zapis o pokojniku

ZVONIMIR TRUPKOVIĆ

2012-09-21

 

Prijateljima, hrvatskim domoljubima u Hrvatskoj i Svijetu (pripremio franjo talan)

 

U spomen Zvonimira Trupkovića (12. 06. 1929. + 17. 09. 2012.), suradnika Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata – Istraživačko središte Varaždin i jednog od osnivača Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava osnovanog u Varaždinu 20. rujna 2000. godine. Pokopanog na groblju u Varaždinu 19. rujna 2012. godine

 

 

Ž i v o t o p i s

Zvonimir Trupković sin Ivana i Franjice rođene Gotal, rođen u Varaždinu  12. lipnja 1929., a uz Zvonimira u obitelji su još bile sestre Marija (06. 12. 1927. ) i Nadica (1933) kasnije udana Vrdoljak, te braća Ivica (1924. – 2011.) i  Zlatko (1947. – 2009.).

    Djetinjstvo i osnovnu školu završava u rodnom gradu gdje je izučio i zanat za preciznog mehaničara te se zapošljava u tvornici Kalnik gdje je radio jednu godinu nakon čega odlazi u Varteks gdje radi 35 godina, odnosno do odlaska u mirovinu 1. srpnja 1985. godine. Za popravak  šivaćih strojeva tijekom radnog vijeka završava razne specijalizacije i osposobljavanja u Hrvatskoj i u inozemstvu te postaje poslovođa  mehaničke radione i s tog radnog mjesta odlazi u mirovinu.

       Oženio se 7. lipnja 1952. godine sa Sidonijom Sklepić, kćerkom Petra i Elizabete rođene Dolenčić. U braku dobivaju troje djece Krešimira (rođen 17. rujna .1952.), Zvonimira (rođen 28. prosinca 1954.) i kćer Karmen (rođena 08. svibnja 1956.). S vremenom i odrastanjem djeca su se poženila i udala te su formirajući vlastite obitelji odlazila u vlastite stanove i kuće, a obitelj se ubrzo i proširila na unuke, a poslije i praunuke. Prvog unuka Davora dobiva 16. listopada  1973. godine, sin Krešimira i Verice. Karmen se udaje za Vladimira Stanko i dobiva dvije kćeri, Ines  je rođena  27. svibnja 1980. godine, a Mirta 24. veljače 1983.godine. U braku sina Zvonimira i Marine rodio se unuk Ivan, 2. svibnja 1982. godine, a šest godina poslije i Goran, rodio se 17. siječnja 1988.godine.

      Potomci Zvonimira i Sidonije su i praunuci, djeca Davora - najstariji Lovro rođen je 15. veljače 2000., a potom slijede  Luka (rođen 04. kolovoza 2004.), Tia (rođena 29. kolovoza 2007.), Tin (rođen 01. ožujka 2010.), Petar (rođen 25. srpnja 2010.) i Mila rođena 14. studenoga 2011. godine.

    U Mladosti Zvonko se bavio planinarenjem, kao i supruga mu Sidonija, bili su članovi  Planinarskog društva "Varaždin" s kojim su 1950-te godine sudjelovali u izgradnji planinarsko doma na Ravnoj gori  za što su obojica dobila i priznanje.

    Zvonko je bio i preko pedeset godina član pjevačkog zbora, a zbornim pjevanjem počeo je u crkvenom zboru.  Pjevao je u zboru Radničkog kulturnog umjetničkog društva  "Sloboda", a zbornim pjevanjem nastavlja u pjevačkom zboru "Zanatlija" u kojem, s malim prekidima ostaje 50 godina.. Uz pjevanje član  je i  "AMD Varteks" kao i Rukometnog kluba "Varteks" gdje je bio član Uprave, a kasnije je potpredsjednik kluba. U radu kluba proveo je preko dvadeset godina, a sudjelovao je u organizaciji raznih  turnira i prvenstva. Za svoj predan dugogodišnji i aktivan rad dobiva i mnogobrojna priznanja u organizacijama u kojima je djelovao i čijem radu je dao osobni doprinos.

    S posebnom ljubavlju obitelj Trupković uređivala je vrt i njegovala cvijeće u Graberju gdje su cvjetne plohe ispunjene raznim cvijećem od kojeg su mi u uspomeni ostali prekrasni tulipani, a i razgranata glicinija sa svojim velikim plavim cvjetovima. Prekrasne cvjetne plohe mamile su poglede brojnih namjernika koji su prolazili na putu prema groblju i kasnije dvorani i školama prema kojima su se kretali srednjoškolci i studenti na prečnom putu do srednjih i viših škola smještenih u Hallerovoj ulici, a s posebnom ljubavlju odlazio je s obitelju u vinograd na predjelu Jakopovec koji je obrađivao dok su mu snage dopuštale.  

       Osnivanjem Istraživačkog središta Varaždin Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata, odnosno otvaranjem Ureda za Varaždinsku županiju, u prizemlju vodotornja, Vrazova 4, tjedno triput, utorkom i četvrtkom od 10-14 sati i srijedom od 16-19 sati radi na zaprimanju popisnih kartona stradalih. Zajedno s brojnim suradnicima Istraživačkog središta Varaždin sudjeluje u prikupljanju podataka o grobištima i stratištima te sudjeluje na komemoracijama i odavanju počasti stradalima. Kako je početkom 2000-te godine Komisija prestala s radom sudjeluje u  osnivanju Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava osnovanog u Varaždinu 20. rujna 2000. te godine, a dok su mu zdravstvene prilike dopuštale sudjelovao je u skoro u svim aktivistima Društva. Bio je prisutan i kod potpisivanja Povelje o suradnju koja su 2001. godine u Varaždinu potpisala Društva za obilježavanje grobišta iz Varaždina i Društvo za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane, a zajedno s članovima Društva sudjelovao je i na komemoracijama u Crngrobu u Sloveniji, kao i na grobištima od Pancerice u Virje Otoku do Hrašćana, Štrigove, Čukovca kod Ludbrega do Dravske šume u Varaždinu….. Sudjelovao je i u zajedničkoj posjeti djelom ekshumiranih posmrtnih ostataka žrtava grobišta Sep u Gornjem Hrašćanu, kojeg je tog dana, 7. travnja 2009. godine posjetio i  biskup Josip Mrzljak, a potom smo sudjelovali na misu koju je biskup služio u župnoj crkvi u Macincu.

     Za doprinos utvrđivanju žrtava Drugog svjetskog rata i poraća primio je priznanje povodom obilježavanje pete i desete obljetnice Društva, a 2004. godine prisustvovao je i uvodnom dijelu Trećeg hrvatskog žrtvoslovnog kongresa koji se od 18 do 20. lipnja održavalo u Zagrebu te 4. studenoga iste godine bio u izaslanstvu Društva na prijemu kod varaždinskog biskupa mons. Marka Culeja (u izaslanstvu bio i Stanko Lazar i franjo talan)..

       U sklopu Istraživačkog središta Varaždin Komisije Sabora za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata surađivao je s općinskim i gradskim komisijama za popis i utvrđivanje grobišta na području Varaždinske županije, a do prestanka rada Komisije bio i na grobištima koja su tih godina utvrđene od Dravske šume Varaždin do okolnih mjesta.

   S ponosom je isticao članstvo u „malim križarima“ u djetinjoj dobi, a s ljubavlju se posvetio radu na prikupljanju podataka o žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća, kako u doba dok je djelovala Komisija RH i ured za istraživanje stradanja u Vrazovoj ulici. S ljubavlju je primao svjedočenja o stradanjima i zajedno sa svjedocima još jednom proživljavao patnje progonjenih i svirepost progonitelja. Kao svjedok zbivanja osjetio je svu patnju i poniženje kroz koje su prošle žrtve, a bolna su mu bila i sjećanja na brojne logore i zatvore u poratnim danima Drugog svjetskog rata na području Varaždina. (Krišom odnosio kruh zarobljenicima smještenim u gimnazijskim podrumima, dao kruh zarobljenom Nijemcu kojeg su partizani držali zatvorenog u bivšem ustaškom stožeru u Varaždinu blizu kojeg je obitelj Trupković stanovala, a iz kojeg su prethodno „nestale“ ženske koje su bili zatvorili).

   Uz Božju pomoć probijao se kroz život odgojio troje djece, posebno je bio ponosan na unuke i praunuke, a unatoč brojnih poteškoća koje je komunistički sustav provodio ostao je vjeran Bogu i Domovini.

        Odrastanjem djeca su formirala vlastite obitelji i napustila roditeljski dom u kojem su nastavili živjeti supružnici Sidonija i Zvonimir Trupković, u Graberju. Pod budnim okom bake njegovali su vrt u kojem je bio prekrasan cvijetnjak, a cvijeća je bila i puna kuća, naročito predsoblje. U vrtu, na južnoj strani rasla je visoka višnja koju je Zvonko redovito brao, pa tako i 2007. godine kada je nesretno pao i slomio nogu poslije čega je završio u varaždinskoj bolnici, te jedno vrijeme nije mogao sudjelovati u aktivnostima Društva, ali se po oporavku natrag uključio, iako je za hodanje koristio štap o koji se oslanja, sve do moždane kapi koja ga zadesi na Dan domovinske zahvalnosti 8. listopada 2009. godine. Posjetio sam ga u bolnici u Varaždinskim Toplicama iz kojih se sretno vratio bolesnoj supruzi u Graberje 50, a sad bolesnog gotovo svakodnevno posjećivala su ga i djeca i unuci i tako roditeljima, djedi i baki zahvalila za dio ljubavi i požrtvovnosti koju su Sidonija i Zvonimir Trupković u njih ugradila i na njih prenijela.

       Upoznali smo se na prigodnoj svečanosti povodom otvaranja Ureda za žrtve u prizemlju vodotornja koji je otvoren zalaganjem Želimira Mance, a intenzivnije počeli surađivati mojim imenovanjem na mjesto voditelja Istraživačkog središta Komisije za Varaždinsku županiju, od 1997.. godine.  Za poslove u uredu Istraživačkog središta Varaždin bio je zadužen upravo Zvonimir Trupković, a česti susreti prešli su u prijateljstvo koje se nastavilo i slijedećih godina. Tako sam upoznao i suprugu, dragu baku Sidoniju, Zvonko ju je zvao moja Sidika, a kako sam često boravio i na adresi u Graberju upoznao sam i djecu, pa potom i unuke, a znali smo izmijeniti i posjete. Baka Sida i Zvonko dok je mogao voziti „jugićem“ su se dovezli do nas u Križovljan, a ponekad smo i mi u „kompletu“ navratili u Graberje (djeca Ana, Blaž i Valentin, i supruga Andreja). Za posjeta upoznali su i moje roditelje… Znali smo otići i do klijeti na Falinić Bregu. Tamo smo bili i zadnji puta u 2011. godini, 9. listopada, baka Sida, Zvonko i sin Krešimir koji ih je dovezao… 

     Teško ga je pogodila smrt supruge koja je preminula 17. prosinca 2011. godine. O bolesnom i žalosnom ocu brigu su preuzela djeca koja su ga svakodnevno posjećivala i s njim boravila. Uslijed bolesti i staračke iznemoglosti od 27. siječnja 2012. godine dobio je smještaj u Domu za starije i nemoćne Novi život u Radovcu odakle je 3. rujna dopremljen vozilom hitne pomoći u varaždinsku bolnicu  s ozljedama glave koje je zadobio padom niz stepenice te je podvrgnut operacijama. Tu ga je posjetio i svećenik koji mu je podijelio bolesničko pomazanje, a zdravstveno stanje nije se unatoč naporima liječnika i medicinskog osoblja mijenjalo te je 17. rujna preminuo. – „Postoperacijski pacijent je nepromijenjenog neurološkog statusa u odnosu na neposredno prijeoperacijsko stanje, dakle u dubokoj moždanoj komi, širokih areaktibilnih zjenica. Osmog dana boravka u JIL-u pacijent je traheotomiran te potom premješten u jedinicu za poslijeintenzivno liječenje pododsjeka za neurokirurgiju. 17. rujna u 06,30 h umire pod slikom centralnog zatajenja vitalnih funkcija“ – stoji u otpusnici Odjela za kirurške bolest potpisane od liječnika.

      U prisutnosti brojnih prijatelja i rodbine Zvonimir Trupković (Varaždin 12. 06. 1929. + Varaždin 17. 09. 2012.) pokopan je na varaždinskom groblju u srijedu 19. rujna, a obred sprovoda ispred mrtvačnice u 14 sati vodio je vlč Stjepan Najman, župnik župe Sveti Nikola Varaždin. Od članova Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava kojeg smo zajedno s pokojnim Zvonkom osnovali u Varaždinu 20. rujna 2000.te godine bili su prisutni Jasenka Zdelar, Ivan Pavlović, Stjepan Borak – Pekić i Stanko Lazar, a tu je bila i supruga bolesnog Pavla Kancijana iz Čukovca kod Ludbrega. Od članova koji su se poslije uključili u rad Društva oprostit su se došli Barbara Turk, Miljenko Počakal, Franjo Črep, Stanko Cecelja ….. Na oproštaju bili su i članovi zbora Zanatlija koji su izveli četiri skladbe Ave verum, Milost, Bliže o Bože moj  i Popevke sem slagal, a nakon sprovoda, misu zadušnicu je u crkvi Svetog Nikole služio Alexandre Djivoedo Adjimon, župni vikar župe Sv Nikole.

 

   Zvonku hvala za sve dobro što učini bližnjima, hvala za svaku ispjevanu pjesmu, a posebno za strpljivost i suosjećajnost s kojom je radio s ljudima na prikupljanju podataka o stradalima u ratnim i poratnim žrtvama Drugog svjetskog rata. Hvala za prijateljstvo.

 

Zahvalni smo Bogu što smo s pokojnikom Zvonimirom (i suprugom mu Sidonijom) mogli podijeliti jedan dio života na zemlji. Bila im laka hrvatska gruda rodnog Varaždina i ponovni susret kod Gospodina kamo se i mi nadamo doći.

 

Počivao u Miru Božjem!

 

Tekst napisao i fotografije pripremio franjo talan ( iz arhiva Društva od 1999. godine)










posljednji pozdrav



1999.g., Grobište Kruška kod Leskovca


1999.g., Preputnica


2004.g., Zagreb HŽK


2004.g., Zagreb HŽK


2004.g., Zagreb HŽK


2004.g., Varaždin - Izvršni odbor društva




2007.g., Dravska šuma


2008.g., Strmec Podravski


2008.g., Dravska šuma


2008.g., Gornji Hraščani


2008.g., Gornji Hraščani


2009.g., Gornji Hraščani ekshumacija žrtava


2009.g., Dravska šuma


2011.g., Falinić breg


2011.g., Veliki Križovljan