14.3. 1910, Runovići, Imotski, seljak,
387.   TODORIĆ IVAN, rođen 18. 3.1908, Runovići, seljak,
388.   TODORIĆ MATE, rođen 3. 3. 1912, Zmijevci, Imotski, seljak,
389.   TOKIĆ IVAN, rođen 8. 5. 1912, Dobro, Livno, seljak,
390.   TOMIČIĆ VINKO, rođen 6. 6. 1909, Zagvozd, seljak,
391.   TOMIĆ VINKO, rođen 27. 3. 1907, Brišnik, Duvno, seljak,
392.   TOTO IVAN, rođen 4. 3. 1915, Prisoje, seljak,
393.   TURKOVIĆ JOSIP, rođen 17. 3. 1895, Turkovići, Ogulin, seljak,
394.   UDILJAK ANTE, rođen 13. 4. 1913, Studenci, Imotski, seljak,
395.   VIDOV BOŽO, rođen 14. 7. 1908, Kali, Preko, mornar
396.   VIDOVC (valjda VIDOVIĆ) PAVAO, rođen 6. 5. 1902. Kalje, Jastrebarsko, seljak,
397.   VIDOVIĆ MATE, rođen 11. 3.1907, Gradac, Drniš, Knin, seljak,
398.   VIŠIĆ TADIJA, rođen 6. 1. 1905, Raškopolje, seljak,
399.   VLASINA MARKO, rođen 8. 2. 1907, Osojnik, sr. riječko dubrovački, seljak,
400.   VLAŠIĆ PETAR, rođen 15. 12. 1907, Sović, Ljubuški, obućar,
401.   VODOPIJA JAKOV, rođen 15. 3. 1910, Vržeralo, seljak,
402.   VODOPIJA'MATE, rođen 15. 10. 1914, Vržeralo, seljak,
403.   VRDOLJAK IVAN, rođen 10. 8. 1901, Grabovac, Imotski, seljak,
404.   VUKIĆ KRSTO, rođen 29. 3. 1912, Vrsi, Nin, Biograd/m, seljak,
405.   VUKIĆ PAVAO, rođen 14. 7. 1915, Tribanj, okrug Novogradska, Benkovac, mornar,
406.   VUKNIĆ ANTE, rođen 2. 10. 1909, Runovići, seljak,
407.   VUKNIĆ VLADA, rođen 25. 12. 1907, Runovići, seljak,
408.   VUKOVIĆ IVAN, rođen 8. 4. 1913, Brinje, seljak
409.   VULIN MARTIN, rođen 17. 9. 1898, Pakoštani, Biograd/m, mornar
410.   ZDILAR ANTE, rođen 1. 2. 1906, Glavina, Imotski, seljak,
411.   ZDILAR IVAN, rođen 1. 8. 1910, Glavina, Imotski, seljak,
412.   ZDILAR STJEPAN, rođen 1. 2. 1906, Glavina, Imotski, seljak,
413.   ZELIĆ PETAR, rođen 18. 10. 1912, Čurčić, seljak,
414.   ZOVKO JURE, rođen 6. 2. 1909, Podbablje, seljak,
415.   ZUBĆIĆ PETAR, rođen 13. 7. 1894, Rožanac, Biograd/m, mornar,
416.   ZUBIĆ ANTE, rođen 18. 2. 1910, Glavina, Imotski, seljak,
417.   ŽILIĆ BARIŠA, rođen 18. 8. 1905 Podgaj, Brišnik, Duvno, seljak,

II NA OTOKU STROMBOLI
Stromboli je talijanski otok s istim imenom stratovulkana. Otok je smješten u Sredozemnom moru sjeverno od Sicilije.

418.   BENKOVIC PAVAO, rođen 10. 2.1905, Babino polje, Dubrovnik,
419.   BENKOVIĆ FRANJO, rođen 13. 6. 190)6, Babino polje, Dubrovnik,
420.   BENKOVIĆ PAVAO, rođen 17. 11. 1907, Babino polje, Dubrovnik,
421.   BILANKOV ANTE, rođen 20. 10. 1909, Grohote, Split,
422.   ČUBRETOVIĆ JAKOV, rođen 25. 7. 1906, Vrbanj, Vrbovačka, Hvar,
423.   FRANIĆ ANTE, rođen 25. 12. 1904, Korita, Mljet, Dubrovnik,
424.   JOVANOVIĆ GABRO, rođen 12. 2. 1885, Metković,
425.   KONC STJEPAN, rođen •15. 1. 1900, Lovreć, Imotski,
426.   LONČAR LJUBOMIR, rođen 4. 2. 1912, Imotski,
427.   LONČAR NIKOLA, rođen 14. 11. 1907, Zagvozd, Imotski,
428.   LONČAR ZVONIMIR, rođen 4. 9. 1911, Bol, op. Bolska, Brač,
429.   MARKETA VLADO, rođen 4. 5. 1905, Babino polje, Dubrovnik,
430.   MUSTAPIĆ MATE, rođen 2. 2.1905, Lovreć, Imotski,
431.   OLUJIĆ ANTE, rođen 21. 2. 1908, Opanci, Split,
432.   PETRIČEVIĆ MATE, rođen 15. 2. 1898, Lovreć, Imotski,
433.   PILAV MUHAMED, rođen 13. 4. 1907, Foča,
434.   ŠARLIJA PETAR, rođen 12.4. 1885, Banjevci, op. Stankovačka, Benkovac,
435.   ŠUMAN MATE, rođen 20.12. 1909, Komin, op. Opuzen, Metković,
436.   VIČENČINOVIĆ FRANJO, rođen 8. 4. 1906, Babino polje, Dubrovnik.


2.   od 3

Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #23 : Svibanj 09, 2013, 12:16:43 »

III NA OTOKU GIGLIO
Giglio (službeno: Isola del Giglio) je talijanska okrug i otok koji se nalazi u Toskanskom otočju u Tirenskom moru.

437.   FRANCETIĆ JURE, rođen 3. 7. 1912, Otočac,
438.   KATUŠIĆ JOSIP, rođen 25. 8. 1907, San Luis, Argentina,
439.   LAHOVSKI EMIL, rođen 23. 5. 1896, u Donjem Miholjcu,
440.   PIŽETA STJEPAN, rođen 29. 9. 1909, Ladanje Gornje,
441.   POČI TOMO, rođen 7. 12. 1897, Gola,

IV U PROVINCIJI REGGIO CALABRIA
Kalabrija (it. Provincia di Reggio Calabria), bivši Brutium, je regija u južnoj Italiji, koja obuhvaća "vrh" talijanske "čizme", južno od Napulja. Na sjeveru graniči s regijom Basilicata, na zapadu joj je Tirensko more, a na istoku Jonsko more.

a) Reggio Kalabrija
442.   BRKAN ANTON, rođen 20. 7. 1892, Sinj sa sinom Antom,

b) Opština Taurianova
443.   TOMIČIĆ STJEPAN, rođen 5. 4. 1886, Gospić, oficir, sa ženom i jednim detetom,
444.   SINGER VLADO, rođen 21. 10. 1908, Virovitica, student,

v) Opština Delianova
445.   BUBALO ANTE, rođen 3. 2. 1906, Trebinat, op. Čapljina, sr. Stolac, advokat,
446.   BZIK MIJO, rođen 13. 9. 1907, Mučna, op. Sokolovac, sr. Koprivnica, novinar,

g) Opština Afriko
447.   SESJAK ANTE, rođen 19. 5. 1907, Korita, Mljet, Dubrovnik, mornar,
448.   VIDAK MATE, rođen 17. 8. 1903, Prolozi, Imotski,

d) Opština Plati
449.   CIGANOVIĆ ANTE, rođen 11. 2. 1914, Lovreć, seljak,
450.   ZARADIĆ PETAR, rođen 5. 7. 1902, Lovreć, rudar,

đ) Opština Čita Nova
451.   BUTORAC STJEPAN, rođen 26. 12.1902, Senj, mesar,
452.   RAJKOVIĆ MARKO, rođen 8. 5. 1916, Brinje, student,

e) Opština di Samo di Kalabria
453.   RAJKOVIĆ ANTE, rođen 23. 10. 1906, Žeževica, Split, oficir,
454.   BOBAN RAFAEL, rođen 22. 12. 1907, Sovići, Široki brijeg, oficir.

V POKRAJINA DI KATANCARO
Catanzaro (talijanski: Provincia di Catanzaro) je pokrajina talijanske regije Kalabrije. Njezin glavni grad je Catanzaro

a) Katancaro
455.   ZELIĆ JOSIP, rođen 23. 3. 1902, Popovići, Benkovac, seljak,
456.   ZELIĆ NIKOLA, rođen 30. 9. 1893, Vrana, Benkovac, oficir,

b) Opština Patrici
457.   KINSTLER GUSTAV, rođen 27. 7. 1889, Hrgovljani, Bjelovar, krojač,

v) Opština Mezoraka
458.   BOLČIĆ MARIJAN, rođen 28. 1. 1906, Žeževica, Split, seljak,
459.   ČIZMIĆ PETAR, rođen 13. 2. 1907, Šestanovac, krčmar.

VI POKRAJINA DI AVELINO
Avelino (it. Provincia di Avellino) je okrug u okviru pokrajine Kampanija u južnoj Italiji. Sjedište općine i najveće gradsko naselje je istoimeni grad Avelino.

a) Avelino
460.   IVANDIĆ STJEPAN, rođen 6. 1. 1895, Posedarje, Novigrad, Benkovac, oficir,
461.   JESENSKI NARCIZ, rođen 28. 10. 1886, Slovak, oficir,

b) Opština Monte Feleone
462.   GRABOVAC MARTIN, rođen 14. 4. 1905, Vržeralo, Livno, krčmar,
463.   HRGEC VLADO, rođen 25. 8. 1908, Grab, Vitina, Ljubuški, student,

v) Opština di Kiuzano San Domeniko
464.   ROŠČIĆ MARKO, rođen 6. 4. 1909, Grabovac, Imotski, šofer,
465.   ŠUTIĆ DOMINIK, rođen 4. 8. 1900, Gradac, gornjoprimorska, Makarska, farbar.

g) Opština di Ospedaleto
466.   BARIŠIĆ MILE, rođen 16. 4. 1904, Pakoštani, Biograd/m, mornar.
467.   BILOBRK MILOSAV, rođen 24. 5. 1902, Obrovac, Sinj, seljak,

VII POKRAJINA DI POTENCA
Okrug Potenca (it. Provincia di Potenza) je okrug u okviru pokrajine Bazilikata u središnjoj Italiji. Sjedište okruga i pokrajine i najveće gradsko naselje je istoimeni grad Potenca.

a) Potenca
468.   VUJEVA MARKO, rođen 22. 12. 1898, Livno, novinar,

b) Opština di Pesko Pagano
469.   MILJKOVIĆ JOZO, rođen 13. 2. 1909, Senj, student,
470.   VRLJIĆ TIHOMIR, rođen 10. 9. 1911, Pristel, Split, student,

v) Opština di Lago Negro
471.   DRVIĆ MATE, rođen 12. 12. 1903, Lukovo šugarje, mornar i žena mu.

VIII POKRAJINA DI KJETI
Kjeti (ital. Chieti) je grad u središnjoj Italiji. Grad je središte istoimenog okruga Kjeti u okviru italijanske pokrajine Abruco.

a) Kjeti
472.   HRANILOVIĆ STANKO, rođen 12. 1. 1904, Zagreb,
473.   KUZINIESKA ANTONIA udata MARUŠI sa troje djece, rođena 1905. u Lipsiji

b) Opština di Lama Polinja
474.   PEČNIKAR VILKO, rođen 4. 6. 1909, u Trstu, nadležan u Zagrebu, student,
475.   ŠARIĆ FRANJO, rođen 23. 10. 1916, Gospić, student,

v) Opština di Palena
476.   VRDOLJAK ANTE, rođen 12. 3. 1912, Livno, student,
477.   VUKIĆ MATE, rođen 17. 2. 1906, Tribalj, Novigrad, Benkovac, mornar,

g) Opština di Kastiljione
478.   LISAK ERIH, rođen 1912, u Zagrebu, student,
479.   STANIĆ JURE, rođen 12. 4. 1905, Zagvozd, Imotski, seljak,

d) Opština di Toričela Pelinja
480.   BALJAK VENTURA, rođen 8. 2. 1906, Polesnik, Šibenik, šofer,
481.   KATIĆ JERONIM, rođen 29. 9. 1906, Starigrad, Benkovac, oficir,

đ) Opština di Gvardiagrele Atesa
482.   HERENČIĆ IVAN, rođen 28. 2. 1910, Bjelovar, Zagreb, student,
483.   MOŠKOV ANTE, rođen 7. 7. 1911, Špiljari, Kotor, student.

IX POKRAJINA DI KAMPOBASO
Okrug Kampobaso (it. Provincia di Campobasso) je okrug u okviru pokrajine Molize u središnjoj Italiji. Sedište okruga i pokrajine i najveće gradsko naselje je istoimeni grad Kampobaso.

a) Opština di Limozano
484.   NEMEC MARTIN, rođen 15. 10. 1890, Koprivnica, trgovac,

b) Opština di Ričia
485.   ČAČIJA IVAN, rođen 26. 2. 1896, Livno, radnik,
486.   PEVEC JOSIP, rođen 10. 12. 1915, Zagreb, student,

v) Opština di Kastropinjano
487.   ČAVIĆ MARKO, rođen 25. 4. 1898, Starigrad, Novigrad, mornar,
488.   KORČULANIĆ ŠIME, rođen 2. 2. 1899, Kuklice, Preko, mornar,

g) Opština Čerčemađiore
489.   ČOPIN RUDOLF, rođen 27. 3. 1907, Plakinska Vas, Šmarje pri Jelšah, mehaničar,
490.   KRZNARIĆ LUKA, rođen 5. 3. 1898, Letinac, Brinje, seljak,

d) Opština Izernija
491.   KVATERNIK EUGEN, rođen 29. 3. 1910, Zagreb, student,
492.   ŠARIĆ IVAN, rođen 2. 4. 1912, Lički Osik, Gospić, student.

X POKRAJINA DI MATERA
Okrug Matera (it. Provincia di Matera) je okrug u okviru pokrajine Bazilikata u središnjoj Italiji. Sedište okruga i pokrajine i najveće gradsko naselje je istoimeni grad Matera. 21. rujna 1943, Materani su ustali protiv njemačke okupacije, kao prvi talijanski grad u borbi protiv Wehrmachta.

a) Matera
493.   GRGIĆ TOMO, rođen 12. 12. 1906, Ljubuški, student sa ženom i detetom. Žena mu je Katica Šisler.
494.   SELETKOVIĆ MIJO, rođen 4. 9. 1895, Andrijevići, Slavonski Brod, oficir,

b) Opština di Aliano
495.   TOMLJENOVIĆ JOŽA, rođen 17. 3.1906, Gospić, šofer,
496.   TOMLJANOVIĆ SLAVO, rođen 1. 5. 1911, Senj, nameštenik,

v) Opština di Pistični
497.   BABIĆ MIJO, rođen 1. 9. 1903, Nova Bukovica, Slatina, šofer,
498.   KREMZIR LJUBOMIR, rođen 27. 6. 1911, Zagreb, trgovac,

g) Opština Đencano
499.   DEVČIĆ IVAN (PAVAO), rođen 16. 3. 1904, Lukovo Šugarje, Karlobag, mornar,
500.   DEVČIĆ KRUNE, rođen 12. 4. 1914, Lukovo Šugarje, Karlobag, oficir.

XI LUCCA
Lucca je grad i okrug u Toskani, u središnjoj Italiji, smješten na rijeci Serchio u plodnoj ravnici u blizini Ligurskog mora. Glavni ja grad provincije Lucca.

501.   SERVACI VJEKOSLAV, rođen 29. 3. 1886, Ruma, sa ženom.

XII POKRAJINA MESINA
Pokrajina Messina (talijanski: Provincia di Messina, sicilijanski: Pruvincia di Missina) je jedna od devet pokrajina u talijanskoj regiji Siciliji. Glavni i najvažniji grad pokrajine je Messina.
Od potresa je u Messini 1908 i njemu sljedeći tsunamij ukupno 90% postojećih objekata uništeno i više od 60 000 ljudi poginulo. Obnovljeni grad je ponovo 1943 bombardiranjem uništeni od savezničkih snaga.

a) Mesina
502.   BRKAN JOKA, žena Brkana Antuna sa sinom Zvonimirom,
503.   BUDAK IVKA, žena dr Budaka sa ćerkom,
504.   KOPČINOVIĆ STEFAN, rođen 16. 3. 1893, mehaničar, u bolnici,
505.   ŠIHER MARIJA STEFANIJA, rođena 25. 12. 1907 u Dom Gano, Maribor.

b) Opština di Mistreta
506.   LUETIĆ ANDRIJA, star 30 godina iz Splita, profesor.

XIII GROSSETO
Grosseto je glavni grad istoimene talijanske provincije Grosseto u regiji Toskana.
Grosseto se nalazi na važnom vojnom aerodromu na kojem je talijansko ratnog zrakoplovstvo svoj prvi Eurofighter Typhoon stacioniralo

507.   GODINA ANTONIO, star 40 godina iz Zagreba.

XIV NAPULJ
Napulj (napolitanski: Napule; talijanski: Napoli) je glavni grad talijanske pokrajine Kampanije, smješten na obali Tirenskoga mora; zauzima čitav prostrani Napuljski zaljev, penje se do padina Vezuva i do brežuljaka u unutrašnjosti.

508.   BURIĆ DON MATEA, rođen 11. 2. 1888 u Kraljevici, sada u klinici Dr Koluči.

XV SALERNO
Salerno (ital. Salerno) je poznati grad u Italiji. Salerno je drugi po veličini i značaju grad pokrajine Kampanije u južnom delu države i glavni grad istoimenog Okruga Salerno.

509.   BUDAK MILE, rođen 30. 8. 1889. u Sv. Roku, Zagreb, advokat.

Izvor: Arhiv Jugoslavije
Fond: Ministarstvo unutrašnjih poslova
Kut. 33; taj je dokument pisan ćirilicom, fonerskim pravopisom


3.   od 3
Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #24 : Svibanj 09, 2013, 22:46:44 »

RASPORED USTAŠA NA LIPARIMA (1935)

IZVJEŠTAJ 1. SATNIJE

1.   Ustaška satnija zpvjk. vdk. Herenčić Ivo
2.   74 ustaše.
3.   Satnija je smještena u zgr. br. 1 u 8 soba.
4.   2 voda.
5.   Zpvjk. 1. voda dvodk. Čarić Marko, 2. voda dvdk. Krznarić Luka.
6.   6 rojeva.
7.   rjci. Radoš Filip, Brkljača Andrija, Potočnik Anton, Holjevac Nikola, Ivić Marko, Grabovac Martin.

8.   Zpvjk. 1. roja 1. voda rjk. Radoš Filip, drjk. Kvesić Josip, Marić Ante, ustaše: Križanac Božo, Dadić Stjepan, Brajković Petar, Boban Mate, Čeko Stjepan, Šimović Stjepan, Vodopija Mate, Sopta Slavo, Babaja Jerko.
Smješteni u sobu br. 7

Zpvjk. 2. roja rjk. Brkljača Andrija, zamjenik drjk. Mandurić Jerko, rjk. Tomić Vinko, Piplica Petar, Grabovac Nikola, Ivančić Petar, Govorušić Božo, Čurić Jure, Grubišić Petar, Jelčić Mate, Barišić Josip.
Smješteni su u sobu br. 6 i 8.

Zpvjk. 3. roja rjk. Potočnik Anton, drjkci, Miličević Ivan, Andreskić Josip, Ćavić Andrija, Raić Frano, ustaše: Bušić Ante, Gašparović Mijo, Mandić Mate, Škaro Kazimir, Šarić Frano, Gesler Josip, Mihaljević Marko, Šuman Mate.
Smješteni su u sobu br. 5 i 6.

Zpojk. 1. roja 2. voda rjk. Holjevac Nikola, čarkari: drjkci: Anđel Dragutin, Nimac Jure, ustaše: Mihaljević Stjepan, Hećimović Dane, Pavić Petar, Grabovac Marijan, Mihaljević Mate, Pokić Ivan, Turković Josip, Perković Jakov.
Smješteni su u sobu br. 2.

Zpvjk. 2. roja rjk. Ivić Marko, čarkari: drjci. Bulić Dane, Božić Mate, Smoljan Marko, Cenan Mijo, ustaše: Pavlinović Mate, Galić Stanko, Volarić Amon, Šljibar Frano, Bulić Josip I., Kelava Petar,
Smješteni su u sobi br. 1.

Zpvjk. 3. roja rjk. Grabovac Martin, čarkari: drjkci. Bulić lvan, Dadić Josip, ustaše: Grabovac Ivan, Barišić Nikola, Čurić Vid, Krželj Josip, Pranjić Marijan, Musa Frano, Dumančić Milan, Polegubić Mijo, Letica Ilija. Smješteni u sobu br. 3 i 4.

  9.   Praznih mjesta nema.
10.   Svi dočasnici.
11.   Obuće ima slabe 10 pari cipela.

Ivo Herenčić

IZVJEŠTAJ 2. SATNIJE

1.   Ustaška satnija zpvjk. sat. čas. namjes. Devčić Krune.
2.   70 ustaša.
3.   Satnija je smještena u zgradi br. 2. prizemno u 2 sobe.
4.   U satniji ima dva voda.
5.   Zapovjednici vodova su rojnici: Paradžik Petar, Šprajc Stjepan.
6.   Rojeva ima u satniji 6.
7.   Rojnici: Galić Juko, Vidović Pavao, Žilić Bariša, Milaković Nikola, drjk. Čavarušić Petar, rjk. Grubač Milan.
8.   Zpvjk. 1. roja rjk. Galić Juko, drjk. Crnjak Stjepan, ustaše: Milaloža Nikola, Šola Marijan, Ladišić Ivan, Pečnikar Vilko, Musa Veselko, Šimrak Janko, Galić Josip, Kelić Ivan.
Smješteni u sobi br. 1.

Zpvjk. 2. roja rjk. Vidović Pavao, drjk. Paković Josip, ustaše: Brkljačić Mile, Roštaš Ferdinand, Ljubanović Bartul, Šestanović Stjepan, Zubić Ante, Kačić Tomo, Klišanin Blaž, Šredl Frano.
Smješteni u sobi br. 1.

Zpvjk. 3. roja rjk. Žilić Bariša, drjk. Vukić Pavao, Vukić Krsto, ustaše: Bulić Josip, Ljubičić Mate, Mamić Hadam, Mikacenić Frano, Vuković Ivan, Cikojević Petar, Čerkez Ivan.
Smješteni u sobi br. 1.

Zpvjk. 1. roja voda drjk. Čavarušić Petar, drjk. Kos Frano, ustaše: Orešković Nikola, Gelo Josip, Nevjestić Ante, Gačić Mirko, Kralj Čiril, Raić Marko, Bušić Frano, Ivandić Jakov, Sarić Ivan.
Smješteni u sobi br. 2.
 
Zpvjk. 2. roja rjk. Milaković Nikola, rjk. Devčić Pavao, drjk. Klarić Ivan, Bilobrk Jure, ustaše: Biskupić Juraj, Rokić Josip, Lovrić Stjepan, Mišura Jakov, Ivančić Srećko, Perković Marijan, Bagarić Ilija, Rajković Marko. Smješteni u sobi br. 2.

Zpvjk: 3. roja rjk. Grubač Milan, drjk. Mamić Ivan, drjk. Devčić Jure, ustaše: Toto Ivan, Orlović Josip, Cvjetković Luka, Penava Ilija, Grabovac Dragan, Dasović Ivan, Hontić Andrija, Karoglan Marijan, Dropuljić Mirko, Medvidović Marijan.
Smješteni u sobi br. 2.

  9.   Prazni mjesta u 2. sat. ima 7.
10.   Najsposobniji za izobrazbu novaka jesu: rjk. Paradžik Petar, Vidović Pavao, Žilić Bariša, Galić Juko.
11.   Obuće ima slabe 6 pari cipela.

Zpvjk sat. K. Devčić

IZVJEŠTAJ 3. SATNIJE

1.   Zpvjk. sat. čnmj. A. Olujić (3. ća sat).
2.   62 ustaše.
3.   Satnija smještena u zgradu br. 2 u dvije sobe 2. pod.
4.   2 voda.
5.   vod zpvjk. dvdk. M. Vukić; 2 voda dvdk. Market Vlado.
6.   U satniji 6 rojeva.
7.   roj rjk. Mislov Josip; 2. roj drjk. Šetka Petar; 3. roj rjk. Vulin Martin; 4. roj rjk. Lončar Nikola; 5 roj rjk. Šarić Franjo, 6. roj rjk. Vicencinović Franjo.

1. Vod
8.   1. roj, zpvjk. rjk. Mislov Josip; drjci: Šuto Ivan, Babić Josip i Čuić Josip, ustaše: Šuto Jure II, Bilobrk Ivan, Granić Ante, Kovačević Ante i Sovoj Ante.

2. roj, zpvjk. djk. Šetka Petar; Milardović Stjepan, Šuto Mate, Stanić Ivan, Žižionović Ante i Dedić Josip I. Ustaše: Vidak Mate i Djuzel Ivan.

3. roj, zpvjk. rjk. Vulin Martin; drjci Pezo Ante i Čačić Antun; ustaše: Roščić Ivan, Babić Ivan, Perkušić Marko, Škera Josip, Raos Pavao i Juroš Marko.

2. Vod
1. roj, zpvjk. rjk. Lončar Nikola; drjci: Medvidović Luka, Bušić Jakov, Dedić Josip II. i Lešina Petar, ustaše: Kuštro Petar, Bekavac Tadija, Pekas Josip, Kundid Filip, Juroš Ivan i Čović Ivan.

2. roj. zpvjk. rjk. Šarić Franjo, drjci: Jurić Mate, Divić Petar, Telenta Ivo; ustaše: Raos Lovre, Vrdoljak Ivan, Puljić Ivan, Strinić Ante i Lončar Marko.

3. roj. zpvjk. rjk. Vicencinović Franjo; drjci: Stojanov Ivan, Maraš Stanko, Kris Leonard, ustaše: Gregor Franc, Velzki Georg, Kutscher Rudolf, Čirnik Nikola, Domčak Roman i Taras Bajrak.

  9.   12 praznih mjesta.
10.   Svi - (Vukić, Market. -) (Rjnci - svi) Pezo Ante, Milardović S., Šetka, Žiranović Ante, Lešina, Medvidović L., Dedić Josip, Kris.
11.   U priličnom stanju, trebalo bi 8-10 pari cipela.

Pag, 13. III 1935.
Z. sat. Č. n. A. Olujić

IZVJEŠTAJ 4. SATNIJE

1.   4. satnija. Zapovjednik Moškov Ante vodnik.
2.   61 ustaša (1 časn. namj., 1 vodnik i 1 nadglednik).
3.   U zgradi br. 3, 2. kat u dvije sobe.
4.   2 voda.
5.   vod dvk. Stanić jure, 2. vod dvk. Butorac Stjepan.
6.   rojeva.
7.   rjk. Benković Pava II, Jačan Blaž, Desnica Nikola, Ikica Nikola i dorojnik Bilopavlović Ivan.
8.   roj, 1. vod. zapovjednik roja rjk. Benković Pava II. drk. Jažić Ivan, ustaše: Mamić Josip, Zaradić Petar, Šušnjar Ante, Bilobrk Nikola, Šimić Dane, Zdilar Ivan, Vuknić Vlade, Šućur Ivan i Dužević Ante.
Roj smješten u sobi br. 1.

2. roj, 1. vod. Zapovjednik roja rjk. Jačan Blaž, drk. Tomičić Vicko, Jukić Andrija, Vidov Bože, Vlašica Marko, Kaladžić Ivan, ustaše: Čagalj Ivan, Mijić Ante, Biošić Josip, Smolić Tomo, Garac Ivan i Djuzel Stjepan.
Roj smješten u sobi br. 1.

3. roj, 1. vod. Zapovjednik roja drk. Bilopavlović Ivan. drk. Jurić Ante, ustaše: Udiljak Ante, Marić Šimun, Rogić Sime, Zelić josip, Paić Dujo, Gojčeta Ivan, Sarađen Ivan i Munitić Stjepan.
Roj smješten u sobi br. 1.

1. roj, 2. vod. Zapovjednik roja rjk. Desnica Nikola. Drk. Mustapić Mate, Roščić Stjepan, Matić Dane, ustaše: Čudina Zorko, Gjerek Božo, Sabljić Jakov, Pudar Mate, Ivanko Josip, Karoglan Mijo i Škeva Mijo.
Roj smješten u sobu br. 2.

2. roj, 2. vod. Zapovjednik roja rjk. Ikica Nikola. Drk. Gjerek Ante, Deković Tomo, Marijanović Ivan, Franov Nikola, Marković Jakov, Franić Ante, Sesijak Ante, Kurtin Krsto, ustaše: Čvrljević Rudolf, Baković Ivan i Mikulić Dane.
Roj smješten u sobi br. 2.

  9.   Petnaest praznih mjesta.
10.   Obuća u priličnorn dobrom stanju osim 16 pari cipela.
11.   U 4. satniji već fali 1 rojnik, te je zaptvo tog roja povjereno drku Bilopavlović Ivanu. Za novačku izobrazbu odgovarali bi: oba ovdn. Stanić i Butorac (Butorac je kao vojnik dobar). Rojnici Desnica Nikola i Ikica Nikola su bolesni; rjk. Benković Pavao je dosta dobar, ali brzo upaljive naravi; rjk. Jačan Blaž dosta dobar, samo neodlučan - dobričina. Drci: Gjerek Ante, Tomičić Vicko, Bilopavlović Ivan i Deković Tomo prilični su.

Za dom spremni!
Pag, 13. III 1935.
Zap. stn. vdn. A. Moškov
 


1.   od 2
Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #25 : Svibanj 09, 2013, 22:56:45 »

Br. 1/35.
IZVJEŠTAJ 5. SATNIJE

1.   Zapovj. sat. čas. namj. Katić Jerolim.
2.   62 ustaše.
3.   Zgrada br. 3, 2 sobe prizemno.
4.   2 voda, zapovj. 1. voda dvk. Korčulanić Šime, 2. voda dvk. Bolčić Marijan.
5.   6 roj eva (umanjenih).
6.   Zapovjednici rojeva: rjnici: Perić Mate, Benković Frane i Čizmić Petar i dorojnici: Ančić Jakov, Čorić Luka i Mandušić Mate.
7.   Popis rojeva:

1. roj, 1. voda. zapovj, roja rjk. Perić Mate, zamj. drk. Nižić Frane, ustaše: Nosić Mate, Lubina Jure, Ančić Dujan, Knezović Ivan, Granić Mirko, Baić Marko i Petričević Mate
(spavaju u sobi br. 1.)

2. roj, 1. voda, zapovj. roja rjk. Benković Frane, zamj. drk. Banovac Vlaho, dorojk. Čapin Marko i Franulović Lovre, ustaše: Roščić Marko, Šuto Ante, Srdanović Ivan, Gudelj Mate, Bilankov Ante, Batinić Ivan I. i Čulić Luka (spavaju u sobi br. 1).

3. roj, 1. voda, zapovj. roja rik, Čizmić Petar, zamj. drk. Matušinović Mijo, dorojnici: Šurić Dominik, Mađarić Ljubomir i Telenta Šime, ustaše: Antičević Bariša, Batinić Ivan II, Marijanović Ivan II, Todorić Ivan I, Grabovac Mijo i Smolić Josip
(spavaju u sobi broj 1).

l. roj, 2. voda, zapovj. roja drk. Ančić Jakov, zamj. drk. Bulić Josip I. rojk, Zubčić Petar, drk. Roman Ivan i Šarlija Petar, ustaše: Gaćo Josip, Raos Josip, Čajkušić Jakov, Stapić Mate, Ramić Stjepan i Klarić Stjepan
(spavaju u sobi br. 2.).

2. roj, 2. voda, zapovj. roja drk.Čorić Luka, zamj. drk. Perković Martin, dorojnici: Čorić Ljudevit, Roščić Mate i Ivančan Stjepan, ustaše: Biočić Marko, Čapin Ivan, Todorić Ivan II, Jakić Josip, Lončar Zvonimir i Lončar Ljubo
(spavaju u sobi br. 2).

3. roj, 2. voda, zapovj. roja drk. Mandušić Mate, zamj. drk. Rako Ivan, drk. Vlašić Petar i Ferenčak Gjuro, ustaše: Čorić Fabijan i Lučić Nikola
(spavaju u sobi br. 2).

8.   14. praznih mjesta.
9.   drk. Bolčić Marijan, rojnici: Perić Mate, Benko Frane, Čizmić Petar i Zubčić Petar, dorojnici: Banovac Vlaho, Ćapin Marko (trubljač), Matusinović Mijo, Šurić Dominik, Frleta Sime, Ančić Jakov, Ćorić Luka, Perković Martin, Mandušić Mate i Rako Ivan (krojačka radiona).
10.   U srednjem stanju (trebalo bi nekoliko izmjeniti).

Zapovj. satnije:
J. Katić č. n.

IZVJEŠTAJ 6. SATNIJE
13. 3. 1935.

1.   Zapovjednik sat. čas. namj. Pejković Ante.
2.   70 ustaša.
3.   Satnija smještena u dvije sobe. Zgrada broj 5.
4.   Ima dva voda.
1.   vod dvk. Baljak Ventura. 2. vod dvk. Barišić Mile.
5.   Ima 6. rojeva.
6.   Zpvjk. 1. roja rjk. Devčić Martin, 2. roj rjk. Munitić Jakov, 3. roja rjk. Zelić Petar, 4. roj rjk. Grgić Ivan, 5. roj drjk. Šuto Jure.
7.   Mjesta ima 9 praznih.
8.   Dočasnici viši i niži su svi sposobni za novačku izabrazbu, bez razlike.
9.   Obuvena sat dobro.

Ante Pejković, čas. namj.

IZVJEŠTAJ 7. SATNIJE

1.   Zapovjednik satnije, vodk. Ivandić Stjepan, a zamj. vodnik Boban Rafael.
2.   53 ustaše
3.   Satnija je smještena u zgradi broj 6 i 7.
4.   Satnija ima 2 voda.
5.   Zapovjednici voda jesu: 1. voda, dvdk. Benković Pava I., a zapovjk. 2. voda ...
6.   U satniji ima 4 roja.
7.   Zapovjednici roja jesu: rojk. Brzica Mate, rojk. Perkov Rudolf, dorjk. Mršić Stjepan.
8.   roj, 1. vod, rojk. Brzica Mate a zamj. dorjk. Vidović Mate, ustaše: Grubišić Grga, Majašić Josip, Orešković Mile, Kvesić Stjepan, Leko Ambroža, Ražnjević Boža, Grepo Ivan, Jerak Andrija, Ivković Nikola, Kapulica Marko, Radovčić Andrija.
Namješteni su u zgradi broj 6. u sobi jednostavnoj.

2. roj. 1. vod, rojk. Perkov Rudolf, zamj. drjk. Ćurković Ante, ustaše: Pavlović Andrija, Ćopić Sime, Prgomet Jure, Matišić Mate, Rimec Nikola, Selak Ante, Perić Nikola, Čenan Ante, Rominović Pave, Majić Ivan. Namješteni su u zgradi broj 6. u sobi jednostavnoj.

3. roj, 1. vod, zpvjk. drjk Mršić Stjepan, a zamj. dorojnik Marić Filip, ustaše: Mišević Ante, Strgar Mile, Franulović Stanko, Milinović Marjan, Mustapić Jakov, Grozden Nikola, Gudelj Ante, Češljar Ante, Kotarac Ante, Sarić Josip, Papić Božo.
Namješteni. su u zgradi broj 6, u sobi jednostavnoj.

1. roj, 2. vod, zpvjk. rojk. Juroš Mate, zamj. drjk. Bušić Ivan, ustaše: Batalić Josip, Gudelj Marjan, Gudelj Marko, Šušnjar Nikola, Krnjić Stjepan. Namješteni su u zgradi br. 7. u sobi jednostavnoj.

Ostali bez roja, rojk. Čubretović Jakov, rojk. Nikšić Josip i dorojnici: Vodopija Jakov i ustaša Muhamed Pilav.
Namješteni su u zgradi broj 7. u istoj sobi.

  9.   U zgradi broj 7 ostaje još 25 praznih mjesta.
10.   Dočasnici 7 satnije istom su udjeljeni za novačku izobrazbu.
11.   Obuća novo pridošlih ustaša jeste u dobrom stanju, dok kod dočasnika imade i loše obuće.

Zpvjk. vodk. S. Ivandić

ROJNI  IMENIK

Zpvjk. 1. roja rjk. Devčić Martin smješten
u sobi br. 2.
  1.   rjk. Devčić Martin
  2.   zamjenik drjk. Matusinović Josip
  3.   ustaša Bilobrk Miroslav
  4.   ustaša Božinović Mijo
  5.   ustaša Gojčeta Luka
  6.   ustaša Kuštra Josip
  7.   ustaša Drmić Luka
  8.   ustaša Došen Stjepan
  9.   ustaša Pevec Josip
10.   ustaša Šimić Ivan
11.   ustaša Kapulica Mate
12.   ustaša Višić Tadija
13.   ustaša Bulić Dragutin

2. roj smješten u sobi br. 2.
  1.   Zapovjednik 2. roja rjk. Munitić Jakov
  2.   Zamjenik 2. roja drjk. Mikrut Petar
  3.   ustaša Herceg Vladiša
  4.   ustaša Mijoč Josip
  5.   ustaša Kutleša Ante
  6.   ustaša Bagarić Ivan I.
  7.   ustaša Latinčić Marko
  8.   ustaša Zovko Jure
  9.   ustaša Dugač Janko
10.   ustaša Kovačević Josip
11.   ustaša Bagarić Ivan II.
12.   ustaša Lažeta Ivan
13.   ustaša Šarić Ante

3. roj smješten u sobi broj 2.
  1.   Zapovjednik 3. roja rjk. Zelić Petar
  2.   Zamjenik 3. roja drjk. Dadić Franjo
  3.   ustaša Ančić Mijo
  4.   ustaša Devčić Ivan II.
  5.   ustaša Marasović Mirko
  6.   ustaša Vrdoljak Ante
  7.   ustaša Juroš Mate II.
   
  8.   ustaša Drinjak Ivan
  9.   ustaša Beljan Mirko
10.   ustaša Čagalj Marijan
11.   ustaša Buljan Marijan
12.   ustaša Miloloža Martin
13.   ustaša Krolo Franjo

4. roj smješten u sobu broj 1.
  1.   Zapovjednik 4. roja rjk. Grgić Ivan
  2.   Zamjenik 4. roja drjk. Čorić Petar
  3.   ustaša Čorić Stjepan
  4.   ustaša Šimunac Toma
  5.   ustaša Čale Ante
  6.   ustaša Šitum Marijan
  7.   ustaša Dadić Ilija
  8.   ustaša Milas Krešimir
  9.   ustaša Ivić Jerko
10.   ustaša Rodin Petar
11.   ustaša Perlić Marko
12.   ustaša Antičević Mijo
13.   ustaša Mišura Mijo

5. roj smješten u sobu broj 1.
  1.   Zapovjednik 5. roja drjk. Šuto Jure
  2.   Zamjenik 5. roja drjk. Čurčić Josip
  3.   drjk. Šuto Stjepan
  4.   ustaša Mladina Luka
  5.   ustaša Omrčen Josip
  6.   ustaša Šuto Stjepan II.
  7.   ustaša Čurić Petar
  8.   ustaša Bekavac Bos. Ante
  9.   ustaša Čović Luka II.
10.   ustaša Lekić Ivan
11.   ustaša Mihaljević Marko II.
12.   ustaša Blažinčić Frane
13.   ustaša Zdilar Stjepan
14.   ustaša Petrović Sarafin
15.   ustaša Čačija Ivan

Izvor: A-VII, NDH, Kutija 85F, 26/6



2.   od 2
Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #26 : Svibanj 09, 2013, 23:26:41 »

IZVJEŠTAJ  STJEPANA  MARUŠIĆA


Stjepan Marušić
Predmet: Izvještaj o radu u emigraciji.

VODSTVU  H.S.S. Zagreb

Zbog neprilika u školi bio sam primoran još god. 1923. napustiti domovinu. Pod imenom moga brata uspio sam dobiti pasoš, te sam odselio u Belgiju. U početku kao obični radnik, kasnije kao radnički tutor, povjerenik i zastupnik u svim poslovima. Premda sam bio mlad ipak sam bio svjestan svoga hrvatstva i zadojen Radićevim idejama. U tuđem svijetu osobito među radništvom, opazio sam kolika i kakova je potreba organizacije, a specijalne u svrhu odbrane od komunizma. Budno sam pratio događaje u domovini naročito po ubijstvu blagopokojnog Vođe.

Aktom od 6. siječnja 1929. god. bila je neizbježiva reakcija sa strane Hrvata. Krajem 1929. god. počeo sam dobivati "Grič" i kako je taj list pisao isključivo u hrvatskom duhu, to sam se sav založio za borbu čiji je plod imao biti Slobodna i nezavisna Hrvatska. Došao sam u vezu s Pavelićem i njegovim ljudima, koliko od njega, toliko od njih nikada nijesam čuo ništa što bi išlo na uštrb jedinstva hrvatskog pokreta. Pa sam tako i vodio naše iseljeništvo u Belgiji uvijek u uvjerenju da radim u suglasju sa čitavim hrvatskim narodom. Poslije dvije i pol godine rada u Belgiji bio sam od Pavelića pozvan na novu dužnost u Italiju. Na raznim pograničnim stanicama živio sam i radio sve do 20 kolovoza 1934. god. Kroz ovo vrijeme imao sam prilike više puta sastati se sa gospodom iz G.U.S.(1) Pa iskreno priznajem da sam se sa njima u mnogo čemu razilazio, ali u onoj situaciji nije bilo drugog izlaza osim strpljenja. God. 1934. upoznao sam u Bologni g. prof. Lujerića i makar novi poznanik, ulio mi je mnogo povjerenja pa sam mu u jednom iskrenom razgovoru se dovoljno potužio na prilike i rad u organizaciji, u koliko se sjećam Lujetić mi je sve to povladio i govorio mi je o tome kako je sa strane balavaca, koji vode G.U.S. čisto toleriran, zatim izazvan što je Radićevac. Stvarno stanje nije mi moglo biti poznato s razloga što nisam bio u logoru, a kako sam kasnije doznao ljudi iz logora mogli su pisati, ali samo "psalme", a nipošto ocrtati istinito stanje, što sam nažalost i sam svojim leđima iskusio.

U kolovozu 1934. god. bio sam službeno upućen na rad u Poljsku, gdje sam ostao do nekoliko dana po atentatu, našto sam bio pozvan s obitelju natrag u Italiju. Poslije osamnajstdnevnog boravka u Udinama bio sam upućen s ostalim ustašama u internaciju na Liparske Otoke. Tu sam tek naišao na stvarne grozote: jedno izdaja sa strane Talijana, drugo postupak sa strane G.U.S. i treće nedostojno ljubljenje skuta talijanskim vlastima i priznanje talijanskog suvereniteta nad hrvatskom revolucionarnom organizacijom ustaša Budaka i njemu bliskih nekarakternih i ljudi od njega kupljenih kao što su

  1.   Babić Mijo, (zvan Đovani) rođen 1. 9. 1903, Nova Bukovica, Slatina
  2.   Bubalo Ante, rođen 3. 2. 1906, Trebinat, op. Čapljina
  3.   Bzik Mijo, rođen 13. 9. 1907, Mučna, op. Sokolovac
  4.   Grgić Toma, 12. 12. 1906, Ljubuški (supruga Katica Šisler)
  5.   Kinsler Gustav, rođen 27. 7. 1889, Hrgovljani, Bjelovar
  6.   Kremzir Ljubo, rođen 27.6. 1911, Zagreb (zvali "Đovaniev špijun")
  7.   Milković Joža, rođen 13. 2. 1909, Senj
  8.   Seletković Mijo, rođen 4. 9. 1895, Andrijevići, Slavonski Brod
  9.   Singer Vlado, rođen 21. 10. 1908, Virovitica
10.   Tomić Stjepan, rođen 3. 2. 1906, Trebinat, op. Čapljina
11.   Tomljenović Joža, rođen 17. 3.1906, Gospić
12.   Tomljenović Slavo rođen 1. 5. 1911, Senj

i još nekolicina drugih, koji su se opet međusobom klali, tko će se više dodvoriti Budaku.

Logor je u glavnom bio privržen Oru. Jeliću, prof. Lujeriću i Oru Mati Buriću. Budak je ulagao sve i sva da bi ovu trojicu rastavio, a to mu nije uspjelo, pa ih je onda dao ukloniti sa otoka.

Početkom godine 1930. u Belgiji, t.j. prije nego se je razvio rad organizacije, živio sam sa mojom obitelji veoma dobro: posjedovao sam 280.000 franaka novca i pokućtvo koje je vrijedilo 40.000 fr. bio sam uposlen na plaću koja mi je iznosila mjesečno 12.000 franaka. U mjesecu travnju iste godine na intervenciju beogradskog poslanika Milojevića, u Briselu, bio sam odpušten s posla. U mjesecu listopadu 1932. kad sam od Pavelića bio pozvan na novu dužnost u Italiju, morao sam prodati moje pokućtvo da si uzmogne pokriti putne troškove. Cijela moja imovina u iznosu od ca. 800.000 dinara potrošena je u svrhu organizacije. U Italiju sam došao sa mojom suprugom i dvoje djece, a jedno naše dijete, koje onda imalo tek 10 mjeseci ostavili smo ga u Belgiji kod majke moje supruge na čuvanje. Ovo dijete šest mjeseci po našem odlasku iz Belgije, otišlo je sa svojom bakicom u Poljsku.

Prva moja stanica u Italiji bila je na otoku Lastovo. Na ovoj stanici ostao sam svega 6 mjeseci. Ovdje sam došao u sukob sa talijanskim vlastima, jer sam im ometao njihove poslove u organiziranju njihovih jedinica u našim krajevima, kao i italijaniziranje našeg hrvatskog pučanstva na samom otoku. Na Lastovu sam prozreo talijanske namjere, što oni misle postići preko nas Hrvata, pa sam moje mišljenje javio u jednom pismu Dr. Paveliću.

Izravno sa Lastova, preko Zadra i Rijeke došao sam na moju novu stanicu Udine. U Udinama bilo je za mene vrlo loše stanje: na svakom koraku na ulici čuju se razgovori među Talijanima o "njihovoj Dalmaciji"; na raznim kućama u gradu vide se natpisi velikim slovima: Živila naša Dalmacija, živio naš Split, živio naš Brač i t. . Ovdje sam bio primoran da se povučem u kuću i da ne izlazim na ulicu, jer mi moj karakter nije dozvoljavao, da se miješam sa ove vrste ljudima.

Moje materijalno stanje u Udinama bilo je isto tako očajno: dobivao sam na račun beriva 1000 lira mjesečno od čega sam morao platiti 400 lira za stan, 100 lira za čišćenje, 150 lira za svetlo i gorivo, a morao sam slati 100 lira za uzdržavanje mog djeteta u Poljsku. Ostalo mi je još 250 lira, za hranu, odjeću i liječenje i korespondenciju. Polovicu mjeseca hranili bi se samim krumpirima. Bolest je počela vladati u mojoj obitelji, s dana na dan sve to gorje. Pisao sam Paveliću i rastumačio mu moje stanje, ali nažalost on mi odgovara, da nije moguće povisiti mi beriva, jer da nema novca u kasi. Ovo je bila jedna prosta laž sa strane Pavelićeve. Jer kad je moglo biti novaca za izlete po švicarskim brdima i talijanskoj revijeri i voziti se u luksuznim kolima i živjeti po prvoklasnim hotelima i restauracijama, pohađati teatre i imati sve ostale zadovoljštine, ne samo on, Pavelić, nego i sva njegova okolica od kojih ni jedan nije žrtvovao baš ništa za hrvatsku stvar, moglo je onda biti novca i za bolesne članove organizacije, koji su sve žrtvovali za istu. No tu nije bilo pravice! Jednoga dana napišem jedno pismo Paveliću i zamolim ga da mi dozvoli, da moja supruga sa djecom pođe u Poljsku kod njezinih roditelja, gdje se nalazi i naše treće dijete. Navedem kao razlog materijalna sredstva s kojima ne možemo izlaziti na kraj u Udinama. On mi ovoj molbi udovolji odmah i bez ikakova kritiziranja. Tako koncem mjeseca lipnja 1933. god. moja supruga sa dvoje djece pođe u Poljsku, a ja ostado u Udinama. Uvijek sam primao 1000 lira na račun berina. 600 lira slao sam njima u Poljsku, a sebi sam uzimao ostatak od 400 lira. Od mojih 400 lira plaćao sam za stan i hranu 380 lira pa mi je tako ostavalo još 20 lira za sve ostale potrebštine. U Poljskoj kod mojih zavlada teška bolest; mlađe dijete besprekidno bolesno, a supruga je morala ići pod operaciju, koja je stajala 2500 lira, a koje ni danas nije plaćeno. Mene u Udinama svlada također bolest tako, da sam više puta pao u besvijest na ulici. Bio bi sigurno i podlegao ondašnjoj bolesti, da se ne bude našao jedan dobri i pošteni Talijanac, koji me primi u svoj stan i dao mi je sve potrebite njege do potpuna ozdravljenja. Sve ove moje poteškoće javljao sam Paveliću, a odgovor sam dobivao od nekog balavca Mije Bzika. Ovaj nesrernik bi mi odgovorio, da imam svoje berivo kao i ostali, pa da si moram sam pomoći. Ja sam dakle na račun od 5 osoba primao 1000 lira, a ostali jedinci primali isto tako na sama sebe. Tako je npr. jedna sluškinja, Katica Schisler (Šisler/ Schüßler/ *), primala plaću od 800 lira na mjesec i povrh toga odjeću i ostalo što je želila.

Nijesam više hrjeo ostati u Italiji, pa sam radi toga molio Pavelića, da mi dade putnicu i dozvoli poći u Francusku ili kamo ondje. Poslije nekoliko mojih molba pozove mene Pavelić u Bolognu na 3. kolovoza 1934. god. i tu mi dade novu misiju za Poljsku. Za urediti stvar o mom putovanju morao sam čekati na novac kojeg je donesao Kvaternik na 15. kolovoza. Kvaternik je meni dugovao iz blagajne 1000 lira, svotu koju sam ja posudio od jednog mog prijatelja a koju sam izdao dvojici ustaša, koji su tog vremena došli u Italiju preko moje stanice. No Kvaternik meni ne isplaćuje na račun rečenog duga nego 500 lira, a ostale kaže da nema. Na mom odlasku iz Udina morao sam platiti mojim novcem njihov dug i tako sam došao u Poljsku sa 400 lira u džepu. U Poljskoj našao sam moju suprugu sa djecom u neopisivo očajnom stanju: svi osim starijeg djeteta, bolesni u postelji a u kući ni kruha nema. Kako sam preživio ona dva mjeseca u Poljskoj do atentata nijesam u stanju opisati, jer me grozota hvata. 11 dan po atentatu primio sam 1000 lira za moj mjesec. Istog dana kupim si vozne karte preko Njemačke u Beč i krenem sa cijelom obitelji na put. Supruga mi je imala 40° vrućice kad smo sjeli u vlak. Putovati smo morali jer je bila već potjera za menom. U Beču smo ostali 3 dana. Ovdje mi je Kodanić donesao vozne karte do Udina. U Udine smo se povratili 28. X 1934. Moja supruga je morala odmah u bolnicu, a u džepu nisam imao ni jedne pare. Ovdje nas je opet spasio moj stari prijatelj. Na 16. 11. 1934 pozvani pođemo u Bolognu, te sutradan iz Bologne u Čivitavečia, gdje smo se ukrcali na parobrod "Argentina" skopa sa ostale 400 ustaša. Poslije 24 sata vožnje po moru stigli smo na otok Lipari: otok muka i očaja!

Na Liparima sam se opet sastao sa mojim starim drugovima i prijateljima iz Belgije: njih je bilo oko 85% od sveukupnih ustaša u Italiji. Kroz prva dva dana upoznao sam se sa cijelim logorom i njegovim životom: ljudi su meni kazivali ono, što se ne bi usudili reći nikome drugom, jer ja sam bio jedini u koga su oni imali podpuno povjerenje među svima ljudima, koji su sada novodošli kod njih. Ljudi su bili razdijeljeni u dva tabora: dalmatinci u jednom, a ostali svi u jedan drugi. Ova razdioba unijela je među ljude veliko negodovanje i mržnju jednih prema drugima, najviše mržnju prema zapovjednicima: Stjepanu Tomiću, Miji Seletkoviću i Tomi Grgiću, koji su sa ljudima barbarski postupali. Radi ove diobe najviše su okrivljavali Tomića, jer da je on tomu krivac. Dalmatinci su vidjeli u navedenim ljudima svoje najviše dušmane, kao što je i bila istina.

Na otok smo stigli svi, što nas je bilo u Italiji osim G.U.S. Pavelića, Budaka i Jelića. Svatko se je interesirao da upozna ljude G.U.S. i nadao se da će red biti uspostavljen kad oni dođu na otok (jer se je pronio glas da će G.U.S. skoro stići k nama). Nekoliko dana po našem odlasku dođe na otok Joža Milković, koji se prestavi kao član G.U.S. Nešto kasnije njega stigne i Jelić. Božićnih blagdana stigne još Hranilović, Bzik, Singer, Babić a po novoj godini 1935. stigne i Budak. Ovi ljudi osim Jelića iznajmiše si jednu najljepšu zgradu u mjestu i tamo otvore kancelariju koju zvaše G.U.S. Kad su naši borci vidili tko su ti ljudi, što sačinjavaju G. U.S. digli su se protiv i zabranjivali im da se služe tim naslovom. Budak koji je onda još u početku imao još nešto ugleda kod ljudi uspjeo je da zadovolji masu sa oduzimanjem gornjeg naslova i preuzimanjem zapovjedništva u svoje ruke. No Budak je opet tu iste ljude okupio oko sebe i to: Bzika i Bubalu za svoje pobočnike, A Singera, Kremzira i Kinzlera za svoje doušnike, Babić je bio blagajnik, Joža Milković politički izvjestitelj, Hranilović je bio neke vrste kao posmatrač, koji nije bio službeno lice. Dr. Jelić nije se u ništa pačao. Ova uprava, koja je zamjenjivala G.U.S. hodila je s gorega na gore. Jeliću, Lujetiću i Don Mati Buriću bio je život u opasnosti. Pritisak sa strane uprave osjećao se je svaki dan teži. Jasno se je vidjelo da Budak i drugovi vode ustašku organizaciju u propast, a tim i same ljude koji se u njoj nalaze. Budak je mislio da je razlog nereda u logoru Jelić i Lujetić, pa ih dade jednog dana maknuti s otoka. No poslije odlaska ovij nastala je reakcija u logoru i ljudi zahtijevaju od Budaka da povrati ovu dvojicu na otok. Kako Budak nije mogao udovoljiti zahtjevima ustaša, to oni odlučiše, da pošalju jednu delegaciju Paveliću u Torinsku tamnicu, što im je i uspjelo. Kad se je delegacija vratila iz Torina nastalo je u logoru upravo veliko iznenađenje i promjena. Pavelić je delegaciju primio u zatvoru, a nije ju htjeo slušati, već ih je okosito napao i osudio ih za njihov razorni rad protiv ustaškog pokreta. Kao posljedica ovog nereda izađe il mjesecu srpnju 1935. famozna Pavelićeva naredba sa osamdeset i nekoliko točaka: "Istraga za usranovljenje odgovornika svim neredima u ustaškoj organizaciji". Ova sramotna afera montirana po Budaku a usavršena po Paveliću bila je uperena protiv Jelića i ljudi koji su se s njim slagali. Vođenje istrage trajalo je oko 4 mjeseca, a u njoj su morali surađivati svi članovi organizacije. Način kako je istraga bila vođena bio je identičan sovjetskim revolucionarnim sudovima. Za vrijeme istrage bilo je strogo zabranjeno razgovaranje među nama koji smo živjeli izvan logora sa onima u logoru. Svi mi, koji smo živjeli izvan logora bilo smo saslušani do 27. kolovoza 1935 a sutradan t.j. 28. bili smo preseljeni iz Lipara u Connero, mjestašce udaljeno od Lipara 3 km. Istoga dana izdao je Budak strogu naredbu u kojoj se zabranjuje pod prijetnjom smrti svako sastajanje s nama, koje nas on tim dekretom prozvaše "gospodom".

1. od 2
Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #27 : Svibanj 09, 2013, 23:30:37 »

Dok smo živili u Liparima (mjesto Lipari) ja se nijesam u ništa pačao. Stao sam daleko od svega i promatrao što se zbiva u organizaciji. No zato ipak nepravde su bile velike i brojne koje su mi nanešene sa strane Budaka i njegovog dorepnika. Oni su me mrzili zato što se nijesam sa njima sastavao i odobravao njihov podli rad, a mrzili su me sigurno tim više, što sam dalmatinac, jer biti Dalmatinac bilo je dosta za Budaka i njegove krvnike. Ništa mi teško ne bi bilo biti proganjan i mučen od strane Budaka, jer to bi mogao smatrati čašću za mene, ali njegov gnjev se je opažao na mojoj nejakoj djeci i bolesno] suprugi, pa je radi toga i moja reakcija bila neminovna. Za moju obitelj nije bilo besplatnih liječnika ni lijekova, što su svi ostali imali pravo, a mjesečno berivo bilo je najniže i najnepravednije podijeljeno mojoj obitelji. Tako je jedan novodošlac sa iznajmljenom ženom i djetetom primio 2000 lira na mjesec, a ja kao prvi organizator u ustaškoj organizaciji, koji sam sve svoje dao za nju, primao sam na račun mjesečnih beriva samih 800 lira, čim sam morao podmirivati sve troškove moje obitelji koja -, sačinjava 5 članova. Svi Budakovi dorepnici dizali su predujme iz blagajne za po par hiljada lira a ja nijesam mogao dobiti predujma niti za kupiti najpotrebitiji lijek u bolesti moga djeteta.

Kad smo već bili preseljeni u Conneto Budak se je silno zainteresirao o novom životu nas "gospode" pa smo tako svaki dan mogli čitati njegove nove naredbe koje nam je on slao preko svojih povjerenika Bubala i Bzika. Ja sam naime bio prvi pogođen sa Budakovim novim izmišljenim metodama. Ovaj puta ja sam reagirao tako, kao što još nitko nije: dao sam Budaku odgovor za sve ono što sam mu dugovao iz prošlosti. Kao odgovor mojoj reakciji dobijem od Bubala jedno advokatsko pismo u kojem brani Budaka i njegove plaćenike, a meni se prijeti ustaškim sudom. (Ovo Bubalovo pismo zaplijenila mi je pariška policija na 9. svibnja 1937. u Parizu.) Ovome pismu dao sam odgovor u kojem sam kazao, da se ja nijesam došao boriti u ustašku organizaciju za nečiju ličnost a najmanje Budakovu i njegovih dorepnika, već da sam došao u organizaciju i doveo sobom 85% organiziranih ustaša da se borimo za ideale hrvatskog seljačkog naroda i t.d. Ovo je pismo dao je Budak pročitati pred ustašama u logoru i onima u Connetu. U isto vrijeme izbije afera sa Gabrom Jovanovićem, Šumanom i ostalim. O ovome nije potrebno da pišem, jer su to već opisali oni, koji su trpili, Tog vremena vladalo je među nama opsadno stanje. Sami Hranilović, Kopčinovič, Brkan i Vujeva bili su uz mene: ostali bi se bojali proći blizu mene. No bilo je i takovih koji su zahtjevali da se i mene odvede u Lipare na klaonicu.

Tog očajnog vremena povrati se u našu sredinu i profesor Lujetić. Njega je Pavelić prevario, Lujetić se odmah priključi nama petorici i nastavimo otvorenom borbom protiv krvnika i neprijatelja hrvatskog naroda. Sredinom mjeseca kolovoza napišemo nas 6 dogovorno pismo Paveliću i pošaljemo ga preko inspektora Conti-a. U ovom pismu izložili smo naše stanje na liparskom otoku i molimo Pavelića, da nas što prije sasluša, ili ako mu to nije moguće, da nas onda premjesti s otoka, jer da mi više ne možemo živjeti u blizini onih razbojnika budući da nam prijeti pogibelj života. Na 31. kolovoza iste godine u noći u 3 sata razbojnici: Bubalo, Bzik, Singer, Kremzir, Kinzler, Babić, Seletković i 4 talijanska oružnika htjedoše ubiti profesora Lujetića u njegovom stanu. Na Lujetićev vapaj poletio sam u pomoć, ali u malo da me razbojnici nijesu ubili na mjesto njega. Od njih me je obranila moja supruga, koja zamnom došla sa revolverom u ruci. Kad razbojnicima nije uspio njihov noćni plan oni pozvaše komesara policije, Pastore i narednika žandarmerije sa dvadesetak oružnika, te htjedoše Lujetića spremiti po drugom planu na 1. rujna u 7 sati u jutro t.j. nekoliko sati poslije. I ovdje smo se nas 6 našli skupa i našom silom svladali njihovu, što je bilo na čudo cijelog pučanstva na otoku. Istoga dana u 12 sati stigne vijest preko oružničke stanice u Connetu, da Ante Brkan ima putovati u 15 sati parobrodom u Messinu, gdje će se sastati sa Pavelićem. Brkan je najenergičnije odbio ovaj poziv Pavelića da on može putovati, samo u skupu svojih drugova bez kojih neće nipošto doći. Poslije vođenja jednosatnog razgovora preko telefona između nas i Pavelića, dozvoli on, da si Brkan povede sobom Lujetića i Hranilovića i da odmah kreću parobrodom u Messinu. U 15 sati oni su se ukrcali i pošli. U 16 sati stigoše iz Lipara u Conneto dva motorna vojnička čamca nakrcani oružnika. 20 minuta kasnije vidim se opsjednut u mojem stanu sa 14 oružnika, koji ne dopuste nikome da uđe u moj stan, a isto tako da izađe iz moga stana. U isto vrijeme saznajem da su stanovi i ostalih mojih drugova opsjednuti svaki po dvojici oružnika. U mom stanu nalazila se je gospođa Brkan sa svoja 2 maloljetna sina i Marko Vujeva, a Kopčinović je bio kod svoje kuće u 17 sati dođe pred vrata mog stana narednik žandarmerije i 2 detektiva, još dva oružnika i Ante Bubalo, Mijo Bzik i Ivan Zelić (ovaj zadnji u ime Pavelića). Pozvaše me da im otvorim vrata. Najprije sam promišljao, a zatim se uvedem u razgovor sa službenicima. Dadoše mi čitati jedno pismo na temelju kojega oni dolaze. Ovo je pismo bilo pisano našim jezikom, a riječi su Pavelićeve. Ovo pismo imao je u rukama Ivan Zelić. Drugo pismo imao je narednik od svojih starješina, ali ovaj nije dao svoje pismo na čitanje. U pismu od Pavelića rečeno je, da on naređuje "da se provede premetačina u stanovima Stjepana Marušića, Stanka Hranilovića, Andrije Lujetića, Ante Brkana, Stjepana Kopčinovića i Marka Vujeve, i da se zaplijene sve slike, sva pisma i svi dokumenti koji bi imali značaj da potjeću iz ustaške organizacije", kao da nam se oduzme i svako oružje kojeg posjedujemo. Pročitali smo naredbu, ali ipak još se nijesmo bili odlučili pustiti u ruke razbojnicima. Kad su već oružnici na zapovjed svog starješine počeli razbijati vrata od mog stana onda sam tek bio primoran stupiti u odlučniji razgovor. Bilo je strašno! Ovaj prizor može vrijediti samo za dramatične pisce. Moja djeca plaču i zaprepaštena gledaju kad će oružnici ući u kuću. Brkanova supruga pala je u besvijest; dva Brkanova sina razjareni kao u ludilu hoće da pucaju u masu oružnika. Sa velikim čudom uspijem umiriti Brkanove sinove. Zatim potražim od žandarmerije da potjeraju cigana Bubalu i Mongola Bzika. Na ovaj moj zahtjev masa svijeta koja bila okupljena u blizini prizora počela sama fučkari za Bzikom i Bubalom, jer više nije bilo djeteta u mjestu koje ovu dvojicu nije poznavalo i koje ih nije mrzilo. Narednik je udovoljio mojoj želji, a ja sam ga onda puštao sa ostalom njegovom bandom u moj stan. Tek u 22 sata bila je završena premetačina a patrola oružnika krstarila je cijelu noć po ulicama od mjesta. Ova je premetačina i njezin način izazvala veliko negodovanje kod cjelokupnog pučanstva na liparskim otocima.

Na 2. rujna povratili su se iz Messine Brkan i Hranilović, a profesor Lujetić je ostao u Messini na "liječenju". Prije nego što su ova dvojica razgovarali sa Pavelićem ovaj ih je dao pregledati po talijanskoj policiji i našli su uza nje 2 revolvera i 100 naboja. Imali su razgovor kratak i neprijateljski. Pavelić je ovaj puta obećao Brkanu da će ga sa njegovom obitelji premjestiti sa otoka. Hraniloviću i meni nije dao nikakove nade za premještaj, premda smo mi isto tražili. Na 1. X. 1936. Brkan se je premjestio u Messinu. Istog dana zatražili smo Hranilović i ja pismeno kod inspektora Conti-a i kod Pavelića da nas se premjesti u najkraćem vremenu, jer u protivnom da ćemo stupiti u štrajk glađu. Na 24. istog mjeseca u noći u 10 i 1/2 sati po naredbi Budaka došli su u naš stan Babić i Bzik i još dvojica razbojnika da nas ubiju: talijanske vlasti bile su im pri ruci, jer su posredovali kod električne centrale da se od 10 112 do 11 sati ugasi svjetlo u cijelom mjestu. No razbojnicima ni ovaj potez nije uspio, jer su naša kućna vrata bila tako osigurana pa ih nijesu mogli razbiti. Za ovaj slučaj imali smo za svjedoke podnarednika žandarmerije iz Conneta, kao i Stjepana Kopčinovića i više naših i Talijana koji su živili na otoku. Radi ovog razbojničkog napadaja izvijestili smo talijansko Ministarstvo unutarnjih poslova dana 5. XI. iste god. Hranilović je dobio dozvolu da se prepomjesti na kontinent u Milazzo, a 7. istog mj. ja sam sa mojom obitelji stupio u štrajk glađu, kao u znak protesta, koji smo izdržali do 15. istog mjeseca. Kroz ove dane štrajkanja bilo je dosta trke: dobio sam jedno prijeteće pismo od Pavelića, koje mi je zaplijenila francuska policija u Parizu dne 9. V. 1937. i brzojav od inspektora Conti-a, u kojem mi se prijeti izgonom iz Italije ako ne odustanem od štrajka. Konačno dobijem i ja premještenje u Milazzo kod Hranilovića dne 15. I. 1937.

Hranilović i ja već od samog događaja one strašne tučnjave na Liparima zaključili smo da jedan od nas dvojice mora pod cijenu života pobjeći iz Italije i izvjestiti vodstvo u domovini o događajima u našoj organizaciji, ali smo znali da bjegstvo sa otoka nije moguće, pa nam je bio prvi cilj da se dohvatimo kontinenta. Kad sam ja pošao u Connete dobio sam od Marka Vujeve njegovu argentinsku putnicu. U Milazu ovu putnicu pritvorili smo u vrijednu za putovanje u toku dogovora sa Hranilovićem meni uspije pobjeći iz Italije dne 14. III. 37. Putovao sam preko Austrije i Njemačke u Belgiju. Iz Belgije pisao sam jedno pismo Jeliću u Berlin. Od njega ne dobi odgovora. Javim se na našu organizaciju u Serviny, gdje sam doznao da svi naši skupa sa Jelićem internirani u Njemačkoj. Uzmem preporuke kod mojih belgijskih prijatelja koji su tamo narodni zastupnici, a novca dobijem od naše organizacije te pođem u Pariz. Iz Pariza pišem odmah Krnjeviću u Ženevu na neku adresu koju sam poznavao još kad sam predvodio naše organizacije u Belgiji. Od Krnjevića dobijem odgovor sa točnom adresom. Pišem mu opet i molim ga da dođe k meni u Pariz, jer da mu imam pričati o važnim događajima u našoj organizaciji u Italiji. Navedem mu u pismu također da sam izbjegao iz Italije. Krnjević meni odgovara da nije potrebno ni da on dolazi k meni ni ja kod njega, već da mu opišem sve potanko i pošaljem poštom. Na ovo Krnjevićevo pismo silno sam se naljutio, jer nije bilo moguće da tretiram o jednoj stvari gdje se radi o životima od 500 naših ljudi . Jedina nada još mi je postojala da nađem kakovu osobu i pošaljem u Zagreb kod vodstva ali kako nijesam imao novaca, da platim troškove osobi, koja bi trebala putovati u Zagreb pa tako i ta inicijativa ostade neizvršena. Međuvremenom razgovarao sam sa nekoliko političkih lica u Parizu i interesirao se kod njih na našu hrvatsku stvar. Po svudje sam bio najljepše primljen i dalo mi se je razumjeti da se Francuzi puno interesiraju našoj stvari. Tako je došlo i do mog senzacionaInog apšenja u Parizu dne 9. V. 1937. Ovdje sam bio kažnjen sa 3 mjeseca zatvora za krivičnu purticu i po tom izgnan iz Francuske. U moju korist u Parizu intervenirali su ministri: Delbos, Blum i Campnenchi i još neka druga istaknuta politička lica; ovi su me spasili od moguće robije. Iz Francuske došao sam u Belgiju gdje sam se sakrivao sve do 3. I. 1938. na 3. 1. 1938 pošao sam u Berlin kod Jelića. Ovdje sam bio skriven za vrijeme Stojadinovića boravka u Berlinu, a kad je on poša iz Njemačke ja sam se pokazao na slobodi, gdje su me Nijemci na intervenciju Beograda uapsili i stavili u zatvor, gdje su me držali mjesec dana, a zatim me pustili na slobodu. Dosadan više emigrantskog života i željan imati moju djecu blizu sebe odlučio sam da se povratim u domovinu. Poslije mjesec dana čekanja, ja dobijem usmenu dozvolu za povratak, a Slavku Cihlaru rekoše, da još zanj nije ništa došlo. Tako dana 12. IV. 1938. podjem iz Berlina u domovinu, a kad sam stigao na granicu u Jesenice tu me uapse i sprovedu u Beograd u zatvor, gdje su me držali točnih 15 dana. Kad su me pustili iz zatvora dadoše mi oružnika koji me je pratio do Zagreba, a u Zagrebu mi dadoše drugog koji me je pratio do Splita. U Split sam stigao 25. IV. o. g. i sada se nalazim kod svojih roditelja, a moja obitelj stiže iz Italije dne 2. dojdućeg mjeseca

U Rogoznici - Omiš dne 23. VI. 1938.

Stjepan Marušić.

Izvor: Arhiv Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Mjere vlade i teror vladajućeg režima - grupa XVI - Zbirka između dva rata, VIII
____________
1 G.U.S. - Glavni Ustaški stan

* Iz dopisa poglavnikovog pobočnika I. Bukovačkog od 8. IV. 1933, ustašici Kati Šisler proizlazi kako je sretno stigla i da ostaje kod ustaškog povjerenstva gdje se prijavila (Milano) A-VII, NDH, Kut. 85 f.
Katica Šisler se kasnije udala za Tomu Grgića.
"Schüsselmacher" je naziv zanimanja obrtnika za posude – zdjele, a obrtnik je "Schüßler" tj. zdjelar. MD

2. od 2
Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #28 : Srpanj 14, 2014, 23:49:37 »

Nezavisna Država Hrvatska ima 22 velike župe

Nezavisna Država Hrvatska podijeljena je u dvadeset i dvije Velike župe. Svakoj je na čelu Veliki župan, koji je posrednik između hrvatske državne vlade u Zagrebu i određenoga broja kotareva u svakoj velikoj župi. Ovdje se nižu sve naše velike župe po njihovim imenima s oznakom sjedišta, u zagradi i s imenima kotareva, koji joj pripadaju:

  1.   Zagorje (Varaždin): Varaždin, Čakovec, Prelog, Ludbreg, Novi Marof, Ivanec, Zlatar, Krapina, Pregrada i Klanjec;
  2.   Prigorje (Zagreb): Zagreb, Samobor, Stubica, Sv. Ivan Zelina, Dugo Selo, Velika Gorica i Kutina;
  3.   Bilogora (Bjelovar): Bjelovar: Đurđevac, Koprivnica, Križevci, Čazma, Garešnica, Grubišno Polje;
  4.   Baranja (Osijek): Osijek, Virovitica, Slatina, Donji Miholjac, Valpovo, Našice i Đakovo;
  5.   Vuka (Vukovar): Vukovar, Vinkovci, Šid, Ilok, Hrvatska Mitrovica, Ruma, Irig, Srijemski Karlovci, Stara Pazova i Zemun;
  6.   Posavije (Brod na Savi): Brod, Derventa, Gradačac, Brčko, Bijeljina i Županja;
  7.   Livac i Zapolje (Nova Gradiška): Nova Gradiška, Požega, Daruvar, Pakrac, Novska, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiška i Prnjavor;
  8.   Gora (Petrinja): Petrinja, Sisak, Glina, Vrginmost, Dvor, Bosanski Novi i Hrvatska Kostajnica;
  9.   Pokuplje (Karlovac): Karlovac, Jastrebarsko, Pisarovina i Vojnić;
10.   Modruš (Ogulin): Ogulm, Slunj, Vrbovsko, Delnice i Hreljin;
11.   Vinodol i Podgorje (Senj): Senj, Crikvenica, Novi Vinodolski, Brinje i Barlobag:
12.   Gacka i Lika (Gospić): Gospić, Otočac, Perušić, Udbina i Gračac;
13.   Bribir i Sidraga (Knin): Knin i Drniš;
14.   Cetina (Omiš): Omiš, Split. Sinj, Imotski, Makarska, Brač i Hvar;
15.   Hum (Mostar): Mostar, Nevesinje, Konjic, Ljubuški, Metković;
16.   Dubrava (Dubrovnik): Dubrovnik, Čapljina, Stolac, Ljubinje, Trebinje, Bileće i Gacko;
17.   Vrhbosna (Sarajevo): Sarajevo, Foča, Čajniče, Rogatica, Višegrad, Srebrenica i Vlasenica;
18.   Usora i Soli (Tuzla): Tuzla, Zvornik, Kladanj, Maglaj Gračanica, Doboj, Tešanj i Teslić;
19.   Lašva i Glaž (Travnik): Travnik, Zepče, Zenica, Visoko i Fojnica;
20.   Pliva i Rama (Jajce): Jajce, Bugojno, Prozor, Duvno, Livno, Glamoč i Vacvar;
21.   Krbava i Psat (Bihać): Bihać, Cazin, Korenica, Donji Lapac, Grahovo, Kulen Vakuf, Petrovac i Krupa;
22.   Sana i Luka (Banja Luka): Banja Luka, Pridor, Sanski Most, Ključ i Kotorišće.

Hrvatsko jedinstvo
Varaždin, 14. kolovoza 1941
Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
Marica
Administrator
*
Postova: 7767
« Odgovor #29 : Srpanj 17, 2014, 14:02:36 »

Tumačenja značenja rieči "Ustaša"

Rieč ˝Ustaša˝ nalazi se već 1875. godine u Fihpovićevom njemačko-hrvatskom rječniku pod njemačkim značenjem ˝Freiheitskämpfer˝ (borac za slobodu). Tako su se zvali hrvatska borci u Bosni i Hercegovini, koji su ustali protiv stranog Osmanlijskog gospodstva, da bi sve pokrajine povratili svojoj zemlji Hrvatskoj, iz godine 1875.-1878.

Srbski rječnici, kao na pr. Popovićev iz 1895. i kasnije hrvatski, koji stajahu pod utjecajem jugoslavenske ideje ujedinjenja, prevode rieč "Ustaša" na njemački sa "Rebell" ili "Insurgent" što znači pobunjenik ili odmetnik.

Dr. Vinko Esih *, u rječniku koji je tiskan pred proglašenjem nezavisnosti Hrvatske u 1941. g., prevodi rieč "Ustaša" s njemačkim značenjem "Landsturmann" i "Landsturm" t.j. narodni ustanak kao "Volksaufgebot".

Još za postojanja austrougarske monarhije njemački naziv "Landsturm" preveden je službeno na hrvatski kao pučki ustanak, "Landsturmann" kao pučki ustaša, a "Landsturmregiment" kao pučka ustaška pukovnija. U nastavku predaje (tradicije) bosansko - hercegovačkih boraca za slobodu iz godina 1875.-1878. i ustanka Hrvata u vremenu svjetskog rata, dobiše hrvatski borci za slobodu od 1931. god. službeni naziv "Ustaša", koji se je sasvim razumljivo zadržao kod vojničkih postrojba hrvatskih boraca za nezavisnosti.

Prema tome ne leži nikakav uzrok na izmjeni naziva "Ustaša" sa bilo kojim drugim pojmom, koji tom nazivu ne bi mogao dati jasnije obilježje, jer je pojam "Ustaša" ukorienjen u hrvatskom jeziku i potječe iz stare hrvatske predaje.

Ako Srbi i Jugoslaveni pod "Ustaša" razumiju "pobunjenik", to je njihova stvar. Za nekoga tko vlada silom, žigoše se borac za slobodu na svaki način kao pobunjenik ili odmetnik, ali u vlastitoj narodnoj državi "Ustaša" označuje borca za slobodu ili čovjeka pučkog ustanka.

Iz ovih razloga su u oružanoj snazi Nezavisne Države Hrvatske i nadalje nazivi "domobran" i "ustaša", koji potječu iz predaje stare hrvatske vojske do 1918. g.

Ovom prilikom valja podsjetiti na činjenicu, da se srbski oslobodilački borci nikada ne nazivahu "Ustašama", već "hajducima" ih "komitadžijama" odnosno ˝komitama˝, nazivima turskog, a nipošto srbskog podrietla. Nazivi "hajduk" i "komitadžija", odnosno "komita", na turskom jeziku ni izdaleka nemaju značenje borca za oslobodjenje. Naprotiv, "Ustaša" je čisto hrvatska rieč, kako po svome podrietlu, tako i po značenju.

Hrvatsko jedinstvo, 29.04.1943.

___________

* Dr. Vinko Esih, nakladnik i leksikograf rođen 4. listopada 1900. u Glamoču, umro 11. listopada 1964. u Zagrebu. /MD/

Radovi:
-   Francuski kapital u kraljevini SHS 1925/327;
-   Naša poljoprivredna politika. Povodom zakona o upravljanju poljoprivrede 1929/253;
-   Osvrt na godinu 1930., 1931/1;
-   Naše poljodjelstvo i medjunarodni agrarni kredit 1931/97
-   Hrvatsko-njemački rječnik, Vinko Esih,1941 - 862 stranice
i td.
Evidentirano
Jedna ruka drugu pere
 Str: 1 [2] 3 4
  Ispis  
« natrag naprijed »
 
Skoči na:  

Pokreće MySQL Pokreće PHP CRO-eu.com | Powered by SMF 1.1.20. © 2005, Simple Machines. All Rights Reserved. Valjani XHTML 1.0! Valjani CSS!