2020-11-26

 

Drago danas sam malo pogledao “naše pokojnike” ima malo podataka o Zdravku Ivkoviću.

Šaljem ti tekst pa molim isti nadopuni s fotografijama ..... (meni je riknuo kompjuter pred par godina ....)

Šaljem tekst za objavu dopunu .....

 

U Spomen na članove Društva i promicatelje istine o žrtvama i stradanjima Drugog svjetskog rata i poraća ka i o progonima totalitarnih režima 

 

Zdravko Ivković (Split, 20. 11. 1928. – Bjelovar, 01. 03. 2011.)

 Na groblju Borik, u petak, 4. ožujka 2011. godine oproštaj od neumornog istraživača poratnih prešućivanja

    U utorak na večer. 1. ožujka, nakon kratke bolesti preminuo je u bjelovarskoj bolnici Zdravko Ivković, dipl. oecc, predsjednik Matice hrvatske Bjelovar od 1990. godine, neumorni istraživač prešućivanog stradanja hrvatskog naroda, jedan od najzaslužnijih za obilježavanje grobišta žrtava totalitarnog jugo-komunističkog režima u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji i sjevernim predjelima Republike Hrvatske, jedan od urednika knjige „Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja Bjelovarsko-bilogorske županije“

   Povodom smrti u zgradi Bjelovarsko-bilogorske županije održana je komemoracija na kojoj su se prisutnima obratili prof. Josip Vusić, Mladen Medar, kao i Anita Blažeković, a na groblju „Borik“ u ime Matice hrvatske Bjelovar oprostio se Željko Supančić, koji je iznio pokojnikov životopis, dok je u ime središnjice  Matice govorio dopredsjednik Stjepan Sučić. Sprovodne obrede je na bjelovarskom groblju Borik, u petak, 4. ožujka 2011. godine, s početkom u 13 sati predvodio, uz sudjelovanje ostalih svećenika, vlč Josip Stipančević, bjelovarski župnik, a nakon sprovoda misu zadušnicu u bjelovarskoj katedrali predvodio je mons. Vjekoslav Huzjak, bjelovarski biskup.

        Zdravko Ivković rođen je u Splitu 20. studenog 1928. godine, sin Mate i Marije.      Djetinjstvo provodi u Splitu, osnovnu školu i tri razreda muške gimnazije. Proživljavao je teške trenutke, stalne nestašice, terora i poniženja za vrijeme talijanske okupacije Splita, i na kraju, izgon iz rodnog grada, 6. kolovoza 1942. godine. Putujući 6 dana vlakom u teretnom vagonu, obitelj stiže u Bjelovar, gdje je kao i ostale izbjeglice primljena srdačno i prijateljski.

Dolaskom u Bjelovar upisuje se u Gimnaziju školske godine 1942/43. Mračne nedjelje, 10. veljače 1946. organiziran je skup bjelovarskih gimnazijalaca u velikoj školskoj dvorani. Skup je počeo optuživanjem skupine učenika da su fašisti. Zdravka su optužili da je bio ustaški jurišnik i da se povlačio u Sloveniju. Nakon tog skupa održana je sjednica nastavničkog zbora na kojoj je Zdravko prvi puta izbačen iz škole, a nakon optužbe Gradskog omladinskog komiteta za „fašističku djelatnost i … “, još jednom je izbačen iz Gimnazije 15. lipnja 1947. godine na 3 godine, a Zvonimir Marković na 2 godine, bez prava polaganja privatnih ispita. Školske godine 1947/48., nakon pomilovanja Gradskog omladinskog komiteta ipak se upisuje u 8. razred i te školske godine u lipnju maturira. Upisuje se na Ekonomski fakultet u Zagrebu kojega završava nakon 4 godine, te kao diplomirani ekonomista počinje raditi u tvornici automobilskih dijelova (TAD) pa čak postaje i direktor tvornice.

     Utemeljuje, Poticajni odbor koji je obavio sve pripremne radnje za osnivačku skupštinu Ogranka Matice hrvatske koja je održana 24. siječnja 1971. godine, a prvi izabrani predsjednik Ogranka na Skupštini je prim. dr. Božidra Orešković. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, mržnja i neprijateljstvo prema Matici hrvatskoj i njenim članovima u Bjelovaru, naročito dolazi do izražaja. Tako da 29. prosinca 1971. dolazi do prestanka rada Matice hrvatske, a Zdravko Ivković je smijenjen s položaja direktora TAD-a.

   Razbolio se zbog neprekidnog maltretiranja te je nakon duljeg liječenja umirovljen.

Tako je dočekao političke promjene u Hrvatskoj koje su omogućile obnovu Ogranka Matice hrvatske u Bjelovaru. Obnoviteljska skupština bjelovarskog Ogranka, održana je 20. listopada 1990. godine na kojoj je Zdravko Ivković izabran za predsjednika što ostaje do svoje smrti.

   U proteklom razdoblju Matica hrvatska Bjelovar ostvarila je brojna vrijedna ostvarenja na raznim područjima. Objavljene su brojne knjige iz književnosti i povijesti s posebnim naglaskom na lokalnu povijest, a pokrenuta su periodična izdanja, časopis „Rusan“, održana su brojna predavanja i predstavljanja knjiga.

      Matica je bila uključena u obilježavanje važnih datuma vezanih za Grad Bjelovar i Bjelovarsko-bilogorsku županiju, a zahvaljujući inicijativi i upornosti Zdravka Ivkovića podignuto je Spomen-obilježje prešućivanim žrtvama II. svjetskog rata i poraća u Lugu, kao i Spomen obilježje na žrtve Prvog masovnog Zločina u II. svjetskom ratu u selu Donjim Mostima.

       Pokojni Zdravko i suradnici iz Matice hrvatske Bjelovar posjećivali su i ostala mjesta stradanja hrvatskog naroda i žrtava totalitarnih ideologija, a 23. srpnja 2006. godine bili su prisutni i na obilježavanju 60-obljetnice stradanja žrtava kod Drave u Lovrečanu. Zahvalu pokojnom Zdravku i Matici hrvatskoj Bjelovar za podizanje spomen obilježja u šumi Lug kod Bjelovara, gdje je ubijen i svećenik Antun Klasić, rodom iz Cestice, na blagoslovu spomen križa 28. lipnja 2006. godine uputio je i zamjenik načelnika Josip Borak, koji je predvodio izaslanstvo općine na komemoraciji, a u ime župe Križovljan polaganju vijenca nazočio je Stjepan Borak.

     Nakon sprovoda misu zadušnicu u bjelovarskoj katedrali predvodio je mons. Vjekoslav Huzjak, bjelovarski biskup, koji je na kraju mise rekao: Ono što bih htio posebno reći da je život Zdravka, kao predsjednika Matice hrvatske u Bjelovaru bio obilježen plemenitim, i lijepim i dubokim osjećajem domoljubnosti, i žrtve za svoj vlastiti narod, za svoju domovinu. Matica hrvatska kao institucija i jedna od onih, rekao bih jedna od rijetkih institucija u našemu narodu koja je čuvala i sačuvala onaj identitet i onu snagu naroda, njegove riječi, njegove kulture, osobito pisane riječi, ali i svega onoga što je obilježilo naš narod u njegovoj povijesti. Zato voditi jednu ovakvu instituciju sigurno jest časno i plemenito, i na tome zahvaljujemo u ovome času našem pokojnom Zdravku za sve ono što je on uložio u instituciju kojoj je bio na čelu. Naravno da rastanak od ljudi koji su znali na ovakav način biti predani za ono što je dobro i plemenito obvezuje i nas koji smo ostali poslije njih. I ne bi se smjelo dogoditi da taj entuzijazam, ta ljubav bude manja, prema domovini i prema njezinoj kulturi i prema njegovoj bogatoj tradiciji, nego da ona raste, jer sada u ovim okolnostima našega života, samostalnoj domovini, samostalnoj državi, ako je mi sami nećemo čuvati, izgrađivati, jačati svijest o našoj vrijednosti, kulturi i o našoj državnosti onda  to ne možemo očekivati ni da će nam netko drugi dati, ili da će nam netko drugi nešto u tom smislu  učiniti. Pokojni Zdravko toga je bio duboku svjestan, i koji put ga je to i tištilo, i vidio sam zabrinutost na njegovo licu kada se razgovaralo o tim stvarima, ali s druge strane znao je reći da ipak ima nade jer ima ljudi koji osjećaju svoju zadaću, svoje poslanje, koji osjećaju blizinu i snagu i bogatstvo kulture svoga naroda u svom srcu i koji će se u tom smislu založiti. Pa evo neka i ovo bude jedan mali doprinos svemu onom dobrom i plemenitom zašto je Zdravko živio i čemu je posvetio svoj život da bismo nosili dalje te vrijednosti koje su nas i sačuvali i da bismo uz pomoć Božju mogli živjeti i raditi i stvarati, danas i sutra, u okrilju Europske unije i prekosutra kada bude onako kako to društvene okolnosti svijeta u kojem živimo budu dopuštale i uređivale. Pa još jedanput Bogu zahvaljujem za život našega Zdravka preporučamo ga njegovom milosrđu i molimo da njegov život bude i ostane plodan u našim danima i u danima koji slijede.

     Za svoj pregalački rad pokojni Zdravko primio je brojna priznanja, a svojim neumornim radom na otkrivanju grobišta i utvrđivanju prešućenih hrvatskih žrtava poticao je i ostale da porade na obilježavanju mjesta stradanja.

       Ožalošćena supruga Pavlica, sin Krešimir, kćer Sanda i unuci Ana Marija, Niko, Sebastijan i ostala rodbina i prijatelji primili su izraze kršćanske sućuti od brojnih pojedinaca i ustanova koji su s pokojnim Zdravkom radili i surađivali, od pojedinaca do ustanova, a na groblju u Bjelovaru, u ime općine Cestica i Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin sućut obitelji i predstavnicima Matice hrvatske, izrazili su Stjepan Jovan, Boris Veselnik i Franjo Talan. U ime „varaždinskog izaslanstva“ na grob je položen vijenac, koji je ime Hrvatskog društva političkih zatvorenika položio i gospodin Alfred Obranić.

Osvrt na suradnju Društva za obilježavanje grobišta i Matice Hrvatske Bjelovar

   Zdravko Ivković bio je neumorni istraživač stradanja i progona hrvatskih žrtava (i svih ostalih), a s posebnim osjećajem  zalagao se i za dostojan pokop žrtava grobišta Lug i susjednih mjesta kao i svih ostalih, za vrijeme komunizma, prešućivanih mjesta stradanja i progona u vrijeme totalitarnih režima. Ne samo da je bio pokretač i nositelj istraživanja žrtava Drugog svjetskog rata i poraća na području Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije već je i ostale poticao na dostojanstven odnos prema žrtvama, a mi iz Društva za obilježavanje grobišta Varaždin posebno smo mu zahvalni, kao i ostalim njegovim suradnicima, za pomoć  i podršku promicanju istine i dostojanstva žrtve na području Varaždinske i Međimurske županije.

   Tako mu zahvaljujem i za sudjelovanje na svim skupštinama Društva, a i podršci postave spomen križa na grobištu Dravska šuma Varaždin. Izaslanstvo iz Bjelovara tako je bilo i na grobištima Pancerica, „križara“ u Lovrečanu (2006. godine), Vratišincu, Štrigovi, grobištu Sep – Gornji Hrašćan i ostalima, a i mi s ovog dijela Republike Hrvatske sudjelovali smo i na obilježavanju stradanja žrtava Bjelovarsko-bilogorske županije ( Donji Mosti i Lug Bjelovar…). Zahvaljujući zalaganju neumornog Zdravka Ivkovića žrtve grobišta Lug dostojanstveno su sa sprovodom pokopane, a zahvaljujući i njegovom neumornom radu sve žrtve s područja Bjelovarsko- bilogorske županije popisane su objavljene u knjizi  „Jugoslavensko nasilje i prešućivane žrtve 2. svjetskog rata i poraća s područja Bjelovarsko-bilogorske županije“

Po povratku iz Bjelovara, 13. ožujka 2011. godine zabilježio Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin – za Pietetu pripremio Dragutin Šafarić, predsjednik Povjerenstva Društva za Republiku Sloveniju.