Dijamantna svadba Sofije i Franje Bešenića

2018-03-20

 

Za čuvare uspomene na hrvatske žrtve i stradanja

 

U spomen na Franju Bešenića

(Petkovec Toplički, 22. 04. 1924. – Novi Marof, 15. 03. 2018.)

 

Zahvala za očuvanje uspomene na žrtve Drugog svjetskog rata i poraća

 

      Žitelji župe sv. Martina biskupa u Varaždinskim Toplicama oprostili su se u subotu, 17. ožujka 2018., od uzornog vjernika Franje Bešenića koji je preminuo dva dana ranije u bolnici u Novom Marofu. Obred sprovoda i misu zadušnicu predvodio je vlč. Stjepan Mostečak, župnik i dekan Varaždinskotopličkog dekanata, a u ime udruge Hrvatski Domobran ogranak Varaždinske Toplice zahvalu za doprinos očuvanja uspomene na prešućene žrtve Drugog svjetskog rata i poraća te obilježavanje grobišta i masovnih stratišta na topličkom području uputio je Josip Marčun, predsjednik ogranka, te izrazio sućut supruzi Sofiji, djeci Krešimiru i Biserki i njihovim obiteljima i njihovim potomcima, unucima i praunucima i ostaloj rodbini prijateljima i znacima.

   Sam sprovod na Varaždinsko Topličkom groblju zakazan je za 14 sati, u subotu. 17. ožujka 2018. godine, a zahvalu pokojniku za doprinos župi izrekao je i sam župnik vlč. Stjepan Mostačak koji je nakon obreda ukopa u župnoj crkvi predvodio misu za pokojnog Franju. Kiša koja je nemilice lijevala cijele subote kao da je za vrijeme sprovoda još pojačala počela intenzitet, a pogrebna povorka ožalošćenih kretala se od grobne kućice uz spomenike s upisanim imenima desetljećima, za vrijeme komunizma prešućivanih poginulih hrvatskih vojnika župe Varaždinske Toplice u Drugom svjetskom ratu i poraću kao i kraj spomenika prešućivanih poginulih i nestalih civila s područja grada Varaždinske Toplice stradalih u doba rata i poraća 1945. godine.

 

Životopis Franje Bešenića (Petkovec Toplički, 22. 04. 1924. – N. Marof, 15. 03. 2018.),

 

     Franjo Bešenić, sin je Josipa i Doroteje rođene Prstec, rođen je 22. travnja 1924. u Petkovcu Topličkome. Djetinjstvo je Franjo proveo u rodnom selu, a u obitelji Josipa i Doroteje odrastao je i brat Stjepan, rođen 1919 godine, koji je dolaskom drugog svjetskog rata pozvan u hrvatsku vojsku te je kao pripadnik domobranstva poginuo u okolici Ludbrega. U hrvatsku vojsku 1943. godine pozvan je i Franjo. Kao tjelesno ograničeno sposoban za vojnu službu do kraja rata Franjo je proveo u administraciji domobranskog-popunidbenog zapovjedništvu u Varaždinu.     Prvo zaposlenje Franjo je dobio u Općini Varaždinske Toplice, kao vježbenik, upravni-administrativni i financijski službenik, a sve do poziva u hrvatsku vojsku radio je na sličnim poslovima i u općini Feričanci i Brdovec. Po okončanju rata mobiliziran je od nove vlasti te radi kao podoficir-pisar, a poslije na sličnim poslovima u različitim poduzećima i ustanovama. Na mjestu tajnika Osnovne škole Varaždinske Toplice radi od 1962. do 1970 godine, a poslije do umirovljenja 1980. godine je tajnik i rukovoditelj radne zajednice Novi Marof.

  Pred 65 godina, 11. veljače 1953. u župnoj crkvi Sv. Martina u Var. Toplicama župnik Juraj Kranjčev sakramentom ženidbe u zajednički život povezao je Sofiju Dušak, kći Antuna i Marije, i Franju Bešenića. Nakon vjenčanja, zajednički život Sofija i Franjo nastavili su s roditeljima mladoženje u Petkovcu, a tu su ime se rodila i djeca Biserka i Krešimir. Izgradnjom  kuće u Varaždinskim  Toplicama obitelj se preselila u preselile na novu adresu,  u središte župe. U vjeri prema Bogu i ljubavi prema Domovini odgajali su i svoje dvoje djece, Biserku i Krešimira, a dio te ljubavi nastojali su prenijete i na njihove obitelji kao i potom na obitelji unuka i njihovu djecu, praunuke.  

 

Rad na utvrđivanju žrtava i očuvanju uspomene na hrvatske žrtve i stradanja

 

      Moje poznanstvo s imenjakom mi iz Varaždinskih Toplica seže u devedesete godina XX stoljeća, a upoznali smo se kao članovi Hrvatske kršćansko demokratske unije koju je tada vodio dr. sc. Marko Veselica. Najčešće smo se susretali na putu za Zagreb, na sjednice Senata stranke, a kao čelni ljudi županijske podružnice HKDU-a Varaždinske županije organizirali smo i odlaske na Sabor HKDU-a u Zagreb, te predizborne skupove povodom lokalnih i državnih izbora. Mojim imenovanjem 1997. godine za voditelja Istraživačkog središta za Varaždinsku županiju, Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, a koju je 1991. godine osnovao Sabor Republike Hrvatske, suradnja se proširila. Franjo Bešenić je osnivanjem ogranka Hrvatski domobran 1998. godine u Varaždinskim Toplicama preko mnogobrojnog članstva znatno doprinio utvrđivanju žrtava, poginulih i stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću, a podizanjem spomenika na lokalnim grobljima za prešućivane poginule hrvatske vojnike na grobljima u Rukljevini, Svibovcu Topličkome i Varaždinskim Toplicama znatno je doprinio očuvanju uspomene na desetljećima prešućivane poginule  hrvatske vojnika od strane partizansko-komunističke vlasti. Na spomen ploču postavljanu na spomeniku u Sibovcu Topličkom upisana su i imena svibovečkog župnika Josipa Lesjak rodom iz Pribislavca, kojeg su partizani u travnju mjesecu 1945. godine, nakon što su ga mučili u župnom dvoru u Svibovcu odveli u šume Kalnika odakle se nikad nije vratio, a i učiteljice Štefanije Belošević, koji nisu bili rođeni u župi, ali su svojim radom i zalaganjem znatno doprinijeli očuvanju tradicijskih vrijednosti, pa su im se župljani na taj način htjeli barem zahvaliti.

Prestankom rada Komisije 2000. godine i  osnivanjem Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, osnovanog 20. rujna 2000. u Varaždinu ta suradnja se znatno proširila. Pa smo tako u ljeto 2003. godine formirali zajednički Odbor za podizanje spomen obilježja – križa na grobištu Leskovec u župi Svibovec, na području grada Varaždinske Toplice, a kojeg je nad grobom žrtava, u prisutnosti oko dvije tisuće vjernika i hodočasnika, povodom 60 obljetnice stradanja blagoslovio i misu zadušnicu predvodio mons. Marko Culej, prvi biskup Varaždinske biskupije. Komemoraciju za prve žrtve masovnih likvidacija zarobljenika na području sjeverne Hrvatske, a koje je partizanska vojska počinila nakon zauzimanja Varaždinskih Toplica 29. rujna 1943. godine, održavaju se i svih narednih godina. Plod suradnje Društva i ogranka Hrvatski domobran Varaždinske Toplice je podizanje spomenika, na varaždinskotopličkom groblju, s upisanim imenima svih prešućivanih civilnih žrtava stradalih u Drugom svjetskom ratu i poraću, a i organizaciji Sedmog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa koji je zadnji dan rada, 2. listopada 2016. godine održan u Svibovcu Topličkom, kojoj se priključila Udruga branitelja Jalševec. Pod vodstvom Franje Bešenića, u cilju očuvanju hrvatske povijesne istine, s područja Varaždinskih Toplica organizirana su i brojna hodočašća na Bleiburg, Vukovar, Jazovku i ostala mjesta stradanja, a povodom 60. obljetnice likvidacije od strane OZN-e i Knoja, 23. srpnja 2006. godine na grobištu Križara u Velikom Lovrečanu spomenu na stradanja  i ubojstva civila bio je prisutan i Franjo Bešenić i članovi udruge Hrvatski domobran Varaždinske Toplice, kao i na brojnim  drugim mjestima.

     Živo se zanimao i za povijest rodnog kraja i očuvanje kulturne povijesne baštine i hrvatskih tradicijskih vrijednosti, a izdavanjem knjige o Petkovcu ostavio je trajan trag o svom rodnom mjestu.

Dok su mu zdravstvene prilike dopuštale bio je redoviti gost i na sjednicama skupštine Društva za obilježavanje grobišta, od 2001. godine, a doprinos organizaciji komemoracija na grobištu Leskovec u župi Svibovec ogranak Hrvatski domobran Varaždinske Toplice nastavlja se i kasnije za vođenja ogranka od strane Ivana Dijanuša, kao i posljednjih godina dok je predsjednik Josip Marčun.

Više o komemoracijama na grobištu Leskovec objavljeno je na projektu Društva „Pieteta“ odnosno na adresi:

 

http://www.safaric-safaric.si/lokacija_cro/varazdin/leskovec_2005/xLeskovec_2005.htm

http://www.viktimologija.com.hr i ostalima.

 

     Supruzi Sofiji, djeci, unucima i praunucima kršćanska sućut, a Tebi dragi imenjače Franjo hvala za doprinos očuvanju uspomene na hrvatske žrtve i stradanja i mir vječni u hrvatskoj grudi rodne Ti župe čiju su bogatu povijest s puno ljubavi i domoljublja i drugima nastojao predstaviti.

U Varaždinu, 18. ožujka 2018. godine

 

Franjo Talan, predsjednik Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin

 

U nastavku govor predsjednika ogranka Hrvatski domobran Varaždinske Toplice

Zahvala za osnivanje i vođenje ogranka HD V. Toplice

 

Ima jedna duga cesta, cesta mira i ljubavi, cesta kojom ćete i Vi dragi naš Franjo, uvjereni smo poći, jer to je cesta kojom idu dobri ljudi, ostavljajući za sobom velika djela i najljepše uspomene.

Okupili smo se danas dragi naš Franjo na ovom tužnom mjestu, Vaša draga obitelj, rodbina, prijatelji i znanci, da Vas ispratimo na vječni počinak, te Vam u ime Udruge Hrvatski domobran, ogranak Varaždinske Toplice i svoje osobno ime upućujem posljednji pozdrav, a Vašim najmilijima našu najiskreniju sućut.

Premalo je vremena, premalo je riječi kojima bi se moglo opisati koliki je Vaš doprinos u osnivanju i radu naše udruge u koji ste unijeli cijeloga sebe, a Vaš odlazak veliki i nenadoknadivi gubitak za sve nas. Podario Vam Svevišnji otac Bog, mir i spasenje za sve dobro koje ste doprinijeli u ovozemaljskom životu, a Vašoj dobroj duši vječni spokoj.

Svesrdnim angažmanom našeg Franje godine 1998. u Toplicama osnovala se Udruga Hrvatski domobran, a voljom većine članstva Franjo je izabran za prvog predsjednika te se odmah i bezuvjetno uključio u njezin rad ne štedeći sebe u radu i brizi za druge, radeći zajedno s nama na očuvanju hrvatske povijesne istine, kulturne baštine i hrvatskih tradicijskih vrijednosti.

Nesebični Franjin angažman, velika volja i upornost rezultirali su jačanjem Udruge, omasovljavanjem članstva i rješavanjem do tada zapostavljenih egzistencijalnih  pitanja pojedinih članova.

Bezbrojna putovanja, komemoracije i hodočašća nezamislive su bez Vas, jer Vi ste kao dobri duh ove Udruge uvijek sveprisutni s nama od početka njezina rada pa sve do danas.

Velika je čast bila raditi s Vama Franjo, a posebna privilegija biti Vam prijateljem. Vaša humanost, Vaša predanost i upornost u radu neke su od odlika koje su Vas krasile, a nama zalog  i uzor kako se pošteno radi i cijeni svoja povijest, dostojanstvo, obitelj i svoj dom.

Ponosna je Vaša obitelj, ponosna na oca i djeda, rođaka i prijatelja, a i mi ćemo se s ponosom sjećati na Vas kao vjernog  i omiljenog člana i lidera, organizatora i inicijatora mnogih aktivnosti koji je uredno obavljao svoje obveze, sudjelujući u svim aktivnostima udruge, koliko Vam je to životni vijek dopuštao, te svima ostajete u lijepom sjećanju.

Zbog svega dragi Franjo, Udruga hrvatski domobran Vam pri ovozemaljskom rastanku izražava veliku ljudsku zahvalnost i poštovanje uz naš stari pozdrav - Za Hrvatsku - uvijek!

Zbogom, dragi Franjo i nek Vam je laka ova hrvatska gruda za koju ste tako ponosno i dostojanstveno živjeli!

 

U Varaždinskim Toplicama, na groblju, u subotu, 17. ožujka 2018. godine

Josip Marčun, predsjednik udruge Hrvatski domobran ogranak Varaždinske Toplice